Pčelarica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pčelarica
Merops apiaster
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
M. apiaster
Binomno ime
Merops apiaster
Linnaeus, 1758
Areal pčelarice
  u vreme gnežđenja
  u vreme zimovanja
  u toku cele godine

Pčelarica,[2] obična pčelarica ili evropska pčelarica (lat. Merops apiaster) je ptica iz reda Coraciiformes. Pripada porodici pčelarica (Meropidae),[2] karakterističnoj za tropske i suptropske predele Afrike i Azije, a jedino se evropska pčelarica gnezdi u umerenim predelima. Lako je prepoznatljiva po živopisnim bojama perja.

Opis[uredi | uredi izvor]

Pčelarica je duga 27-29 cm. Živopisno je obojena, sa smeđim i žutim gornjim delom tela, zelenkast-smeđim krilima, žutim grlom, crnom prugom preko očiju, te plavim donjim delom tela. Kljun joj je crn i tanak, a srednja repna pera izdužena.

Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Gnezdi se u južnim delovima Evrope (mada se možde sresti i u severnijim krajevima), jugozapadnoj Aziji i severozapadnoj Africi. Zimuje u tropskim predelima Afrike i Azije. Voli otvorene predele, sa malo drveća.

Gnežđenje[uredi | uredi izvor]

Gnezdi se početkom maja u kolonijama, koje se obrazuju obično pored reke. Na strmim odsecima kopaju tunele u zemlji i polažu 5-8 jaja. Mužjak i ženka leže na njima.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Hrani se uglavnom pčelama, osama i stršljenovima, te ostalim insektima. Na njenom jelovniku se mogu naći i manji kičmenjaci, kao što su gušteri i žabe. Pčele hvata u vazduhu, u grupama od nekoliko jedinki, a potom mlati s njima po tvrdoj podlozi, kako bi odstranila žaoku. Dnevno može pojesti oko 250 pčela.

Galerija[uredi | uredi izvor]


Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2019). Merops apiaster. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 14. 12. 2019. 
  2. ^ a b „Poljoprivredna Zoologija” (PDF). Univerzitet u Beogradu - Poljoprivredni fakultet. str. 56. Arhivirano iz originala (PDF) 09. 04. 2018. g. Pristupljeno 08. 04. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]