Rečka
Rečka | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Borski |
Opština | Negotin |
Stanovništvo | |
— 2011. | 469 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 08′ 29″ S; 22° 28′ 17″ I / 44.141333° S; 22.471333° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 197 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 019 |
Registarska oznaka | NG |
Rečka je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 223 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 353 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 469 stanovnika a prema popisu iz 1991. bilo je 649 stanovnika).
Geografija[uredi | uredi izvor]
Rečka je vinogradarsko ratarsko-stočarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 13 kilometara jugozapadno od Negotina. Smešteno je na prosečno 150 metara nadmorske visine, na dolinskim stranama Sikolske reka, leve pritoke Timoka. Severna geografska širina naselja je od 44° 08’ 48” istočna geografska dužina 22° 28’ 28”, a površina atara 2.664 hektara. Od Negotina se do ovog naselja može stići direktnim asfaltnim putem.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Rečka je, po predanju, osnovana početkom 17. ili 18. veka. Ostaci starina u ataru naselja upućuju na raniju naseljenost (zidine starog utvrđenja na Gradištu, dva Selišta, staro groblje i drugo).
Selo se prvi put pominje na karti „Temišvarski Banat“, na kojoj je Retzka zabeležena kao naseljeno mesto, a u blizini su zabeležena Goiana i Cetievo. Godine 1736. bilo je u Rečki 5 a „u Gonjanu 6“ kuća. Gonjana je danas topografski nazive a Cetievo nije poznato u selu. Selo Retsch’ka je zabeleženo 1784. godine a 1807. godine godine pominje se knez „Stojan rečki“ a 1811. godine zapisana je Rečka. [1]
Tokom svoje istorije beleži znatne promene u fizionomskoj i demografskoj veličini (1736. je imala 5 kuća, 1846 - 105 kuća, 1866. godine 156 kuća, 1924. godine 245 kuća.)[1]
Najjača tradicija o naseljavanju je da su se osnivgači sela doselili sa Kosova. Međutim, postoji tradicija o naseljavanju iz Pomoravlja, Šumadije i požarevačkog kraja, odakle su se doseljavali kao Vlasi, pa ovde posrbljeni.[2]
Današnje naselje obuhvata dva kraja: Donji i Gornji kraj.
U njemu su izmeću dva svetska rata živele sledeće familije: Rašići ili Gagići (slava Sveti Luka), Đurđevići (slava Mitrovdan), Ćutaci, Sretkovići, Nikolići ili Savčići (slava Đurđevdan), Perunikići (slava Sveti Luka), Veselinovići (slava Đurđevdan), Margotići (slava Sveti Jovan), Velovići (slava Đurđevdan), Radunci, Panići ili Lukići (slava Sveti Jovan), Veličkovići (slava Sveti Jovan), Božilovići (slava Sveti Nikola), Vučići (slava Sveti Jovan), Veljkovići (Sveti Nikola), Ivanovići (slava Sveti Jovan), Bankovci (slava Mitrovdan), Bosiljkići (slava Vidovdan), Zdravkovići (slava Đurđevdan), Karbulovci (slava Sveti Luka), Đukići (slava Sveti Arhanđeo), Tošići ili Vlašići (slava Sveti Arhanđeo), Stanojevići (slava Sveti Vrači), Busići (slava Sveti Jovan), Džadžići (slava Đurđevdan), Jovanovići (slava Sveta Petka), Purići (slava Sveti Srđa), Bocići (slava Sveti Jovan) i Barbulovići (slava Sveta Paraskeva). Zavetina Rečke je Petrovdan.[3]
Pravoslavni hram posvećen Svetom Petru i Pavlu (crkvena slava Petrovdan) je podignut 1901. godine. Stanovništvo Rečke je srpsko starosedelačko i doseljeno. Godine 1921. Rečka je imala 245 kuća i 1.207 stanovnika, 1948. godine 295 kuća i 1.235 stanovnika, a 2002. godine 245 kuća i 464 stanovnika. U inostranstvu iz ovog naselja 2007. godine radi 22 stanovnika (u SAD, Austriji i Nemačkoj).
Osnovna škola, koja je u naselju počela sa radom 1847. godine, školske 2006/2007. godine je imala 14 učenika. Zemljoradnička zadruga u Rečkoj je osnovana 1920. godine (obnovljena 1947. godine kao Zemljoradnička nabavno-prodajna zadruga). Godine 1964. bila je pripojena PK „Krajina " u Negotinu, a danas radi samostalno. Rečka je Dom kulture dobila 1950. godine, elektrificirana je 1953. godine, a telefonske veze sa svetom dobila je 1981. godine.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u naselju je živelo 223 stanovnika što je za 130 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 353 stanovnika. U naselju živi 214 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 61,04 godina (56,41 kod muškaraca i 65,63 kod žena).[4]
Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 111 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,01 a prema istom popisu u naselju ima 286 stambenih jedinica od kojih je 120 naseljenih.[5]
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 2 | 3 | ||
80+ | 11 | 19 | ||
75—79 | 24 | 26 | ||
70—74 | 27 | 45 | ||
65—69 | 23 | 29 | ||
60—64 | 19 | 27 | ||
55—59 | 15 | 7 | ||
50—54 | 18 | 17 | ||
45—49 | 13 | 16 | ||
40—44 | 5 | 7 | ||
35—39 | 9 | 3 | ||
30—34 | 10 | 9 | ||
25—29 | 14 | 7 | ||
20—24 | 5 | 14 | ||
15—19 | 1 | 3 | ||
10—14 | 8 | 4 | ||
5—9 | 3 | 8 | ||
0—4 | 11 | 7 | ||
Prosek : | 53,1 | 56,3 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 196 | 22 | 142 | 27 | 5 | 0 |
Ženski | 232 | 13 | 143 | 69 | 7 | 0 |
UKUPNO | 428 | 35 | 285 | 96 | 12 | 0 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 88 | 69 | 0 | 1 | 2 |
Ženski | 83 | 81 | 0 | 0 | 1 |
UKUPNO | 171 | 150 | 0 | 1 | 3 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 0 | 5 | 9 | 0 | 2 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 5 | 9 | 0 | 2 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 0 | 0 | 0 | 0 | |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 0 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 173.
- ^ Grupa autora (1968—1969). Negotinska Krajina - glasnik Etnografskog muzeja; Dr Miroslav Draškić "Poreklo stanovništa i etnički procesi u selima negotinske opštine". Beograd: Etnografski muzej. str. 45.
- ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 174.
- ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 27.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 464. ISBN 978-86-6161-230-5.
- ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)
- Satelitska mapa (Wikimapia)[mrtva veza]
- Gugl satelitska mapa (Maplandia)
- Plan naselja na mapi (Mapquest)