Ričard Stivens

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ričard Stivens
Lični podaci
Datum rođenja(1951-02-05)5. februar 1951.
Mesto rođenjaLuanšija, Sjeverna Rodezija
Datum smrti1. septembar 1999.(1999-09-01) (48 god.)
Mesto smrtiTuson, SAD
ObrazovanjeUniverzitet Mičigena
Zvanični veb-sajt
www.kohala.com/start/

Vilijam Ričard Stivens (engl. William Richard Stevens; Luanšija, 5. februar 1951 —, 1. septembar 1999) je bio jedan od najpoznatijih i najpriznatijih autora knjiga za Juniks i TCP/IP.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ričard Stivens je rođen 1951. godine u Luanšiji, u Sjevernoj Rodeziji. Njegov otac je diplomirao 1937. godine na Univerzitetu Kolumbija, i od tada radio u Africi kao inženjer u industriji bakra[1]. Njegova majka je upoznala njegovog oca dok je dolazila u posjetu svom bratu, koji je takođe bio inženjer zaposlen u metalurgiji[1]. Od 1956. godine, porodica se često selila zbog očevog zaposlenja[1]:

  • Od 1956. do 1960. su živjeli u Solt Lejk Sitiju, u Juti, gdje mu je otac radio u kanjonu Bingam, za korporaciju „Kenekot Koper“.
  • Od 1960. do 1964. su živjeli u Herliju, u Nju Meksiku, gdje mu je otac radio u rudnicima Čino, takođe za korporaciju „Kenekot Koper“.
  • 1964. su živjeli u Vašingtonu, gdje je njegov otac radio šest mjeseci za ustanovu „Brukings“.
  • Od 1964. do 1971. su živjeli u Falaborvi, u Južnoj Africi. Njegovi roditelji su donijeli odluku da se tamo odsele zbog planova da otvore novi rudnik bakra u sjeveroistočnom Transvalu.
  • Iako su mu roditelji ostali u Južnoj Africi, Stivens je sa 13 godina upisao srednju vojnu školu u Vejnsborou, u Virdžiniji, SAD. Svakog ljeta je išao „kući“, u Afriku[1].

Po završetku srednje škole, upisao se na Univerzitet u Mičigenu, gdje je studirao od 1968. do 1973. godine. 1973. godine je diplomirao na odjeljenju za vazduhoplovni inženjering. Godine 1978. je stekao titulu magistra, a zatim 1982. titulu doktora sistemskog inženjeringa na Univerzitetu u Arizoni.

Ričard Stivens je umro 1999. godine, sa 48 godina.

Računarstvo[uredi | uredi izvor]

Prvi Stivensov susret sa računarima bio je Fortran[2], koji je morao učiti na Univerzitetu u Mičigenu u sklopu nastavnog programa. Iako je studirao vazduhoplovno inženjerstvo, časovi programiranja su učinili da shvati da mu se programiranje sviđa više nego njegovi drugi časovi[2]. Tu na univerzitetu je dobio priliku i da piše u jeziku PDP-8, da pokreće napisane programe na simulatoru koji je radio na Aj-bi-emovom računaru 360. Nakon toga je učio pisanje programa u asembleru za Aj-bi-em i Snobolu 4 i tada su dobili priliku da pišu operativni sistem u asembleru za Aj-bi-emovu mašinu i da ga pokrenu na sopstvenoj virtuelnoj mašini na Aj-bi-emovom računaru 360/67. Stivens je kasnije posvetio svoju knjigu „Napredno programiranje u Juniksovom okruženju“ upravo ovom računaru.

Nakon fakulteta, Stivens se 1975. godine zaposlio u Narodnoj opservatoriji Kit Pik u Tusonu kao programer, i tu radio do 1982. godine. Od 1982. do 1990. je bio potpredsjednik računarske službe Međunarodnog zdravstvenog sistema u Nju Hejvenu, Konektikat.

Knjige[uredi | uredi izvor]

Korice knjige „Napredno programiranje u Juniksovom okruženju“

Godine 1990. se vratio u Tuson, gde je započeo karijeru savetnika i pisca stručne literature. Koristio je Groff za formatiranje dokumenata, radio je na verziji Juniksa Solaris na računaru Spark Ultra 5, i trebalo mu je, po njegovim riječima, obično oko 2 sata po napisanoj stranici knjige[3]. Napisao je sljedeće knjige:

Omiljene knjige Ričarda Stivensa uključivale su sljedeće, bez bitnog redoslijeda[3]:

  • „Programski jezik C“, Kernigen i Riči
  • „Juniksovo programsko okruženje“, Kernigen i Pajk
  • TeH“, Donald Knut
  • „Vebsterov vodič Novog Svijeta za trenutnu američku upotrebu“, Randal idr.

RFC-ovi[uredi | uredi izvor]

Stivens je bio i saradnik na sastavljanju nekoliko RFC dokumenata: informacioni dokument o dopunama mrežnog protokola vezanim za internet adrese verzije 6 (šest) i dokument o standardima vezanim za kontrolu nagomilavanja podataka na mrežnom sloju za kontrolu prenoda (TCP).

  • Stivens, V. R. i Tomas, M. 1998. „Napredni mrežni interfejs za IPv6“, RFC 2292
  • Giligan, R. E., Tomson, S., Gilligan, R. E., i Stivens V. R. 1999 „Proširenja osnovnog mrežnog interfejsa za IPv6“ RFC 2553
  • Olman, M., Pakson, V., Stivens, V. R. 1999. „Kontrola nagomilavanja za TCP“ RFC 2581

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Godine 2000, posthumno mu je dodeljena Juzniksova nagrada za životno djelo[4]. Ova nagrada se dodjeljuje osobama za intelektualni i pomagalački rad u oblasti Juniksa. Nagrada se dodjeljuje u obliku originalne staklene skulpture pod nazivom „Plamen“[4].
  • Puno ime Ričarda Stivensa je Vilijam Ričard Stivens. Roditeljima se svidjelo ime Ričard, ali su takođe htjeli da mu daju ime po njegovom ujaku, Vilijamu. Na kraju, odlučeno je da se zove Vilijam Ričard, „pošto je to zvučalo bolje nego Ričard Vilijam“[3]
  • Ričard Stivens je bio dobar pilot i, u slobodno vrijeme 1970ih, davao je časove letenja[1].
  • Obožavao je čokoladu[5].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Lična stranica R. Stivensa, Pristupljeno 24. 4. 2013.
  2. ^ a b Lična biografija, Pristupljeno 24. 4. 2013.
  3. ^ a b v Često postavljena pitanja i odgovori, Ričard Stivens, Pristupljeno 24. 4. 2013.
  4. ^ a b Posmrtni oproštaj na Holinetu, Pristupljeno 24. 4. 2013.
  5. ^ Lična stranica R. Stivensa, „Recepti“, Pristupljeno 24. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]