Relej

Relej (ponekad rele) je naprava koja se koristi za prekidanje ili uspostavljanje strujnog kola putem elektromagneta koji otvara i zatvara strujne kontakte. Ovakva vrsta releja se naziva elektromagnetski relej.

Uz ovu vrstu, postoji i elektronski relej (engl. solid state relay) kod kojega prekapčanje strujnog kola vrše poluprovodnički elementi.^[1]^[2] Kod ovakvog tipa releja, takođe je obezbijeđeno fizičko razdvajanje dva dijela kola, dakle između njih nema električnih veza.

Elektromagnetni releji koriste mehanički pomjeraj kotve kako bi obezbijedili promjenu stanja u kolu (uloga prekidača), a kod elektronskih releja najčešće se koriste fotoosjetljivi elementi, često LED kao davač signala u primarnom kolu, a fototranzistor kao primač signala u sekundarnom kolu.^[3]^[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Godine 1809 Samuel Tomas fon Semering je dizajnirao relej kao deo njegovog elektrohemijskog telegrafa.^[5]

Američki naučnik Džozef Henri se često navodi kao izumitelj releja iz 1835. On je to učinio da bi poboljšao svoju verziju električnog telegrafa, koji je bio razvio 1831. godine.^[6]^[7]^[8]^[9] Prema drugim izvorima engleski izumitelj Edvard Dejvi „zasigurno je izumio električni relej”^[10] za svoj električni telegraf oko 1835. godine.

Jednostavni uređaj, koji se sada naziva relej, uključen je u originalni telegrafski patent iz 1840. godine Samjuela Morzea.^[11] Opisani mehanizam je funkcionisao kao digitalno pojačalo, ponavljajući telegrafski signal, i tako omogućavajući signalima da se šire koliko je poželjno.^[11] Reč relej pojavljuje se i u kontekstu elektromagnetnih operacija iz 1860. godine.^[12]

Princip rada[uredi | uredi izvor]

Elektromagnet se obično sastoji od mnogobrojnih namotaja izolovane bakarne žice na gvozdenom jezgru. Kada struja teče kroz žicu (primarno strujno kolo), oko elektromagneta se stvara magnetsko polje koje privlači gvozdenu kotvu. Kotva nosi na sebi električne kontakte, koji onda otvaraju ili zatvaraju sekundarno strujno kolo (strujni krug).

Kada se prekine struja kroz elektromagnet, on više ne privlači gvozdenu kotvu, i ona sa vraća u polazni položaj, obično uz pomoć opruge. Time električni kontakti prekidaju ili uspostavljaju strujno kolo.

Dijelovi releja[uredi | uredi izvor]

Jaram ili ram na sebi drži elektromagnet, koji privlači gvozdenu kotvu.

Kotva uspostavlja ili prekida niz električnih kontakata, a vraća se u polazni položaj uz pomoć opruge, kad kroz elektromagnet više ne teče struja.

Vrste[uredi | uredi izvor]

Postoje obični (neutralni) i polarizovani elektromagnetski releji.

Kod običnih, kotva od gvožđa će biti privučena nezavisno od smjera struje, dakle rade i na naizmjeničnu i na jednosmjernu struju.

Polarizovani releji koriste stalni (permanentni) magnet, pa su osjetljivi samo na jedan smjer struje.

Podjela po funkciji[uredi | uredi izvor]

Mogu biti:

opšte upotrebe,
automobilski,
telefonski,
telegrafski,
frekventni,
indukcioni,
strujni,
strujno-naponski i drugi.

Kontakti[uredi | uredi izvor]

Normalno otvoreni i normalno zatvoreni kontakti[uredi | uredi izvor]

Većina releja ima više parova kontakata.

Da bi se razjasnila operacija istih, uzima se da je normalno stanje kada struja ne teče kroz elektromagnet (relej je isključen).

Tako ako je navedeno da je određeni par kontakata normalno otvoren, to znači da su ti kontakti otvoreni kad je relej isključen (nema struje kroz elektromagnet), a zatvoreni kad je relej uključen.

Obrnut slučaj vrijedi za normalno zatvorene kontakte.

Struja kontakata[uredi | uredi izvor]

Prekopčavanje jednosmjernih struja je teže jer pri svakom razdvajanju kontakata dolazi do iskrenja.

Kod naizmjenične struje, dolazi do minimuma struje 100 ili 120 puta u sekundi pa kontakti imaju duži vijek trajanja.

Kontakti su metalni, često presvučeni slojem platine ili srebra radi bolje provodnosti.

Radni napon i struja[uredi | uredi izvor]

Obično su dati podaci slični ovima: 12 Vdc, 120 Vac, 3 A.

To znači da je radni napon elektromagneta 12 V jednosmjernog napona, a kontakti su predviđeni za prekopčavanje naizmjeničnog napona 120 V, najveće struje ne veće od 3 A. Česti radni naponi elektromagneta (zavojnice, primarnog kola) releja su 5, 12, 24 V. Česti radni naponi kontakata su 12 i 24 V istosmjernog napona, i 120 i 220 V izmjeničnog napona.

Reference[uredi | uredi izvor]

^ „2.4.7.9 The "hot-probe" experiment”. ecee.colorado.edu. Arhivirano iz originala 6. 3. 2021. g. Pristupljeno 27. 11. 2020. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ Shockley, William (1950). Electrons and holes in semiconductors: with applications to transistor electronics. R. E. Krieger Pub. Co. ISBN 978-0-88275-382-9.
^ Pearsall, Thomas (2010). Photonics Essentials, 2nd edition. McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-162935-5. Arhivirano iz originala 2021-08-17. g. Pristupljeno 2021-02-25.
^ Cox, James F. (2001). Fundamentals of linear electronics: integrated and discrete. Cengage Learning. str. 91—. ISBN 978-0-7668-3018-9.
^ https://mysite.du.edu/~jcalvert/tel/morse/morse.htm#H1
^ Icons of Invention: The Makers of the Modern World from Gutenberg to Gates. ABC-CLIO. 2009. str. 153. ISBN 9780313347436.
^ „The electromechanical relay of Joseph Henry”. Georgi Dalakov.
^ Scientific American Inventions and Discoveries: All the Milestones in Ingenuity--From the Discovery of Fire to the Invention of the Microwave Oven. John Wiley & Sons. 28. 1. 2005. str. 311. ISBN 9780471660248.
^ Thomas Coulson (1950). Joseph Henry: His Life and Work. Princeton: Princeton University Press.
^ Gibberd, William (1966). „Edward Davy”. Australian Dictionary of Biography. Canberra: Australian National University. Pristupljeno 7. 6. 2012.
^ ^a ^b US 1647, Morse, Samuel E.B., "Improvement in the Mode of Communicating Information by Signals by the Application of Electromagnetism", published 20. 6. 1840
^ „Relay”. EtymOnline.com.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vojna enciklopedija. Osmi tom. Beograd: Vojnoizdavački zavod. 1974. str. 119—120. strana.
Lundqvist, Bertil. „100 years of relay protection, the Swedish ABB relay history” (PDF). ABB. Pristupljeno 30. 12. 2015. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Schossig, Walter (septembar 2014). „Protection History”. Pacworld. Arhivirano iz originala 09. 05. 2019. g. Pristupljeno 30. 12. 2015. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Mooney, Joe (25—28. 3. 1996). Microprocessor-Based Transmission Line Relay Applications. American Public Power Association's Engineering & Operations Workshop. Salt Lake City, Utah: Schweitzer Engineering Laboratories, Inc. str. 1. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Silent Sentinels. Newark, New Jersey: Westinghouse Electric & Manufacturing Company. 1940. str. 3.
„AEMC - Current Rules”. www.aemc.gov.au. Pristupljeno 2015-12-30.
„Protection System Maintenance - A Technical Reference” (PDF). www.nerc.com. str. 1. Arhivirano iz originala (PDF) 06. 07. 2017. g. Pristupljeno 2016-01-05.
Warrington, A. R. van C. (1968-01-01). „Relay Design and Construction”. Protective Relays. Springer US. str. 29—49. ISBN 978-1-4684-6461-0. doi:10.1007/978-1-4684-6459-7_2.
IEE (1981). Electricity Council, ur. Power System Protection: Systems and methods. London: Peter Peregrinus. str. 15. ISBN 9780906048535.
Metha,V.K. & Rohit (jul 2008). „Chapter 21”. Principles of Power System (4th izd.). S Chand. str. 503. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Paithankar, Y.G.; Bhide, S.R. (jul 2013). Fundamentals of Power System Protection (2nd izd.). PHI Learning. str. 33. ISBN 978-81-203-4123-4. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Bakshi, U.A. & A.V. (2010). „Chapter 1”. Protection of Power System. Technical Publications. str. 16. ISBN 978-81-8431-606-3.
A. A. Balandin; K. L. Wang (2006). Handbook of Semiconductor Nanostructures and Nanodevices (5-Volume Set). American Scientific Publishers. ISBN 978-1-58883-073-9.
Sze, Simon M. (1981). Physics of Semiconductor Devices (2nd ed.). John Wiley and Sons (WIE). ISBN 978-0-471-05661-4.
Turley, Jim (2002). The Essential Guide to Semiconductors. Prentice Hall PTR. ISBN 978-0-13-046404-0.
Yu, Peter Y.; Cardona, Manuel (2004). Fundamentals of Semiconductors: Physics and Materials Properties. Springer. ISBN 978-3-540-41323-3.
Sadao Adachi (2012). The Handbook on Optical Constants of Semiconductors: In Tables and Figures. World Scientific Publishing. ISBN 978-981-4405-97-3.
G. B. Abdullayev, T. D. Dzhafarov, S. Torstveit (Translator), Atomic Diffusion in Semiconductor Structures, Gordon & Breach Science Pub., 1987 ISBN 978-2-88124-152-9
„Electric arc”. TheFreeDictionary.com. Pristupljeno 22. 8. 2011. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Martin, T. L. (n.d). „Electric arcing”. Arhivirano iz originala 2012-03-31. g. Pristupljeno 22. 8. 2011. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Howatson, A. M. (1976). An Introduction to Gas Discharges (second izd.). Oxford: Pergamon Press. str. 47–101. ISBN 9780080205755.
„Contact Arc Phenomenon” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 2007-08-13. g. Pristupljeno 22. 8. 2011. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Thorbus, Robert; Henke, Reinhold (2021-01-01). „THE ARC SPECIES ZOO; Arcs Are Self-feeding Plasma Burning Monsters; Sparks Are Not”. AST Academic Poster #4 of 16.
Thorbus, Robert; Henke, Reinhold (2021-01-01). „ARCS VS. SPARKS; What's The Deal?”. AST Academic Poster #3 of 16.
Thorbus, Robert; Henke, Reinhold (2021-01-01). „About Contact Arc Initiations; No Inductance-In-The-Loop Required!”. AST Academic Poster #12 of 16.
Martin, Perry L. (1999). Electronic Failure Analysis Handbook. McGraw-Hill. str. 16.1—16.29.
Thorbus, Robert; Henke, Reinhold (2021-01-01). „WHAT IS ARC SUPPRESSION? Three Historical Interpretations and Our Findings”. AST Academic Poster #5 of 16.
Thorbus, Robert; Henke, Reinhold (2021-01-01). „THE RC-SNUBBER, Redesigned”. AST Academic Poster #6 of 16.
„Arc Suppression Factor | Arc Suppression Technologies”. arcsuppressiontechnologies.com. Pristupljeno 2023-06-13.
Reinhold Henke; https://marquette.academia.edu/RobertThorbus. „POWER CONTACT ARC SUPPRESSION; How Effective are Snubbers?”. www.academia.edu. Pristupljeno 2023-06-13.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

[1] „2.4.7.9 The "hot-probe" experiment”. ecee.colorado.edu. Arhivirano iz originala 6. 3. 2021. g. Pristupljeno 27. 11. 2020. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[2] Shockley, William (1950). Electrons and holes in semiconductors: with applications to transistor electronics. R. E. Krieger Pub. Co. ISBN 978-0-88275-382-9.

[pears1-3] Pearsall, Thomas (2010). Photonics Essentials, 2nd edition. McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-162935-5. Arhivirano iz originala 2021-08-17. g. Pristupljeno 2021-02-25.

[4] Cox, James F. (2001). Fundamentals of linear electronics: integrated and discrete. Cengage Learning. str. 91—. ISBN 978-0-7668-3018-9.

[5] ttps://mysite.du.edu/~jcalvert/tel/morse/morse.htm#H1

[6] Icons of Invention: The Makers of the Modern World from Gutenberg to Gates. ABC-CLIO. 2009. str. 153. ISBN 9780313347436.

[7] „The electromechanical relay of Joseph Henry”. Georgi Dalakov.

[8] Scientific American Inventions and Discoveries: All the Milestones in Ingenuity--From the Discovery of Fire to the Invention of the Microwave Oven. John Wiley & Sons. 28. 1. 2005. str. 311. ISBN 9780471660248.

[9] Thomas Coulson (1950). Joseph Henry: His Life and Work. Princeton: Princeton University Press.

[adb-10] Gibberd, William (1966). „Edward Davy”. Australian Dictionary of Biography. Canberra: Australian National University. Pristupljeno 7. 6. 2012.

[Patent1647-11] US 1647, Morse, Samuel E.B., "Improvement in the Mode of Communicating Information by Signals by the Application of Electromagnetism", published 20. 6. 1840

[12] „Relay”. EtymOnline.com.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

Normativna kontrola
Državne	Francuska BnF podaci Nemačka Izrael Sjedinjene Države Japan Češka
Ostale	Enciklopedija Britanika