Renin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
renin
Identifikatori
Alijasi
Spoljašnji IDGeneCards: [1]
Ortolozi
VrsteČovekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNA)

n/a

n/a

RefSeq (protein)

n/a

n/a

Location (UCSC)n/an/a
PubMed searchn/an/a
Wikidata
View/Edit Human
Ренин
Идентификатори
ЕЦ број4/ 23/15.html 3. 4. 23.15
ЦАС број9015-94-5
Базе података
ИнтЕнз4. 23.15 ИнтЕнз преглед
БРЕНДА4. 23.15 БРЕНДА приступ
ExPASy4. 23.15 NiceZyme преглед
KEGG4. 23.15 KEGG приступ
MetaCyc4. 23.15 метаболички пут
ПРИАМ4. 23.15 профил
Структуре ПБП4. 23.15 RCSB PDB 4. 23.15 PDBe 4. 23.15 PDBsum
Онтологија генаAmiGO / EGO

Ренин (лат. ren = bubreg) je enzim, koji se produkuje u bubrezima.[1][2][3] Izlučuje se u bubrezima prilikom pada krvnog pritiska i kod pada koncentracije natrijuma u krvi. Dakle renin dugoročno reguliše krvni pritisak i tako sprečava njegovo jače opadanje.

Način djelovanja renina opisuje se na sljedeći način:

Kao proteaza, renin preobražava neaktivni angiotenzinogen u angiotenzin I. Ovaj zadnji se opet u jetri pod uticajem ACE-a (Angiotensin-Converting-Enzym) konvertuje u angiotenzin II, koji po principu povratne sprege negativno djeluje na lučenje renina i tako sprečava njegovu povećanu produkciju. Angiotenzin II je veoma jak vazokonstriktor, a osim toga izaziva lučenje Aldosterona i Adiuretina.[4][5]

Kod oboljenja bubrega kod kojih se smanjuje njihova prokrvljenost (stenoze, arterioskleroza, cistična oboljenja kao i starost) javlja se pojačano lučenje renina, što automatski uslovljava povećanje krvnog pritiska, hipertoniju.

Mnogi lijekovi za snižavanje krvnog pritiska djeluju na taj način što uskačući u renin-angiotenzin-aldosteron sistem, blokiraju djelovanje ACE-a (Angiotensin-Converting-Enzym), čime se sprečava preobrazba angiotenzina I u angiotenzin II, a time se automatski sprečava i vazokonstrikcija.

Za sada se još vrše klinička ispitivanja lijeka A-72517 koji je direktni renin-inhibitor.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Donald Voet; Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 izd.). Wiley. ISBN 9780471193500. 
  2. ^ Phillips, MI.; Schmidt-Ott, KM. (1999). „The Discovery of Renin 100 Years Ago.”. News Physiol Sci. 14: 271—274. PMID 11390864. 
  3. ^ Tigerstedt, R.; Bergman, P. (1898). „Niere und Kreislauf”. Scandinavian Archives of Physiology. 8: 223—271. 
  4. ^ T, Fujino; N, Nakagawa; K, Yuhki (2004). „Decreased susceptibility to renovascular hypertension in mice lacking the prostaglandin I2 receptor IP”. J. Clin. Invest. 114 (6): 805—12. PMC 516260Slobodan pristup. PMID 15372104. doi:10.1172/JCI21382. 
  5. ^ Brenner & Rector's The Kidney, 7th ed., Saunders, (2004). str. 2118-2119.Full Text with MDConsult subscription Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. mart 2016), Pristupljeno 24. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Renin na US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).