Italijanska renesansa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dante i njegova Božanstvena komedija, freska Domenika Mikelinija

Istorija Italije u doba renesanse (ital. Rinascimento - novo rođenje) obuhvata prelazni period od kraja srednjeg veka u Italiji (kraj 14. veka) do 16. veka. Renesansa u Evropi počinje jačanjem privrede upravo italijanskih slobodnih gradova, te porastom kulturne svesti građanstva i ponovnim interesovanjem za umetnost.

Počeci[uredi | uredi izvor]

Italijanska, a ujedno i evropska, renesansa javlja se u Firenci i Sijeni. Odatle se širi u Veneciju, gde se meša sa vizantijskim i antičkim uticajima, i u Rim. Vrhunac je dostigla sredinom šesnaestog veka, do izbijanja Italijanskih ratova i invazije stranih osvajača. Ipak, preporod se iz Italije brzo i lako proširio na najveći deo Evrope.

Apeninsko poluostrvo na kraju srednjeg veka[uredi | uredi izvor]

Razlika između severne i južne Italije postojala je već na završetku srednjeg veka. Južni deo poluostrva, sa Sicilijom i Sardinijom, bio je siromašan i izmučen normanskim i arapskim osvajanjima. Rim je bio grad u ruševinama – jedinim svedocima nekadašnje slave, a papin uticaj je oslabio još od osnivanja Avinjonskog papstva. S druge strane, u severnom delu Italije video se dugogodišnji uticaj nemačkog cara. Krstaški ratovi su oslabili Vizantiju i omogućili Veneciji i Đenovi da nesmetano obavljaju trgovačke poslove sa Istokom. Iz italijanskih gradova je egzotična i luksuzna roba potom prodavana ostatku Evrope. Venecijanski brodovi su povezivali Egipat sa Baltikom. I Firenca se razvijala velikom brzinom, pre svega zahvaljujući jakoj drvno-tekstilnoj industriji. Brodovima su se međutim prenosili i znanje i kultura. U Italiju su iz Vizantije ugrožene napadima Osmanlija stizale grupe učenih Grka, koji su žudeli za proširivanjem znanja u novootvorenim univerzitetima Bolonje i Firence, kao i u bogatim manastirskim bibliotekama i skriptorijima. Oživelo je veliko interesovanje za antičku umetnost, a već sa otkrićem Deset knjiga o arhitekturi (ital. De architectura, libri decem) Marka Vitruvija, javlja se želja da se opet primene neka rimska arhitektonska rešenja. Književnici i slikari bili su ohrabreni i izazvani delima antičkih umetnika o kojima su čitali.

Italijanski gradovi u 13. i 14. veku[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]