Psamata

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Psamata (grč. Ψάμαθη) je u grčkoj mitologiji bilo ime više ličnosti.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

  1. Jedna od nereida, supruga rečnog boga Proteja, koja je sa Eakom imala sina Foka,[1] a sa svojim mužem smrtnog sina Teoklimena i kćerku, nimfu Ejdo (Ejdoteju ili Idoteju). Eak ju je ugrabio na morskoj obali, a ona da bi se spasila, preobrazila se u foku. Ipak, Eak nije odustao i ona je začela i rodila Foka. Roditelji su joj, prema Hesiodovoj teogoniji bili Nerej i Dorida, a ona je smatrana božanstvom peščane obale.[2]
  2. Krotopova kćerka, koja je sa Apolonom imala sina Lina.[1] Međutim, plašeći se oca, napustila je sina čim ga je rodila, pa su ga našli ovčarski psi i rastrgli.[3] Psamata nije mogla da sakrije tugu zbog toga i njen otac je shvatio da je ona detetova majka, te je osudio na smrt. Zbog ovog dvostrukog zločina, Apolon je na Argos poslao čudovište Penu koje je majkama otimalo i ubijalo decu.[4] Tužna sudbina majke i sina opevana je u tužbalicama.[3]

Tumačenje[uredi | uredi izvor]

Prema nekim izvorima, mit o Eakovom, odnosno junakovom, zavođenju devojke koja ima kožu foke je deo folklora gotovo svih evropskih zemalja. Po scenariju tih drugih mitova, junak na pustoj i mesečinom obasjanoj plaži gleda nage devojke koje su u vidu foka isplovile iz mora, odbacile kože foka, kako bi mogle da igraju na pesku. On krade jednu od tih koža, kako bi mogao da uceni jednu od njih da mu se poda ili da je prosto savlada. Nakon toga, ona uzima svoju kožu i pretvorena u foku, odlazi u more.[4]

Pausanija je mit o Psamati kao nesrećnoj majci dovodio u vezu sa mitom o Manerosu, egipatskom žitnom duhu. Naime, Lin je duh biljke lan, koji su, prema Plinijevoj „Istoriji prirode“, sejali u peskovitoj zemlji. Otuda mu je baš Psamata majka. Kao što su pevane tužbalice Lanu i Psamati, tako su i Manerosu pevali u doba žetve. Međutim, kasnije, mit je naprosto odražavao porodične odnose, što ukazuje da je proizvodnja lana u toj oblasti opala zbog najezde Doraca ili zbog niže egipatske cene, ili zbog oba ova razloga.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Greek Myth Index: Psamathe Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. decembar 2010), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  2. ^ theoi.com: Psamathe, Pristupljeno 24. 4. 2013.
  3. ^ a b Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  4. ^ a b v Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.