Ratko Mladić

Ovaj članak je dobar. Kliknite ovde za više informacija.
Ova stranica je zaključana od daljih izmena anonimnih korisnika i novajlija zbog sumnjivog doprinosa istih, koji treba da se raspravi na stranici za razgovor
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
General-pukovnik
Ratko Mladić
General Ratko Mladić, 1993. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1942-03-12)12. mart 1942. (82 god.)
Mjesto rođenjaBožanovići, kod Kalinovika, Kraljevina Jugoslavija (dejure)
NDH (defakto)
Porodica
SupružnikBiljana Mladić
Djeca2
Vojna karijera
Služba SFR Jugoslavija
 Republika Srpska
4. novembar 1965 — 28. februar 2002.
VojskaJugoslovenska narodna armija
Vojska Republike Srpske
Čingeneral-pukovnik
Komandantnačelnik štaba 2. vojnog okruga JNA
Glavni štab VRS
Učešće u ratovimaRat u Hrvatskoj
Rat u Bosni i Hercegovini
OdlikovanjaOdlikovanja SFRJ:
Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem Orden narodne armije sa srebrnom zvezdom Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima


Republika Srpska:

Orden Republike Srpske na lenti Karađorđeva zvijezda trećeg reda
1. komandant Glavnog štaba vojske Republike Srpske
Na dužnosti
1992—1996
PrethodnikSlužba uspostavljena
NaslednikPero Čolić

Ratko Mladić (Božanovići, kod Kalinovika, 12. mart 1942) srpski je general, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (1992—1995) i jedan od srpskih vođa tokom raspada Jugoslavije. Za vrijeme ratnih sukoba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, komandovao je nizom ključnih vojnih operacija.

Mladić je prvo raspoređen u 3. armijsku oblast 27. septembra 1965, u garnizon u Skoplju, gdje je sa činom potporučnika komandovao vodom 89. pješadijskog puka. Čin potpukovnika dobija 25. decembra 1980. u Odjeljenju za operativnu nastavu u komandi garnizona Skoplje. Zatim je postavljen na položaj komandanta 39. pješadijske brigade u Štipu.

Mladić se 1991. nalazio na dužnosti pomoćnika komandanta 52. (prištinskog) korpusa na Kosovu i Metohiji. Ubrzo nakon njegovog imenovanja, došlo je do ozbiljnog pogoršanja situacije u Hrvatskoj i borbenih dejstava, koja su vođena između hrvatskih paravojnih snaga i dijela JNA, pa je krajem juna premješten u Knin kao komandant 9. korpusa JNA. Na dužnost načelnika Glavnog štaba Vojske Republike Srpske postavljen je u maju 1992 i na toj dužnosti je ostao do decembra 1996. godine.

Haški tribunal je podigao optužnicu protiv Mladića 1995. godine. Njegovo hapšenje i izručenje bilo je jedan od uslova otpočinjanja pregovora za pristupanje Srbije Evropskoj uniji; za informacije koje mogu doprinijeti njegovom hapšenju ponuđena je nagrada od 1 do 10 miliona evra. Mladić je uhapšen u Srbiji 26. maja 2011, a Haškom tribunalu je izručen 31. maja iste godine. Suđenje je počelo 16. maja 2012. godine. Prvostepenom presudom od 22. novembra 2017. osuđen je na doživotan zatvor. Kaznu doživotnog zatvora mu je potvrdilo sudsko vijeća Mehanizma 8. juna 2021. godine.

Biografija

Mladost i obrazovanje

Ratko Mladić je rođen 12. marta 1942.[1] (po nekim izvorima 1943) u selu Božanovići kod Kalinovika, koje se u to vrijeme nalazilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koju su stvorile okupacione vlasti na teritoriji Kraljevine Jugoslavije. Ratkov otac, Neđo Mladić (1909—1945), bio je komandant partizanskog odreda i poginuo je u borbi sa ustašama[2] 1945. godine. Majka Stana (1919—2003, djevojačko Lalović), sama je podizala kćerku Milicu (1940, udatu Avram) i sinove Ratka i Milivoja (1944—2001).

Pred samo njegovo rođenje, Ratkovi roditelji su oboljeli od tifusa, a i sam Ratko bio je teško bolestan. Preživio je zahvaljujući italijanskim vojnicima. Nakon osnovne škole, Mladić se seli u Beograd, gdje završava Vojnoindustrijsku školu u Zemunu. U Jugoslovensku narodnu armiju stupa putem konkursa na Vojnu akademiju dana 20. oktobra 1961. godine. Savezu komunista Jugoslavije pridružio se 12. februara 1964. godine. U aktivnu vojnu službu stupa 27. septembra 1965, kada je potpisao vojnu zakletvu.[1]

Vojna karijera

Mladić je raspoređen u 3. armijsku oblast 27. septembra 1965, u garnizon u Skoplju, gdje je sa činom potporučnika komandovao vodom 89. pješadijskog puka. Diplomirao na tromjesečnom kursu obavještajnog i izviđačkog rada i na kursu grčkog jezika 1967, nakon čega stiče čin poručnika. Postaje komandant izviđačkog voda 1968. Čin kapetana stiče 1970. godine. U čin kapetana prve klase proizveden je 27. novembra 1974. i postavljen je na dužnost pomoćnika komandanta za pozadinu 87. samostalne pješadijske baterije. Na Komandno-štabnu akademiju Kopnene vojske JNA krenuo je 1976, gdje je diplomirao kurs kombinovanog oružja.[3] Sa činom majora odlazi na službu u 3. armijsku oblast 1977, u garnizon u Kumanovu, gdje postaje komandant 1. pješadijskog bataljona 89. pješadijske brigade.[4]

Čin potpukovnika dobija 25. decembra 1980. u Odjeljenju za operativnu nastavu u komandi garnizona Skoplje. Zatim je postavljen na položaj komandanta 39. pješadijske brigade u Štipu. Nakon nekog vremena, ponovo služi u garnizonima u Skoplju i u Ohridu. Nakon što mu je 18. avgusta 1986. dodijeljen čin pukovnika, postavljen je na položaj komandanta 39. pješadijska brigade 26. pješadijske divizije u Štipu. U septembru iste godine upućen je na jednogodišnju obuku u KŠŠ OC VVŠ KOV JNA. Mladić je 31. januara 1989. postavljen za pomoćnika načelnika Odjeljenja za nastavne poslove u 3. armijskoj oblasti. U garnizon u Prištini prebačen je 25. januara 1991.[3] na dužnost pomoćnika komandanta za pozadinu 53. korpusa.[4]

Raspad Jugoslavije
Rat u Hrvatskoj

Mladić se 1991. nalazio na dužnosti pomoćnika komandanta Prištinskog korpusa na Kosovu i Metohiji. Ubrzo nakon njegovog imenovanja, došlo je do ozbiljnog pogoršanja situacije u Hrvatskoj i borbenih dejstava, koja su se vodila između hrvatskih paravojnih snaga i dijela JNA, pa je krajem juna premješten u Knin kao komandant 9. korpusa JNA.[3]

Ljiljana Bulatović Medić u knjizi o generalu Mladiću piše, prije nego što su nove uniforme i oznake jasno podijelile nove strane, Mladić je prelazio liniju fronta u civilnom odijelu, koristeći dokumenta hrvatskog oficira, često sa Slavkom Lisicom.[5]

Mladić, k’o Mladić! Stalno u pokretu i neustrašiv. Hladnokrvan i staložen po običaju. Jedanput smo bili ispred ustaških položaja na Prokljanskom jezeru. On kaže: ’Lijo, imaš li gaće da se kupamo!’ Nije mi bilo do kupanja, već do jela, a Mladić buć u vodu, pa čas na leđa, čas pliva drugim stilom. Prestani sa plivanjem, vičem Mladiću, preko su ustaše, mogu da nas vide i gađaju… Kada se Mladić dobro iskupao i obukao, domaćin je spremio ribu. Posmatrao sam Mladića i mislio da u svojoj karijeri nisam sreo hrabrijeg oficira. I kasnije sam se uverio da je taj čovek ’operisan’ od straha. Molio sam ga docnije da se čuva, jer ako se mi čuvamo i Bog će nas čuvati…

— Slavko Lisica o Mladiću[5]

Prema procjeni američkog vojnog istoričara Dejvida Isbija, prije nego što je Mladić imenovan za komandanta, 9. korpus JNA vršio je mirotvorne djelatnosti, ne ulazeći u neposredni sukob sa mjesnim Hrvatima i Srbima. Nakon Mladićevog dolaska na čelo korpusa, korpusne jedinice su počele sve više učestvovati u odbijanju hrvatskih napada, a zatim su postepeno prešle u neposrednu ofanzivu. Važne operacije pod Mladićevim rukovodstvom su bile zauzimanje sela Kijevo 26. avgusta i Masleničkog mosta 11. septembra, koje su Hrvati držali pod svojom kontrolom.[6] Ratku Mladiću je vanredno dodijeljen čin general-majora 4. oktobra 1991. godine. Istovremeno, postao je prvi oficir JNA koji je postao general poslije Drugog svjetskog rata, a da nije prošao posebne preglede.[7]

Mladić je vanredno unaprijeđen u čin general-potpukovnika 24. aprila 1992. godine.[8]

Rat u Bosni i Hercegovini

Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine raspisan je 25. januara 1992, a održavanje je zakazano za 29. februar i 1. mart.[9] Odziv na referendumu bio je 63,4%, od čega je 99,7% birača glasalo za nezavisnost.[10] Međutim, Srbi koji su činili nešto manje od trećine stanovništva BiH, bojkotovali su referendum i proglasili neposlušnost novoj Vladi BiH, počev od 27. marta osnivajući Vladu Srpske Republike Bosne i Hercegovine.[11] Započeli su sukobi koji su prerasli u borbena dejstva. Na teritoriji BiH bila je raspoređena Hrvatska vojska, koja je napadala jedinice JNA i srpske formacije. Vođa Muslimana Alija Izetbegović naredio je opšti napad na kasarnu JNA u Sarajevu. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine okupilo se 27. aprila u nepotpunom sastavu, sa zahtjevom da JNA položi oružje i napusti teritoriju Bosne i Hercegovine. Muslimanske snage su 2. maja 1992. opkolile kasarne JNA u Sarajevu i izvele seriju napada na njih.[12][13] Mladić je 9. maja postavljen na dužnost načelnika štaba i zamjenika komandanta 2. armijske oblasti JNA sa štabom u Sarajevu, a 10. maja je postao komandant armijske oblasti.[14] U to vrijeme, u Sarajevu su se već vodili oružani sukobi.[13]

Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini donijela je odluku 12. maja o osnivanju Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine.[15][16] Na dužnost načelnika Glavnog štaba postavljen je general-potpukovnik Ratko Mladić.[17][13] Na toj dužnosti ostao je do decembra 1996. godine.[8][14] U maju 1992, nakon povlačenja JNA iz Bosne i Hercegovine, bivša 2. armijska oblast JNA postala je srž Vojske Srpske Republike BiH.

General Ratko Mladić dolazi na mirovne pregovore na Sarajevskom aerodromu, jun 1993. godine.

Jedinice pod Mladićevom komandom napale su enklavu Srebrenica u martu 1993, odakle su muslimanske formacije napadale okolna srpska sela. Napadi su bili praćeni masakriranjem srpskih civila, što je jedan od glavnih razloga za napad VSRBiH na enklavu.[13] Mladić je komandovao operacijom Lukavac 93 u julu 1993, koja je rezultovala srpskim zauzimanjem Trnova i planina u blizini Sarajeva.[13] VRS je pod neposrednom komandom Mladića u proljeće 1994. pokrenula veliku ofanzivu na muslimansku enklavu Goražde. Mladić je 24. jula unaprijeđen u čin general-pukovnika.[8][14][3]

Vojska Republike Srpske je pod Mladićevom komandom napala Srebrenicu 6. jula 1995. i nakon pet dana, 11. jula, zauzela grad. Poslije zauzimanja, prema različitim izvorima ubijeno je između 4970 i 8372 Bošnjaka.[18][19][20][21] Oko 36.000 žena i djece je deportovano iz grada i transportovano autobusima do Kladnja, koji je bio pod kontrolom Bošnjaka.[22]

Prije početka hrvatske ofanzive na Srpsku Krajinu, predsjednik Srpske Radovan Karadžić objavio je 2. avgusta da preuzima komandu na vojskom i da uklanja Mladića sa dužnosti glavnokomandujućeg. Karadžić je optužio Mladića za gubitak dva najvažnija srpska grada u zapadnoj Bosni — Glamoč i Bosansko Grahovo — koja su zauzeta tokom hrvatske ofanzive Ljeto ’95, što je ubrzo dovelo do naglog kraha Srpske Krajine. Mladiću je bila predložena nova dužnost — Specijalni savjetnik vrhovnog komandanta za koordinaciju zajedničke odbrane Republike Srpske Krajine i Republike Srpske. Mladić je imao veliku popularnost među pripadnicima VRS i odbio je da se pridržava tog naređenja. Karadžić je bio primoran da naređenje ukine u roku od nedjelju dana.[23]

Poslijeratni period

Ukazom tadašnjeg predsjednika Srpske Biljane Plavšić, general Ratko Mladić smijenjen je 8. novembra 1996. sa dužnosti komandanta Glavnog štaba, koji je transformisan u Generalštab.[14] Istovremeno, Mladić je imao status aktivnog vojnog lica u Vojsci Jugoslavije. Ukazom predsjednika SRJ Vojislava Koštunice od 28. februara 2001, Mladić je otpušten iz redova VJ. Ukazom predsjednik Srpske od 7. marta 2002. „prestaje profesionalna vojna služba general-pukovnika Ratka Mladića”. Mladić je 8. marta 2002. otpušten iz profesionalne vojne službe. Tada je zvanično penzionisan.[24] Mladić je dobio pravo na isplate prema Ugovoru o načinu rješavanja pitanja zapošljavanja profesionalnog vojnog osoblja iz sastava JNA, koji su ostali da službe u VRS. Penziju je Mladić primao do novembra 2005, kada su mu pod pritiskom Evropske unije i Haškog tribunala prestale isplate.[8][14]

Bjekstvo i hapšenje

Haški tribunal je u julu 1995. izdao nalog za hapšenje Mladića,[25] a u julu 1996. izdat je međunarodni nalog za hapšenje.[26] U to vrijeme, Mladić je već napustio Bosnu i Hercegovinu. Ubrzo se pojavio u Beogradu, gdje je u narednim godinama slobodno i otvoreno živio pod zaštitom predsjednika Jugoslavije Slobodana Miloševića. Poslije svrgavanja Miloševića sa vlasti 2000, Mladić se skrivao u bazi u selu Krčmar kod Valjeva, gdje je ostao do juna 2002. godine.[27] Policija Srbije je uhapsila nekoliko osoba koje su pomagale Mladiću u skrivanju 2006. godine.[8] Do 2010. bilo je nekoliko lažnih izvještaja o hapšenju Mladića u medijima. U oktobru 2010, Vlada Srbije je ponudila nagradu za informacije koje mogu doprinijeti hapšenju Mladića, od 1 do 10 miliona evra.[28][29] Prema dokumentima koje je objavio Vikiliks, Federalna služba bezbjednosti Rusije znala je mjesto boravka Mladića, ali je skrivala tu informaciju.[30]

Advokat porodice Mladić je Prvom osnovom sudu u Beogradu predao zahtjev da se Mladić proglasi mrtvim u junu 2010. godine. Prema zakonu Srbije, kao mrtvo lice može biti priznata osoba koja je starija od 70 godina i koja pet godina nije viđena. Međutim, vlasti Srbije su izjavile da potraga za Mladićem neće biti obustavljena uprkos datoj molbi.[31] Sud je u septembru odbacio zahtjev porodice Mladić, zbog procesnih nedostataka.[32]

Ratko Mladić je uhapšen u selu Lazarevo (oko 80 km sjeveroistočno od Beograda) u jutro 26. maja 2011, a vijest o hapšenju je potvrdio tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić,[33] a zbog lošeg zdravstvenog stanja saslušanje je odloženo.[34] Haškom tribunalu je izručen 31. maja, a pred sudom se prvi put pojavio 4. jula 2011. godine.[35]

Protesti povodom hapšenja
Glavni članak: Protesti povodom hapšenja Ratka Mladića
Protesti u Banjoj Luci.

Protesti povodom hapšenja Ratka Mladića su održani od dana njegovog hapšenja 26. maja, do početka juna 2011. godine. Održani su u Novom Sadu, Beogradu, Banjoj Luci, Istočnom Sarajevu, Palama, Višegradu, Zvorniku, Kalinoviku, Foči, Nevesinju, Han Pijesku, Kozarskoj Dubici, Vlasenici, Trebinju i Bijeljini.[36][37][38][39][40][41][42][43]

Protesti zbog hapšenja Ratka Mladića su održani na dan hapšenja 26. maja 2011. u Novom Sadu i Beogradu.[36][37][39][40][44][45][46][38][47][48][49][50] Najveći protesti su održani u Beogradu 29. maja 2011. i Banjoj Luci 31. maja 2011. godine.

Privatni život

Ratkova supruga Bosa, djevojačko prezime Jedić, rodom je iz Hercegovine. Upoznali su se na službovanju u SR Makedoniji, gdje su se vjenčali na ljeto 1966. godine. Sin Darko je oženjen, a njegova supruga Biljana je 2. marta 2006. godine rodila dječaka. Dječak je dobio ime Stefan u čast Svetog Stefana, krsne slave Republike Srpske. Darko sa suprugom živi u beogradskom naselju Banovo brdo. Savez pisaca Rusije je 11. marta 2009. održao svečanost dodjele nagrade „Imperatorska kultura” Ratku Mladiću, koju je u njegovo ime primio njegov sin Darko.[51]

Mladić je imao i kćerku Anu, koja se 24. marta 1994. iz do sada nepoznatih razloga upucala pištoljem.[52]

Samoubistvo kćerke

Ana Mladić (23), student medicinskog fakulteta, upucala se 24. marta 1994. iz trofejnog pištolja, koji je njen otac Ratko Mladić dobio u vojnoj školi za svoja akademska dostignuća. Okolnosti Anine smrti su i dalje misterija: predstavnici medija iznosili su razne tvrdnje da je njeno tijelo pronađeno u krvlju uprskanoj spavaćoj sobi ili u obližnjem parku ili u šumi u blizini Topčiderskog groblja.[53] Pitanje razloga izvršenja samoubistva je takođe nepoznato: vjeruje se da je Ana iz medija saznala za optužbe protiv svog oca, zbog čega je počinila samoubistvo; sam Mladić je tvrdio da se njegova kćerka nije počinila samoubistvo i da je ubijena.[54]

Prema pojedincima koji su dobro poznavali Ratka Mladića, smrt njegove kćerke bila je ozbiljan udarac Ratku. Jedan od srpskih komandanata je rekao da je Anina smrt Ratkov život podijelila na dva dijela i od tog udara nije mogao da se oporavi.[55] Mladiću je poslije hapšenja nakratko bilo dozvoljeno da posjeti kćerkin grob na Topčiderskom groblju, gdje je ostalo nekoliko minuta.[56]

Suđenje pred MKTJ

Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju podigao je prvu optužnicu protiv Mladića i Karadžića po šesnaest tačaka 25. jula 1995, od kojih je jedna za genocid i tri za zločine protiv čovječnosti. Optužnice se bavila zločinima širom Bosne i Hercegovine, dešavanjima u Sarajeva i uzimanjem za taoce osoblje UN u maju i junu 1995. godine.[57] Tribunal je ponovo podigao optužnicu protiv Mladića i Karadžića po dvadeset tačaka 14. novembra iste godine, od kojih je jedna za genocid i deset za zločine protiv čovječnosti. Optužnice se bavila zločinima koji su počinjeni nakon oslobađanja Srebrenice.[58]

Tribunal je izmijenio optužnicu protiv Mladića 10. oktobra 2002, objedinjujući dvije prethodne. U izmjenjenoj optužnici je smanjen broj optužbi, ali su ostale one najteže, tako da se Mladić od 2002. teretio po petnaest tačaka optužnice, od kojih je jedna tačka bila za genocid i saučesništvo u genocidu, sedam tačaka za zločine protiv čovječnosti i šest tačaka za kršenje zakona i običaja ratovanja.[59]

Na zahtjev Haškog tribunala, Mladić je lišen penzije, koja je redovno isplaćivana do novembra 2005. godine. Sva njegova nepokretna imovina je zamrznuta prema Zakonu o zamrzavanju imovine haškim bjeguncima, koji je usvojila Skupština Srbije i Crne Gore 7. aprila 2005. godine. Optužnica protiv Mladića je mijenjanja tri puta tokom 2011. godine. Druga izmijenjena optužnica objavljena je 1. juna, u njoj se Mladić tereti po jedanaest tačaka, od kojih su dvije tačke za genocid, po šest tački za zločine protiv čovječnost i tri tačke za kršenje zakona i običaja ratovanja.[60] U trećoj izmjenjenoj optužnici od 20. oktobra Mladiće se i dalje tereti po jedanaest tačaka, s tim da je broj tačaka za zločine protiv čovječnosti smanjen na pet, a broj tačaka za kršenje zakona i običaja ratovanja povećan na četiri.[61] Konačna četvrta izmijenjena optužnica podnesena je 16. decembra i imala jedanaest tačaka, razlikuje se od prethodne po tome što se Mladić tereti za 106 zločina, umjesto 196 zločina koji su bili navedeni u prvobitnoj optužnici.[62]

Ratko Mladić u Haškom tribunalu 23. novembra 2017. godine.

Suđenje Mladiću je počelo 16. maja 2012, ali je sutradan obustavljeno nakon objavljivanja uvodne riječi tužioca zbog proceduralnih grešaka i nastavljeno je 9. jula. Ratko Mladić je na prvom istupanju pred sudom 4. jula odbio da se izjasni o krivici.[63] Na prvom zasjedanju je optužio Haški tribunal za krajnju pristrasnost, nazvavši ga „sudilištem”, jer sud posebno želi okriviti Srpsku i Srbiju za početak rata. Takođe je rekao da je branio svoj narod i svoju zemlju i da je ubijao neprijatelje, ne zbog njihove nacionalnosti, nego radi spašavanja svoje zemlje.[64] Odbrana je apelovala na činjenicu da je Mladić samo izvršavao naređenja i ne može biti krivično odgovoran zbog poremećaja pamćenja, kao i zbog nemogućnosti da razgraniči stvarnost i fikciju.[65] Već u decembru 2012. doživotno je osuđen za zločine u Srebrenici Mladićev pomoćnik general-major Zdravko Tolimir.[66]

Predsjednik Haškog tribunala Teodor Meron izjavio je u oktobru 2014. da se presuda Mladiće ne očekuje prije marta 2017. godine. Ljekari su saopštili da Mladić zbog svog zdravstvenog stanja, ne može učestvovati u suđenju više od četiri dana u sedmici.[67] Zdravstvenim stanjem Mladića su se u ljeto 2015. posebno bavili ruski ljekari,[68] što je dovelo do glasina o mogućem liječenju Mladića u Rusiji pod garancijom predsjednika Ruske Federacije.[69]

Tužilac Alan Tiger je zatražio da Mladić bude osuđen na doživotno zatvor 7. decembra 2016,[70] navodeći da bi bilo koja druga presuda bila uvreda za žrtve.[71] Prvostepenom presudom od 22. novembra 2017. osuđen je na doživotan zatvor, po jednoj tački optužnice za genocid, pet tačaka optužnice za zločin protiv čovječnosti i četiri tačke optužnice za kršenje zakona i običaja ratovanja, dok je po jedno tački optužnice za genocid oslobođen.[72]

Kaznu doživotnog zatvora potvrdilo mu je sudsko vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove 8. juna 2021, uz izdvojeno mišljenje predsjedavajuće sudskog vijeća sudije Priske Matimba Nijambe, koja je izrazila stav da se postupak protiv Mladića mora voditi iz početka.[73][74]

Suđenje licima koja su skrivala Mladića

Nakon hapšenja Mladića, pokrenut je krivični postupak protiv deset lica, koja su ga skrivala u periodu od 2002. do 2006. godine. Optuženi su:[75]

  • Marko Lugonja;
  • Stanko Ristić;
  • Ljiljana Vasković;
  • Borislav Ivanović;
  • Predrag Ristić;
  • Saša Badnjar;
  • Ratko Vučetić;
  • Tatjana Vasković Janjušević;
  • Bojan Vasković;
  • Blagoje Govedarica.

Prvostepena presuda iz 2010, kojom su optuženi većinom bili oslobođeni ili su optužbe zbog zastarjelosti odbijene, ukinuta je i suđene je ponovljeno. Nakon 11 godina od početka postupka svi optuženi, osim Marka Lugonje, su oslobođeni. Marko Lugonja je osuđen na uslovnu kaznu od šest mjeseci.[75]

Javno mnjenje

Pozitivno

Mladić koji nosi majicu sa likovima Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Ispod slika stoji natpis „Srpski heroji”.

Podrška građana Mladiću bila je predmet nekoliko istraživanja:

  • Anketa NGO Strategic Marketing sprovedena je u martu 2009. preko medijske kuće B92, u anketi je učestvovalo 1.050 građana Srbije. Učesnicima ankete je postavljeno pitanje da li bi bili spremni pružiti informacije neophodne za hapšenje Ratka Mladića, u zamjenu za iznos od milion evra: 65% ispitanika je reklo da nikada ne bi preuzeli takav korak, 21% ispitanika nije dalo odgovor i 14% ispitanika je reklo da bi pristalo to da učine. Povod za istraživanje je bila nagrada ambasade SAD u Srbiji od 1,3 miliona evra za svaku informaciju o Ratku Mladiću.[76]
  • Nacionalni savjet za saradnju sa Haškim tribunalom takođe je sproveo jednu anketu, a rezultati su bili sljedeći:[77]
    • 78% ispitanika izjavilo je da su protiv izručenja Ratka Mladića MKTJ;
    • 34% ispitanika podržalo je ideju hapšenja Ratka Mladića;
    • 40% ispitanika izjavilo je da Ratko Mladić nije ratni zločinac, nego junak.

Na protestima protiv hapšenja Ratka Mladića, organizovanim u Beogradu 29. maja 2011.[38] i u Banjoj Luci 31. maja 2011,[78] okupilo se između 10 i 20 hiljada ljudi. Na protestima, u znak podrške Mladiću u Beogradu govorili su predstavnici Srpske radikalne stranke na čelu sa Draganom Todorovićem (zamjenik Vojislava Šešelja), moralnu podršku Mladiću pružila je glumica Jelena Žigon, profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu Kosta Čavoški, generalov sin Darko Mladić i djeca Vojislava Šešelja. Na protestu u Banjoj Luci govorili su predsjednik Boračke organizacije Pantelija Ćurguz, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Petar Đokić, kao i general-pukovnik VRS Manojlo Milovanović.

Dio građana Rusije izražavao je podršku Ratku Mladiću, saosjećajući se sa Srbima i osuđujući dvostruke standarde SAD i EU.[79]

Negativno

Većina Bošnjaka, Hrvata i drugih naroda sa prostora bivše Jugoslavije Mladića uglavnom vidi kao ratnog zločinca koji se tereti za ubijanje hiljada civila. U Evropskoj uniji Mladić se smatra, zajedno sa Radovanom Karadžićem i Goranom Hadžićem, glavnim vojnim i političkim vođom Srba tokom raspada Jugoslavije i jednim od glavnih optuženika u Haškom tribunalu.[80]

Mladićevo hapšenje pozdravile su rođaci ubijenih u Srebrenici,[81] međunarodne vođe, među kojima su predsjednik SAD Barak Obama, predsjednik Francuske Nikola Sarkozi, generalni sekretar UN Ban Kimun[82] i glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc.[83]

Hapšenje i suđenje Mladiću podržali su pojedini srpski političari, kao što su tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić,[84] v. d. predsjednika Vlade Mirko Cvetković i predsjednik Narodne skupštine Slavica Đukić Dejanović. Prema CNN-u, Boris Tadić bio je glavna osoba koja je osigurala hapšenje generala Ratka Mladića.[85]

Reference

  1. ^ a b Bulatović 2013, str. 94.
  2. ^ Blažanović 2005, str. 65.
  3. ^ a b v g Blažanović 2005, str. 66.
  4. ^ a b Bulatović 2013, str. 95.
  5. ^ a b Bulatović 2013, str. 137.
  6. ^ Balkan Battlegrounds 2003, str. 93.
  7. ^ Bulatović 2013, str. 106.
  8. ^ a b v g d „Biografija Ratka Mladića” (na jeziku: srpski). 26. 5. 2011. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  9. ^ Trbovich 2008, str. 221.
  10. ^ „The Referendum on Independence in Bosnia-Herzegovina: February 29 – 1 March 1992”. Commission on Security and Cooperation in Europe. 1992. str. 19. Arhivirano iz originala 26. 08. 2011. g. Pristupljeno 28. 12. 2009. 
  11. ^ Antić & Kecmanović 2016, str. 432.
  12. ^ Gusьkova 2001, str. 249.
  13. ^ a b v g d „ArtOfWar. Ionov Aleksandr Alekseevič. Očerki voennoй istorii konflikta v Юgoslavii (1991—1995)”. artofwar.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  14. ^ a b v g d „Biografija Ratka Mladića”. www.novosti.rs (na jeziku: srpski). 26. 5. 2011. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  15. ^ Odluka o formiranju Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Službeni glasnik. 1992 — preko Vikizvornika. 
  16. ^ Popović, Gostimir (17. 4. 2009). „Vojska Republike Srpske i priključenija”. Nedeljnik Vreme. Pristupljeno 28. 5. 2017. 
  17. ^ Nation 2003, str. 157.
  18. ^ „(IT-98-33) RADISLAV KRSTIĆ” (PDF). Pristupljeno 11. 12. 2017. 
  19. ^ „“SREBRENICA” (IT-05-88) POPOVIĆ i drugi” (PDF). Pristupljeno 11. 12. 2017. 
  20. ^ „(IT-05-88/2) ZDRAVKO TOLIMIR” (PDF). Pristupljeno 11. 12. 2017. 
  21. ^ Kamenu u Memorijalnom centru Srebrenica — Potočari
  22. ^ Bulatović 2013, str. 182.
  23. ^ Gusьkova 2001, str. 316.
  24. ^ Bulatović 2013, str. 96.
  25. ^ „Podignute optužnice protiv Milana Martića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića zajedno sa 21 drugim optuženim”. www.icty.org (na jeziku: srpski). 25. 7. 1995. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  26. ^ „Pretresno vijeće izdalo međunarodne naloge za hapšenje Karadžića i Mladića i ukorilo Jugoslaviju i Republiku Srpsku zbog toga što nisu uhapšeni”. www.icty.org (na jeziku: srpski). 11. 7. 1996. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  27. ^ Borger, Julian (2. 4. 2013). „Ratko Mladic: the full story of how the general evaded capture for so long”. The Guardian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  28. ^ „Milion evra za Mladića”. www.novosti.rs (na jeziku: srpski). 12. 10. 2007. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  29. ^ „Za Mladića deset miliona”. www.novosti.rs (na jeziku: srpski). 28. 10. 2010. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  30. ^ Tisdall, Simon; Traynor, Ian (9. 12. 2010). „WikiLeaks cables: Serbia suspects Russian help for fugitive Ratko Mladić”. The Guardian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  31. ^ „Zahtev da sud proglasi da je Mladić mrtav”. Politika Online (na jeziku: srpski). 16. 6. 2010. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  32. ^ „Odbijen zahtev Mladićeve porodice” (na jeziku: srpski). 8. 9. 2010. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  33. ^ „Ratko Mladić uhapšen”. Politika Online (na jeziku: srpski). 26. 5. 2011. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  34. ^ „Prekinuto saslušanje Mladića, nastavak sutra”. Politika Online (na jeziku: srpski). 26. 5. 2011. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  35. ^ „(IT-09-92) RATKO MLADIĆ” (PDF). www.icty.org. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  36. ^ a b „Protesti u Beogradu i Novom Sadu”. RTS. 26. 5. 2011. 
  37. ^ a b „Više hiljada građana na mitingu podrške generalu Mladiću”. RTRS. 29. 5. 2011. 
  38. ^ a b v „NEREDI U BEOGRADU”. REGION - RTRS (na jeziku: srpski). 30. 5. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  39. ^ a b „Neredi u centru Beograda”. RTS (na jeziku: srpski). 29. 5. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  40. ^ a b „Protesti bili očekivani”. RTS (na jeziku: srpski). 30. 5. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  41. ^ „RTRS: Zvornik-Miting podrške Mladiću”. RTRS. 30. 5. 2011. 
  42. ^ „RTRS: Fočaci protestovali zbog hapšenja generala”. RTRS. 30. 5. 2011. 
  43. ^ „RTRS: Mitinzi podrške Mladiću”. RTRS. 30. 5. 2011. 
  44. ^ „Višegrad-Na protestu nekoliko hiljada građana”. RTRS. 26. 5. 2011. 
  45. ^ „I. SARAJEVO I PALE - MIRNI PROTESTI”. REPUBLIKA SRPSKA - RTRS (na jeziku: srpski). 27. 5. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  46. ^ „Protesti zbog hapšenja Mladića”. RTS (na jeziku: srpski). 27. 5. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  47. ^ „VIŠE HILjADA GRAĐANA NA MITINGU PODRŠKE GENERALU MLADIĆU”. REPUBLIKA SRPSKA - RTRS (na jeziku: srpski). 29. 5. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  48. ^ „ZVORNIK-MITING PODRŠKE MLADIĆU”. REPUBLIKA SRPSKA - RTRS (na jeziku: srpski). 30. 5. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  49. ^ „FOČACI PROTESTOVALI ZBOG HAPŠENjA GENERALA”. REPUBLIKA SRPSKA - RTRS (na jeziku: srpski). 30. 5. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  50. ^ „MITINZI PODRŠKE MLADIĆU”. REPUBLIKA SRPSKA - RTRS (na jeziku: srpski). 30. 5. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  51. ^ Яmbaev, Mihail (19. 3. 2009). „Russkaя liniя / Novosti: Poka serbskie činovniki tverdяt o skoroй poimke Ratko Mladiča, generalu vručili v Moskve premiю «Imperskaя kulьtura»”. rusk.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  52. ^ Thomas 1999.
  53. ^ Wilson, Peter (28. 2. 2006). „The graveside bench that could snare most wanted war criminal | European Football – Times Online”. www.timesonline.co.uk (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 23. 5. 2011. g. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  54. ^ Čarnić, D. (29. 5. 2011). „I dalje misterija oko smrti Ane Mladić”. Politika Online (na jeziku: srpski). Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  55. ^ Sehgal, Ujala (30. 5. 2011). „How Ratko Mladic Descended into Madness”. The Atlantic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  56. ^ „Mladić na 10 minuta posetio ćerkin grob”. Blic.rs (na jeziku: srpski). 28. 11. 2015. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  57. ^ „Podignute optužnice protiv Milana Martića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića zajedno sa 21 drugim optuženim”. www.icty.org (na jeziku: srpski). 25. 7. 1995. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  58. ^ „Radovan Karadžić i Ratko Mladić optuženi za genocid počinjen nakon pada Srebrenice”. www.icty.org (na jeziku: srpski). 16. 11. 1995. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  59. ^ „IZMIJENJENA OPTUŽNICA PROTIV RATKA MLADIĆA”. www.icty.org (na jeziku: srpski). 12. 11. 2002. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  60. ^ „Sudija donio odluku o izmjeni optužnice protiv Mladića”. www.icty.org (na jeziku: srpski). 27. 5. 2011. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  61. ^ „Treća izmijenjena optužnica” (PDF). www.icty.org (na jeziku: srpski). 20. 10. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  62. ^ „Pretresno vijeće usvojilo prijedlog Tužilaštva da se smanji broj tačaka u optužnici protiv Ratka Mladića”. www.icty.org (na jeziku: srpski). 2. 12. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  63. ^ Novo stupanje optuženog pred Sud — Mladić:
  64. ^ „Ratko Mladič otkazalsя priznatь vinu” (na jeziku: ruski). 3. 6. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  65. ^ „V Gaage načalasь zaщita Ratko Mladiča”. BBC Russkaя služba (na jeziku: ruski). 19. 5. 2014. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  66. ^ „Žalbeno vijeće Tolimiru potvrdilo osude za genocid i jednoglasno potvrdilo doživotnu kaznu zatvora”. www.icty.org (na jeziku: srpski). 9. 4. 2015. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  67. ^ „Centr novosteй OON - Vыnesenie prigovora po delu Ratko Mladiča otkladыvaetsя do marta 2017 goda”. UN News Service Section (na jeziku: ruski). 10. 12. 2014. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  68. ^ „Vrači iz RF osmotreli Ratko Mladiča, nahodящegosя v zaklюčenii v Gaage”. RIA Novosti (na jeziku: ruski). 22. 7. 2015. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  69. ^ „Komitet: serbskomu generalu Mladiču mogut predložitь lečenie v Rossii”. RIA Novosti (na jeziku: ruski). 28. 7. 2015. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  70. ^ „Prokuror potreboval požiznennый srok dlя generala Ratko Mladiča”. BBC Russkaя služba (na jeziku: ruski). 7. 12. 2016. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  71. ^ „Prokurorы potrebovali požiznennogo zaklюčeniя dlя Ratko Mladiča”. Interfax.ru (na jeziku: ruski). 7. 12. 2016. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  72. ^ „SAŽETAK PRESUDE” (PDF) (na jeziku: srpski). 22. 11. 2017. Pristupljeno 22. 11. 2017. 
  73. ^ „Ratko Mladić pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora”. www.rts.rs (na jeziku: srpski). Radio-televizija Srbije. 8. 6. 2021. Pristupljeno 24. 6. 2021. 
  74. ^ „Mladič pridet v sud na oglašenie verdikta po apellяcii na prigovor”. RIA Novosti (na jeziku: ruski). 8. 6. 2021. Pristupljeno 24. 6. 2021. 
  75. ^ a b „General Lugonja osuđen, ostali „Mladićevi jataci” oslobođeni”. RTS (na jeziku: srpski). 22. 8. 2017. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  76. ^ „Poll: Majority of Serbs would not give up Mladic – International Herald Tribune”. Herald Tribune (na jeziku: engleski). 1. 2. 2009. Arhivirano iz originala 1. 2. 2009. g. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  77. ^ „Most Serbs 'Support' Ratko Mladic”. RadioFreeEurope/RadioLiberty (na jeziku: engleski). 16. 5. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  78. ^ „BANjALUKA- ODRŽAN MITING PODRŠKE MLADIĆU”. REPUBLIKA SRPSKA - RTRS (na jeziku: srpski). 31. 5. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  79. ^ „General Ratko Mladič, pisьmo russkim druzьяm”. www.srbija.ru (na jeziku: ruski). 5. 2. 2013. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  80. ^ „Ratko Mladic es ahora el presunto criminal de guerra más buscado del mundo”. La Vanguardia (na jeziku: španski). Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  81. ^ Bilefsky, Dan; Carvajal, Doreen (26. 5. 2011). „Serbian War Crimes Suspect, Ratko Mladic, Is Caught”. The New York Times (na jeziku: engleski). Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  82. ^ „Serbia Arrests 'Butcher of Bosnia' Ratko Mladic for Alleged War Crimes”. Fox News (na jeziku: engleski). 26. 5. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  83. ^ „BRAMERC PRED SB UN: SRBIJA ISPUNILA KLjUČNI ZAHTJEV TRIBUNALA”. REPUBLIKA SRPSKA - RTRS (na jeziku: srpski). 6. 6. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  84. ^ „V Serbii arestovan bыvšiй komanduющiй armieй bosniйskih serbov Ratko Mladič”. Pяtый kanal (na jeziku: ruski). 26. 5. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  85. ^ Glenny, Misha (27. 5. 2011). „The real hero of the Ratko Mladic arrest”. CNN (na jeziku: engleski). Pristupljeno 20. 11. 2017. 

Literatura

  • Thomas, Robert (1999). „19. The Belgrade—Pale Schism (July—August 1994)”. The politics of Serbia in the 1990s. Columbia University Press. str. 199. ISBN 978-0-231-11381-6. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  • Nation, R. Craig (2003). War in the Balkans, 1991—2002. Carlisle, Pa.: U.S. Army War College, Strategic Studies Institute. str. 157. ISBN 978-1-58487-134-7. 
  • Antić, Čedomir; Kecmanović, Nenad (2016). Istorija Republike Srpske. str. 432. 
  • Balkan battlegrounds: A military history of the Yugoslav conflict, 1990—1995. Washington, DC: Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. ISBN 978-0-16-066472-4. 
  • Blažanović, Jovo (2005). Generali Vojske Republike Srpske. Banja Luka: Boračka organizacija Republike Srpske. ISBN 978-99938-614-2-3. 
  • Bulatović, Ljiljana (2013). General Mladić. Beograd/Banjaluka/Doboj: „Nova Evropa“/„Glas Srpski“/„Grafičar“. 
  • Gusьkova, E. Ю. (2001). Istoriя юgoslavskogo krizisa (1990—2000). Moskva: Rus. pravo, Rus. nac. fond. ISBN 978-5-94191-003-8. 
  • Trbovich, Ana S. (2008). A Legal Geography of Yugoslavia's Disintegration (na jeziku: engleski). Oxford University Press, USA. ISBN 978-0-19-533343-5. Pristupljeno 2. 3. 2020. 

Spoljašnje veze

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ратко_Младић&oldid=27548621”