Riblja čorba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Riblja čorba
Riblja čorba na koncertu u Sokobanji 2008; sleva nadesno: Vidoja Božinović Džindžer, Bora Đorđević, Miša Aleksić
Muzički rad
Aktivni period1978—danas
Mesto osnivanjaBeograd,  SFR Jugoslavija
Žanr
Izdavačka kućaPGP RTB, Hi Fi Centar, WIT, Samy, Biveco, City Records, Jugoton
Članovi
Sadašnji članoviBora Đorđević
Miroslav Vicko Milatović
Vidoja Božinović Džindžer
Nikola Zorić
Ivan Stanković
Bivši članoviMiša Aleksić
Momčilo Bajagić Bajaga
Rajko Kojić
Vladimir Golubović
Nikola Čuturilo
Zoran Ilić
Vladimir Barjaktarević
Zoran Dašić
Ostalo
Veb-sajtriblja-corba.com
Diskografija
Minut sa njom
(2009)
Uzbuna!
(2012)
Da tebe nije
(2019)

Riblja čorba je srpska i jugoslovenska rok grupa. Osnovana je u Beogradu 1978. godine i važi za jednu od najpopularnijih srpskih i jugoslovenskih grupa.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Početak (1978—1979)[uredi | uredi izvor]

Bora Đorđević je pre razlaza sa grupom Rani mraz i Đorđem Balaševićem 1978. nekoliko godina proveo u grupi Suncokret, svom prvom velikom bendu, u kome su još bili Gorica Popović, Nenad Božić, Snežana Jandrlić, Bilja Krstić i Miodrag Bata Sokić.

Na pustom beogradskom doku odlučio je da oformi novi bend sa tvrđim zvukom. Povezuje se sa prijateljima iz grupe SOS (Miša Aleksić, Rajko Kojić i Miroslav Milatović Vicko) i osniva Riblju čorbu. Grupa je zvanično nastala u restoranu Šumatovac 15. avgusta 1978. godine. Prvobitno je trebalo da se zove „Bora i ratnici”, a onda su se odlučili za „Riblja čorba”.[4] Bio je to beogradski sleng za menstruaciju.

Prvi koncert Riblja čorba je održala u vojvođanskom mestu Elemir 26. avgusta 1978. godine, posle čega su usledile i svirke u Subotici i Sarajevu, gde su stekli novu publiku. 22. decembra objavljuju prvi singl sa pesmama Lutka sa naslovne strane i On i njegov BMW, koji je odmah postigao veliku popularnost. Nakon objavljivanja singla, Bora Đorđević zaključuje da mu je potrebna još jedna gitara da učvrsti zvuk i time ga definitivno odvoji od poređenja sa „Bijelim dugmetom”. Tada je Rajko u grupu doveo 19-godišnjeg gitaristu, Momčila Bajagića Bajagu, kojeg je poznavao iz sastava Glogov kolac. Prvi koncert u novoj postavi održali su 7. januara 1979. godine u Jarkovcu. U Domu omladine održali su 28. februara prvi beogradski koncert. Početkom marta su otišli da odsviraju dvadesetak koncerata po Makedoniji. Turneja je bila veliki uspeh, ali je u finansijskom pogledu bila neuspeh. Na koncertu u Dalovu, Miša je u zanosu promašio binu, pao i slomio nogu, pa ga je na koncertima po Sandžaku menjao Miroslav Cvetković (kasnije u Bajagi i instruktorima).

Dana 19. marta 1979, posle nekoliko svirki na kojim su promovisali pesme koje će se kasnije naći na debi albumu, objavljuju i drugi singl sa pesmama „Rokenrol za kućni savet” i „Valentino iz restorana”. Pesmu „Valentino iz restorana” je komponovao Rajko na tekst Marine Tucaković. Pesmu su izveli i na „Večeri slobodnih formi” Festivala zabavne muzike u Opatiji. 1. septembra održana je i promocija debi ploče na Tašmajdanu. Želeći da napravi dobru zabavu za posetioce, Bora je koncert reklamirao parolom: „Riblja čorba neće da vam otima lovu - ulaz dva soma”, što je u to vreme bila jako popularna cena. Kao predgrupa nastupile su grupe Bulevar u kome je tada pevao Dejan Cukić, a gitaru svirao Nele Stamatović i Formula 4 iz Sarajeva. Iznenađujuće je bilo da je publika znala sve pesme napamet, iako je album izašao tek deset dana posle koncerta.

Godine 1979, Bora i Rajko su otišli na služenje vojnog roka. Grupa nije odmah uzela predah, pošto su 28. novembra 1979. godine svirali na maratonskom koncertu u Sarajevu. Nastupali su bez Bore, Rajko je svirao u uniformi, a Miša je, budući da nije znao sve tekstove, inicijativu prepuštao publici. Ubrzo je i on otišao u vojsku.

Debi album „Kost u grlu”, snimljen je 1979. godine. i tada je Bajaga prvi put sa njima radio u studiju. Doduše, zbog efikasnog korišćenja vremena, njegove deonice je odsvirao Rajko Kojić. Ploču je producirao Enco Lesić, a pored Bore, kao autori se potpisuju Miša, Rajko i Nenad Božić iz Suncokreta koji je bio koautor muzike za pesmu „Mirno spavaj”. Sve pesme na ploči nastale su kao plod Borinog novog interesovanja za teme koje obrađuju svakodnevnicu, a neuvijen jezik je u startu izazvao probleme. Tako je u pesmi „Mirno spavaj”, sporan stih „popij svoje sedative” jer asocira na drogu, zbog čega je jedan čitav deo tiraža morao biti povučen. Prvih stotinak prodatih primeraka ploče sa originalnim tekstom danas imaju status rariteta. Bora je preventivno promenio ime pesme „Još jedan usran dan” u „Još jedan šugav dan”. Osim nje, na albumu su se našle i pesme „Ostani đubre do kraja”, „Zvezda potkrovlja i suterena”, „Egoista”, „Pozajmila je pare, poludela je skroz, kupila je kartu i sela na voz” itd. Konačni tiraž ploče Kost u grlu se zaustavio na oko 120.000 prodatih kopija. U muzičkim novinama Boru su proglašavali za rok ličnost godine, a njihov hard rok zvuk sa bluz elementima nije smetao, iako su pank i novi talas već počeli da postižu popularnost.

Rane osamdesete (1980—1984)[uredi | uredi izvor]

Krajem jula 1980. godine Bora se, zahvaljujući primernom ponašanju u vojsci, pojavio u Beogradu na nagradnom odsustvu. Uz Rajka Kojića koji je pobegao iz sarajevske kasarne, Bajagu i Vicka za jednu noć su snimili pesmu Nazad u veliki prljavi grad. Kako Miša nije dobio dozvolu vojnih vlasti da dođe, Bajaga je snimio i bas deonice. Po povratku u kasarnu, Rajko je dobio 15 dana zatvora, jer je njegov pretpostavljeni video Rajkovu sliku u novinama. Singl sa pesmom Nazad u veliki prljavi grad pojavio se 1. septembra 1980. godine. Na B-strani se našla necenzurisana verzija pesme Mirno spavaj koja najednom više nikome nije smetala.

Uoči Nove godine iz vojske je stigao i Rajko, pa kompletirani sviraju 31. decembra i 1. januara nove 1981. godine sa Atomskim skloništem u hali Pionir na koncertima pod nazivom „Atomska čorba”.

Po povratku iz armije, grupa ulazi u studio Ence Lesića i do polovine februara 1981. grupa je snimala album „Pokvarena mašta i prljave strasti”, za koju je Bora iz vojske slao tekstove za neke pesme, dok bi ga u povratku čekale gotove pesme, za koje je uglavnom bio zaslužan Bajaga. Od ostalih pesama sa ovog albuma vredne pomena su: Ostaću slobodan, Lak muškarac, Neke su žene pratile vojnike. Dva dinara, druže je bila prve od tri stvari Riblje čorbe koja je postala hit godine na Hitu 202. Album je krajem 1981. dostigao tiraž od 200.000 primeraka. Zvanično se pojavio u prodavnicama 23. februara, a nedelju dana pre toga Riblja čorba je trijumfovala na zagrebačkim koncertima u okviru akcije „Pozdrav iz Beograda”. Planirano je da se na omotu albuma pojavi osamdesetogodišnja gospođa, ali se otprilike u to vreme pojavio album Bijelog dugmeta Doživjeti stotu sa sličnim rešenjem, pa se na kraju na omotu našao književnik Miloš Jovančević. Tokom dva koncerta u novobeogradskoj Hali sportova u kojoj se okupilo blizu 5.000 posetilaca po večeri. Ovaj nastup je bio uvod u uspehe koje je grupa postigla tokom turneje po Jugoslaviji kada su obišli 59 gradova. Krajem juna bili su zvezde večeri na „Vjesnikovom” koncertu u Zagrebu na kome su se okupile vodeće domaće grupe. Miša zbog ženidbe nije mogao da svira, pa ga je opet menjao Miroslav Cvetković.

Riblja čorba već tada izvodi neke stvari sa novog albuma. Inače, koncerti su praćeni brojnim incidentima uzrokovanih najezdom publike i lošim obezbeđenjem. Prvi znak budućih nevolja je tzv. „koncert za polomljena rebra” 10. septembra 1981. u Rokoteci na Kalemegdanu gde je ograda probijena, pa samo čudom niko nije poginuo, mada je bilo mnogo slučajeva za urgentni centar i stotine izgubljenih cipela. Uprkos povredama, koncert je u novinama dobio dobre kritike, a te večeri su odsvirali i deo novih pesama sa gostom iz Engleske, basistom Džonom Mekojem.

Riblja čorba — Kost u grlu

U novembru je izašao i treći album „Mrtva priroda”, koju je producirao Mekoj. Bajaga je sam napisao Ja sam se ložio na tebe, dok su ostale udarne stvari bile produkt Borinih tekstova i muzike od strane svih. Na albumu su se još pojavile i Ne veruj ženi koja puši Drinu bez filtera, Odlazak u grad, Na zapadu ništa novo, Pekar, lekar, apotekar, Neću da ispadnem životinja, Volim, volim žene. Album se prodaje u rekordnih 500.000 primeraka i Riblja čorba se probija na sam vrh jugoslovenske muzičke scene.

Grupa je započinje turneju, koja je, ispostaviće se, malo nezgodno nazvana: „Ko preživi - pričaće”. Naime, na koncertu u zagrebačkoj Ledenoj dvorani 8. februara 1982. se pojavilo 15.000 mladih, a pošto su samo dvoja vrata bila otvorena, u gužvi je izgažena 14-godišnja Zagrepčanka Željka Marković, koja je preminula od povreda. To je Bori stvorilo dodatne nevolje koje su već bile velike.

Početkom februara u „Ilustrovanoj politici” objavljeno je pismo u kom je pisano na temu političke podobnosti Riblje čorbe. To je bilo dovoljno da SUBNOR skopske opštine Karpoš podnese zahtev da se ploča zabrani zbog stihova Za ideale ginu budale i Kreteni dižu bune i ginu iz pesme Na Zapadu ništa novo. Odmah posle njih, tom zahtevu se pridružuju SUBNOR Sarajeva i SUBNOR Bezdana, ali i Savez socijalističke omladine Bosne i Hercegovine. Afera poprima velike razmere po medijima, pa Riblja čorba je bila prisiljena da u Čelju prvi put u karijeri prekine svoj koncert, jer su dežurni vatrogasci bili previše agresivni prema publici. Koncert u Sarajevu mogao je da bude održan tek kada je Bora napisao obrazloženje za tekstove svih pesama koje će izvoditi i potpisao da će Na Zapadu ništa novo otpevati na sopstvenu odgovornost. U Tuzli nisu mogli da sviraju jer, kako je bilo izjavljeno, „organizator ne može da obezbedi red i mir tokom koncerta grupe čije ponašanje nije u skladu sa socijalističkim moralom”. Čitava stvar se smirila kada je grupu odbranio tadašnji predsednik boračke organizacije.

Promotivnu turneju povodom ploče Mrtva priroda, Riblja čorba je završila svirajući četiri večeri uzastopno, polovinom aprila 1982. godine u beogradskoj hali Pionir. Koncerti su održani sa mesec dana zakašnjenja, jer su organizatori otezali zbog slučaja u Zagrebu, plašeći se da li će moći da ponude adekvatno obezbeđenje. Razloga za strah nije bilo jer su prve večeri svirali u polupraznom Pioniru, što je bilo veliko iznenađenje. Ipak, druge dve večeri su bile popunjene na pravi način, a na nastupu od 11. aprila snimljen je njihov koncertni album „U ime naroda”. Ploča je dobila naziv po uzoru na početnu repliku kojom se izriče presuda u sudu i time se jasno aludiralo na Borine političke probleme. Tokom četiri dana čorbu je „gledalo 21.000 ljudi zajedno sa mnogobrojnim redarima i milicionerima”. Političko smirivanje oko Čorbe dovelo je do neobične odluke. Na Dan mladosti i na rođendan maršala Tita, 25. maja 1982. godine, dobili su Majsku nagradu Gradskog komiteta Saveza socijalističke omladine uz obrazloženje da „grupa peva o životu i problemima mladih i da je postala unekoliko simbol velikog dela omladine”.

Ploča U ime naroda izlazi par meseci kasnije i kao i sve prethodne prolazi odlično, postigavši tiraž 120.000 i postao najprodavaniji koncertni album u dotadašnjoj jugoslovenskoj rok istoriji. Nekoliko dana kasnije Riblja čorba je, uz druge domaće grupe svirala na Trgu Marksa i Engelsa na koncertu povodom solidarnosti sa borbom naroda Palestine. U toku godine dolazi do prvih većih nesuglasica u bendu. Bora želi još jedan album do kraja godine, dok Bajaga smatra da je potrebna pauza.

Ipak, Borina je zadnja, i u jesen izlazi i peti album „Buvlja pijaca”, koji je već u sebi imao dosta komercijalnog zvuka, ali i slabijih tekstova. Ploču je opet producirao Džon Mekoj, a miks je urađen u Londonu. Uz Čorbu je na snimanju učestvovao Kornelije Kovač koji je svirao klavijature, dok su se u nekim pesmama pojavili gudači i duvačka linija, tako da je ploča u sebi nosila i neke od elemenata akustičnog zvuka. Bora je uradio tekstove za sve pesme, sem za „Bejbi, bejbi don't vona kraj” koja je kompletno Bajagina. Tu pesmu je prvobitno trebalo da peva Slađana Milošević na svojoj ploči, ali je Bora insistirao da ostane čorbi. Kao autori muzike na ostatku materijala potpisali su se Miša, Rajko i Vicko. Bora je definitivno promenio tematiku i na albumu su se našle pesme sa „društvenom” porukom poput Slušaj, sine, Ja ratujem sam, Pravila, Kad ti se na glavu sruči čitav svet, Kako je lepo biti glup (inspirisana Borinim boravkom u JNA). Pesme s albuma se pojavljuju i kao nekakav „saundtrek” za komediju Tesna koža. Ipak, i pored prodatih 300.000 ploča, ovaj album se smatra početkom pada Riblje čorbe. Grupa je na turneju krenula dve nedelje po objavljivanju ploče i suočila se sa oslabljenim interesovanjem publike.

Na osnovu glasova čitateljki Bazara, Bora je izabran za idealnog muškarca, na šta je on odgovorio pesmicom „Domaćice, skinite gaćice, ja volim vaše flanelske spavaćice”.

Veliku turneju su završili početkom aprila 1983. godine ambicioznim koncertom na Sajmištu za koji je Bora želeo da postane njegova Hajdučka česma. Ideja za Sajmište je bila Borina, budući da je bio sentimentalno vezan za taj prostor jer ga je kao dečaka na jednu od čuvenih gitarijada koje su se tu održavale odveo Petar Popović.

U želji da obnovi taj prostor, Bora je skoro sam sa Mišom Aleksićem organizovao koncert. Potrudili su se da naprave najveću binu koja je do tada viđena u Jugoslaviji, a nju je pratilo adekvatno kvalitetno svetlo i ozvučenje. Bora je sa Markom Jankovićem i Zoranom Modlijem snimio radijske reklame. U zalaganju za koncert išao je tako daleko da je sa Modlijem iz aviona bacao letke iznad Novog Sada, Zrenjanina, Šapca, Pančeva i Beograda. Koncert je išao pod imenom „Hleba i igara”, a kao predgrupe su nastupali D'Bojs i Siluete, u kojima je tada gitaru svirao mladi Nikola Čuturilo. Za održavanje reda bilo je angažovano 170 milicionera i 340 redara. Bora je očekivao veliku gužvu, pa se čak sa prijateljima opkladio da će se, ako ne proda 10.000 karata, ošišati do glave. Kako je prodato samo 8.000, Bora se zaista posle svirke obrijao do glave. A tome je prethodilo još jedno ritualno šišanje, jer se te večeri grupa oprostila od Vicka Milatovića koji je odlazio u vojsku, pa su ga odmah na bini ošišali i upristojili za armiju. Umesto njega, na bubnjarsku stolicu seo je Vlajko Golubović, čovek koji je pre toga bio u sastavima Tilt i Suncokret, a kasnije i u Bajagi i instruktorima.

Omot albuma Buvlja pijaca

Pauzu u radu grupe prvi je iskoristio Rajko Kojić i objavio mini album Ne budi me bez razloga (PGP RTB 1983). Rajko je napisao muziku, a Bora i Bajaga tekstove. Na ploči su svirali klavijaturista Laza Ristovski, basista Neša Japanac i Vlajko Golubović, a Bora je otpevao tri svoja i jedan Bajagin tekst. Krajem iste godine, Bajaga odlučuje da snimi svoj album Pozitivna geografija, posle niza stvari urađenih za druge (Bulevar, Zdravko Čolić).

Godine 1984, izlazi Pozitivna geografija i Bajaga postaje hit broj 1 u zemlji. Ipak, tvrdi da ostaje veran Ribljoj čorbi, što pokazuje i ulazak u studio i album Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju. Kako u PGP RTB-u nisu želeli da čorbi finansiraju snimanje u Londonu, prešli su u zagrebački Jugoton. Ploču je sa članovima grupe producirao Kornelije Kovač u Ljubljani, a miks je urađen u Londonu. Odmah po objavljivanju, 1984. godine, republička cenzura je tri pesme proglasila moralno nepodobnim, pa je ploča dobila etiketu šund proizvoda i samim tim veću cenu u prodaji. Album izlazi u proleće i po mnogima je jedan od najboljih. Kao prvo, ritam je drugačiji zbog odsustva Vicka za bubnjevima, a muzika pretežno Bajagina, što se pokazalo kao dobitna kombinacija. Bajaga je napisao muziku za pet pesama, uključujući dve kompletno njegove Kad hodaš i Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju. Probleme su zbog tekstova stvorile Mangupi vam kvare dete i Besni psi u kojoj, pored ostalog, Bora peva: Grčki šverceri, arapski studenti, negativni elementi, maloletni delinkventi i besni psi, što je izazvalo internacionalne potrese. Ambasade tri arapske zemlje, pa čak i afričke države Zair žalile su se zato što je Bora izjednačio arapske studente i besne pse. Onda je Republičko ministarstvo kulture naručilo stručnu analizu pesme, a pred Čorbin beogradski koncert stigao je zahtev iz SIP-a da se pesma ne izvodi. Turneja, i pored sjajnog albuma, prolazi prilično loše. Ploča je prodata u, za tu godinu, rekordnih 120.000 primeraka, i pored toga što je i zvanično bila proglašena „šundom”.

Kasne osamdesete (1984—1989)[uredi | uredi izvor]

U toku leta dolazi do „raspada” benda kada miljenik medija Bajaga i Rajko bivaju izbačeni iz grupe. Naime, grupi je ponuđena svirka u Grčkoj gde je nuđen velik novac. Bora je preko Miše kontaktirao Rajka i Bajagu koji su na dogovorenom odmoru. Rajko, koji je već bio „optužen” da je loše svirao tokom turneje, odbija i Bora odlučuje da mu da otkaz. Bajaga je otprilike odreagovao „ako ide onaj koji me je doveo, idem i ja”. Bora je sve „rešio” solomonskim proglasom u „Ekspres Politici” gde je izjavio da Bajaga i Rajko više nisu članovi Riblje čorbe.

U grupu kao zamene dolaze gitaristi Vidoja Božinović Džindžer (bivši član Opusa i Rok mašine) i Zoran Dašić. Vicko se vratio iz vojske, dok je Vlajko Golubović prešao u Bajagu i instruktore. Dašić je zbog porodičnih obaveza napustio grupu posle nekoliko proba. Kasnije je osnovao svoju grupu Legende, za koje je Bora napisao tekstove za sedam pesma i komponovao muziku za dve pesme na njihovom albumu Dođi druže do Srbije uže. Umesto Dašića član grupe je postao Nikola Čuturilo, koji je proleće 1984. proveo u Električnom orgazmu. Nove članove Bora je uigravao na gotovo anonimnim nastupima. Tako su na poslednjoj večeri Beogradskog leta u Domu omladine 20. septembra nastupili pod imenom „Debeli Bogoljub i ljuti tezgaroši”. Uoči svirke su samo prijatelji grupe znali da se iza tog imena krije Riblja čorba. Tokom čitave jeseni grupa je svirala po manjim salama učvršćujući veze između novih članova i starosedelaca.

U ovom periodu došlo je do saradnje Gorana Bregovića i Đorđevića koji su tada bili rivali. Na ploči Bijelo dugme Bora je napisao polovinu teksta i pevao je sa Goranom i Tifom u pesmi „Pedikulis Pubis”. Saradnja Bijelog dugmeta i Bore je pomogla poljuljanom statusu Riblje čorbe. Tokom zime i Riblja čorba se povukla u studio i snimila novi album Istina, 1985. godine. Ploču su snimali Ratko Ostojić i Goran Vejvoda, dok je producent opet bio Džon Mekoj. Goran Bregović je uzvratio posetu pevajući u pesmi Disko mišić, a Džindžer i Čutura su se potpisali kao autori po jedne pesme. Na albumu se našla pesma Pogledaj dom svoj, anđele, koju su kasnije slušaoci Hita nedelje 202 izabrali za pesmu godine, a 1990. i za pesmu decenije. Pre izlaska ploče, grupa je nove pesme predstavila u klubu Kulušić u okviru akcije „Bolje vas našli”, kada su grupe iz Beograda gostovale u Zagrebu. Iako su mnogi u to vreme smatrali Riblju čorbu za deo prošlosti, sa koncerta su trijumfalno ispraćeni uz dva bisa. Omot albuma Istina je prikazivao lica članova grupe ugrađena u Ćele-kulu. Zbog pesama Pogledaj dom svoj, anđele, Snage opozicije, Alo i Dvorska budala Jugoton je odbio da štampa ploču, pa se grupa vratila u PGP RTB. PGP RTB je odbio da štampa samo Snage opozicije, dok je u pesmi Alo promenjen stih sa planine šakal zavija, tamo je Jugoslavija u ja iz dalekih predela posmatram tuđa nedela. Ideja da se Snaga opozicije izda kao singl je odbačena, jer su novine objavile stihove sporne pesme. Na turneji po Sovjetskom Savezu sa grupom je sarađivao Đorđe Marjanović, dok je na turneji po Bosni svirao Žika Jelić iz Ju grupe, pošto je Miša Aleksić bio bolestan.

Već sledeće godine grupa je objavila ploču Osmi nervni slom, u produkciji Kornelija Kovača i sa novim gostima: glumica Ana Kostovska pevala je u pesmi „Prokleto sam”, Jovan Maljoković je odsvirao saksofon u „Jedan čovek”, a Edi Grant je otpevao dve strofe u pesmi Amsterdam i to tako što su ga bukvalno posle njegovog nastupa u hali Pionir odveli u studio. Pored pesme Amsterdam, udarni hit na ploči bila je Nemoj da ideš mojom ulicom, dok su ostale pesme zbog autocenzure muzičkih urednika bile na ledu. Početkom 1986. godine na sednici Komisije Predsedništva CK SKJ za informativno-propagandno delovanje čak se raspravljalo o tekstovima Riblje čorbe. Politika dileme nisu mnogo uticale na publiku, pa je Riblja čorba 8. marta 1986. pred desetak hiljada okupljenih na sarajevskom Rok Uranku u Skenderiji započela svoju najuspešniju turneju od vremena ploče Mrtva priroda. Krajem marta su posle četvorogodišnje pauze ponovo napunili Pionir i time potvrdili povratak na scenu.

Zamah koji je grupa hvatala, iskoristio je Vicko, pa je svoj solistički diskografski prvenac „U ritmu srca malog dobošara” objavio juna 1986. godine za PGP RTB. Ploču je producirao Kornelije Kovač, Vicko je pevao, a svirali su gitaristi Miodrag Živadinović i Dragan Deletić Delta, basista Dragan Gajić i bubnjar Zoran Radovanović Baki. Sve pesme je napisao Vicko uz pomoć Miodraga Živadinovića. Veći deo tog materijala Vicko je pisao u vreme ploče „Mrtva priroda” i tokom rada sa grupom Ratnici. Muzički izlet Vicko je upražnjavao tokom pauze Riblje čorbe, ali ni Bora nije mirovao. Na ploči grupe Kerber Seobe gostovao je u pesmi Čovek od meda, dok su im Boran i Čutura napisali tri teksta.

U isto vreme Bora je bio primoran da se oprosti od svoje karijere u malom fudbalu. Braneći gol ekipe Delirijum Tremens povredio je Ahilovu tetivu i zbog toga grupa nije održala niz nastupa na kojima su planirali da provere nove pesme pred publikom.

Umesto toga, prvi put u karijeri članovi su snimali demo verzije pesama za sledeći album. Krajem godine na MESAM-u su dobili nagrade kao rok grupa godine, Bora je proglašen za najboljeg kompozitora, dok je Miša autor hita godine, pesme Amsterdam.

Februara 1987. godine objavljuju devetu ploču Ujed za dušu na kojoj je Bora komponovao tri i po pesme, a kao autori su se potpisali Džindžer, Čutura i Miša. Tada rade i prvu obradu, što će kasnije biti česta pojava na njihovim pločama. Pesma Zadnji voz za Čačak je obrada Last Train To Claksville Nila Dajmonda koju je svojevremeno izvodila grupa Mankiz. Osim pesme Član mafije, u kojoj je na matricu karipske muzike Bora opisao Savez komunista, na ostatku ploče skoro da nije bilo političkih tema. Dve Borine pesme Nesrećnice, nije te sramota i Zašto kuče arlauče, koje nisu ušle u konkurenciju za ploču, su objavljene na poklon-singlu koji je deljen uz prvih hiljadu albuma.

Iste godine, Bori Đorđeviću je suđeno zbog „vređanja radnog naroda Jugoslavije”, ali su optužnice odbačene.

Desetogodišnjica rada grupe (1988) obeležena je kompilacijom Riblja čorba 10 i albumom Priča o ljubavi obično ugnjavi, koja, uprkos narastajućim političkim problemima, skoro da i nije imala političkih tekstova, već niz benignih tema: Avionu, slomiću ti krila, Ko te ljubi dok sam ja na straži, Oko mene itd. Povodom jubileja odsvirali su koncert na Sajmištu na kome se okupilo 15.000 mladih. Ali pre toga SUP im nije dozvolio da održe besplatan koncert na platou ispred hrama svetog Save na kome je još trebalo da sviraju Piloti i EKV. Međutim, personalni problemi u grupi su se nastavili. Radeći u čorbi, Čutura je počeo da piše i za druge, pa su se njegovi tekstovi našli na pločama Dejana Cukića, Ju grupe, Kerbera, a 1988. godine je snimio i prvu solo ploču „Devet lakih komada”. Po objavljivanju svoje druge ploče, Čutura 1. novembra 1989. odlazi iz grupe i upušta se u solo vode. U trenutku kada su svi prognozirali prestanak rada Riblje čorbe, u grupu dolazi gitarista Zoran Ilić, koji je pre toga bio član sastava Bezobrazno zeleno.

Devedesete (1990—1999)[uredi | uredi izvor]

Kada su svi prognozirali prestanak rada grupe zbog personalnih promena, Riblja čorba sa novim članom snima album Koza nostra koji je producirao Saša Habić, a kao gosti pojavili Džoni Štulić i grupa Azra, Gorica Popović, Bilja Krstić, Snežana Jandrlić, dok je klavijature svirao Saša Lokner iz Bajage i instruktora. Album je doneo pesme Al Kapone, Gde si u ovom glupom hotelu, Tito je vaš i Crna Gora, Bar (obrada pesme Memphis, Tennessee) Čaka Berija.

Nakon početka građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji, Bora Đorđević je postao aktivni pristalica srpskih vojnika u Republici Srpskoj i Republici Srpskoj Krajini. Tokom ratnih godina, Riblja čorba je svirala u inostranstvu i objavljivala ploče koje nisu ostavljale dublji trag.

Album „Labudova pesma” prvobitno je bio zamišljen kao oproštajni, ali su odlučili da rade i dalje. Ploča je snimana krajem 1991. godine u Beču i sem pesme Kad sam bio mlad (obrada „When I Was Young)” Erika Bardona nijedna druga se nije zadržala u medijima, a sa ploče su izbačene tri predviđene pesme Olivera Mandića (Šta još možeš da mi daš, Prodavnica snova, Vukovar). Tu su bile neobjavljene još tri pesme: Ja i moj brat vodimo rat, Na pola puta do sreće i Zbogom pameti.

Ni sa sledećom pločom Zbogom, Srbijo Riblja čorba nije postigla veći uspeh. Uz obrade Zelena trava doma mog iz repertoara Toma Džonsa, Danas nema mleka grupe Hermans Hermits i Tamna je noć Marka Bernsa iz istoimene pozorišne predstave, većina ostalih pesama nije postigla zapažen uspeh. Jedinu novinu u grupi predstavljao je klavijaturista i koproducent te ploče, Vlada Barjaktarević (bivši član Van Goga). U solo vodama Vicko se opet ogledao 1996. godine kada je u okviru grupe Indijanci za ITMM objavio CD sa pornografski orijentisanim pesmama.

Leta 1996. godine kada je Riblja čorba svirala u Republici Srpskoj na mitinzima Srpske demokratske stranke, sa njima nije nastupio Zoran Ilić i tada je objavljeno da više nije član grupe. Na disku „Ostalo je ćutanje” koji je čorba tada objavila, našla se „Ljubomorko”, obrada pesme Jelaous Guy Džona Lenona i pesma Gnjilane, obrada pesme švajcarskog muzičara Pola Hofera. Paralelno sa ovom pločom, Bora 1996. je za Radio Bijeljinu snimio album Njihovi dani, jedini album koji nosi njegovo ime, a ne ime grupa, jer je izuzetni politički angažovan, a usmeren je protiv vlasti Slobodana Miloševića.

Početkom 1997. godine Riblja čorba je održala turneju pod nazivom „Po slobodnim gradovima Srbije” koju je završila sa dva koncerta na Tašmajdanu. Iste godine su objavili su kompilaciju „Treći srpski ustanak” na kojoj je izbor političkih pesama nastalih tokom čitave karijere. Od ranije neobjavljenih materijala na kompilaciji su se našle „Snage opozicije” i „Volim i ja vas” nastala tokom građanskog protesta u zimu 1996/1997.

Godine 1999, objavljen je i album „Nojeva barka” sa pesmama „16 noći”, „Gastarbajterska 2”, „Nojeva barka” itd. Na ovom albumu Bajaga je, 15 godina pošto je otišao iz grupe, ponovo sarađivao sa čorbom, komponujući pesmu „Gde si” u kojoj je i pevao prateće vokale. Istog dana, kada je objavljen album, Riblja čorba je promovisala album u klubu XL, na kom su otpevali sve pesme sa tek objavljenog albuma.

2000—[uredi | uredi izvor]

Godine 2001, objavljen je album Pišanje uz vetar na kome su se našle pesme kao što su Srbin je lud, Ljubav ovde više ne stanuje, Daj mi lovu itd. Ovaj album je, po kritičarima, ponovio uspeh prethodnog albuma. Istog dana, kada je objavljen album, Riblja čorba je, kao i prethodni put, promovisala album ponovo u klubu XL.

Riblja čorba je održala koncert na stadionu OFK Beograda 8. juna 2002. godine. Ovim koncertom je promovisan album Pišanje uz vetar.

Godine 2003, objavljen je i album Ovde sa pesmama Poslednja pesma o tebi, Plajvaz, Ovde itd. Album je bio malo lošiji nego prethodna dva, na ovom albumu našle su se samo dve ljubavne pesme a to su Poslednja pesma o tebi i 100 godina samoće. Istog dana, kada je objavljen album, Riblja Čorba je, kao u slučaju prethodna dva albuma, promovisala album ponovo u klubu XL.

Nakon vanrednih parlamentarnih izbora 28. decembra 2003, Bora Đorđević je 2004. kao član Demokratske stranke Srbije imenovan za pomoćnika ministra kulture, ali je primoran da podnese ostavku 2005, nakon što je optužio novinara televizije B92 za špijunažu i antisrpsku politiku.

Riblja čorba je održala koncert na Ušću 3. jula 2004. godine nazvan Ostanite Ovde, kojim su obeležili 25 godina rada.

Koncertom u Sežani Slovenija 18. juna 2005. godine, Riblja čorba je održala svoj jubilarni 1000. koncert u karijeri.

Krajem 2005. i početkom 2006. grupa je snimila novi album, ali ovoga puta on je zamišljen kao trostruki CD, i to tako da se diskovi objavljuju jedan po jedan. Prvi disk se zvao „Nevinost bez zaštite” koji je objavljen 27. decembra 2005. i sadržao je četiri pesme, od kojih je pesma „Sponzori”, drugi disk trilogije zvao se „Devičanska ostrva” koji je objavljen 21. marta 2006. i sadržao je pet pesama, među kojima je najveći hit „Bilo je žena”. Treći disk, „Ambasadori loše volje”, bio je planiran za maj 2006, ali je izašao tek 10. decembra 2006. Na njemu se našla pesma „Prezir” koja se pojavila u filmu „Uslovna sloboda”. A onda, 12. februara 2007. izdavačka kuća Siti rekords objavila je kompletnu „Trilogiju” na jednom disku sa svih 14 pesama. Na kraju se ispostavilo da je ovaj album ispao kao veliki promašaj, samo zato što su se delovi „Trilogije” koji su objavljivani u toku 2005. i 2006. godine slabo prodavali.

Riblja čorba je 10. marta 2007. godine održala koncert u Beogradskoj areni. U Areni je bilo 20.000 ljudi, što je jedan od posećenijih koncerata Riblje Čorbe.

Krajem 2008. snimaju sledeći album „Minut sa njom” koji je objavljen u februaru 2009. Na ovom albumu su skoro sve pesme ljubavnog karaktera (sa izuzetkom početne „Radiću šta god hoću").

Na predlog organizatora koncerta Riblje čorbe u Ljubljani, održanog septembra 2009. godine, u Sloveniji je puštena u opticaj poštanska marka posvećena bendu.[5]

Riblja čorba je 31. oktobar 2009. godine ponovo održala koncert u Beogradskoj areni. Kao i na prethodnom koncertu u Areni, dve godine ranije, je ponovo bilo 20.000 ljudi.

Krajem septembra 2010. godine, Riblja čorba objavljuje živi album Niko nema ovakve ljude! koji sadrži snimak celog koncerta održanog u Beogradskoj areni 31. oktobra 2009.

A onda, u leto 2012. snimaju novi album „Uzbuna!” koji je produkcijski mnogo bolje urađen od svih prethodnih albuma od 1992. godine. Ovaj put je producent je ponovo bio Britanac Džon Mekoj koji je producirao albume „Mrtva priroda”, „Buvlja pijaca” i „Istina”. Na albumu su se našle pesme kao što su „Uzbuna”, „Užasno mi nedostaje”, „Malograđanska”, kao i obrada jedne južnoameričke pesme „Lelek Serba”. Na albumu se našlo 12 pesama.

Riblja čorba je 23. marta 2013. godine održala koncert u Beogradskoj areni kojom su obeležili 35 godina rada. U odnosu na prethodna dva koncerta u Areni, ovoga puta je posećenost bila nešto manja: 15.000 ljudi.

Dana 29. novembra 2020. godine, preminuo je Miša Aleksić zbog posledica koronavirusa, njegova smrt je nesumnjivo veliki gubitak za Riblju čorbu jer je bio kompozitor i producent na albumima grupe.[6]

Članovi grupe[uredi | uredi izvor]

Bivši članovi grupe koji su dolazili i napuštali je su: Momčilo Bajagić, Rajko Kojić, Vladimir Golubović, Nikola Čuturilo, Zoran Ilić i Vlada Barjaktarević.

Vremenska linija[uredi | uredi izvor]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Godina Naziv Izdavač
Studijski albumi
1979. Kost u grlu PGP RTB
1981. Pokvarena mašta i prljave strasti PGP RTB
1981. Mrtva priroda PGP RTB
1982. Buvlja pijaca PGP RTB
1984. Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju Jugoton
1985. Istina PGP RTB
1986. Osmi nervni slom PGP RTB
1987. Ujed za dušu PGP RTB
1988. Priča o ljubavi obično ugnjavi PGP RTB
1990. Koza nostra PGP RTB
1992. Labudova pesma Samy
1993. Zbogom Srbijo WIT
1996. Ostalo je ćutanje WIT
1999. Nojeva barka Hi-Fi Centar
2001. Pišanje uz vetar Hi-Fi Centar
2003. Ovde Hi-Fi Centar
2007. Trilogija Siti rekords
2009. Minut sa njom Siti rekords
2012. Uzbuna! Fidbox, Siti rekords
2019. Da tebe nije Siti rekords[7]
Koncertni albumi
1982. U ime naroda PGP RTB
1995. Nema laži, nema prevare, uživo Zagreb Biveco
1995. Od Vardara pa do Triglava Not on Label
1997. Beograd, uživo `97-1 i 2 Hi-Fi Centar
2008. Gladijatori u BG Areni Siti rekords
2010. Niko nema ovakve ljude Siti rekords
2012. Koncert za brigadire - Uživo Đerdap 85 RTV Stara Pazova
2015. Čorba se čuje i bez struje M Factory
Singlovi
1978. Lutka sa naslovne strane / On i njegov BMW PGP RTB
1979. Rokenrol za kućni savet / Valentino iz restorana PGP RTB
1980. Nazad u veliki prljavi grad / Mirno spavaj PGP RTB
1984. Kad hodaš / Priča o Žiki Živcu PGP RTB
1987. Nesrećnice, nije te sramota / Zašto kuče arlauče PGP RTB
2012. Uzbuna / Užasno mi nedostaje Fidbox

Solo albumi[uredi | uredi izvor]

Bora Đorđević:

Vicko Milatović:

Vicko i Masterblastersi:

Rajko Kojić:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Pejović N., "Teškometalni Ikar protiv gravitacije". Popboks.com. Arhivirano iz originala 29. 7. 2011. g. Pristupljeno 1. 12. 2012. 
  2. ^ „Smiljanić U., Kraljevski Apartman: ''Čuvar tajni''”. Popboks.com. 24. 3. 2011. Arhivirano iz originala 25. 02. 2012. g. Pristupljeno 1. 12. 2012. 
  3. ^ Aleksić 2012, str. 311.
  4. ^ „Biografija Riblje Čorbe - Vicko Milatović”. Riblja-corba.com. Pristupljeno 1. 12. 2012. 
  5. ^ Riblja čorba na slovenačkim poštanskim markama, Pristupljeno 19. 4. 2019.
  6. ^ Preminuo basista Riblje čorbe Miša Aleksić, Pristupljeno 29. 11. 2020.
  7. ^ novosti.rs

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janjatović, Petar (2003). Ex YU rock enciklopedija. Beograd: Čigoja štampa. COBISS.SR 137175308. 
  • Aleksić, Miša (2012). Uživo: Autobiografija. Beograd: Laguna. str. 311. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]