Puška

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Obične puške od sredine do kraja 20. veka različitih tipova i konfiguracija, izložene u Nacionalnom muzeju vatrenog oružja u Virdžiniji, Sjedinjene Američke Države. Od vrha do dna: FAMAS, vz. 52 puška, M4 karabin, Remington model 700, SVD puška, RK 62, AKM
Savremena lovačka puška

Puška je individualno vatreno oružje[1] sastavljena od cevi mehanizma za opaljivanje i kundaka. Koristi se kako u vojne i policijske svrhe tako i za lov. Prve puške su se punile barutom kroz usta cevi i posle svakog ispaljivanja proces punjenja je dugo trajao. Pojavom metka koji je u sebi sadržavao barutno punjenje brzina opaljivanja se znatno povećala. Puške proizvođača Remington su bile prve koje su u šaržeru imale više metaka a repetiranje se vršilo vrlo brzo. Na Divljem zapadu gde su prvi put korišćene imale su presudnu ulogu u pobedi belaca nad Indijancima.

Puška je dugocevno vatreno oružje dizajnirano za precizno gađanje, sa cevi koja ima spiralni uzorak žlebova (izolučeno oružje) urezanih u zid otvora.[2][3] U skladu sa svojim fokusom na preciznost, puške su obično dizajnirane da se drže sa obe ruke i čvrsto prislonjene uz rame strelca preko kundaka radi stabilnosti tokom pucanja. Puške se u velikoj meri koriste u ratovanju, sprovođenju zakona, lovu, streljaštvu i kriminalu.

Termin je prvobitno bio užlebljena puška, a glagol užlebljena se odnosio na rani moderni proces mašinske obrade stvaranja žlebova pomoću alata za sečenje.[4] Do 20. veka, ovo oružje je postalo toliko uobičajeno da se moderni naziv puška sada često koristi za bilo koje ručno dalekometno oružje dugog oblika dizajnirano za dobro ciljano pražnjenje aktivirano okidačem.

Kao i svako tipično vatreno oružje, projektil puške (metak) se pokreće sadržanom deflagracijom zapaljivog pogonskog jedinjenja (prvobitno crnog baruta, a sada nitroceluloze i drugih bezdimnih baruta), iako se koriste i druga pogonska sredstva, kao što je komprimovani vazduh u vazdušnim puškama, koje su popularne za kontrolu štetočina, lov na sitnu divljač, takmičarsko gađanje mete i neformalno sportsko gađanje (plinking).

Posebna karakteristika koja odvaja pušku od ranijih glatkocevnih dugih pušaka (npr. arkebuza, musketa) je narezivanje unutar cevi.[5] Uzdignute površine narezivanja cevi nazivaju se zemlje; one stupaju u kontakt i vrše obrtni moment na projektil dok se kreće niz otvor, dajući okretanje. Kada projektil napusti cev, ovo okretanje se nastavlja i daje žiroskopsku stabilnost projektilu zbog očuvanja ugaonog momenta, povećavajući preciznost, a time i efikasan domet. Rane dugačke puške bile su punjene s usta i ispaljivale su sferne kugle; uvođenje zatvornog punjenja omogućilo je upotrebu izduženih i aerodinamički efikasnih metaka, koji u letu zbog okretanja nisu značajno skretali ili se prevrtali.

Cev[uredi | uredi izvor]

Funkcija cevi je da usmeri tane u pravcu cilja. Uvođenjem olučavanja cevi postignuta je dodatna preciznost jer se tane prilikom ispaljivanja okreće oko sebe.

Kalibar je termin kojim se opisuje prečnik otvora cevi.

Kundak[uredi | uredi izvor]

Funkcija kundaka je da se cev osloni na rame radi lakšeg i preciznijeg gađanja ali i da rame strelca primi na sebe udarac koji se dešava prilikom opaljivanja (Njutnov zakon akcije-reakcije). Kundak može biti od drveta ili drugih materijala ili metalni sklapajući.

Mehanizam za opaljivanje[uredi | uredi izvor]

Mehanizam za opaljivanje uvek ima više delova ali uvek postoji udarna igla, obarač i mehanizam koji po ispaljivanju ručno ili automatski izbacuje čauru metka.

Materijal[uredi | uredi izvor]

Ranije su se puške proizvodile od drveta (kundak) i čelika (cev i mehanizam za opaljivanje), dok se danas sve više koriste kompozitni materijali da bi puška bila lakša, pouzdanija, jeftinija.

Dodaci[uredi | uredi izvor]

Na puške se mogu dodati razni dodaci:

Kada se bajonet (vrsta noža) postavi na vrh puške onda se on može koristiti za blisku borbu (prsa u prsa). Preko dodatka za ispaljivanje tromblona ili granata se mogu gađati oklopna vozila ili neprijateljska utvrđenja. Dodavanjem optičkih sistema puška se pretvara u snajper - pušku izuzetne preciznosti na većim daljinama.

Optički sistemi[uredi | uredi izvor]

Optički sistemi poboljšavaju preciznost u raznim uslovima:

  • Dnevni optički sistem koristi optički durbin sa končanicom (nišanskom tačkom) za precizno nišanjenje na daljinu.
  • Daljinomer određuje precizno daljinu što omogućava strelcu preciznije gađanje naročito pokretnih ciljeva. U novije vreme koriste se laserski daljinomeri.
  • Obeležavači cilja služe za lako i brzo nišanjenje a u novije vreme se koriste laserski obeležavači takozvani "laser pointer".
  • Dodavanjem delova za noćno osmatranje puška se može koristiti i u uslovima smanjene vidljivosti kao što je noć. Postoje tri vrste sistema za noćno gađanje:
  1. Infra-crveni, ili IC, nišani su ranije korišćeni i oni imaju optički sistem koji infra-crvenu svetlost pretvaraju u vidljivi spektar. Za takvo korišćenje potreban je izvor infra-crvenog svetla (infra-crveni far), optički sistem i pretvarač slike. Ovo zračenje i oabsjavanje cilja nije vidljivo za ljudsko oko ako nema posebnih pretvarača. Nedostatak ovog sistema je postojanje fara (izvora svetlosti) koji protivnik može da detektuje.
  2. Nišani sa optičkim sistemom i pasivnim pojačavačima slike koriste prirodni fon zračenja (svetlost zvezda, meseca i dr.) i pojačavaju ga nekoliko hiljada puta tako da se cilj vidi dosta jasno bez ikakvog osvetljavanja.
  3. U novije vreme se koristi i termovizija koja stvara sliku na osnovu toplotnog zračenja cilja i okolnih predmeta (razlike u količin zračenja toplote svakog predmeta). Ovi sistemi su veoma glomazni i skupi za masovnu upotrebu.
  • Moderne puške koriste snagu barutnih gasova za repetiranje i postizanje rafalne paljbe i mogu biti automatske ili poluautomatske.

Municija[uredi | uredi izvor]

Moderna municija za vojne potrebe ima čaure od mesinga dok su čaure za lovce od tvrđeg kartona kombinovane sa mesinganim dnom. Postoji municija čija je upotreba zabranjena jer izaziva izuzetno teške povrede npr. rasprskavajuća (dum-dum) municija, meci od aluminijuma ili plastike. Za posebne namene koristi se obeležavajuća municija za noćno gađanje ili pancirna municija za probijanje tanjih oklopa ili šlema. Za rasturanje demonstracija policija koristi gumene metke. Za obuku i vežbanje koristi se takozvana manevarska municija koja u čauri ima samo barutne gasove bez metka.

Vrste pušaka[uredi | uredi izvor]

Postoje puške koje izbacuju projektile punjene suzavcem ili nekim drugim bojnim otrovom koji je pogodan za neutralizaciju demonstranata.

Za potrebe lova koriste se puške prelamače (cev se vizuelno može prelomiti radi punjenja lovačkom municijom) i karabini (karabini liče na vojničke puške što se tiče zatvarača i koriste vojnu municiju).

Lovci koriste i puške dvocevke (dve cevi jedna pored druge) i bokerice (dve cevi jedna iznad druge).

Postoje i vazdušne puške. Umesto baruta za ispaljivanje olovnih tanadi koristi se komprimirani vazduh. Domet je mali i koriste se pre svega za takmičenja.

Povećanjem kalibra i optičkog nišana domet, probojnost i preciznost se dodatno povećavaju. Naša industija proizvodi takvu pušku (snajpersku pušku) pod imenom Crna strela.

Domaća proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Srbija ima dugogodišnje iskustvo u proizvodnji pušaka i puščane municije. Proizvodi „Zastava oružje“ iz Kragujevca su bili veoma cenjeni na svetskom tržištu a i danas su u rangu najboljih svetskih.

3D štampanje puške[uredi | uredi izvor]

Grizli je 3D odštampana puška kalibra .22, koja je kreirana u avgustu 2013.[6] Ona je kreirana koristeći Stratasys Dimension 1200es printer.[7] Ovu pušku je kreirao Kanađanin koji je poznat jedino po pseudonimu „Metju”. On je prema navodu časopisa The Verge izjavio da se profesionalno bavi pravljem alata za građevinsku industriju.[7][8]

Originalna puška Grizli je ispalila jedan metak pre nego što je cev pukla.[7] Iz druge verzije je ispaljeno četrnaest metaka pre nego što je oštećena zbog zamora materijala.[8] Prema novinama Dejli mejl, druga verzija puške Grizli se tako dobro pokazala da je korisnik mogao da stavi oružje na svoje rame, pritisne uz obraz, i ispali tri metka bez samopovređivanja.[6]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Merriam-Webster Dictionary, "Firearm". Merriam-webster.com. 2012-08-31. Arhivirano iz originala 2017-06-02. g. Pristupljeno 2014-04-19. 
  2. ^ Cole, Suzanne N. (19. 11. 2016). Association of Firearm Instructors – Glossary of Firearm Terms. Association of Firearm Instructors. Arhivirano iz originala 13. 6. 2021. g. Pristupljeno 29. 4. 2017. 
  3. ^ „Firearm”. American Heritage Dictionary of the English Language (4 izd.). Houghton Mifflin Company. 2000. „Firearm”. Collins English Dictionary – Complete and Unabridged. HarperCollins Publishers. 2003. 
  4. ^ Helaine Selin (1997). Encyclopaedia of the History of Science, Technology, and Medicine in Non-Western Cultures. Springer. str. 389. ISBN 978-0-7923-4066-9. Arhivirano iz originala 9. 10. 2013. g. Pristupljeno 30. 7. 2013. 
  5. ^ Weller, Jac; Guilmartin, John; Ezell, Edward (7. 11. 2017). „Small arm”. Britannica. Encyclopædia Britannica, inc. Arhivirano iz originala 12. 5. 2021. g. Pristupljeno 23. 2. 2019. 
  6. ^ a b 3D printed plastic rifle successfully fires 14 rounds – as gun advocates predict it will force changes in the law, DailyMail, 9 August 2013. ( Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. mart 2019))
  7. ^ a b v First 3-D printed rifle fires bullet, then breaks, NBC News, 26 July 2013. ( Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. mart 2019))
  8. ^ a b World's first 3D-printed rifle gets update, fires 14 shots, The Verge, 4 August 2013.( Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. mart 2019))

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Zanatsko oružje[uredi | uredi izvor]

Razvoj pušaka u 19. i 20. veku[uredi | uredi izvor]