Ramzes II

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ramzes II
Ramzes II, statua iz Abu Simbela
Lični podaci
Hijeroglifsko ime
<
imn
n
N36
ra
Z1
msssw
>
Datum rođenja1303. p. n. e.
Datum smrti1212. p. n. e.
GrobnicaDolina kraljeva
Porodica
SupružnikNefertari, Isetnofret, Bent-Anath (Istnofretina kćer), Merit-Amon (Nefertarina kćer), Nebet-taui, Henutmire (kraljeva sestra), Maat-hor-neferu-re
RoditeljiSeti I
Vladavina
Period vladavine1279. p. n. e. — 1212. p. n. e. (Devetnaesta dinastija)
PrethodnikSeti I
NaslednikMerneptah
Ramzes II

Ra-meses Meri-Amon User-Maat-Re Setep-en-Re

  • Ra-meses - Oblikovao ga Ra
  • Meri-Amun - Amonu
  • User-Maat-Re - Moćna je pravda Raova
  • Setep-en-Re - Izabran od Ra

Vladao je Egiptom od 1279. p. n. e. do 1212. p. n. e. Sin Setija I i majke kraljice Tuje. Prva - glavna žena mu je bila Nefertari Merientmut, a ostale žene su mu bile:

  • Isetnofret
  • Bent-Anath (Istnofretina kćer)
  • Merit-Amon (Nefertarina kćer)
  • Nebet-taui
  • Henutmire (Kraljeva sestra)
  • Maat-hor-neferu-re (Prva hetitska princeza)
  • Nepoznata Hetitska princeza

U toku svog života, a umro je kada je imao preko 90 godina (prosečan životni vek u to vreme je bio od 30 do 40 godina), Ramzes II je imao preko sto sinova (Amon-her-khep-šef, Pre-her-venemeh, Meri-Atum, Kha-em-Vaset, Meren-Ptah...) i nebrojeno mnogo kćeri (Bent-Anath, Merit-Amon...).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nefertari
Slike iz grobnica u Tebi
Ramzes II
Mumija iz Egipatskog muzeja u Kairu

Na presto Egipta je došao sa 25 godina, a titulu „Ramzes Veliki“ je zaslužno poneo jer nijedan vladar Egipta pre i posle njega nije izgradio toliko kolosalnih građevina, spomenika i hramova.

Ramzes II je još kao mladi princ odgajan za naslednika prestola. Školovan je u vojničkoj tradiciji u ustanovama koje je osnovao i utemeljio još njegov deda Ramzes I, a kao dečak od 10 godina učio se vojnim i državničkim veštinama, pored svog oca Setija I u ratnoj kampanji protiv Hetita.

Ramzes II se oženio mlad, a njegova prva žena je bila kraljica Nefertari, koju je posle njene smrti, 1255. p. n. e, nasledila kraljica Isetnofret. Nakon smrti svoje prve žene Nefertari, Ramzes II je sagradio velelepnu grobnicu koja je bila „arhitektonsko čudo“ antičke Tebe.

Po kraljevskim običajima koji su tada vladali u Egiptu, Ramzes II je imao mnogo žena iz svoje najbliže rodbine, tako da mu je jedna od žena bila i njegova mlađa sestra Henutmire, kao i tri njegove kćerke: Meritamun, Bent-Anath i Nebtaui. Posle dugogodišnjih sukoba sa Hetitima, i nakon zaključenja mira, Ramzes II uzeo je za jednu od svojih žena i hetitsku princezu Maat-hor-neferu-Re, kao zalog dugogodišnjem sporazumu i savezu sa Hetitima. Druga hetitska princeza stigla je u Egipat sedam godina posle Maat-hor-neferu-re. Među njegovim mnogobrojnim ženama su bile i žene iz sirijskog i vavilonskog kraljevstva koje su u Egipat dolazile radi učvršćivanja dobrosusedskih odnosa između Egipta i okolnih država.

Otac Ramzesa II, Seti I, doživeo je da vidi dosta svoje unučadi, a među svima se posebno izdvajao princ Khaemvaset, četvrti sin Ramzesa II, a drugi sin kraljice Isetnofret, koji je bio i vrhovni sveštenik hrama posvećenog bogu Ptah u Memfisu. Po zapisima sa papirusa zna se da je Khaemvaset bio učen i poznat kao veliki mudrac [1].

Da je Ramzes II zaista bio „Ramses Veliki“, i to u svakom pogledu, kako zbog uspešnosti svoje vladavine, tako i zbog svojih osobenosti, pokazuje i njegova mumija - visina 170 cm što je, za oko 20 cm iznad proseka visine muškaraca iz tog doba.

Ratni pohodi[uredi | uredi izvor]

U prvoj polovini Ramzesove vladavine odnosi s Hetitima, kraljevstvom na severnim granicama Egipta, bili su prilično zategnuti. Hetiti su, još od vremena Setia I, pod svojim uticajem držali severne oblasti Sirije, a Egipćani južne. Hetiti su držali i grad Kadeš pod svojom upravom, a samim tim su i kontrolisali veći deo kopnenih i pomorskih puteva u ovom delu Mediterana. Ramzes II je početkom 1294. p. n. e. otpočeo sa širenjem i jačanjem uticaja i teritorija. Napao je kraljevstvo Amuru, a samim tim i prekršio dogovor i sporazum koji je njegov otac potpisao sa Hetitima. Na prestolu Hetitske kraljevine je bio vladar Muvatali II, koji je, zbog pobuna u zapadnim oblastima svog kraljevstva, obraćao manje pažnje na napredovanje Egipćana na jugu Hetitske države, ali kada je ugušio pobune na zapadu, Muvatali II je sproveo veliku vojnu mobilizaciju u svih 16 provincija svoga carstva jer je uvideo da se Ramzes II sprema za veliki rat. Četiri divizije koje su nosile imena egipatskih božanstava – Divizija Set, Ptah, Pre i divizija Amon, na čijem je čelu bio Ramzes II, 1294. p. n. e. krenule su ka gradu Kadešu. 1296. p. n. e, po egipatskom kalendaru - Peta Godina III Šemia Dana Devetog, došlo je do velike bitke kod Kadeša. O bici kod Kadeša je ostalo mnogo zapisa po hramovima i na papirusima. Sledećih nekoliko godina Ramzes II je organizovao nekoliko ratnih pohoda protiv Hetita, ali je ubrzo shvatio da neće moći držati severne delove Sirije pod svojim uticajem, kao što i Hetiti neće moći držati južne delove. Hetiti su stalno imali probleme na unutrašnjem planu, a sa istoka je pretio novi neprijatelj - Asirci. Novi hetitski kralj Hatušiliš III je shvatio da više ne može da ima dva jaka neprijatelja - Egipat i Asiriju i zato je predložio mirovni dogovor koji je sklopljen s Egiptom. 1270. p. n. e. Ramzes II i Hatušiliš III su sklopili mirovni sporazum, za koji se smatra da je prvi mirovni sporazum u istoriji ljudskog društva.

Hramovi i gradovi[uredi | uredi izvor]

Hram Luksor
Abu Simbel
Ulaz u hram

Mada među najimpresivnijim i najvećim objektima Starog Egipta spada piramida koju je sagradio Keops, Ramzes II, po hramovima i objektima druge vrste koje je sagradio u doba svoje vladavine, spada među najveće i najistaknutije faraone Starog Egipta. Ramzes II, i pored toga što je, u svojoj opčinjenosti sobom i svojoj megalomaniji, brisao imena faraona sa njihovih spomenika i dodavao svoje, izgradio je velike i brojne hramove širom Egipta. Doradio je i dodao neke elemente velikim hramovima u Karnaku i Luksoru, a i završio je posmrtni hram svog oca Setia I u Tebi, kao i veliki hram Setia I u Abidosu, kraj koga je izgradio i svoj vlastiti hram. U Tebi je izgradio, na zapadnoj obali Nila, svoj posmrtni hram - Ramaseum koga je, prema zapisima iz kamenoloma granita u Gebel el-Silsili, gradilo preko 3000 radnika. Pored hrama u Ramaseumu podigao je još nekoliko hramova u Nubiji - Beit el-Vali, Gerf Husein, Vadi es Sebua, Der, i na jug do Napate.

Među najvećim i najznačajnijim građevinama koje je podigao Ramzes II je svakako hram Abu Simbel u Nubiji. Na samom ulazu u hram, sa desne i leve strane, sede četiri velike figure Ramsesa II - po dve sa svake strane vrata, visoke 18 m. Oko nogu figura nalaze se puno manje isklesanih figure njegovih žena. Ovaj građevinski kompleks je morao, u XX veku (radi izgradnje Asuanske brane), biti premešten na viši nivo da ne bi bio potopljen. Hram je, 60 m uklesan u brdo, a na njegovom unutrašnjem kraju sede 4 statue - Amon Ra, Ramzes II, Ra Harakhti i Ptah. Unutrašnjost hrama je oslikana prizorima iz bitke s Hetitima kod Kadeša, ratova u Siriji i Libiji i dr, te prizorima iz života faraona. Manji hram kraljice Nefertari posvećen je boginji Hator.

Hram Abu Simbel je otkriven 1813. godine, a do tog vremena je bio zatrpan velikim slojevima peska. Po otkriću hrama se uvidela sva njegova lepota, monumentalnost i proglašen je za „čudo egipatskog graditeljstva“, pored ostalog i zato što je njegova orijentacija tako savršeno izračunata da sunčevi zraci dvaput godišnje (20. februara i 20. oktobra, koji se smatra Ramzesovim rođendanom) prodiru kroz hram do statua i osvetle samo tri. Četvrta - bog Ptah, ostaje uvek u senci jer je on božanstvo povezano sa podzemnim svetom i mrakom.

Jedan od velikih poduhvata Ramzesa II je i gradnja grada u delti Nila - Piramesea. Grad je, mada danas ima malo ostataka, bio jedno od čuda tog vremena. Sama izgradnja je koštala veoma mnogo, tako da je Ramses II vadio zlato i ostale dragocenosti iz grobnica kraljeva XVIII i XIX dinastije.

Smrt Ramzesa II[uredi | uredi izvor]

Nakon vladavine od 67 godina, Ramzes II umire sa okvirno 92 godine. Sahranjen je u svoju, za života pripremljenu grobnicu u Dolini kraljeva. Samo se može pretpostaviti kako je bila opremljena i kakav je bio sadržaj grobnice Ramzesa II pre nego što su je opustošili pljačkaši grobnica. Mumija najvećeg i najmoćnijeg egipatskog faraona Ramzesa II je pronađena zajedno sa ostalim kraljevskim mumijama 1881. godine u pećini u blizini Deir el-Bahrija.

Mumija[uredi | uredi izvor]

Ramzesova mumija

Ramzes II je bio sahranjen u Dolini kraljeva na zapadnim obroncima Tebe u grobu KV7, ali je njegova mumija kasnije preseljena u zajedničku grobnicu u Deir el-Bahriu, gde je nađena 1881. godine. Godine 1885, smeštena je u Egipatski muzej u Kairu, gde ostaje do današnjih dana. Na faraonovoj mumiji možemo razlikovati povijeni nos, snažnu vilicu i visine je 1,7 m, što je natprosečna visina Egipćana staroga Egipta.

Godine 1974, egiptolozi u Egipatskom muzeju u Kairu su primetili da se stanje mumije pogoršava i poslali su mumiju avionom na ispitivanje u Pariz. Tom prilikom su egipatske vlasti izdale pasoš za Ramzesa i u njemu je u rubrici zanimanje bilo napisano da je preminuli kralj. Prema dokumentarnom filmu kanala Diskaveri na aerodromu u Parizu su održane sve vojničke počasti koje su priličile jednom stranom državniku koji je došao u posetu u Francusku koje priliče i ukazuju se tuđim vladarima.

U Parizu je konstatovano da je mumija napadnuta plesnima i preduzeti su koraci da se ovo otkloni. Utvrđeno je da je Ramzes imao povrede iz nekadašnjih ratova. Otkrivena je poveća rupa u donjoj vilici kralja koja je bila dovoljno velika da doprinese smrti faraona, iako se sa sigurnošću ne može tvrditi da je ovaj apsces bio uzrok faraonove smrti. Takođe je utvrđeno da je u poslednjim godinama Ramzes bolovao od artritisa i da je bio pogrbljen u zadnjim godinama svoga života. Mikroskopski pregled ostataka kose faraona utvrdio je da je faraon bio riđ. Nakon povratka u Egipat mumiju je posetio egipatski predsednik Anvar el Sadat sa suprugom. Rezultati ispitivanja su dopunjeni i pokazalo se da je faraon bio svetle puti i rođak sa praistorijskim i stanovništvom Sredozemlja. To je bio muškarac koji je spadao u berbersko stanovništvo Afrike.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Prince Khaemwaset”. Euler.slu.edu. Arhivirano iz originala 20. 7. 2008. g. Pristupljeno 27. 9. 2010. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Balout, L.; Roubet, C.; Desroches-Noblecourt, C. (1985). La Momie de Ramsès II: Contribution Scientifique à l'Égyptologie. 
  • Bietak, Manfred (1995). Avaris: Capital of the Hyksos – Recent Excavations. London: British Museum Press. ISBN 978-0-7141-0968-8. 
  • von Beckerath, Jürgen (1997). Chronologie des Pharaonischen Ägypten. Mainz: Philipp von Zabern. 
  • Brand, Peter J. (2000). The Monuments of Seti I: Epigraphic, Historical and Art Historical Analysis. NV Leiden: Brill. ISBN 978-90-04-11770-9. 
  • Brier, Bob (1998). The Encyclopedia of Mummies. Checkmark Books. 
  • Clayton, Peter (1994). Chronology of the Pharaohs. Thames & Hudson. 
  • Dodson, Aidan; Dyan Hilton (2004). The Complete Royal Families of Ancient Egypt. Thames & Hudson. ISBN 978-0-500-05128-3. 
  • Grajetzki, Wolfram (2005). Ancient Egyptian Queens – a hieroglyphic dictionary. London: Golden House Publications. ISBN 978-0-9547218-9-3. 
  • Grimal, Nicolas (1992). A History of Ancient Egypt. Oxford: Blackwell. ISBN 978-0-631-17472-1. 
  • Kitchen, Kenneth (1983). Pharaoh Triumphant: The Life and Times of Ramesses II, King of Egypt. London: Aris & Phillips. ISBN 978-0-85668-215-5. 
  • Kitchen, Kenneth Anderson (2003). On the Reliability of the Old Testament. Michigan: William B. Eerdmans Publishing Company. ISBN 978-0-8028-4960-1. 
  • Kitchen, Kenneth Anderson (1996). Ramesside Inscriptions Translated and Annotated: Translations. Volume 2: Ramesses II; Royal Inscriptions. Oxford: Blackwell Publishers. ISBN 978-0-631-18427-0.  Translations and (in the 1999 volume below) notes on all contemporary royal inscriptions naming the king.
  • Kitchen, Kenneth Anderson (1999). Ramesside Inscriptions Translated and Annotated: Notes and Comments. Volume 2: Ramesses II; Royal Inscriptions. Oxford: Blackwell Publishers. 
  • Kuhrt, Amelie (1995). The Ancient Near East c. 3000–330 BC. Vol. 1. London: Routledge. 
  • O'Connor, David; Eric Cline (1998). Amenhotep III: Perspectives on his reign. University of Michigan Press. 
  • Putnam, James (1990). An introduction to Egyptology. 
  • Rice, Michael (1999). Who's Who in Ancient Egypt. Routledge. ISBN 978-0-415-15448-2. 
  • Ricke, Herbert; George R. Hughes; Edward F. Wente (1967). The Beit el-Wali Temple of Ramesses II. 
  • Rohl, David M. (1995). Pharaohs and Kings: A Biblical Quest (illustrated, reprint izd.). Crown Publishers. ISBN 978-0-517-70315-1. 
  • RPO Editors. „Percy Bysshe Shelley: Ozymandias”. University of Toronto Department of English. University of Toronto Libraries, University of Toronto Press. Arhivirano iz originala 10. 10. 2006. g. Pristupljeno 18. 9. 2006. 
  • Siliotti, Alberto (1994). Egypt: temples, people, gods. 
  • Skliar, Ania (2005). Grosse kulturen der welt-Ägypten. 
  • Stieglitz, Robert R. (1991). „The City of Amurru”. Journal of Near Eastern Studies. 50 (1): 45—48. doi:10.1086/373464. 
  • Tyldesley, Joyce (2000). Ramesses: Egypt's Greatest Pharaoh. London: Viking/Penguin Books. 
  • Westendorf, Wolfhart (1969). Das alte Ägypten (na jeziku: nemački). 
  • Chhem, RK; Schmit, P; Fauré, C (oktobar 2004). „Did Ramesses II really have ankylosing spondylitis? A reappraisal”. Can Assoc Radiol J. 55: 211—7. PMID 15362343. 
  • The Epigraphic Survey, Reliefs and Inscriptions at Karnak III: The Bubastite Portal, Oriental Institute Publications, vol. 74 (Chicago): University of Chicago Press, 1954
  • Hasel, Michael G (1994). Israel in the Merneptah Stela”. Bulletin of the American Schools of Oriental Research. 296: 45—61. doi:10.2307/1357179. 
  • Hasel, Michael G. 1998. Domination and Resistance: Egyptian Military Activity in the Southern Levant, 1300–1185 BC. Probleme der Ägyptologie 11. Leiden: Brill Publishers. ISBN 90-04-10984-6
  • Hasel, Michael G. 2003. "Merenptah's Inscription and Reliefs and the Origin of Israel" in Beth Alpert Nakhai (ed.), The Near East in the Southwest: Essays in Honor of William G. Dever, pp. 19–44. Annual of the American Schools of Oriental Research 58. Boston: American Schools of Oriental Research. ISBN 0-89757-065-0
  • Hasel, Michael G (2004). „The Structure of the Final Hymnic-Poetic Unit on the Merenptah Stela”. Zeitschrift für die alttestamentliche Wissenschaft. 116: 75—81. doi:10.1515/zatw.2004.005. 
  • James, T. G. H. 2000. Ramesses II. New York: Friedman/Fairfax Publishers. A large-format volume by the former Keeper of Egyptian Antiquities at the British Museum, filled with colour illustrations of buildings, art, etc. related to Ramesses II

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Egipatski faraon
Devetnaesta dinastija