Remon VII Tuluski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Remon VII Tuluski
Lični podaci
Datum rođenja1197.
Mesto rođenjaBoker,
Datum smrti27. septembar 1249.(1249-09-27) (52 god.)
Mesto smrtiMijo,
Porodica
SupružnikSancha d'Aragona
PotomstvoJoan, Countess of Toulouse
RoditeljiRemon VI od Tuluza
Joan of England, Queen of Sicily

Remon VII Tuluski (jul 1197 - 27. septembar 1249) je bio grof Tuluza, vojvoda Narbone i markiz Provanse od 1222. godine do svoje smrti. Sin je Remona VI Tuluskog.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Remon je jedan od najznačajnijih učesnika Katarskog krstaškog rata. Tokom maja 1216. krenuo je iz Marseja da napadne Boker koji je osvojen 24. avgusta. Borio se protiv Simona od Monfora kako bi povratio teritorije koje su njegovom ocu oduzete Četvrtim lateranskim saborom.

Godine 1222. nasledio je svoga oca Remona VI. Iste godine je Remon, zajedno sa novim grofom Foa, Rodžerom-Bernardom II Velikim opseo Karkason. Dana 14. septembra 1224. godine krstaši su se predali i rat je priveden kraju. Svi baroni na jugu Francuske potpisali su mir sa crkvom. Međutim, koncilom u Buržu 1225. godine odlučeno je da se rat nastavi. Za vođu je izabran francuski kralj Luj VIII. Nakon niza manjih bitaka zaključen je mir između Luja i Remona.

Za potpisivanje Pariskog mira zaslužna je Lujeva majka Blanka od Kastilje. Remon je priznao poraz i pristao da se njegova ćerka Džoan uda za Lujevog brata Alfonsa. To bi značilo da će Alfons postati vladar Tuluza nakon Remonove smrti. Remon je morao da ustupi Luju istočne provincije svoje zemlje. Sporazum je prekinuo i autonomiju Oksitanije. Remon je morao da se zakune na vernost Luju III, obavezao se na borbu protiv Katara, a utvrđenja podignuta za vreme rata porušio. Nakon smrti Remona Tuluskog, Alfons postaje grof Tuluza čime je čitav okrug anektiran od strane Francuske.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Remon IV Tuluski
 
 
 
 
 
 
 
8. Alfons Žordan
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Elvira od Kastilje (grofica Tuluza)
 
 
 
 
 
 
 
4. Remon V od Tuluza
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Rajmund VI od Tuluza
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Filip I
 
 
 
 
 
 
 
10. Luj VI
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Berta od Holandije
 
 
 
 
 
 
 
5. Konstanca Francuska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Humbert II od Savoje
 
 
 
 
 
 
 
11. Adelaida od Savoje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Gizela od Burgundije
 
 
 
 
 
 
 
1. Remon VII od Tuluza
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Fulk I Jerusalimski
 
 
 
 
 
 
 
12. Žofrua Plantagenet, grof Anžua
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Ermengarda Anžujska, grofica Mena
 
 
 
 
 
 
 
6. Henri II Plantagenet
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Henri I
 
 
 
 
 
 
 
13. Matilda od Engleske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Matilda Škotska
 
 
 
 
 
 
 
3. Joan of England, Queen of Sicily
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Vilijam IX od Akvitanije
 
 
 
 
 
 
 
14. Vilijam X od Akvitanije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Filipa Tuluska
 
 
 
 
 
 
 
7. Eleonora od Akvitanije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Amori I, vikont od Šatlroa
 
 
 
 
 
 
 
15. Enora od Šatlroa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Dangereuse de L' Isle Bouchard
 
 
 
 
 
 

Izvori[uredi | uredi izvor]