Prometej

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prometej, kip
Okovani Prometej
Rubens, 1611.

Prometej (grč. Προμηθεύς) (lat. Prometheus) je, po grčkoj mitologiji bio sin Japeta i boginje Temide ili okeanide Klimene i brat Atlasa.[1]

Prometej je stvorio čoveka od gline. Ukrao je vatru sa Olimpa i predao je ljudima, a za kaznu je osuđen na večne muke i prikovan na Kavkaz gde mu je orao svakoga dana kljucao utrobu, tačnije jeo jetru jer se u antičkoj Grčkoj smatralo da je jetra sedište ljudskih emocija. Oslobodio ga je Herakle. Smatra se i osnivačem ljudskih umetnosti i nauke.

Lik Prometeja je jedan od najsnažnijih likova grčke mitologije, jer on predstavlja oličenje hrabrosti, ponosa i prkosa, velike čovekoljubivosti i težnje za slobodom. Njegov lik je, još i danas, simbol borbe za napredak i sreću čovečanstva, pa nije ni čudo što je Prometej bio vekovna inspiracija [1] pesnika, mislilaca i slikara, od Hesioda, Eshila, Getea, Bajrona [2] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. februar 2015), Rubensa...

Prometej se prvi put pominje u kasnom 8. veku p. n. e. U Hesiodovom epu Teogonija gde ga on predstavlja kao izazivača Zevsovog sveznanja i svemoći.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Prometej je otpočeo svoj mitološki put u vreme kada se Zevs pobunio i ustao protiv Titana Hrona u nameri da uspostavi novi poredak. Titani su se stavili na stranu Hrona, a Prometej se priklonio Zevsu, mada je i sam bio Titan, jer je i on sam težio novom i pravednijem poretku.

Pomagao je Zevsu u desetogodišnjoj borbi, kako svojim savetima tako i u direktnim borbama, pa je čak i nagovorio i boginju zemlje Geju da se priključi Zevsu. Posle pobede Zevsa, Prometej nije dobio nikakve zasluge ni priznanje, a kada se i Zevs odlučio da krutim i bespoštednim postupcima uništi ljudski rod, on se, po cenu i da na sebe navuče gnev bogova, stavio na stranu ljudi. Verovao je da će ljudi, ako sami sebi budu pomogli, moći pomoći i drugima, pa im je, svojim postupcima i delom ulio nadu i obdario ih snagom.[2]

Prometej je povezan i sa mitom o rađanju Atine, jer, kada je jednom prilikom Zevsa bolela glava i ništa nije mogao učiniti da prestane, Prometej je rekao da zna način na koji će ga prestati boleti glava. Velikim kamenom je udario Zevsa u glavu, a iz Zevsove glave je iskočila boginja Atina, i glavobolja je nestala.

Stvaranje čoveka[uredi | uredi izvor]

Prometej stvara čoveka

Prometej je sa svojim bratom Epimetejom, hodajući Grčkom zalutao u pokrajinu Bitiju, gde su oni počeli izrađivati glinene figure.

Boginja Atina je uzela glinene figure i udahnula im život. Prometejeve figure su postali ljudi, a Epimetejeve životinje.

Kada je Zevs, od ljudi zahtevao da mu prinesu žrtvu i da tako pokažu koliko su poslušni i odani, Prometej je na žrtvu prineo velikog vola koga je podelio na dva dela. U prvi deo je stavio meso i veliku količinu masnoća i sve to je prekrio volovskim trbuhom. U drugu polovinu je stavio samo kosti koje je prekrio sa mašću, pa je pozvao Zevsa da izabere jednu od polovina.[3]

Uvidevši da je u pitanju prevara, Zevs je namerno, da bi imao razlog svojoj osveti nad ljudima, izabrao deo pun kostiju.

Zevs je, posle izbora, ljut zbog prevare, zabranio bratu da pomogne i usavrši ljude i zabranio je ljudima upotrebu vatre. Tada je boginja Atina odlučila da prevari Zevsa i poučila Prometeja kako i on može pomoći i učiniti dobro ljudima.

Prometej i vatra[uredi | uredi izvor]

Prometej nosilac vatre
Žan-Batist Mozes, 1784.

Prometej je osetio i znao da je čovek mnogo superiorniji od životinja i da zaslužuje imati neki dar koji nije imala nijedna životinja. Posmatrajući ljude, Prometej je spoznao da se njegova stvorenja, ljudi smrzavaju i zato se odlučio da im da vatru, dobrog slugu i lošeg gospodara.

Sa svetog ognjišta [4]na Olimpu, ukrao je vatru i, prenevši je u svom štapu, poklonio je ljudima. Ljudi su, dobivši vatru, postali nezavisni od vremenskih nepogoda, pripremali su hranu, a samim tim jačali i telesno i duhovno.

Prometej je nastavio sa darivanjem ljudi, pa ih je naučio kako da pomoću vatre tope metale i izrađuju alate, a naučio ih je i zanatima, i kako da računaju, pišu i čitaju.

Ukrotio je divljeg bika i uterao ga u jaram, i time pomogao ljudima kako da lakše obrađuju zemlju. Sagradio je i prvi brod i upoznao ljude sa tajnom lečenja.

Prometej je bio taj koji je utro put ljudima da ugodnije i srećnije žive kada su već ugledali svetlo ovoga sveta. On je bio taj koji je uistinu stvoritelj ljudi jer ih je uzdigao iz prvobitnog, prirodnog stanja na stanje razuma i svesti.

Zevs je bio ljut šta je sve Prometej učinio za ljude, i kako nije mogao vratiti vatru, jer, ono što je dato od bogova ni Zevs nije mogao vratiti, odlučio je kazniti Prometeja i njegovu tvorevinu - čovečanstvo.

Okovani Prometej[uredi | uredi izvor]

Prometej u okove
Dirk Van Baburen, 1623.

Zevs je naredio svojim slugama Kratosu i Biji da savladaju Prometeja i da ga odvedu na kraj sveta gde je Hefest morao da ga okuje, a zatim i prikuje u neprobojne okove na Kavkazu. Zevs je poslao orla Etona (potomak Tifona i Ehidne) da Prometeju svaki dan kljuca jetru, a kako je Prometej bio besmrtan, tako se jetra svakoga dana obnavljala, a Prometej je patio svakodnevno, sve dok ga nije oslobodio Herakle dok je izvršavao svoje zadatke.

Prometej je znao koja će Zevsova žena nositi dete koje će ga svrgnuti sa trona, kao što je i on svrgnuo svoga oca Hrona, pa je moguće da je Zevs i na ovaj način hteo naterati Prometeja da mu kaže ko je ta žena.

Kazna za Prometeja trebalo je da traje 30.000 godina.

Oslobođenje Prometeja[uredi | uredi izvor]

Eshil, u svom „Okovanom Prometeju“ kaže da je Prometej rekao Iji da će ga njen potomak iz dvanaestog naraštaja spasiti njegovih muka, i to se dogodilo.

Ispunjavajući jedan od svojih dvanaest zadataka, Herakle je prolazio kraj Kavkaza tražeći Hesperidine jabuke, došao je do Prometeja, ubio orla strelom i oslobodio ga, a Zevsu je kao zamenu dogovorio besmrtnost Kentaura Hirona.

Zevs, jer je Heraklo bio njegov sin, nije bio besan zbog toga što je Prometej izbegao kaznu, a Prometej se vratio nazad na Olimp, ali je sa sobom uvek nosio prsten napravljen od okova sa ugrađenim komadićem stene za koju je bio prikovan. Od toga vremena ljudi, u znak zahvalnosti Prometeju, koji ih je spasio od uništenja, učio ih raznim veštinama i patio zbog njih, nose prstenje sa ugrađenim kamenom.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zamarovski 1985, str. 287.
  2. ^ „Prometej”. 
  3. ^ „Opšte obrazovanje”. 
  4. ^ „Zašto se kaže Prometejev oganj”. Srpski pravopis. Pristupljeno 2024-02-21. 
  5. ^ Osvalt, Sabina (2003). Leksikon grčka i rimska mitologija. Dereta. str. 279. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]