Rajsferšlus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Različiti tipovi rajsferšlusa

Rajsferšlus, tip spojnice dva komada materijala. Rajsferšlus je najčešće korišćen uređaj za spajanje dva oboda tkanine ili drugog fleksibilnog materijala. Koriste se u odeći (npr. jakne i farmerke), prtljagu i drugim torbama, opremi za kampovanje (npr. šatori i vreće za spavanje) i mnogim drugim predmetima. Patentni zatvarači dolaze u širokom spektru veličina, oblika i boja. Godine 1892, Vitkomb L. Džadson, američki pronalazač iz Čikaga, patentirao je originalni dizajn iz kojeg je evoluirao savremeni uređaj.[1]

Američki naziv zipper potiče od brenda gumenih čizama (ili galoša) na kojima je korišćen 1923. Galoše su se mogle zakopčati jednim patentnim zatvaračem u ruci, a ubrzo su zatvarači bez kuka počeli da se zovu „ziperi”.[2]

Opis[uredi | uredi izvor]

Rajsferšlus se sastoji od klizača montiranog na dva reda metalnih ili plastičnih zubaca koji su dizajnirani da se međusobno spajaju i na taj način spajaju materijal za koji su redovi pričvršćeni. Klizač, kojim se obično upravlja ručno, sadrži kanal u obliku slova „Y” koji, pomerajući se duž redova zuba, spaja ih ili razdvaja, u zavisnosti od smera kretanja klizača. Zubi mogu biti pojedinačno diskretni ili oblikovani od neprekidnog namotaja, a nazivaju se i elementima.[3] Engleska reč zipper je onomatopoetska, jer je dobila naziv po zvuku koji uređaj proizvodi kada se koristi, visokotonski zip.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Naziv je preuzet iz nemačkog jezika (od reči Reißverschluss, što je složenica dve reči: reißen — „pocepati” i Verschluss — „zatvarač”.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Godine 1851, Elajas Hau je dobio patent za „Poboljšanje pričvršćivanja za odeću“.[4] On nije pokušao ozbiljno da ga plasira na tržište, te je tako propustio priznanje koje bi inače mogao dobiti.[2] Hauov uređaj je više ličio na složenu vezicu nego na pravi klizni zatvarač.

Četrdeset dve godine kasnije, 1893. godine, Vitkomb L. Džadson, koji je izumeo pneumatsku uličnu železnicu, patentirao je „zakopčavanje cipela“.[5] Uređaj je služio kao (komplikovaniji) zatvarač za cipele na kuku i oko. Uz podršku biznismena pukovnika Luisa Vokera, Judson je pokrenuo kompaniju Universal Fastener za proizvodnju novog uređaja. Džadsonov „kopčasti zatvarač“ imao je svoj javni debi na Svetskoj izložbi u Čikagu 1893. godine, ali je imao mali komercijalni uspeh.[2] Džadsonu se ponekad pripisuju zasluge priznanje kao izumitelju rajsferšlusa, mada njegov uređaj nije korišćen na odeći.

Kompanija Universal Fastener preselila se u Hoboken, Nju Džersi, 1901. godine, gde je reorganizovana u Fastener Manufacturing and Machine Company. Gideon Sandbek, švedsko-američki inženjer elektrotehnike, angažovan je da radi za kompaniju 1906. Dobre tehničke veštine i brak sa ćerkom direktora fabrike, Elvirom Aronson, doveli su Sandbeka do pozicije glavnog dizajnera. Kompanija se preselila u Midvil, Pensilvanija, gde je radila tokom većeg dela 20. veka pod imenom Tajlon, Ink. Sandbek je radio na poboljšanju zatvarača, a 1909. je registrovao patent u Nemačkoj.[6] Američka prava na ovaj pronalazak su bila na ime kompanije Midvil (koja radi kao Hukles Fastener Ko.), ali Sandbek je zadržao prava van SAD i koristio ih je u narednim godinama da osnuje Lajtning Fastener Ko. u St. Katrinsu, Ontario. Sandbekov rad sa ovom firmom doveo je do uobičajene pogrešne percepcije da je on Kanađanin i da patentni zatvarač potiče iz te zemlje.[7]

Godine 1923, tokom putovanja po Evropi, Sandbek je prodao svoja evropska prava Martinu Otmar Vinterhalteru,[8] koji je poboljšao dizajn koristeći rebra i žlebove umesto Sandbekovih zglobova i čeljusti[9][10] i počeo da proizvodi sa svojom kompanijom Riri u velikim razmerama prvo u Nemačkoj, zatim u Švajcarskoj.

Popularni severnoamerički termin zipper (UK zip, ili povremeno zip-fastener) došao je od kompanije B. F. Gudrič 1923. godine. Ta kompanija je koristila kopču Gideona Sandbeka na novom tipu gumenih čizama (ili galoša) i nazvala ih ziper, i ime se zadržalo. Dve glavne upotrebe patentnog zatvarača u ranim godinama bile su za zatvaranje čizama i vrećica za duvan. Preduzeće Šot iz Njujorka je 1925. godine počeo da koristi rajsfešluse za odeću na kožnim jaknama.[2][11]

Mehanizam[uredi | uredi izvor]

Mehanizam

Rajsferšlus čine dva reda zubaca („lastina repka”) koji su postavljeni naspramno i uklapaju se jedan u drugi kada je rajsferšlus zatvoren. Klizeći mehanizam ih spaja kada se povlači na jednu stranu. Kada se povlači na drugu, on ih razdvaja jer je njegov sastavni deo klin trougaonog oblika koji se umeće u sam spoj zubaca, koji se naziva gurač ili šiber.[12]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Rajsferšlus ima široku primenu. Najčešće se može videti na odeći, kao što su jakne i farmerke, kao i na torbama i drugim predmetima od tekstila.[13]

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Forbs je 2003. izvestio da iako su tržištem rajsferšlusa 1960-ih dominirali Tajlon Ziper (SAD) i Optilon (Nemačka), japanski proizvođač YKK je prerastao u industrijskog giganta do 1980-ih. YKK je imao 45 procenata svetskog tržišnog udela, a slede Optilon (8 procenata) i Tajlon Ziper (7 procenata).[14]

Indijko preduzeće Teks Korp se takođe pojavilo kao značajan dobavljač u industriji odeće.

U Evropi, kompanija Kremaleras Rubi je osnovana 1926. godine u Španiji. Ona je prodala preko 30 miliona patentnih zatvarača u 2012.

Godine 2005, Gardijan je objavio da Kina ima 80 odsto međunarodnog tržišta. Većina njenih proizvoda se pravi u Ćaotou, okrug Jongđa.[15]

SAD patenti[uredi | uredi izvor]

U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]

Ziperi su ušli u urbane legende. Američki folklorista Jan Branvand je primetio da je „rajsferšlus predmet šala i legendi još od... 1920-ih”. Te priče odražavaju „savremene strepnje i želje“, ističući neprijatnosti i nezgode, prvenstveno uključujući šlicove muških pantalona u pričama kao što su „Neotkopčan neznanac“ i „Raskopčan šlic“.[17]

Trajnost i popravke[uredi | uredi izvor]

Rajsferšlus je često najmanje izdržljiva komponenta u bilo kojoj odeći ili vrsti opreme. Najčešće, patent zatvarač ne uspeva da se zatvori zbog istrošenog ili savijenog klizača koji nije u stanju da primeni potrebnu silu na bočne strane zuba kako bi se oni zaglavili. Ovaj problem se ponekad može rešiti korišćenjem malih klešta da se pažljivo stisnete zadnji deo klizača za delić milimetra. Ovo može da nadoknadi habanje klizača. Klizač je obično napravljen kao liveni komad od magnezijuma koji se lako lomi. Neophodno je smanjiti silu na klešta pre nego što se oseti da klizač zaista popušta. Ako još uvek nije moguće uspešno zatvoriti rajsferšlus, pritisak koji se primenjuje na klizač treba samo postepeno povećavati. Drugi način da se smanji zazor otvorenog kraja klizača je pripremanje malog drvenog bloka tako što će se urezati prorez na jednom kraju tako da stane preko gornjeg dela klizača. Zatim se čekić može upotrebiti da se izvrši sila na klizač pažljivim udarcem u drvo.[18]

Kada se zaštitni premaz livenog klizača istroši dugom upotrebom, materijal može korodirati. Proizvodi korozije su obično metalne soli koje se mogu akumulirati i blokirati kretanje klizača. Kada se to dogodi, so se često može rastvoriti potapanjem klizača u sirće ili drugu blagu kiselinu. U suprotnom, klizač treba ukloniti i zameniti.[19]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Friedel, Robert (1994). Zipper: An Exploration in Novelty. United States of America: Horton. 
  2. ^ a b v g IndiaMART InterMESH Limited. „The History of the Zipper”. Ansun Multitech (India) Limited (na jeziku: engleski). Ansun Multitech (India) Ltd. Arhivirano iz originala 2012-07-08. g. Pristupljeno 2023-03-01. 
  3. ^ „Structure of Zipper”. YKK Fastening Products Group. Ykkfastening.com. Arhivirano iz originala 17. 6. 2010. g. Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  4. ^ Howe, Elias, Jr. "Improvement in fastenings for garments", U.S. Patent Number 8,540 (November 25, 1851).
  5. ^ Judson, Whitcomb L. "Shoe-fastening" U.S. Patent Number 504,037 (Filed: August 17, 1892; Issued: August 29, 1893).
  6. ^ SUNDBACK GIDEON [US]. „Bibliographic data: DE216807 (C) ― 1909-12-04: Verschluss fuer Kleidungsstuecke jeder Art und fuer Gebrauchsgegenstaende, Bestehend aus an den Verschlusskanten des Kleidungsstueckes o.dgl. kettenartig angeordneten Olsen und Hakengliedern”. Espace net Patent search (European Patent Office). 
  7. ^ Friedel, Robert (1996). Zipper: An Exploration in Novelty. W. W. Norton & Company. str. 94. ISBN 978-0-393-31365-9. 
  8. ^ Göldi, Wolfgang (2013). Historisches Lexikon der Schweiz, vol 12. Basel: Schwabe AG, Basel. str. Winterhalter, Martin. ISBN 978-3-7965-1912-3. 
  9. ^ Arbenz, Arnouk. „Irrsinniges Genie”. Unternehmerzeitung. Arhivirano iz originala 29. 08. 2018. g. Pristupljeno 29. 8. 2018. 
  10. ^ US Patent 2191874 (Winterhalter)
  11. ^ Cooper, Wilbert (8. 3. 2013). „THE FIRST WILD ONE: THE GENESIS OF THE MOTORCYCLE JACKET”. VICE. Pristupljeno 16. 9. 2014. 
  12. ^ Vujaklija, M. 1985. Leksikon stranih reči i izraza. Prosveta: Beograd.
  13. ^ Dipre, B. & Voral, M. 2007. Oksford školska enciklopedija. Knjiga-komerc: Beograd. ISBN 978-86-7712-201-0.
  14. ^ Benjamin Fulford (24. 11. 2003). „Zipping Up the World”. Forbes. Pristupljeno 24. 4. 2012. 
  15. ^ Jonathan Watts (25. 5. 2005). „The tiger's teeth”. The Guardian. Pristupljeno 24. 4. 2012. 
  16. ^ Ikenson, Ben. Patents: Ingenious Inventions : How They Work and How They Came to Be. New York: Black Dog & Leventhal Publishers, 2004.
  17. ^ Kevin J. McKenna (2009). The Proverbial "Pied Piper": A Festschrift Volume of Essays in Honor of Wolfgang Mieder on the Occasion of His Sixty-fifth Birthday. Peter Lang. str. 31—. ISBN 978-1-4331-0489-3. 
  18. ^ DIY Repairs COIL ZIP 1 – Coils not meshing behind a closing slider Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2019) on the webpage of Wilderness Equipment, Australia
  19. ^ DIY Repairs COIL ZIP 2 – The slider is 'frozen' on the coil zip and can't be moved Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2019) on the webpage of Wilderness Equipment, Australia

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]