Рачворога антилопа

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Viloroga antilopa
Vremenski raspon: 2.5–0 Ma
Early pleistocen – sadašnjnost
Odrasli mužjak račvoroga u Oregonu
Odrasli mužjak račvoroga u Vajomingu
CITES Appendix I (CITES)[3][note 1]
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Artiodactyla
Porodica: Antilocapridae
Potporodica: Antilocaprinae
Pleme: Antilocaprini
Rod: Antilocapra
Vrsta:
A. americana[1]
Binomno ime
Antilocapra americana[1]
(Ord, 1815)
Podvrste

A. a. americana
A. a. mexicana
A. a. oregona
A. a. peninsularis
A. a. sonoriensis

Opseg račvoroga

Račvoroga, severnoamerička,[4][5] viloroga[6] ili pronghorn antilopa (lat. Antilocapra americana) je severnoamerička vrsta papkara, jedini savremeni predstavnik porodice Antilocapridae.[7] Ona blisko podseća na antilope Starog sveta i popunjava sličnu ekološku nišu usled paralelne evolucije.[8] Ona je jedini preživeli član familije Antilocapridae.[9]

Tokom pleistocenske epohe, oko 11 drugih vrsta antilokaprida je postojalo u Severnoj Americi.[10] Tri druga roda (Capromeryx,[11][12] Stockoceros[13][14] i Tetrameryx[15]) su postojala kada su ljudi ušli u Severnu Ameriku, ali su sada izumrli.

Kao član nadporodice Giraffoidea, najbliži živi rođaci račvoroge antilope su žirafa i okapi.[16] Giraffoidea je pripadnik infrareda Pecora, što čini račvoroge antilope udaljenijim srodnicima Cervidae (jelena) i Bovidae (goveda, koze, ovce, antilope i gazele), između ostalih.

Račvoroga antilopa je najbrži kopneni sisar na zapadnoj hemisferi, sa brzinom trčanja do 55 mph (89 km/h). Ona je simbol Američkog društva mamaloga.[17]

Otkriće i taksonomija[uredi | uredi izvor]

Pre dolaska Evropljana, račvoroga antilopa je bio posebno bogato zastupljena u oblasti Indijanskih ravnica i oblasti autohtonog naroda Severozapadne visoravni i lovili su je lokalna plemena kao glavni izvor hrane.[18] Račvoroga antilopa je takođe bila istaknuta u mitologiji Indijanaca i usmenoj istoriji.[19]

Naučno ime račvoroge antilope je Antilocapra americana. Iako su je prvi put videli i opisali španski istraživači u 16. veku, ova vrsta nije zvanično zabeležena ili ispitana sve do ekspedicije 1804-06. od strane kapetana Merivetera Luisa i potporučnika Vilijama Klarka.[20] Nakon otkrića nekoliko podvrsta tetreba, Luis i Klark su naišli na račvorogu antilopu blizu ušća reke Najobrara, u današnjoj Nebraski. Klark je bio prvi Evropljanin koji je ubio račvorogu antilopu, i opisao je svoje iskustvo na sledeći način:[21]

Hodao sam obalom da pronađem stari vulkan (vulkan Jonija?) ... u svojoj šetnji ubio sam jarca ove zemlje, otprilike visine odraslog jelena, čije telo je kraće sa rogovima koji nisu mnogo tvrdi i račvaju se na ​23 ... Boja je svetlosiva sa crnom iza ušiju niz vrat, a lice belo oko vrata, njegove strane su okrugli a rep je kratak i beo; Veoma aktivno napravljen, ima samo par kopita na svakoj nozi, mozak na potiljku glave, velike nostrale, oči kao ovca, ali je više kao antilopa ili gazela Afrike nego bilo koja druga vrsta koze.

Luis i Klark su napravili još nekoliko zapažanja o ponašanju račvoroge antilope i načinu na koji su ih lokalna plemena lovila. Oni su opisali životinju, koju su nazivali „antilopa“ ili „koza“, na sledeći način:[22]

Od svih životinja koje smo videli, čini se da antilopa poseduje najlepše kretanje. Stidljive i bojažljive uglavnom se odmaraju samo na grebenima, koji pružaju pogled na sve prilaze neprijatelja ... Kada prvi put vide lovce, trče velikom brzinom ... Indijanci u blizini Stenovitih planina love ove životinje na konjima, i gađaju ih strelama. Način lova Mandana na antilope je da formiraju veliki, jak tor ili nabor, od kojeg se sa svake strane postepeno širi ograda od žbunja. Životinje su okružene lovcima i nežno ih teraju ka ovom toru, u kome se neprimetno nalaze zatvorene, a zatim su u milosti lovaca.

Račvorogu antilopu je prvi zvanično opisao američki ornitolog Džordž Ord 1815. godine.[22]

Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Ареал врсте је ограничен на мањи број држава. Присутна је у следећим државама: Мексико, Канада и Сједињене Америчке Државе.[23] Врста је присутна на подручју Хавајских острва, где је вештачки уведена 1959.

Današnji raspon račvoroge antilope proteže se od južnog Saskačevana i Alberte u Kanadi na jug do Sjedinjenih Država preko Montane, Ajdaha, Jute, Nevade, Arizone, Vajominga, Kolorada, Novog Meksika, Vašingtona i centralnog Teksasa na zapad do priobalne južne Kalifornije[24][25] i severne Južne Donje Kalifornije, do Sonore i San Luis Potosija u severnom Meksiku.[10][26] One su istrebljene iz Ajove i Minesote u Sjedinjenim Državama i iz Manitobe u Kanadi.[27]

Podvrsta poznata kao sonorska račvoroga antilopa (A. a. sonoriensis) se javlja u Arizoni i Meksiku.[28] Ostale podvrste uključuju meksičku račvorogu antilopu (A. a. mexicana), oregonsku račvorogu antilopu (A. a. oregona) i kritično ugroženu kalifornijsku račvorogu antilopu (A. a. peninsularis).

Račvoroge antilope preferiraju otvorene, prostrane terene na nadmorskim visinama koje variraju između 900 i 1.800 m (3.000 i 5.900 stopa), sa najgušćim populacijama u oblastima koje dobijaju oko 25-40 cm padavina godišnje. One jedu široku lepezu biljne hrane, često uključujući biljke koje nisu ukusne ili otrovne za domaću stoku, iako se sa njima takmiče i za hranu.[29] U jednoj studiji, bilje je činilo 62% njihove ishrane, žbunje 23%, a trave 15%,[29] dok su u drugoj kaktusi činili 40%, trava 22%, bilje 20%, a žbunje 18%.[28] Račvoroge antilope takođe žvaću i jedu (preživaju) svoju polusvarenu hranu.

Zdrava populacija račvorogih antilopa ima tendenciju da ostane unutar 5,0—6,5 km od izvora vode.

Jedna tekuća studija Instituta za nauku i zaštitu Lava jezera i Društva za zaštitu divljih životinja pokazuje kopnenu migracionu rutu koja pokriva više od 160 mi (260 km).[30] Migrirajuća račvoroga antilopa počinje da putuje od podnožja planine Pionir kroz Nacionalni spomenik mesečevih kratera do Kontinentalnog razvođa. Dr Skot Bergen iz Društva za zaštitu divljih životinja kaže: „Ova studija pokazuje da su račvoroge antilope pravi maratonci američkog Zapada. Sa ovim novim otkrićima, može se potvrditi da Ajdaho podržava veliku migraciju sisara na kopnu - što je sve ređi fenomen u SAD i širom sveta”.[31]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Staništa vrste su travna vegetacija, ekosistemi niskih trava i šumski ekosistemi, brdoviti predeli i pustinje.

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta je navedena kao poslednja briga, jer ima široko rasprostranjenje i česta je vrsta.[23]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Only populations of Mexico.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Grubb, P. (2005). „Order Artiodactyla”. Ur.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 671—2. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494. 
  2. ^ IUCN SSC Antelope Specialist Group (2016). Antilocapra americana. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016: e.T1677A115056938. Pristupljeno 31. 8. 2020. 
  3. ^ „Appendices | CITES”. cites.org. Pristupljeno 2022-01-14. 
  4. ^ „Filogenija sisara” (PDF). katedre.vet.bg.ac.rs. str. 172. slajd. Arhivirano iz originala (PDF) 09. 08. 2019. g. Pristupljeno 09. 08. 2019. 
  5. ^ Wells, John C. (2008), Longman Pronunciation Dictionary (3rd izd.), Longman, ISBN 9781405881180 
  6. ^ „Strogo zaštićene vrste koje se nalaze na Dodacima CITES konvencije i na Dodatku A Uredbe Komisije (EZ) br. 750/2013 od 29. jula 2013. godine koja dopunjuje Uredbu Saveta (EZ) br. 338/97 o zaštiti vrsta divlje faune i flore regulisanjem njihove trgovine”. SlGlasnikPortal. 
  7. ^ Caton, J. D. (1876). „The American Antelope, or Prong Buck”. The American Naturalist. 10 (4): 193—205. JSTOR 2448724. doi:10.1086/271628Slobodan pristup. 
  8. ^ Farb, Peter (1970). Ecology. Time Life Books. pp. 126, 136
  9. ^ Hawes, Alex (novembar 2001). „Pronghorns - Survivors of the American Savanna”. Zoogoer. Smithsonian. Arhivirano iz originala 2009-07-13. g. Pristupljeno 2015-11-21. 
  10. ^ a b Smithsonian Institution. North American Mammals: Pronghorn Antilocapra americana Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. јануар 2016)
  11. ^ Capromeryx furcifer Matthew 1902”. Paleobiology Database. Приступљено 2015-11-21. 
  12. ^ Capromeryx minor Taylor 1911”. Paleobiology Database. Приступљено 2015-11-21. 
  13. ^ Stockoceros conklingi Stock 1930”. Paleobiology Database. Приступљено 2015-11-21. 
  14. ^ Stockoceros onusrosagris Roosevelt and Burden 1934”. Paleobiology Database. Приступљено 2015-11-23. 
  15. ^ Tetrameryx shuleri Lull 1921”. Paleobiology Database. Приступљено 2015-11-21. 
  16. ^ Upham, N.S.; Esselstyn, J.A.; Jetz, W. (2019). „Inferring the mammal tree: Species-level sets of phylogenies for questions in ecology, evolution, and conservation”. PLOS Biology. 17 (12): e3000494. PMC 6892540Слободан приступ. PMID 31800571. doi:10.1371/journal.pbio.3000494Слободан приступ.  See Fig. S10 in Supplementary Information.
  17. ^ „About ASM | American Society of Mammalogists”. www.mammalsociety.org (на језику: енглески). 2011-03-16. Приступљено 2019-10-31. 
  18. ^ Brunton BB: Kootenai. In: Handbook of North American Indians, Volume 12: Plateau. edn. Edited by Walker DE, Jr. Washington, DC: Smithsonian Institution; 1998: 223-228. ISBN 0-16-049514-8
  19. ^ Bruchac, Joseph. (1992). Native American Animal Stories. Fulcrum Publishing. ISBN 978-1555911270
  20. ^ Woodger, E.; Toporov, B. (2004). Encyclopedia of the Lewis and Clark Expedition. New York, USA: Facts On File. str. 31–2. ISBN 978-1-4381-1023-3. 
  21. ^ Cutright, P.R. (2003). Lewis and Clark: Pioneering Naturalists. Nebraska, USA: University of Nebraska Press. str. 81—2. ISBN 978-0-8032-6434-2. 
  22. ^ a b Guthrie, W.; Ferguson, J. (1815). A New Geographical, Historical, and Commercial Grammar and Present State of the Several Kingdoms of the World. 2. Philadelphia, USA: Johnson & Warner. str. 308. 
  23. ^ a b Crvena lista (jezik: engleski)
  24. ^ Frank Stephens (1906). California Mammals. San Diego, California: The West Coast Publishing Company. str. 56. Pristupljeno 2011-01-30. 
  25. ^ Pedro Font. Expanded Diary of Pedro Font. Arhivirano iz originala 2011-07-17. g. Pristupljeno 2011-01-30. 
  26. ^ J. Cancino; R. Rodríguez-Estrella; A. Ortega (1995). „First Aerial Survey of Historical Range for Peninsular Pronghorn of Baja California, Mexico”. Journal of the Arizona-Nevada Academy of Science. 28 (1): 46—50. JSTOR 40024301. 
  27. ^ „NatureServe Explorer 2.0”. explorer.natureserve.org. Pristupljeno 9. 5. 2022. 
  28. ^ a b Antilocapra americana. Animal Diversity Web. Last retrieved 24 October 2013
  29. ^ a b Mammals of Texas: Pronghorn Arhivirano 2010-06-22 na sajtu Wayback Machine Last retrieved 24 October 2013
  30. ^ „Pronghorn Antelope Migration Route: 160 Miles Plus : Discovery News”. News.discovery.com. Arhivirano iz originala 29. 09. 2012. g. Pristupljeno 2010-07-21. 
  31. ^ „Pronghorn migration circuit found in Idaho”. NatGeo News Watch. Blogs.nationalgeographic.com. 2009-11-02. Pristupljeno 2010-07-21. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]