Rejmond Čandler

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rejmond Čandler
Rejmond Čandler
Lični podaci
Puno imeRejmond Čandler (1943)
Datum rođenja(1888-07-23)23. jul 1888.
Mesto rođenjaČikago, SAD
Datum smrti26. mart 1959.(1959-03-26) (70 god.)
Mesto smrtiLa Hoja, SAD
ObrazovanjeDulwich College

Rejmond Tornton Čandler (engl. Raymond Thornton Chandler; Čikago, 23. jul 1888La Hoja, 26. mart 1959) je bio američki pisac kriminalističkih priča i romana koji je imao bitan uticaj na razvoj moderne kriminalističke literature. Njegov literarni junak Filip Marlou je postao sinonim za „privatnog detektiva“.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Čikagu 1888. Posle razvoda roditelja, Čandler je 1895. sa majkom otišao Englesku da živi kod ujaka.[1] Od 1900. se školovao na engl. Dulwich College - колеџу Далиџ u Londonu, gde je stekao klasično obrazovanje. Britansko državljanstvo dobija 1907. da bi mogao da radi u admiralitetu. Na tom poslu je proveo godinu dana, a zatim je neuspešno radio kao novinar. U to vreme je pisao i romantičnu poeziju.

U SAD se vratio 1912. i nastanio se u Los Anđelesu. Duži period je proveo radeći razne poslove i štedeći novac da bi ujaku mogao da vrati pozajmicu. Nakon završenog kursa za knjigovođu dobio je stalan posao. Kad su SAD 1917. ušle u Prvi svetski rat, Čendler se prijavio u kanadsku vojsku i služio u Francuskoj. Posle rata se sa majkom vraća u Los Anđeles, gde se zaljubljuje u Sisi Paskal (rođena engl. Pearl Eugenie Hurlburt - Перл Јуџини Херлберт), udatu ženu koja je bila 18 godina stariju od njega. Venčali su se 1924, nedugo posle smrti Čandlerove majke. Godine 1932. postao je potpredsednik naftne kompanije, ali posle godinu dana napušta taj posao zbog alkoholizma, rasejanosti i suicidalnih misli.

U traženju izvora prihoda, Čendler se okušao u pisanju petparačke literature (engl. pulp fiction). Prvu kriminalističku priču je objavio 1933. u časopisu Crna maska (engl. Black Mask), a potom je u raznim časopisima objavio još nekoliko priča. Neke od njih je kasnije preradio u romane.

Prvi Čandlerov roman bio je Veliki san (engl. The Big Sleep), a objavljen je 1939. i postigao je veliki uspeh. Uspeh je vodio u Holivud, gde je radio kao scenarist: sa Bilijem Vajlderom je napisao scenario za film Dvostruka obmana (engl. Double Indemnity, 1944.), originalni scenario za film Plava dalija (engl. The Blue Dahlia, 1946.), a sarađivao je i na scenariju za Strance u vozu (engl. Strangers on a Train, 1951.) Aflreda Hičkoka.

Čandlerovo zdravstveno i psihičko stanje se pogoršalo posle ženine smrti 1954, kada se ponovo odaje alkoholu i pokušava samoubistvo. Kvalitet i kvantitet njegovih dela je drastično opao. Umro je 1959. od zapaljenja pluća u La Hoji, Kalifornija.

Kritika i priznanja[uredi | uredi izvor]

Proza Rejmonda Čandlera je predmet divljenja kritičara i pisaca. Iako je na njegov tečan stil „grubijana“ nesumnjivo uticao Dašijel Hamet, njegova oštra i lirska poređenja su originalna: „Činilo se da minuti prolaze na vrhovima prstiju, s prstom na ustima“, „Svetlo me prikovalo za zid kao zgnječenu muvu“, definišući stil žanra privatnog detektiva. Mada, njegov junak Filip Marlou nije stereotipan grubijan, već kompleksan, ponekad sentimentalan čovek sa malo prijatelja, studira šahovske partije i sluša klasičnu muziku. On će odbiti novac od klijenta ako etički nije zadovoljan urađenim poslom.

Čandlerove priče i romani su pisani u prvom licu, kroz sećanja glavnog junaka, pri čemu nam prenose vreme, mesto i ambijent Los Anđelesa iz 1930-ih i 1940-ih godina. Mesta su stvarna, pod pseudonimima: Bej Siti je Santa Monika, Grej Lejk je Silver Lejk, a Ajdl Veli je sinteza zapravo San Fernando Vali.

Čandler je bio i dobar kritičar kriminalističke literature, pa je esejom „Jednostavna umetnost ubistva“ (engl. The Simple Art of Murder) postavio visoke standarde u literarnoj kritici.

Svi njegovi romani su ekranizovani; najpoznatija je ekranizacija romana Veliki san (1946) reditelja Hauarda Hoksa, sa Hemfrijem Bogartom u ulozi Filipa Marloua; koscenarist je bio Vilijam Fokner. Rad Rejmonda Čandlera na scenarijima i adaptaciji njegovih romana značajno je uticao na razvoj i kvalitet američkog „film noara“ (crnog filma).

Godine 1955. dobio je nagradu Edgar (engl. Edgar Award) Američkog udruženja pisaca krimića (engl. Mystery Writers of America) za roman Dugi oproštaj, a februara 1959. je postao predsednik Udruženja.

Komisija za kulturno nasleđe Los Anđelesa je jednoglasno usvojila predlog novinara Džesa Brejvina (Jess Bravin), pa je Gradska uprava Losa Anđelesa 5. avgusta 1994. zvanično imenovala „Trg Rejmonda Čandlera“ (Raymond Chandler Square) kao kulturno istorijski spomenik, u počast Rejmondu Čandleru, za doprinos u pisanju hronike Los Anđelesa. Trg se nalazi na raskrsnici bulevara „Kauenga“ i „Holivud“, gde se nalazi kancelarija Filipa Marloua u Čendlerovim romanima.[2]

Romani[uredi | uredi izvor]

Ovo su kriminalni slučajevi Filipa Marloua, Los Anđeleskog privatnog detektiva. Njihovi zapleti prate uzorak, po kome se ispostavlja da su ljudi koji ga unajmljuju pokvareni, korumpirani i saučesnici u kriminalu, isto kao i ljudi od kojih treba da ih zaštiti.

Kratke priče[uredi | uredi izvor]

Kratke priče su hronika slučajeva Filipa Marloua i drugih privatnih detektiva, npr. Džon Dalmas, Stiv Grejs (engl. John Dalmas, Steve Grayce) ili dobri samarićani, npr. Gospodin Karmadi (engl. Mr Carmady). Izuzetak su sablasne Bronzana vrata (engl. The Bronze Door) i Englesko leto (engl. English Summer), gotička romansa smeštena u englesku unutrašnjost.

Detektivske kratke priče[uredi | uredi izvor]

  • Ucenjivači ne pucaju (Blackmailers Don't Shoot), 1933.
  • Ubistvo pametnog Aleka (Smart-Aleck Kill), 1934.
  • Crvenokosa u akciji (Finger Man), 1934.
  • Ubica na kiši (Killer in the Rain), 1935.
  • Nevada Gas (Nevada Gas), 1935.
  • Španska krv (Spanish Blood), 1935.
  • Zavesa (The Curtain), 1936.
  • Pucnjava kod Sirana (Guns at Cyrano's), 1936.
  • Zlatna ribica (Goldfish), 1936.
  • Čovek koji je voleo pse (The Man Who Liked Dogs), 1936.
  • Hapšenje u ulici Nun (Pickup on Noon Street), 1936; originalno izdata pod naslovom Osveta u ulici Nun (Noon Street Nemesis)
  • Mandarinova raga (Mandarin's Jade), 1937.
  • Probaj devojku (Try the Girl), 1937.
  • Bej Siti bluz (Bay City Blues), 1938.
  • Kralj u žutom (The King in Yellow), 1938.
  • Crveni vetar (Red Wind), 1938.
  • Dama u jezeru (The Lady in the Lake), 1939.
  • Opasni biseri (Pearls Are a Nuisance), 1939.
  • Opasnost je moj posao (Trouble is My Business), 1939.
  • Nema zločina u planinama (No Crime in the Mountains), 1941.
  • Olovka (The Pencil), 1959. objavljena posthumno; originalno objavljena pod naslovom Marlou protiv Sindikata (Marlowe Takes on the Syndicate), takođe objavljena pod naslovima Pogrešan golub (Wrong Pigeon) i Poslednji slučaj Filipa Marloua (Philip Marlowe's Last Case)

Većina kratkih priča je objavljena pre 1940. u „žutoj štampi“, pa su tako priče imale ograničenu publiku. Čendler je koristio zaplet i likove iz ovih priča kad se posvetio pisanju romana, namenjenih širem auditorijumu.

Ne-detektivske kratke priče[uredi | uredi izvor]

  • Čekaću (I'll Be Waiting), 1939.
  • Bronzana vrata (The Bronze Door), 1939.
  • Profesora Bingo njuška (Professor Bingo's Snuff), 1951.
  • Englesko leto (English Summer), 1976. objavljena posthumno

Čekaću, Bronzana vrata i Profesor Bingo njuška se bave neprirodnim smrtima i istražiteljima (hotelski detektiv, Skotland Jard i Kalifornijska policija, respektivno), ali naglasak nije na detaljima istrage ubistava.

Članci objavljeni u časopisu "Atlantic Monthly":

  • Pisci u Holivudu (Writers in Hollywood), 1944.
  • Jednostavna umetnost ubistva (The Simple Art of Murder), 1945.
  • Noć Oskara u Holivudu (Oscar Night in Hollywood), 1948.
  • Deset procenata tvog života (Ten Percent of your Life), 1952.

Ekranizacija[uredi | uredi izvor]

Literarni original[uredi | uredi izvor]

  • 1942: Vreme za ubistvo (Time to Kill) – režija: Herbert Lids (Herbert I. Leeds)– prema: Visoki prozor
  • 1942: Falkon preuzima slučaj(The Falcon Takes Over) - režija: Irving Rajs (Irving Reis) – prema: Zbogom dragana moja
  • 1944: Ubistvo, draga moja (Murder, My Sweet) – režija: Edvard Dmitrik (Edward Dmytryk) – prema: Zbogom dragana moja
  • 1946: Veliki san (The Big Sleep) – prema: Veliki san
  • 1946: Dama u jezeru (The Lady in the Lake) – režija: Robert Montgomeri (Robert Montgomery) – prema: Dama u jezeru
  • 1947: Brešerov dublon (The Brasher Doubloon) – režija: Džon Bram (John Brahm) – prema: Visoki prozor
  • 1968: Marlou (Marlowe) – prema: Sestrica
  • 1973: Dugi oproštaj (The Long Goodbye) – režija: Robert Altman (Robert Altman) - prema: Dugi oproštaj
  • 1975: Zbogom dragana moja (Farewell, My Lovely) – režija: Dik Ričards (Dick Richards) – prema: Zbogom dragana moja
  • 1978: Veliki san (The Big Sleep) – režija: Majkl Viner (Michael Winner) – prema: Veliki san

Scenario[uredi | uredi izvor]

  • 1944: Dvostruka obmana' (Double Indemnity)
  • 1944: Velika tišina (And Now Tomorrow)
  • 1945: Neprimećeni (The Unseen)
  • 1946: Plava dalija (The Blue Dahlia)
  • 1951: Stranci u vozu (Strangers on a Train)
  • 1996: Kad sretneš stranca (Once you meet a stranger)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Iyer, Pico (6. decembar 2007). „The Knight of Sunset Boulevard”. The New York Review of Books. str. 31—33.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  2. ^ Trg Rejmonda Čendlera na sajtu Rejmonda Čendlera i na sajtu časopisa Black Mask, Pristupljeno 24. 4. 2013.
  3. ^ a b v g d đ Izabrana djela majstora kriminalističke literature, Krimbis - Kriminalistička biblioteka Spektar, Spektar, Zagreb, 1984.
  4. ^ Playback, Solaris, Novi Sad, 1994.
  5. ^ Svjetski kriminalistički bestseleri, Trag 235, Vjesnik, Zagreb, 1986.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Chandler, Raymond (1950). Trouble is My Business. Vintage Books, 1988.
  • Chandler, Raymond Raymond Chandler Speaking. Dorothy Gardiner and Kathrine Sorley Walker, eds. Houghton Mifflin. 1962. ISBN 978-0-520-20835-3. str. 24..
  • Chandler, Raymond, (1969). Forward by Powell, Lawrence Clark. The Raymond Chandler Omnibus, Borzoi Books.
  • Day, Barry, (2015). "The World of Raymond Chandler: In His Own Words". Vintage Books.
  • Hiney, Tom (1997). Raymond Chandler: A Biography. Grove Press.
  • Pronzini, Bill; Jack Adrian (eds). (1995). Hard-Boiled, An Anthology of American Crime Stories, Oxford University Press.
  • Bruccoli, Matthew J., ed. (1973). Chandler Before Marlowe: Raymond Chandler's Early Prose and Poetry, 1908–1912. Columbia, S.C.: University of South Carolina Press.
  • Chandler, Raymond (1976). The Blue Dahlia (screenplay). Carbondale and Edwardsville, Ill.: Southern Illinois University Press.
  • Chandler, Raymond (1985). Raymond Chandler's Unknown Thriller (unfilmed screenplay for Playback). New York: The Mysterious Press.
  • Dorothy Gardiner and Katherine Sorley Walker, eds. (1962), Raymond Chandler Speaking. Boston: Houghton Mifflin.
  • Freeman, Judith (2007). The Long Embrace: Raymond Chandler and the Woman He Loved. N.Y.: Pantheon. ISBN 978-0-375-42351-2. .
  • Gross, Miriam (1977). The World of Raymond Chandler. New York: A & W Publishers.
  • Hiney, Tom (1999). Raymond Chandler. New York: Grove Press. ISBN 978-0-8021-3637-4. .
  • Hiney, Tom and MacShane, Frank, eds. (2000). The Raymond Chandler Papers: Selected Letters and Nonfiction, 1909–1959. New York: Atlantic Monthly Press.
  • Howe, Alexander N. "The Detective and the Analyst: Truth, Knowledge, and Psychoanalysis in the Hard-Boiled Fiction of Raymond Chandler." Clues: A Journal of Detection 24.4 (Summer 2006): 15-29.
  • Howe, Alexander N. "It Didn't Mean Anything: A Psychoanalytic Reading of American Detective Fiction". North Carolina: McFarland. 2008. ISBN 978-0-7864-3454-1..
  • MacShane, Frank (1976). The Life of Raymond Chandler. New York: E.P. Dutton.
  • MacShane, Frank (1976). The Notebooks of Raymond Chandler & English Summer: A Gothic Romance. New York: The Ecco Press.
  • MacShane, Frank, ed. (1981). Selected Letters of Raymond Chandler. New York: Columbia University Press.
  • Moss, Robert (2002) "Raymond Chandler: A Literary Reference" New York: Carrol & Graf.
  • Swirski, Peter (2005). „Raymond Chandler's Aesthetics of Irony”. From Lowbrow to Nobrow. Montreal, London: McGill-Queen's University. ISBN 978-0-7735-3019-5. 
  • Ward, Elizabeth; Silver, Alain (1987). Raymond Chandler's Los Angeles. Woodstock, N.Y.: Overlook Press. ISBN 978-0-87951-351-1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]