Put svile

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Važni svetski trgovački putevi u 1. veku (podebljane linije pokazuju tok puta svile)
Simbol Puta svile-baktrijska kamila, u kazahstanskom Turkestanu.
Karavansaraj kao ovaj u turskom Aksaraju služili su kao siguno odmaralište za trgovačke karavane.
Evropski trgovac na Putu svile viđen očima kineskog umetnika (Dinastija Tang, 7. vek)
Poštanska marka Azerbejdžana posvećena Putu svile.

Put svile je naziv za mrežu karavanskih puteva čiji je glavni cilj bilo povezivanje Sredozemlja s istočnom Azijom.[1][2][3] Ovaj naziv je prvi koristio Ferdinand fon Rihthofen, Nemac koji je živio u 19. veku, iako su još Vizantijci koristili sličan naziv.

Nastanak i istorija[uredi | uredi izvor]

Još u najstarija vremena postojale su veze između Kine i Evrope. Zasnivale su se na razmeni trgovinske robe, omogućavale diplomatske kontakte i doprinosile spoznajama o drugim kulturama. Te veze nisu bile stalne, odvijale su se uglavnom preko posrednika i uvek nanovo bile prekidane i na duže vreme kada su trgovina, saobraćaj i razmena informacija bili ometani.

Odlučujuća politička pretpostavka za potpuno otvaranje istočnog kraja puta svile bila je kineska ekspanzija prema zapadu. U vreme vladavine cara Vua iz dinastije Han (141-87. p. n. e.), carstvo se gotovo udvostručilo. Na opasnosti na granicama reagirao je osvajanjem neprijateljskih područja. Njegove vojske prodirale su daleko na sever, jug i zapad, osvajajući brojne susedne države. Pobeda nad Čing-nuima donela mu je konačnu kontrolu nad srednjom Azijom. Vuova vojska zauzela je Pamir i Ferganu, i time su mogli da budu otvoreni putevi između Kine i Zapada. Trgovina putem svile je procvala, a u glavni grad carstva Han dolaze luksuzna roba i putnici sa Zapada.

Dok je sad istočni deo puta bio relativno bezbedan, dugi sukobi između Rimljana i Parta pretili su da zapadni dio puta svile pretvore u bojno polje. August uspeva da diplomatskom spretnošću sklopi na neko vreme mir s Partima, što čini i zapadni deo ceste bezbednijim, pa trgovina s dalekim Istokom ponovo oživljava.

Put svile doživljava novi procvat u vreme dinastije Tang (618—907) kada ona oduzima Persijancima prevlast na Putu svile. Drugi car dinastije Tang, Tang Taizong, dovodi pod svoju kontrolu velike delove središnje Azije kao i tarimski basen. Vizantijci uspevaju da vrate delove svojih ranijih posjeda u Aziji, i time si osiguravaju pristup Putu svile. Vizantija ostaje glavno trgovište za robu s istoka. U razdoblju „pet dinastija“ unutrašnja stabilnost dinastije Tang nije mogla da se održi, pa susedni narodi ponovo napadaju karavane.

Odlučujući doprinos direktnom povezivanju Azije i Evrope dali su Mongoli u 13. veku. Mongolska osvajanja omogućila su period redovnih i raznovrsnih kontakata. Čim bi u novoosvojenim područjima osigurali red i stabilnost, Mongoli su uspostavljali kontakte sa strancima. Uprkos svojoj ogromnoj želji za osvajanjem i vlašću, bili su gostoljubivi prema stranim putnicima, pa i u slučajima kad su putnici bili iz zemalja čiji vladari nisu priznavali mongolsku vlast. U to vreme ponovo dolazi do intenzivnog porasta razmena roba, ljudi i znanja.

Mongolsko carstvo nije bilo dugog veka. Već 1262. godine počinje raspadanje tog divovskog carstva, iako je istočni deo pod vladavinom Kublaj-kana ostao stabilan duže vreme. Kineski nacionalizam je ponovo oživeo. 1368. godine se u Kini prekida vladavina stranaca instaliranjem dinastije Ming koja je zastupala agresivnu politiku protiv mongolskih plemena. Uprkos miru u vreme vladavine Mongola tim područjima, trgovina duž puta svile nikada više nije dosegla obim kao u vreme Tang dinastije. Trajno opadanje značenja puta svile počelo je još u vreme dinastije Sung, a poticaj tom padu dao je porast kineske pomorske trgovine, a sledom toga nastajanje novih trgovišnih centara u jugoistočnoj Aziji, kao i velike carinske dažbine koje su zahtevali Arapi.

Na pomorskim putovanjima nije bilo opasnosti dugih putovanja i troškova za posrednike. S porastom ekspanzije evropskih pomorskih sila na početku novog doba Put svile konačno gubi značenje. Trgovinu Putem svile zamjenjuju brodovi, a kineski trgovci džunkama dolaze do Indije i Arabije. Od vremena dinastije Sung Evropljani su bili jako ograničeni u trgovanju s Kinom. U vreme pomorske ekspanzije jedan od glavnih ciljeva bio je ponovo otkriti morski put do bajkovitog Kitaja (Kina). Tek 1514. Portugalci stižu do Kine i brzo uspostavljaju živu trgovinu, koju kasnije preuzima Španija. Od sredine 16. veka Kina izvlači najveću dobit od evropskih kolonija u novom svetu (Amerika). Oko 70% tamo dobivenih plemenitih metala prebacivalo se u Kinu, kako bi se u Kini kupila roba za Evropu. S vremenom, brodovi trgovinskih kompanija zamenjuju Put svile kao vezu s istočnom Azijom za nabavu luksuzne robe i umetničkih predmeta za plemstvo u Evropi.

U najnovije vreme put svile ponovo dobiva na značenju. Gradnja puteva, podstaknuta otkrićem velikih nalazišta nafte u tim područjima, olakšala je pristup tim neprijaznim, divljim područjima koje se industrijaliziraju. Ponovo se otvaraju trgovački putovi, a postaju značajni i za turizam.

Međukontinentalna razmena putem svile[uredi | uredi izvor]

Putem svile nisu se kretale samo robe, začini, svila, staklo i porcelan. S trgovinom su putovale i religije i kulture. Tako je putem svile u Kinu i Japan došao i budizam i tu postao prevladavajuća religija. I hrišćanstvo je tim putem došlo do tadašnjeg glavnog grada, kako je dokumentirano na jednoj kamenoj ploči u današnjem Si'anu. Duž Puta svile su do Arapa, a od njih kasnije i u Evropu stigli znanje o papiru i barutu.

Trgovina[uredi | uredi izvor]

Za Zapad je svila bila najvažnija trgovačka roba koja je prolazila Putem svile. Celi put je upravo i dobio ime po tom proizvodu. No, to ime iskrivljuje stvarnost trgovine, jer su osim svile tim trgovačkim putem razmenjivane i druge robe. Karavani koji su išli prema Kini nosili su, između ostalog, zlato, slonovaču, drago kamenje i staklo. Iz Kine prema Evropi prevoženi su prije svega krzno, keramika, žad, bronza, lak i gvožđe. Uz put, deo tih dobara zamenjivan je, i menjao je više puta vlasnike prije nego bi stigao na finalno odredište. Pored svile, sve do novijeg vremena vrlo važna roba za razmenu s jugoistočnom Azijom bili su začini. Koristilo ih se ne samo kao začine, nego i kao lekove, anestetike, afrodizijake, parfeme ali i za pripremu „čarobnih napitaka“.

No, svila je ipak bila najvažniji kineski proizvod. Razvoj tkanja svile može se pratiti unatrag sve do 2. milenija p. n. e.. Proizvodnja svile u količinama dovoljnim i za izvoz, razvila se tek završetkom „vremena posvađanih carstva“ u 3. veku p. n. e. U to vreme je svila bila izuzetno redak materijal na Zapadu, kao purpur i staklo ubrajala se u luksuznu robu Rimskog carstva. Skromnu količinu ovog skupocenog materijala mogli su da priuštite samo najbogatiji. U vreme Augustovog mira, kad je i zapadni deo Puta svile bio siguran, rimski gornji sloj izražavao je povećanu „glad“ za svilom, začinima i draguljima, hteli su da oponašaju bogati stil života dalekog Istoka.

Organizacija trgovine[uredi | uredi izvor]

Veliki problem je bila sigurnost trgovačkih puteva. Od Kine do Egipta razbojnici su napadali karavane na najužim mestima puta, otimajući robu. Zbog toga je carstvo Han dodeljivalo karavanama posebnu vojnu pratnju, a i produžili su Kineski zid uz karavanski put.

Organizacija međukontinentalne trgovine je bila veoma zahtevna. Trebalo se na jednom mestu da okupi hiljade životinja, veliki broj goniča i tone trgovačke robe, a onda sve to pokrenuti. Uz to, trebalo je da se brine o očuvanju života ljudi i životinja na dugom putu uz teške klimatske i geografske uslove. Trgovci obično nisu putovali celim putem da bi prodali robu. Trgovina se odvijala preko više posrednika. Dok su zapadni deo puta svile dugo kontrolisali Parti, a kasnije Sasanidi, u središnjim delovima Azije su razmenom dominirala pre svega nomadska plemena. Kao prevozno „sredstvo“ veliki, verovatno i najveći, značaj imale su dvogrbe kamile poreklom iz središnje Azije. Njihova prednost nad jednogrbim je ta što su manje osetljive na temperaturu a imaju i zimsko krzno. Tim osobinama su dobro prilagođene obeležjima kontinentalne klime koja vlada stepama i brdskim područjima s velikim visinskim razlikama. Zbog tih osobina dvogrbe kamile se koriste od početka trgovinskih odnosa.

Razmena kultura i tehničkih novosti[uredi | uredi izvor]

Razmena tehničkih dostignuća, kulturnih dobara i ideologija događala se manje smišljeno i sporije od razmene roba. Daleka putovanja svih vrsta, bilo iz komercijalnih, političkih, diplomatskih ili misionarskih razloga, poticali su kulturnu razmenu između različitih društava. Pesme, priče, religiozne ideje, filozofski nazori kao i naučne spoznaje razmenjivale su se između putnika. Značajne tehnike, kao proizvodnja hartije i štampanje knjiga, hemijski procesi kao destilacija i efikasnija konjska oprema i jahaći stremen proširili su se Azijom.

Širenje veroispovesti putem svile[uredi | uredi izvor]

Naročito dugotrajno dobro koje se širilo putem svile bile su veroispovesti. Tako je severnim putem budizam stigao iz Indije u Kinu i Japan, uglavnom u vreme Severne Vei dinastije u 4. i 5. veku. Širenje hrišćanstva istočno od Male Azije - s manjim izuzecima - bilo je moguće tek sa početkom Sasanidskog kraljevstva u 3. veku. Iako hrišćanstvo nije nikada postalo prevladavajuća veroispovest u središnjoj i istočnoj Aziji, Put svile korišten je za prodiranje do kineskih granica. U vreme Mongolskog carstva nestorijansko hrišćanstvo, poteklo od grčkog teologa Nestorija, bilo je kulturno oružje s kojim se moralo da kalkuliše.

Širenje hrišćanstva bilo je mnogo skromnije u poređenju s islamom koji je daleko nadmašio sve druge religije.

Nakon Muhamedove smrti 632. godine islam se brzo širi Arabijom, a u sledećih sto godina osvaja jednu po jednu stare rimske provincije: prvo Siriju, zatim Egipat pa celu severnu Afriku. Uskoro zapadni kraj puta svile, a time i kontrola ukupne transazijske trgovine, dolazi pod islamsku kontrolu. Nakon osvajanja Persijskog carstva nastavlja se prodiranje islama prema istoku. U početku se širi gradovima na Putu svile, a kasnije i u njihovu širu okolinu. I u središnjoj Aziji, Kini i Bengalu a kasnije i u Indoneziji nastaju muslimanske zajednice, ali bez vojnog osvajanja ili političke apsorpcije.

Putem svile širili su se i zoroastrizam i manihejstvo, oboje persijskog porekla.

Širenje bolesti[uredi | uredi izvor]

Poput religioznih ideja ili kulturnih dobara, putem svile su se širile su se i bolesti i infekcije. Putnici su pomagali uzročnicima širenje u populacije koje nisu imale ni nasleđen ni stečeni imunitet na bolesti koje izazivaju. Tako je dolazilo do epidemija koje su mogle imati dramatične posledice.

Najpoznatiji takav slučaj širenja bolesti putem svile s vrlo ozbiljnim posljedicama bilo je izbijanje kuge u 14. veku: U Kini kuga izbija 1330. godine. Ova smrtonosna bolest koja napada glodare, a sa životinja na ljude ju prenose buve, i veoma je zarazna. Dugo vremena se kuga pojavljivala samo u južnokineskoj pokrajini Junan. Početkom 14. veka mongolske jedinice raznose zaražene buve velikim delovima Kine. Dalje se kuga brzo širi duž puta svile i stiže trgovačkim brodovima iz Kafe na poluostrvo Krim 1348. i zatim u srednju Evropu. Ovako brzo širenje kuge posebno je bilo potpomognuto prenosom krzna.

Značenje puta svile danas[uredi | uredi izvor]

Put svile danas ima još samo romantično, pustolovno značenje. Putovanja „tragom Marka Pola" privlače sve veći broj turista u ova zabačena područja. Kina je veoma brzo spoznala veliki turistički potencijal tih područja, što je rezultovalo restaurisanjem raznih objekata i spomenika kulture duž Puta svile, a brigu o tim objektima vode zvanične instance. Pored toga, arheološkim iskapanjima pokušava da se uđe u trag načinu života ovih područja u tom periodu. Putnici duž Takla-makan pustinje sreću pre svega ruševine gradova i ostatke špilja. No, najvažnija zanimljivost je stanovništvo i njihov do danas sačuvan isti način života.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Miho Museum News (Shiga, Japan) Volume 23 (mart 2009). „Eurasian winds toward Silla”. Arhivirano iz originala 9. 4. 2016. g. 
  2. ^ Gan, Fuxi (2009). Ancient Glass Research Along the Silk Road. Shanghai Institute of Optics and Fine Mechanics, Chinese Academy of Sciences (Ancient Glass Research along the Silk Road, World Scientific izd.). World Scientific. str. 41. ISBN 978-981-283-356-3. Arhivirano iz originala 27. 2. 2018. g. 
  3. ^ Elisseeff, Vadime (2001). The Silk Roads: Highways of Culture and Commerce. UNESCO Publishing / Berghahn Books. ISBN 978-92-3-103652-1. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Baines, John and Málek, Jaromir (1984). Atlas of Ancient Egypt. Oxford, Time Life Books.
  • Boulnois, Luce (2004). Silk Road: Monks, Warriors & Merchants on the Silk Road. Translated by Helen Loveday with additional material by Bradley Mayhew and Angela Sheng. Airphoto International. ISBN 962-217-720-4 hardback, ISBN 962-217-721-2 softback.
  • Ebrey, Patricia Buckley (1999). The Cambridge Illustrated History of China. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-66991-X. 
  • Foltz, Richard, Religions of the Silk Road, Palgrave Macmillan. (2nd изд.). 2010. ISBN 978-0-230-62125-1. 
  • Harmatta, János, ed., 1994. History of civilizations of Central Asia, Volume II. The development of sedentary and nomadic civilizations: 700 BC to 250. Paris, UNESCO Publishing.
  • Herodotus (5th century BCE): Histories. Translated with notes by George Rawlinson. 1996 edition. Ware, Hertfordshire, Wordsworth Editions Limited.
  • Hopkirk, Peter: Foreign Devils on the Silk Road: The Search for the Lost Cities and Treasures of Chinese Central Asia. The University of Massachusetts Press, Amherst, 1984. Hopkirk, Peter (1980). Foreign Devils on the Silk Road: The Search for the Lost Cities and Treasures of Chinese Central Asia. University of Massachusetts Press. ISBN 0-87023-435-8. 
  • Hill, John E. (2009) Through the Jade Gate to Rome: A Study of the Silk Routes during the Later Han Dynasty, 1st to 2nd centuries CE. BookSurge, Charleston, South Carolina. Fan, Ye; Hill, John E. (2009). Through the Jade Gate to Rome: A Study of the Silk Routes During the Later Han Dynasty 1st to 2nd Centuries CE : An Annotated Translation of the Chronicle on the 'Western Regions' in the Hou Hanshu. BookSurge. ISBN 978-1-4392-2134-1. 
  • Hulsewé, A.F.P. and Loewe, M.A.N. (1979). China in Central Asia: The Early Stage 125 BC – 23: an annotated translation of chapters 61 and 96 of the History of the Former Han Dynasty. E.J. Brill, Leiden.
  • Huyghe, Edith and Huyghe, François-Bernard: "La route de la soie ou les empires du mirage", Petite bibliothèque Payot. Huyghe, Edith; Huyghe, François-Bernard (2006). La route de la soie ou les empires du mirage. Ed. Payot & Rivages. ISBN 2-228-90073-7. 
  • Juliano, Annette, L. and Lerner, Judith A., et al. 2002. Monks and Merchants: Silk Road Treasures from Northwest China: Gansu and Ningxia, 4th–7th Century. Harry N. Abrams Inc., with The Asia Society. ISBN 0-8109-3478-7.
  • Klimkeit, Hans-Joachim (1988). Die Seidenstrasse: Handelsweg and Kulturbruecke zwischen Morgen- and Abendland. Koeln: DuMont Buchverlag.
  • Klimkeit, Hans-Joachim (1993). Gnosis on the Silk Road: Gnostic Texts from Central Asia. Trans. & presented by Hans-Joachim Klimkeit. HarperSanFrancisco. Klimkeit, Hans-Joachim (1993). Gnosis on the Silk Road: Gnostic Texts from Central Asia. HarperSanFrancisco. ISBN 0-06-064586-5. 
  • Knight, E.F. (1893). Where Three Empires Meet: A Narrative of Recent Travel in: Kashmir, Western Tibet, Gilgit, and the adjoining countries. Longmans, Green, and Co., London. Reprint: Ch'eng Wen Publishing Company, Taipei. 1971.
  • Li, Rongxi (translator). 1995. A Biography of the Tripiṭaka Master of the Great Ci'en Monastery of the Great Tang Dynasty. Numata Center for Buddhist Translation and Research. Berkeley, California. 慧立; 彦悰 (avgust 1995). Biography of the Tripitaka Master of the Great Ci'en Monastery of the Great Tang Dynasty, A. Numata Center for Buddhist Translation and Research. ISBN 1-886439-00-1. 
  • Li, Rongxi (translator). 1995. The Great Tang Dynasty Record of the Western Regions. Numata Center for Buddhist Translation and Research. Berkeley, California. Xuanzang; 辯機 (maj 1996). Great Tang Dynasty Record of the Western Regions, the. Numata Center for Buddhist Translation & Research. ISBN 1-886439-02-8. 
  • Litvinsky, B.A., ed. (1996). History of civilizations of Central Asia, Volume III. The crossroads of civilizations: 250 to 750. Paris, UNESCO Publishing.
  • Liu, Xinru (2001). "Migration and Settlement of the Yuezhi-Kushan: Interaction and Interdependence of Nomadic and Sedentary Societies." Journal of World History, Volume 12, No. 2, Fall 2001. University of Hawaii Press, pp. 261–92. [1].
  • Liu, Li, 2004, The Chinese Neolithic, Trajectories to Early States, Cambridge: Cambridge University Press.
  • Liu, Xinru (2010). The Silk Road in World History. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-516174-8.
  • McDonald, Angus (1995). The Five Foot Road: In Search of a Vanished China., San Francisco: HarperCollins
  • Malkov, Artemy (2006). Peter Turchin; et al., ur. History & Mathematics: Historical Dynamics and Development of Complex Societies. Moscow: KomKniga. ISBN 978-5-484-01002-8. 
  • Mallory, J.P. and Mair, Victor H. (2000). The Tarim Mummies: Ancient China and the Mystery of the Earliest Peoples from the West. Thames & Hudson, London.
  • Ming Pao. "Hong Kong proposes Silk Road on the Sea as World Heritage", 7 August 2005, p. A2.
  • Osborne, Milton, 1975. River Road to China: The Mekong River Expedition, 1866–73. George Allen & Unwin Lt.
  • Puri, B.N, 1987 Buddhism in Central Asia, Motilal Banarsidass Publishers Private Limited, Delhi. (2000 reprint).
  • Ray, Himanshu Prabha, 2003. The Archaeology of Seafaring in Ancient South Asia. Cambridge University Press. ISBN 0-521-80455-8.
  • Sarianidi, Viktor, 1985. The Golden Hoard of Bactria: From the Tillya-tepe Excavations in Northern Afghanistan. Harry N. Abrams, New York.
  • Schafer, Edward H. 1963. The Golden Peaches of Samarkand: A study of T'ang Exotics. University of California Press. Berkeley and Los Angeles. 1st paperback edition. Schafer, Edward H. (1985). The Golden Peaches of Samarkand: A Study of T'ang Exotics. University of California Press. ISBN 0-520-05462-8. 
  • Stein, Aurel M. 1907. Ancient Khotan: Detailed report of archaeological explorations in Chinese Turkestan, 2 vols. Clarendon Press. Oxford.[2]
  • Stein, Aurel M., 1912. Ruins of Desert Cathay: Personal narrative of explorations in Central Asia and westernmost China, 2 vols. Reprint: Delhi. Low Price Publications. 1990.
  • Stein, Aurel M., 1921. Serindia: Detailed report of explorations in Central Asia and westernmost China, 5 vols. London & Oxford. Clarendon Press. Reprint: Delhi. Motilal Banarsidass. 1980.[3]
  • Stein Aurel M., 1928. Innermost Asia: Detailed report of explorations in Central Asia, Kan-su and Eastern Iran, 5 vols. Clarendon Press. Reprint: New Delhi. Cosmo Publications. 1981.
  • Stein Aurel M., 1932 On Ancient Central Asian Tracks: Brief Narrative of Three Expeditions in Innermost Asia and Northwestern China. Reprinted with Introduction by Jeannette Mirsky. Book Faith India, Delhi. 1999.
  • Thorsten, Marie. 2006 "Silk Road Nostalgia and Imagined Global Community". Comparative American Studies 3, no. 3: 343–59.
  • Waugh, Daniel. (2007). „Richthofen "Silk Roads": Toward the Archeology of a Concept.”. The Silk Road. 5 (1): 1—10. 
  • von Le Coq, Albert, 1928. Buried Treasures of Turkestan. Reprint with Introduction by Peter Hopkirk, Oxford University Press. 1985.
  • Whitfield, Susan, 1999. Life Along the Silk Road. London: John Murray.
  • Wimmel, Kenneth, 1996. The Alluring Target: In Search of the Secrets of Central Asia. Trackless Sands Press, Palo Alto, CA. Wimmel, Kenneth (1996). The Alluring Target: In Search of the Secrets of Central Asia. Trackless Sands Press. ISBN 1-879434-48-2. 
  • Yan, Chen, 1986. "Earliest Silk Route: The Southwest Route." Chen Yan. China Reconstructs, Vol. XXXV, No. 10. October 1986, pp. 59–62.
  • Yule (translator and editor), Sir Henry (1866). Cathay and the way thither: being a collection of medieval notices of China. Issue 37 of Works issued by the Hakluyt Society. Printed for the Hakluyt society. 
  • Boulnois, Luce (2004). Silk Road: Monks, Warriors & Merchants on the Silk Road. Odyssey. ISBN 9789622177208. 
  • Bulliet, Richard W. (1975). The Camel and the Wheel. Harvard University Press. ISBN 0-674-09130-2. 
  • Christian, David (2000). „Silk Roads or Steppe Roads? The Silk Roads in World History”. Journal of World History. 2.1 (Spring): 1. S2CID 18008906. doi:10.1353/jwh.2000.0004. 
  • de la Vaissière, E., Sogdian Traders. A History, Leiden, Brill, 2005, Hardback ISBN 90-04-14252-5 Brill Publishers, French version ISBN 2-85757-064-3 on [4] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. август 2011)
  • Elisseeff, Vadime. Editor. 1998. The Silk Roads: Highways of Culture and Commerce. UNESCO Publishing. Paris. Reprint: 2000. ISBN 92-3-103652-1 softback; ISBN 1-57181-221-0.
  • Forbes, Andrew ; Henley, David (2011). China's Ancient Tea Horse Road. Chiang Mai: Cognoscenti Books. China's Ancient Tea Horse Road. Congoscenti Books. 4. 10. 2011. ASIN B005DQV7Q2. 
  • Frankopan, Peter. The Silk Roads: A New History of the World (2016), Very wide-ranging scholarly survey, albeit without any maps.
  • Hansen, Valerie. The Silk Road: A New History (Oxford University Press; 2012) 304 pages; Combines archaeology and history in a study of seven oases
  • Hallikainen, Saana: Connections from Europe to Asia and how the trading was affected by the cultural exchange (2002)
  • Hill, John E. (2004). The Peoples of the West from the Weilüe 魏略 by Yu Huan 魚豢: A Third Century Chinese Account Composed between 239 and 265. Draft annotated English translation. [5]
  • Hopkirk, Peter: The Great Game: The Struggle for Empire in Central Asia; Kodansha International, New York, 1990, 1992.
  • Kuzmina, E.E. The Prehistory of the Silk Road. (2008) Edited by Victor H. Mair. University of Pennsylvania Press, Philadelphia. Kuzʹmina, Elena Efimovna (2008). The Prehistory of the Silk Road. University of Pennsylvania Press. ISBN 978-0-8122-4041-2. 
  • Larsen, Jeanne. Silk Road: A Novel of Eighth-Century China. (1989; reprinted 2009)
  • Levy, Scott C. (2012). „Early Modern Central Asia in World History”. History Compass. 10 (11): 866—78. doi:10.1111/hic3.12004. 
  • Li et al. "Evidence that a West-East admixed population lived in the Tarim Basin as early as the early Bronze Age". BMC Biology 2010, 8:15.
  • Liu, Xinru, and Shaffer, Lynda Norene. 2007. Connections Across Eurasia: Transportation, Communication, and Cultural Exchange on the Silk Roads. McGraw Hill, New York. . ISBN 978-0-07-284351-4.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • Miller, Roy Andrew (1959): Accounts of Western Nations in the History of the Northern Chou Dynasty. University of California Press.
  • Omrani, Bijan; Tredinnick, Jeremy (2010). Asia Overland: Tales of Travel on the Trans-Siberian and Silk Road. Hong Kong New York: Odyssey Distribution in the US by W.W. Norton & Co, Odyssey Publications. ISBN 978-962-217-811-3. 
  • Polo, Marco, Il Milione.
  • Thubron, C., The Silk Road to China (Hamlyn, 1989)
  • Tuladhar, Kamal Ratna (2011). Caravan to Lhasa: A Merchant of Kathmandu in Traditional Tibet. Kathmandu: Lijala & Tisa. ISBN 978-99946-58-91-6. 
  • Watt, James C.Y.; Wardwell, Anne E. (1997). When silk was gold: Central Asian and Chinese textiles. New York: The Metropolitan Museum of Art. ISBN 978-0-87099-825-6. 
  • Weber, Olivier, Eternal Afghanistan (photographs of Reza), (Unesco-Le Chêne, 2002)
  • Yap, Joseph P. Wars With the Xiongnu – A Translation From Zizhi Tongjian. AuthorHouse. Sima, Guang; Yap, Joseph P. (2009). Wars with the Xiongnu: A Translation from Zizhi Tongjian. AuthorHouse. ISBN 978-1-4490-0604-4. 
  • National Institute of Informatics – Digital Silk Road Project Digital Archive of Toyo Bunko Rare Books
  • Digital Silk Road > Toyo Bunko Archive > List of Books

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]