Respiracija
Disanje (respiracija) je biološki (fiziološki) termin kojim se označavaju svi procesi potrošnje kiseonika i stvaranja ugljenik(IV)-oksida u aerobnim organizmima,[1][2] koji za cilj imaju stvaranje osobađanje energije potrebne u životnim procesima. Respiracija je akt disanja koji obuhvata inspirijum (udisaj) i ekspirijum (izdisaj). U osnovi, postoje dva osnovna biološka procesa: unutrašnje (ćelijsko) disanje, i spoljašnje disanje kao i pomoćni proces, kao i transport gasova kroz organizam.
U fiziologiji, disanje je kretanje kiseonika iz spoljašnje sredine u ćelije unutar tkiva i uklanjanje ugljen-dioksida u suprotnom smeru, drugim rečima u okolinu.[3] Fiziološka definicija disanja razlikuje se od biohemijske definicije, koja se odnosi na metabolički proces kojim organizam dobija energiju (u obliku ATP i NADPH) oksidacijom hranljivih materija i oslobađanjem otpadnih proizvoda. Iako je fiziološko disanje neophodno za održavanje ćelijskog disanja, a time i života kod životinja, procesi su različiti: ćelijsko disanje se odvija u pojedinačnim ćelijama organizma, dok se fiziološko disanje odnosi na difuziju[4] i transport metabolita između organizma i spoljašnje sredine.
Razmena gasova u plućima se dešava ventilacijom i perfuzijom.[3] Ventilacija se odnosi na ulazak i izlaz vazduha iz pluća, a perfuzija je cirkulacija krvi u plućnim kapilarama.[3] Kod sisara, fiziološko disanje uključuje respiratorne cikluse udaha i izdaha. Udisanje (udisanje) je obično aktivan pokret koji dovodi vazduh u pluća gde se odvija proces razmene gasova između vazduha u alveolama i krvi u plućnim kapilarama. Kontrakcija mišića dijafragme izaziva varijaciju pritiska, koja je jednaka pritiscima izazvanim elastičnim, otpornim i inercijskim komponentama respiratornog sistema. Nasuprot tome, izdisanje (izdisanje) je obično pasivan proces.
Proces disanja ne ispunjava alveole atmosferskim vazduhom pri svakom udisanju (oko 350 ml po dahu), već se udahnuti vazduh pažljivo razblaži i temeljno meša sa velikom zapreminom gasa (oko 2,5 litara kod odraslih ljudi) poznatim kao funkcionalni rezidualni kapacitet koji ostaje u plućima nakon svakog izdisaja, a čiji se gasni sastav značajno razlikuje od ambijentalnog vazduha.[5][6] Fiziološko disanje uključuje mehanizme koji obezbeđuju da se sastav funkcionalnog rezidualnog kapaciteta održava konstantnim i da se uravnoteži sa gasovima rastvorenim u plućnoj kapilarnoj krvi, a time i u celom telu. Dakle, u preciznoj upotrebi, reči disanje i ventilacija su hiponimi, a ne sinonimi za disanje; ali ova preporuka se ne sprovodi dosledno, čak ni od strane većine zdravstvenih radnika, jer je termin respiratorna stopa dobro uspostavljen termin u zdravstvenoj zaštiti, iako bi ga trebalo dosledno zameniti stopom ventilacije ako bi se precizna upotreba pratila. Tokom disanja C-H veze se prekidaju reakcijom oksidacije-redukcije i tako se takođe proizvode ugljen-dioksid i voda. Proces stvaranja ćelijske energije naziva se ćelijsko disanje.
Unutrašnje (ćelijsko) disanje[uredi | uredi izvor]
Ćelijsko disanje podrazumeva sve procese ćelijskog metabolizma, prvenstveno one koji oslobađanjem energije poboljšavaju energetsko stanje ćelije. Tu spadaju različiti procesi oksidacije organskog supstrata (u prvom redu ugljenih hidrata i lipida) u kojima se troši kiseonik, a produkuje ugljenik(IV)-oksid. Oslobođena energija se skladišti u fosfodiestarske veze molekula ATP, koji dalje služi kao prenosilac energije. Procese ćelijskog disanja proučava biohemija.
Spoljašnje disanje[uredi | uredi izvor]
Pod spoljašnjim disanjem podrazumeva se razmena gasova između organizma i spoljašnje sredine, koja se ostvaruje na kontaktnim površinama poput alveola pluća,[7][8][9] škrga,[10][11][12][13] epidermisa,[14][15][16][17] ili epitela traheja.
Transport gasova[uredi | uredi izvor]
Transportom gasova označava procese prenosa kiseonika i ugljenik(IV)-oksida od kontaktne površine spoljašnjeg disanja do svih ćelija organizma. Termin nije adekvatan, jer se pomenuti gasovi ne prenose u gasovitom stanju, već su vezani za molekule prenosioce.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Russell, David F. (1986). „Respiratory pattern generation in adult lampreys (Lampetra fluviatilis): interneurons and burst resetting”. Journal of Comparative Physiology A. 158 (1): 91—102. PMID 3723432. S2CID 19436421. doi:10.1007/BF00614523.
- ^ Waldrop, Tony G.; Gary A. Iwamoto; Philippe Haouzi (10. 11. 2005). „Point:Counterpoint: Supraspinal locomotor centers do/do not contribute significantly to the hyperpnea of dynamic exercise”. Journal of Applied Physiology. 100 (3): 1077—1083. PMID 16467394. doi:10.1152/japplphysiol.01528.2005.
- ^ a b v Hinic-Frlog, Sanja (2019). Introductory Animal Physiology. University of Toronto Mississauga: Pressbooks (CC BY 4.0). str. 40—59.
- ^ Macintyre N, Crapo RO, Viegi G, et al. (2005). „Standardisation of the single-breath determination of carbon monoxide uptake in the lung”. Eur Respir J. 26 (4): 720—35. PMID 16204605. S2CID 18177228. doi:10.1183/09031936.05.00034905 .
- ^ Campbell, Neil A. (1990). Biology (2nd izd.). Redwood City, Calif.: Benjamin/Cummings Pub. Co. str. 834–835. ISBN 0-8053-1800-3.
- ^ Hsia, CC; Hyde, DM; Weibel, ER (15. 3. 2016). „Lung Structure and the Intrinsic Challenges of Gas Exchange.”. Comprehensive Physiology. 6 (2): 827—95. PMC 5026132 . PMID 27065169. doi:10.1002/cphy.c150028.
- ^ „Pulmonary Gas Exchange - MeSH - NCBI”. www.ncbi.nlm.nih.gov. Pristupljeno 30. 12. 2022.
- ^ „Alveoli”. www.cancer.gov (na jeziku: engleski). 2. 2. 2011. Pristupljeno 22. 7. 2021.
- ^ Jones, Jeremy. „Lung parenchyma | Radiology Reference Article | Radiopaedia.org”. Radiopaedia. Pristupljeno 15. 8. 2021.
- ^ Dorit, R. L.; Walker, W. F.; Barnes, R. D. (1991). Zoology. Saunders College Publishing. str. 273-276. ISBN 978-0-03-030504-7.
- ^ Andrews, Chris; Adrian Exell; Neville Carrington (2003). Manual Of Fish Health. Firefly Books.
- ^ Slípka, J. (2003-12-01). „Palatine tonsils—are they branchiogenic organs?”. International Congress Series. 1257: 71—74. ISSN 0531-5131. doi:10.1016/S0531-5131(03)01403-1. Pristupljeno 2022-02-18.
- ^ Graham, Anthony; Richardson, Jo (2012). „Developmental and evolutionary origins of the pharyngeal apparatus”. EvoDevo. Springer Science and Business Media LLC. 3 (1): 24. ISSN 2041-9139. PMC 3564725 . PMID 23020903. doi:10.1186/2041-9139-3-24.
- ^ Young, Barbara (2014). Wheater's functional histology a text and colour atlas. Elsevier. str. 160& 175. ISBN 9780702047473.
- ^ Marks, James G; Miller, Jeffery (2006). Lookingbill and Marks' Principles of Dermatology (4th izd.). Elsevier. str. 1–7. ISBN 978-1-4160-3185-7.
- ^ Proksch, E.; Brandner, J.; Jensen, J.M. (2008). „The skin: an indispensable barrier”. Experimental Dermatology. 17 (12): 1063—1072. PMID 19043850. S2CID 31353914. doi:10.1111/j.1600-0625.2008.00786.x.
- ^ McGrath, J.A.; Eady, R.A.; Pope, F.M. (2004). Rook's Textbook of Dermatology (7th izd.). Blackwell Publishing. str. 3.1—3.6. ISBN 978-0-632-06429-8.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Nilsson, Goran E. (2010). Respiratory Physiology of Vertebrates. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-70302-4.
- Randall, David (2002). Eckert Animal Physiology. New York: W.H. Freeman and CO. ISBN 0-7167-3863-5., human biology 146149
- C.Michael Hogan. 2011. Respiration. Encyclopedia of Earth. Eds. Mark McGinley and C.J.Cleveland. National Council for Science and the Environment. Washington DC
- Nelsons VCE Units 1–2 Physical Education. 2010 Cengage Copyright.
- Miller A, Thornton JC, Warshaw R, Anderson H, Teirstein AS, Selikoff IJ (1983). „Single breath diffusing capacity in a representative sample of the population of Michigan, a large industrial state. Predicted values, lower limits of normal, and frequencies of abnormality by smoking history”. Am Rev Respir Dis. 127 (3): 270—7. PMID 6830050.
- Knudson RJ, Kaltenborn WT, Knudson DE, Burrows B (1987). „The single-breath carbon monoxide diffusing capacity. Reference equations derived from a healthy nonsmoking population and effects of hematocrit”. Am Rev Respir Dis. 135 (4): 805—11. PMID 3565929. doi:10.1164/arrd.1987.135.4.805.
- Cotes JE, Chinn DJ, Quanjer PH, Roca J, Yernault JC (1993). „Standardization of the measurement of transfer factor (Diffusing capacity)”. Eur Respir J Suppl. 16: 41—52. PMID 8499053. S2CID 54555111. doi:10.1183/09041950.041s1693 .
- Crapo RO, Morris AH, Gardner RM (1982). „Reference values for pulmonary tissue volume, membrane diffusing capacity, and pulmonary capillary blood volume”. Bull Eur Physiopathol Respir. 18 (6): 893—9. PMID 6927541.
- Koopman M, Zanen P, Kruitwagen CL, van der Ent CK, Arets HG (2011). „Reference values for paediatric pulmonary function testing: The Utrecht dataset”. Respir. Med. 105 (1): 15—23. PMID 20889322. doi:10.1016/j.rmed.2010.07.020. Erratum in Respir. Med. 2011 Dec;105(12):1970-1.
- Chin NK, Ng TP, Hui KP, Tan WC (jun 1997). „Population based standards for pulmonary function in non-smoking adults in Singapore”. Respirology. 2 (2): 143—9. PMID 9441128. S2CID 31037816. doi:10.1111/j.1440-1843.1997.tb00070.x.
- Piirilä P, Seikkula T, Välimäki P (2007). „Differences between Finnish and European reference values for pulmonary diffusing capacity”. Int J Circumpolar Health. 66 (5): 449—57. PMID 18274210. S2CID 22302973. doi:10.3402/ijch.v66i5.18316 .
- Ip MS, Lam WK, Lai AY, et al. (jul 2007). „Hong Kong Thoracic Society. Reference values of diffusing capacity of non-smoking Chinese in Hong Kong”. Respirology. 12 (4): 599—606. PMID 17587430. S2CID 5897844. doi:10.1111/j.1440-1843.2007.01084.x.
- Mason RJ, Broaddus VC, Martin T, King T Jr., Schraufnagel D, Murray JF, Nadel JA. (2010) Textbook of Respiratory Medicine. 5e. ISBN 978-1-4160-4710-0.
- Ruppel, G. L. (2008) Manual of Pulmonary Function Testing. 9e. ISBN 978-0-323-05212-2.
- West, J. (2011) Respiratory Physiology: The Essentials. 9e. ISBN 978-1-60913-640-6.
- West, J. (2012) Pulmonary Pathophysiology: The Essentials. 8e. ISBN 978-1-4511-0713-5.
- Nichols, Davd (1967). Echinodermms (third изд.). Hutchinson University Library. стр. 44.
- „Introduction to the skeletal system”. www.shsu.edu. Приступљено 2019-06-07.
- Evans, David H. (2010-06-18). „A Brief History of the Study of Fish Osmoregulation: The Central Role of the Mt. Desert Island Biological Laboratory”. Frontiers in Physiology. 1: 13. ISSN 1664-042X. PMC 3059943 . PMID 21423356. doi:10.3389/fphys.2010.00013 .
- Wischnitzer, Saul (1967). Atlas and Dissection Guide for Comparative Anatomy. United States of America. стр. 22. ISBN 0-7167-0691-1.
- Kimmel, Charles B.; Aguirre, Windsor E.; Ullmann, Bonnie; Currey, Mark; Cresko, William A. (2008). „Allometric Change Accompanies Opercular Shape Evolution in Alaskan Threespine Sticklebacks”. Behaviour. 145 (4/5): 669—691. ISSN 0005-7959. JSTOR 40295944. S2CID 53466588. doi:10.1163/156853908792451395.
- Gottlieb, G; Jackson DC (1976). „Importance of pulmonary ventilation in respiratory control in the bullfrog”. Am J Physiol. 230 (3): 608—13. PMID 4976. doi:10.1152/ajplegacy.1976.230.3.608 .
- Calder, William A. (1996). Size, Function, and Life History. Mineola, New York: Courier Dove Publications. стр. 91. ISBN 978-0-486-69191-6.
- Maina, John N. (2005). The lung air sac system of birds development, structure, and function; with 6 tables. Berlin: Springer. стр. 3.2—3.3 "Lung", "Airway (Bronchiol) System" 66—82. ISBN 978-3-540-25595-6.
- Krautwald-Junghanns, Maria-Elisabeth; et al. (2010). Diagnostic Imaging of Exotic Pets: Birds, Small Mammals, Reptiles. Germany: Manson Publishing. ISBN 978-3-89993-049-8.
- Whittow, G. Causey (2000). Sturkie's Avian Physiology. San Diego, California: Academic Press. str. 233–241. ISBN 978-0-12-747605-6.<