Raže

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Raže
Vremenski raspon: trijasdanas [1][2]
đavolja riba, Mobula mobular
Aetobatus narinari
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Chondrichthyes
Potklasa: Elasmobranchii
Nadred: Batoidea
Compagno, 1973
Redovi
Sinonimi
Pegava orlovska raža, Aetobatus narinari

Raže (Batoidea) su rušljoribe, ribe sa hrskavičavim skeletom, koje se odlikuju jako spljoštenim telom u leđno-trbušnom pravcu i proširenim grudnim perajima koja leže sasvim sa strana tela čime doprinose da telo izgleda još šire.

Opis[uredi | uredi izvor]

Imaju oblik lista ili ploče u obliku romba pa se često popularno nazivaju morski listovi. Kreću se talasastim pokretima grudnih peraja i slabo su pokretne tako da veći deo vremena provode zarivene u pesak na morskom dnu. Rep im je jako sužen tako da kod većine vrsta liči na bič, a leđno peraje je postavljeno sasvim unazad.

Gornja površina tela je tamnije pigmentisana i prilagođena boji okoline, dok je donja strana svetlija jer ne sadrži pigmente. Na gornjoj, leđnoj strani nalaze se oči i spirakulum, a na trbušnoj su usni otvor, nosni otvori i škržni prorezi.

Neke vrste raža na leđima ili na repu imaju otrovnu bodlju koja služi za odbranu. Druge vrste poseduju električni organ koji može izazvati prilično snažan električni udar na eventualnog napadača. Mogu da polažu jaja, koja su zaštićena čvrstom ljuskom ili da rađaju žive mladunce (viviparnost).

Anatomija[uredi | uredi izvor]

Batoidi su ravnog tela i, kao ajkula, su hrskavične ribe, što znači da imaju skelet bez kostiju napravljen od žilave, elastične hrskavice. Većina batoida ima pet otvora na telu nalik na trbušne proreze koji se nazivaju škržni prorezi koji vode od škrga, ali Hexatrygonidae imaju šest.[3] Batoidni škržni prorezi leže ispod prsnih peraja sa donje strane, dok se kod ajkule nalaze na bočnim stranama glave. Većina batoida ima ravno telo nalik na disk, sa izuzetkom gitarača i testerača, dok veća ajkula ima telo u obliku vretena. Mnoge vrste batoida razvile su svoja prsna peraja u široke ravne dodatke nalik krilima. Analna peraja je odsutna. Oči i odušci se nalaze na vrhu glave. Batoidi imaju ventralno locirana usta i mogu značajno da izbace svoju gornju vilicu (palatokvadratna hrskavica) dalje od lobanje da bi uhvatili plen.[4] Čeljusti imaju suspenziju euhiostiličnog tipa, koja se u potpunosti oslanja na hiomandibularne hrskavice za podršku.[5] Batoidi koji žive na dnu dišu tako što vodu unosi kroz disajne izduške, a ne kroz usta, kao što to veća riba čini, i izbacuju je napolje kroz škrge.

Reprodukcija[uredi | uredi izvor]

Batoidi se razmnožavaju na više načina. Kao što je karakteristično za elasmobranče, batoidi prolaze kroz unutrašnju oplodnju. Unutrašnja oplodnja je korisna za batoide jer čuva spermu, ne izlaže jaja grabljivcima i obezbeđuje da se sva energija uključena u reprodukciju zadrži i ne izgubi u životnoj sredini.[6] Sve raje i neke raže su oviparne (polažu jaja), dok su druge raže ovoviviparne, što znači da rađaju mlade koje se razvijaju u materici, ali bez učešća posteljice.[7]

Jaja oviparnih raja se polažu u kožne pregrade za jaja koje su opšte poznate kao sirenske torbice i koje često nakon pražnjenja završavaju na plažama u oblastima gde su raje uobičajene.

Prevremeni porođaj i abortus izazvan hvatanjem (koji se zajednički nazivaju porođaj izazvan hvatanjem) često se javljaju kod ajkula i raža kada se upecaju.[7] Rađanje izazvano hvatanjem retko se razmatra u upravljanju ribarstvom iako se pokazalo da se javlja kod najmanje 12% živorodnih ajkula i raža (88 vrsta do danas).[7]

Evolucija[uredi | uredi izvor]

Evolucija hrskavičnih riba, na osnovu Mijkla Bentona, 2005.[8]

Batoidi pripadaju drevnoj lozi hrskavičnih riba. Fosilne dentikule (s ljuspicama na koži nalik zubima) koji liče na one današnjih hondrihtija datiraju barem još iz ordovicija, a najstariji nedvosmisleni fosili hrskavičnih riba datiraju iz srednjeg devona. Klada unutar ove raznolike porodice, Neoselachii, nastala je u trijasu, sa najbolje shvaćenim neoselahijskim fosilima koji datiraju na eru jure. Najstariji potvrđena raža je Antiquaobatis, iz plinsbaha u Nemačkoj.[9] Kladu danas predstavljaju ajkule, testerače, raže i raje.[10]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Nadred raža obuhvata porodice od kojih su najznačajnije: drhtulje (Torpedinidae), prave raže (Rajidae), žutulje (Dasyatidae), i morski golubovi (Myliobatidae)č

Klasifikacija batoida je trenutno u reviziji; međutim, molekularni dokazi pobijaju hipotezu da su raje i raže izvedene od ajkula.[11] Nelsonova knjiga Ribe sveta iz 2006. prepoznaje četiri reda. Mezozojske Sclerorhynchoidea su bazalni ili incertae sedis; one pokazuju karakteristike Rajiformes, ali imaju njuške koje podsećaju na njuške testerača. Međutim, dokazi ukazuju na to da su one verovatno sestrinska grupa testerača.[12] Filogenetsko drvo Batoidea:[13]

Chondrichthyes

Holocephali (uklj. himere)

Elasmobranchii
Batoidea

Torpediniformes

Rhinopristiformes

Rajiformes

Myliobatiformes

Selachimorpha (ajkule)

Red Slika Uobičajeno ime Familija Rod Vrsta Komentar
Total
Myliobatiformes Myliobatoidei i srodnici 10 29 223 1 16 33 [a][14]
Rajiformes Raje i srodnici 5 36 270 4 12 26 Rajiformes uključuju prave raže, gitarnikovke i klinaste ribe. Odlikuje ih prisustvo veoma uvećanih prsnih peraja, koje sežu napred do bokova glave, sa uglavnom spljoštenim telom. Dijagnostika talasastog kretanja prsnih peraja za ovaj taksonu je poznata kao ražiformna lokomocija. Oči i dišci nalaze se na gornjoj površini tela, a škržni prorezi na donjoj strani. Imaju spljoštene, gnječene zube i uglavnom su mesožderi. Većina vrsta rađa žive mlade, iako neke polažu jaja u zaštitnu kapsulu ili u sirensku torbicu
Torpediniformes Električne raže 4 12 69 2 9 [b][15]
Rhinopristiformes Trygonorrhina i srodnici 1 2 5-7 3-5 2 [v][16]
Rano eocenski fosil stingreja Heliobatis radians

Red Torpediniformes

Red Rhinopristiformes

* položaj ovih porodica je neizvestan

Red Rajiformes

Red Myliobatiformes

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Myliobatiformes uključuju ražu, leptirska raža, orlovska raža i mante. Ranije su bile uključene u red Rajiformes, ali novija filogenetička istraživanja su pokazala da su one monofiletska grupa, i da su njeni više derivisani članovi razvili svoje visoko spljoštene oblike nezavisno od prave raže.[14]
  2. ^ Električne raže imaju električne organe u diskovima prsnih peraja koji stvaraju električnu struju. Koriste se za imobilizaciju plena i za odbranu. Struja je dovoljno jaka da omami ljude, a stari Grci i Rimljani su koristili ove ribe za lečenje bolesti poput glavobolje.[15]
  3. ^ Testerače su po obliku nalik na ajkule, imaju repove koji se koriste za plivanje i manja prsna peraja od većine batoida. Prsna peraja su pričvršćena iznad škrga kao kod svih batoida, dajući ribama izgled široke glave. Imaju duge, ravne njuške sa nizom zubastih izbočina sa obe strane. Njuške su dugačke do 1,8 m (5,9 ft) i široke 30 centimetara (1 stopu) i koriste se za sečenje i nabijanje malih riba i za sondiranje u blatu u potrazi za ukopanim životinjama. Testerače mogu ući u slatkovodne reke i jezera. Neke vrste dostižu ukupnu dužinu od 6 m (20 ft). Sve vrste testerača su ugrožene ili kritično ugrožene.[16]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stevens, J. & Last, P.R. (1998). Paxton, J.R. & Eschmeyer, W.N., ur. Encyclopedia of Fishes. San Diego: Academic Press. str. 60. ISBN 978-0-12-547665-2. 
  2. ^ Aschliman, Neil C.; Nishida, Mutsumi; Miya, Masaki; Inoue, Jun G.; Rosana, Kerri M.; Naylor, Gavin J.P. (2012). „Body plan convergence in the evolution of skates and rays (Chondrichthyes: Batoidea)”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 63 (1): 28—42. PMID 22209858. doi:10.1016/j.ympev.2011.12.012. 
  3. ^ Martin, R. Aidan (februar 2010). „Batoids: Sawfishes, Guitarfishes, Electric Rays, Skates, and Sting Rays”. Elasmo research. ReefQuest Centre for Shark Research. 
  4. ^ Motta, P.J.; Wilga, C.D. (2001). „Advances in the study of feeding behaviors, mechanisms, and mechanics of sharks”. Environmental Biology of Fishes. 60 (1–3): 131—56. S2CID 28305317. doi:10.1023/A:1007649900712. 
  5. ^ Wilga, C.A.D. (2008). „Evolutionary divergence in the feeding mechanism of fishes”. Acta Geologica Polonica. 58: 113—20. 
  6. ^ „Reproduction overall”. Risk Section, Bedford Institute of Oceanography & Marine Fish Species. Canadian Shark Research Lab. Skates and rays of Atlantic Canada. Northwest Atlantic Fisheries Center. Arhivirano iz originala 2015-01-16. g. Pristupljeno 27. 5. 2012. 
  7. ^ a b v Adams, Kye R.; Fetterplace, Lachlan C.; Davis, Andrew R.; Taylor, Matthew D.; Knott, Nathan A. (januar 2018). „Sharks, rays and abortion: The prevalence of capture-induced parturition in elasmobranchs”. Biological Conservation. 217: 11—27. doi:10.1016/j.biocon.2017.10.010. Arhivirano iz originala 2019-02-23. g. Pristupljeno 2018-12-09. 
  8. ^ Benton, M. J. (2005). Vertebrate Palaeontology (3rd izd.). Blackwell. Fig 7.13 on page 185. ISBN 978-0-632-05637-8. 
  9. ^ Stumpf, Sebastian; Kriwet, Jürgen (2019). „A new Pliensbachian elasmobranch (Vertebrata, Chondrichthyes) assemblage from Europe, and its contribution to the understanding of late Early Jurassic elasmobranch diversity and distributional patterns”. PalZ. 93 (4): 637—658. doi:10.1007/s12542-019-00451-4Slobodan pristup. 
  10. ^ „Chondrichthyes: Fossil Record”. University of California Museum of Paleontology. U.C. Berkeley. 
  11. ^ Douady, C.J.; Dosay, M.; Shivji, M.S.; Stanhope, M.J. (2003). „Molecular phylogenetic evidence refuting the hypothesis of Batoidea (rays and skates) as derived sharks”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 26 (2): 215—221. PMID 12565032. doi:10.1016/S1055-7903(02)00333-0. 
  12. ^ Kriwet, Jürgen. „The systematic position of the Cretaceous sclerorhynchid sawfishes (Elasmobranchii, Pristiorajea)” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 16. 04. 2016. g. Pristupljeno 20. 05. 2022. 
  13. ^ McEachran, J.D.; Aschliman, N. (2004). „Phylogeny of batoidea”. Ur.: Carrier, J.C.; Musick, J.A.; Heithaus, M.R. Biology of sharks and their relatives. Boca Raton, Florida: CRC Press. str. 79–114. 
  14. ^ a b Nelson, J.S. (2006). Fishes of the World (fourth izd.). John Wiley. str. 69–82. ISBN 978-0-471-25031-9. 
  15. ^ a b Bullock, Theodore Holmes; Hopkins, Carl D.; Popper, Arthur N.; Fay, Richard R. (2005). Electroreception. Springer. str. 5–7. ISBN 978-0-387-23192-1. 
  16. ^ a b Faria, Vicente V.; McDavitt, Matthew T.; Charvet, Patricia; Wiley, Tonya R.; Simpfendorfer, Colin A.; Naylor, Gavin J.P. (2013). „Species delineation and global population structure of critically endangered sawfishes (Pristidae)”. Zoological Journal of the Linnean Society. 167: 136—164. doi:10.1111/j.1096-3642.2012.00872.xSlobodan pristup. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Brem, Alfred (1982). Život životinja. Zagreb: Prosvjeta. </ref>
  • Kalezić, M.:Osnovi morfologije kičmenjaka, Savremena administracija, Beograd, 1995.
  • Kalezić, M.: Hordati, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, 2000.
  • Marcon, E., Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Radović, I., Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
  • Stevens, J. & Last, P.R. (1998). Paxton, J.R. & Eschmeyer, W.N., ur. Encyclopedia of Fishes. San Diego: Academic Press. str. 60. ISBN 978-0-12-547665-2. 
  • Stevens, J. & Last, P.R. (1998). Paxton, J.R. & Eschmeyer, W.N., ur. Encyclopedia of Fishes. San Diego: Academic Press. str. 60. ISBN 978-0-12-547665-2. 
  • McEachran, J.D.; Dunn, K.A.; Miyake, T. (1996). „Interrelationships of the batoid fishes (Chondrichthyes: Batoidea)”. Interrelationships of Fishes. Academic Press. 
  • Nelson, Joseph S. (2006). Fishes of the World (4th, illustrated izd.). John Wiley & Sons. ISBN 9780471756446. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • BioNet Škola
  • „Shark references”.  – database of bibliography of living/fossil sharks and rays (see Chondrichtyes: Selachii) with more than 15 000 listed papers and many download links.
  • „Rays Fact Sheet”. Rays fact sheet (PDF). Fisheries (Izveštaj). Recreational fishing. Perth, Australia: Government of Western Australia. Arhivirano iz originala (PDF) 2013-05-13. g.