Психо (film iz 1960)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Psiho
Jugoslovenski poster
Izvorni naslovPsycho
Žanrhoror, triler
RežijaAlfred Hičkok
ScenarioDžozef Stefano
Glavne ulogeEntoni Perkins
Dženet Li
Vera Majls
Džon Gavin
MuzikaBernard Herman
Producentska
kuća
Paramount Pictures (Original)
Universal Studios
Godina1960.
Trajanje109 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet806.947 dolara[1]
Zarada50 miliona dolara[2]
Sledeći
IMDb veza

Psiho (engl. Psycho) je američki psihološki triler iz 1960. godine, u režiji Alfreda Hičkoka po scenariju Džozefa Stefana. Scenario je adaptacija istoimenog romana Roberta Bloka o zločinima serijskog ubice Eda Gina iz Viskonsina.[3][4] U glavnim ulogama su Entoni Perkins, Dženet Li, Džon Gavin, Vera Majls i Martin Balzam. Radnja filma se fokusira na sekretaricu Marion Krejn, koja, nakon što je ukrala novac od svog poslodavca, odseda u jednom motelu, koji vodi Norman Bejts.

Ovaj film se veoma razlikovao od prethodnog Hičkokovog filma, Sever-severozapad, pošto je snimljen sa niskim budžetom, u crno-beloj formi i sa televizijskom ekipom. Film je prvobitno primio mešane kritike, ali izvanredna zarada je naterala kritičare na ponovnu procenu. Psiho je nominovan za četiri Oskara, uključujući onaj za najbolju sporednu glumicu za Lijevu i najboljeg režisera za Hičkoka.

Film se danas smatra jednim od Hičkokovih najboljih filmova, a međunarodni filmski kritičari ga hvale kao vrhunsko delo filmske umetnosti. Često smatran jednim od najboljih filmova ikada snimljenih, postavio je novi nivo prihvatljivosti za nasilje, devijantno ponašanje i seksualnost u američkim filmovima i naširoko se smatra najranijim primerom slešer filmskog žanra.

Nakon smrti Alfreda Hičkoka 1980. godine, studio je počeo sa produkcijom nastavaka, od kojih je prvi Psiho 2 (1983), a prate ga Psiho 3 (1986) i Psiho 4: Početak (1990). Takođe su snimljeni i rimejk, televizijski film i serija Motel Bejts, koja je smeštena u 2010-e. Kongresna biblioteka je 1992. godine izabrala film za Nacionalni registar filmova, kao „kulturno, istorijski i estetski značajan”.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Marion Krejn je radnica u agenciji za nekretnine iz Finiksa u Arizoni koja je nesretna svojim životom. Tokom pauza za ručak, ona se sastaje sa svojim ljubavnikom Samom Lumisom, s kojim se ne može venčati jer on većinu novca troši na alimentaciju. Šef agencije joj poveri 40.000 dolara da ih isporuči u banci, ali ona se spakuje i odluči da ode u Feirveil, Kaliforniju. Umorna od vožnje, Marion se odluči odmoriti u motelu Bejts koji vodi Norman Bejts.

Ona iznajmi sobu i ode u nju. Nakon nekog vremena Norman joj donese večeru i oni pričaju, no Marion je umorna i Norman izađe iz sobe. Nakon večere Marion odlazi u kupatilo, i dok se ona tušira u kupatilo ulazi Norman, prerušen u svoju majku i ubije Marion. Ovo se dogodilo za vreme poznate „scene u kadi“ gde se tokom ubistva puštala poznata muzika Bernarda Hermana. Tada je stavlja u njen automobil i baca je u močvaru u blizini motela. Ne znajući za novac, Norman je i novac poslao u močvaru.

U Arizoni se saznaje za nestanak novca i agencija angažuje privatnog detektiva Miltona Arbogasta da pronađe novac. On ispituje Marioninu sestru Lajlu i Sama, no oni ne znaju ništa. Detektiv saznaje gde je bila i odlazi do motela. Tu ispita Normana, koji se pravi da ne zna ništa, i onda odlazi u kuću da ispita gđu. Bejts. Tu biva izboden od Normana koji je ponovo prerušen u svoju majku.

Lajla i Sam se zabrinu kada im se detektiv ne javi i upozore lokalnog šerifa. Oni uporno tvrde da u kući ima starija žena, no saznaju da je gđa. Bejts mrtva već 10 godina. Tada Lajla i Sam odlaze u motel kako bi pronašli dokaze o Marion i nađu papirić gde je pisalo 40 000. To dokazuje da je Marion bila ovde, što je Norman vešto poricao.

Pre toga, čuli smo svađu između Normana i njegove majke i videli kako je on odnosi u podrum u strahu da je neko ne nađe. Lajla se tada odluči otići u kuću, a Sam razgovara sa Normanom kako bi Lajli dao vremena. No, njihov razgovor brzo eskalira i Norman onesvesti Sama i ode u kuću.

U kući, Lajla je pronašla majku u podrumu, no bila je okrenuta prema zidu tako da Lajla nije videla njeno lice. Kada joj je prišla videla je da je to samo kostur sa odećom i vrisnula je. Tada je došao Norman odeven u svoju majku s ciljem da ubije Lajlu, no Sam je povratio svest, dotrčao u kuću i spasio Lajlu.

Norman je uhvaćen i odveden kod psihijatra dr. Ričmonda. Nakon veštačenja on objasni Lajli i Samu da je Norman imao jedino majku u svom životu te da je bio jako ljubomoran kada je ona našla ljubavnika. Tada je otrovao strihninom i nju i njega. Kako bi zaboravio na zločin oživeo je majku ukravši truplo i stvorio je drugu osobu u sebi - osobu majke za koju je on mislio da postoji. Kako je Norman bio ljubomoran na majčine veze, majka Bejts je bila ljubomorna na bilo koju ženu koja se sviđa Normanu i zato ih ubija. Normanova psiha sprečava njega da zna za majčine zločine, a sprečava ga i da zna da mu je majka mrtva.

U poslednjoj sceni vidimo Normana kako sjedi na stolici i čujemo njegovu majku kako govori u njegovim mislima. Planira za sve okriviti Normana i prikazati da je on ubio Marion i detektiva, a ne ona. Nakon tog kratkog monologa vidimo kako se Norman zadovoljno smeje.

U kratkom epilogu, vidimo kako policija iz močvare izvlači Marionin automobil. U automobilu su pronašli i onih 40.000 dolara.[4][5][6]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Hičkokov kameo[uredi | uredi izvor]

Kao i u svakom svom filmu, Alfred Hičkok ima kameo nastup. U Psihu se može videti kako nosi šešir i stoji ispred kancelarije Marion Krejn.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Osvojen Zlatni globus (najbolja sporedna glumica Dženet Li)
  • 4 nominacije za Oskara (najbolja režija, fotografija, scenografija, sporedna glumica (Dženet Li))[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Psycho (1960)”. Box Office Mojo. Pristupljeno 20. 10. 2014. 
  2. ^ Nixon, Rob. „The Critics' Corner: PSYCHO”. Turner Classic Movies. Arhivirano iz originala 30. 12. 2014. g. Pristupljeno 30. 12. 2014. 
  3. ^ a b 1001 film koji moraš da vidiš pre nego što umreš. Beograd. 2008. str. 380. 
  4. ^ a b „Psiho”. Horovizija. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  5. ^ „Psiho”. Moj Tv. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  6. ^ „Psiho”. Filmske recenzije. Pristupljeno 27. 1. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]