Роде (породица)
| Rode | |
|---|---|
.jpg)
| |
| Bijela roda | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | Ciconiidae Gray, 1840
|
| rodovi | |
| |
Rode (lat. Ciconiidae) su porodica visokih ptica, dugih nogu i vratova, dugog i tvrdog kljuna. Ciconiiformes su ranije uključivale brojne druge porodice, kao što su čaplje i ibisi, ali su te porodice premeštene u druge redove.[1]
Rode obitavaju u mnogim regionima i imaju tendenciju da žive u sušnijim staništima od blisko povezanih čaplji, žličarki i ibisa; nedostaje paperje koji te grupe koriste za čišćenje riblje sluzi. Kloparanje kljunovima je važan način komunikacije u gnezdu. Mnoge vrste su migratorne. Većina roda jede žabe, ribe, insekte, kišne gliste, male ptice i male sisare. Postoji 19 živih vrsta roda u šest rodova.
Različiti termini se koriste za označavanje grupa roda,[2] dva često korišćena su jato roda i falanga roda.
Izgled[uredi | uredi izvor]
Rode su mahom dugog vrata i nogu. Visina varira od 75 cm (Ciconia abdimii) do 150 cm (afrička sjedlarica). Rep im je uglavnom kratak.
Kljun je takođe uvijek dugačak i jak, ali različitog oblika kod različitih vrsta. Tipične rode iz roda Ciconia imaju prav i tanak kljun, dok na primjer sjedlarice i velike jabiru rode imaju kljunove povijene naniže, duge i do 35 cm.
Perje roda je u crnim i bijelim tonovima, u zavisnosti od vrste. Crno perje uglavnom ima metalni odsjaj, što ima ulogu u vrijeme parenja, kada i bijelo perje izgleda blještavo.
Rode su teške ptice, širokog raspona krila. Primjera radi, roda marabu je težak oko 9 kg i ima raspon krila od 3,2 metra te čini jednu od dviju ptica, pored andskog kondora, koje imaju najširi raspon krila od svih kopnenih ptica. Od svih ptica, samo pelikani i albatrosi imaju veći raspon krila od ovih.
Ponašanje[uredi | uredi izvor]
Rode su aktivne danju, sa izuzetkom Ciconia abdimii koja lovi i noću. Vrlo su osjetljive na nagle klimatske promjene. Na primjer, kada pada kiša ili je jako hladno, rode mogu da podignu jednu nogu među perje da bi smanjile površinu tijela izloženu hladnoći, ili guraju kljun u perje.
Većina roda nema glasne žice, te su nijeme i u gnijezdu komuniciraju uglavnom klepetanjem kljunom. Neke, međutim, kao što je crna roda, mogu da pjevaju.
Rode su mesožderi i, iako je rasprostranjeno vjerovanje da se uglavnom hrane žabama, one čine tek jedan dio njihove ishrane. Rode jedu i insekte, guštere i zmije, crve i gliste, pa i male ptice i sisare kao što su hrčci.
Rode snesu tri do pet jaja, rijetko jedno do sedam. Veličina jajeta varira od 5,5 cm (Ciconia abdimii) do 8,5 cm (marabu), a težina između 58 i 146 g. Oba partnera leže na jajima od 25 do 38 dana i obezbjeđuju hranu za mlade. Nakon pedeset do sto dana, mladi mogu da lete.
Rode žive po preko 20 godina. Bijele rode žive i po preko 30 godine. Kada su zatvorene, rode žive i duže, sa najstarijim primjerom rode od 48 godina.
Mnoge vrste roda su ptice selice. Uglavnom lete u jakim zamasima, jedreći u zraku, čime štede energiju, ali su im za to potrebne tople vazdušne struje. Čuvena zbirka fotografija roda iz 1884. godine, od Otomara Anšica, je inspirisala Otoa Lilientala u 19. vijeku da konstruiše eksperimentalne mehaničke jedrilice.
Stanište[uredi | uredi izvor]
Rode žive uglavnom u područjima suve klime, u tropskim i suptropskim krajevima, za razliku od svojih rođaka ibisa, čaplji i kašikara. U Evropi žive samo crne i bijele rode, i vrlo rijetke rode iz vrste Mycteria ibis i afrički marabu (Leptoptilos crumeniferus).
Gnijezda roda su obično velika i one ih koriste po nekoliko godina. Gnijezda nekih roda su velika i po dva metra u prečniku i tri metra dubine. Iako se ranije mislilo da rode za života imaju jednog partnera, danas se zna da je to zasigurno samo u okviru jedne sezone. Nakon što se odsele, rode znaju da promijene partnera, premda to ne mora da se desi, kao što ne mijenjaju često ni gnijezdo.
Neke vrste roda prave gnezda u naseljenim mjestima: na drvetu, krovu kuće, odžaku ili banderama. U Grčkoj u nekim primorskim mestima na električnim stubovima su izgrađena namjenska metalna okrugla postolja da bi rode na njima postavljale svoja gnijezda.
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]
_-_Flickr_-_Lip_Kee_(4).jpg)
Rode imaju skoro kosmopolitsku rasprostranjenost, jer ih nema na polovima, većem delu Severne Amerike i velikim delovima Australije. Centri raznolikosti roda su u tropskoj Aziji i podsaharskoj Africi, sa osam i šest vrsta koje se tamo razmnožavaju, respektivno. U Novom svetu su prisutne samo tri vrste: šumska roda, maguari roda i žabiru, koja je najviša leteća ptica u Americi. Dve vrste, bela i crna roda, dosežu do Evrope i zapadne umerene Azije, dok jedna vrsta, orijentalna roda, stiže do umerenih područja istočne Azije, a jedna vrsta, crnovrata roda, nalazi se u Australaziji.[3]
Rode su raznovrsnije i uobičajenije u tropima, a vrste koje žive u umerenoj klimi uglavnom migriraju da bi izbegle najgore zime. One su prilično raznolike u stanišnim zahtevima. Neke vrste, posebno Mycteria „drvene rode“ i Anastomus rode, u velikoj meri zavise od vode i vodenog plena, dok su mnoge druge vrste daleko manje zavisne od ovog tipa staništa, iako će ga često koristiti. Vrste poput marabua i Abdimove rode često se mogu naći kako se hrane na otvorenim travnjacima savane. Poželjna staništa obuhvataju poplavljene travnjake, svetle šume, močvare i riščana polja, vlažne livade, rečne rukavce i bare. Mnoge vrste će izabrati plitke bazene, posebno kada jezera ili reke presušuju, jer koncentrišu plen i otežavaju bekstvo plena, ili kada monsunske padavine povećavaju dubinu vode u većim vodenim telima.[3][4]
Manje tipična staništa uključuju guste umerene šume koje koriste evropske crne rode, ili stanište kišnih šuma koje traži Stormova roda u jugoistočnoj Aziji. Uglavnom izbegavaju morska staništa, sa izuzetkom javanskog marabua, mlečne rode i šumske rode, koje se sve hrane u mangrovama, lagunama i estuarskim blatnjacima. Brojne vrste, posebno vunenovrate rode, crnovrate rode, azijske otvorenokljune i javanski maribui u južnoj Aziji, prilagodile su se visoko modifikovanim ljudskim staništima, bilo za ishranu ili razmnožavanje ili oboje.[4][5][6][7] U nedostatku progona, nekoliko vrsta se razmnožava blizu ljudi, a vrste kao što su marabu, indijski marabu i bela roda se hrane na deponijama.[3][8]
Sistematika roda[uredi | uredi izvor]
Rode se dijele na 19 vrsta u šest rodova.
Fosilni oblici[uredi | uredi izvor]
- Palaeoephippiorhynchus - fosilni oblik; rani oligocen, Fajum, Egipat
- Grallavis - fosilni oblik; rani miocen; Sent Žeran le Puj, Francuska i Djebel Zelten, Libija
- Prociconia - fosilni oblik; kasni pleistocen, Brazil; možda pripada današnjem rodu Jabiru ili Ciconia
- Pelargosteon - fosilni oblik; rani pleistocen, Rumunija
- Ciconiidae nepoznatog roda i vrste - ranije poznata pod nazivom Cygnus bilinicus - fosilni oblik; rani miocen, Breštani, Češka
- cf. Leptoptilos nepoznatog roda i vrste - ranije poznata pod nazivom L. siwalicensis - fosilni oblik; rani miocen ili kasni pliocen, Sivalik, Indija
- Ciconiidae nepoznatog roda i vrste - fosilni oblik; kasni pleistocen, San Hozesito, Meksiko - Ciconia ili Mycteria[9]
Rod Mycteria[uredi | uredi izvor]
- Mycteria cinerea
- Žutokljuna roda (Mycteria ibis)
- Mycteria leucocephala
- Mycteria americana
Rod Anastomus[uredi | uredi izvor]
- Anastomus oscitans
- Anastomus lamelligerus
Rod Ciconia[uredi | uredi izvor]
- Ciconia abdimii
- Ciconia episcopus
- Ciconia stormi
- Ciconia maguari
- Ciconia boyciana
- Bijela roda (Ciconia ciconia)
- Crna roda (Ciconia nigra)
Rod Ephippiorhynchus[uredi | uredi izvor]
- Crnovrata roda (Ephippiorhynchus asiaticus)
- Afrička sjedlarica (Ephippiorhynchus senegalensis)
Rod Jabiru[uredi | uredi izvor]
- Jabiru mycteria
Rod Leptoptilos[uredi | uredi izvor]
- Leptoptilos javanicus
- Leptoptilos dubius
- Afrički marabu (Leptoptilos crumeniferus)
Iako su neke rode danas jako ugrožene, nije poznato da su neke vrste ili podvrste u toku istorije izumrle. Kost rode iz roda Ciconia, koja je pronađena u pećini na ostrvu Reinion, vjerovatno potiče od rode koju su pojeli rani doseljenici na ostrvo; nijedan dokaz ne svjedoči prisustvo roda ni na tom ni na drugim Maskarenskim ostrvima.
Fosilni rod Ciconiopsis (rani oligocen, Puerto Deseado u Patagoniji, Argentina) se obično pridružuje ovoj familiji.
Simboli[uredi | uredi izvor]
U zapadnim kulturama bijela roda simbolizuje rađanje djeteta. Kada bi roditeljima bilo teško da objasne djetetu kako djeca dolaze na svijet, obično bi odgovarali sa „djecu donose rode“, kao način da se izbjegne odgovor. Ovo vjerovatno potiče od starog vjerovanja da rode donose sreću i blagostanje, i vjerovatno zbog toga što su pravile velika gnijezda povrh dimnjaka na kućama, te je bilo lako zamisliti kako rode „spuštaju“ djecu niz dimnjak u kuću. Zbog ovoga, roda se često prikazuje kako u kljunu nosi zavežljaj sa djetetom unutra. Crvene pjege koje imaju novorođenčad su se znale interpretirati kao rodini ugrizi, premda su u stvari kapilari koji ubrzo po rođenju izblijede.
Bijela roda je simbol Haga, u Holandiji, gdje se nalazi oko 25% svih evropskih roda. Bijela roda je i preovladavajući simbol Alzasa u istočnoj Francuskoj.
U Vijetnamu, rode simbolizuju izdržljivost siromašnih poljoprivrednika i marljivost vijetnamskih žena.
Mitologija[uredi | uredi izvor]
Većina mitova se odnosi na bijele rode.
- U starom Egiptu, roda se povezivala sa ljudskim „ba“ i izgovarali su se isto. Ba je predstavljao jedinstveni lični karakter svakog ljudskog bića, i simbolizovala ga je roda sa glavom čovjeka. Ona se svako veče neizostavno vraća kući, kao i roda svom gnijezdu, da bi se u životu poslije smrti ponovo sjedinila sa svojim tijelom[10].
- Jevrejska riječ za rodu je istovjetna sa riječju „posvećena“ (kao posvećena žena, bogougodna, vjerna), i briga za mlade, u visoko uzdignutim gnijezdima, učinila je rodu rasprostranjenim simbolom roditeljske brige. Kroz istoriju se često ukazivalo na činjenicu da će roda radije stradati skupa sa svojim gnijezdom u slučaju požara, nego ga napustiti i odletjeti.
- U grčkoj mitologiji, Gerana je bila etiopa, neprijatelj Here, koja ju je za kaznu pretvorila u rodu, kao što je učinila i sa Antigonom, kćerkom Laomeda od Troje (Ovid, „Metamorfoza“, 6.93). Gerana u obliku rode je pokušala da otme njeno dijete, Mopsusa. Ovo je prouzrokovalo, po grčkoj mitologiji, legendarni rat između pigmeja i roda. Zanimljivo je primijetiti da je po ovoj priči, za razliku od kasnijeg simbolizovanja rode kao ptice koja donosi djecu, roda prikazivana kako otimač Mopsusa.
- Pošto se ranije mislilo da roda u životu ima samo jednog partnera, u ranom hrišćanstvu roda je predstavljala vrlo poštovani „bijeli brak“, odnosno častan brak.
- U drevnoj Kini, za rodu se vjerovalo da grabi čestite ljude, poput flautiste Lan Cai Hoa, i odnosi ih u srećnije krajeve, u bolji život.
- U skandinavskoj mitologiji, Henir je čovjeku dao dušu (óðr) koja uključuje svijest i pamćenje i čini čovjeka čovjekom. Henirovi epiteti „dugonogi“ (langifótr) i „kralj blata“ (aurkonungr) ukazuju da je vjerovatno prikazivan u obliku rode. Takav lik se pojavljuje i u drugim sjevernoevropskim bajkama i mitovima. Moguće je, međutim, da u ovim slučajevima nije u pitanju bijela roda, nego tipični ždral, koji se naseljava na sjeveru Evrope i samo nalikuje rodi ali je potpuno odvojena vrsta.
- U bugarskim narodnim pričama roda simbolizuje dolazak proljeća (jer se u ovo doba u Bugarsku vraćaju rode sa juga nakon zimske selidbe). U nekim dijelovima Bugarske roda igra centralnu ulogu u marteničkom običaju - kada se ugleda prva roda, vrijeme je da se skinu martenice jer je proljeće stiglo.
- U dolini rijeke Rio Grande u Južnom Teksasu je 1970-ih primijećena „velika ptica nalik na pterodaktila“. Pretpostavlja se da je u pitanju zalutali Jabiru koji se tokom selidbe našao u nepoznatom području, ili je u pitanju roda iz roda Ephippiorhynchus koja je pobjegla iz zoološkog vrta isl.
- U estonskom jeziku, roda se kaže „tunekurg“, što potiče od riječi „tunela“ (u estonskim narodnim vjerovanjima podzemlje, podzemni svijet) i „kurg“ (ždral). Premda danas ne izgleda logično da bi se bijela roda povezivala sa smrću, moguće je da su u pitanju bile crne rode koje su danas dosta rjeđe.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Anastomus lamelligerus subsp. lamelligerus”. www.gbif.org. Arhivirano iz originala 2018-08-03. g. Pristupljeno 2018-03-22.
- ^ About the Wood Stork: Denizens of the Wetlands Arhivirano 2011-07-27 na sajtu Wayback Machine, Accessed on 13.12.2010
- ^ а б в del Hoyo, J. Elliott, A. & Sargatal, J. (1992). Handbook of the Birds of the World. Volume 1: Ostrich to Ducks. Lynx Edicions. ISBN 84-87334-10-5.
- ^ a b Sundar, K.S. Gopi (2006). „Flock Size, Density and Habitat Selection of Four Large Waterbirds Species in an Agricultural Landscape in Uttar Pradesh, India: Implications for Management”. Waterbirds. 29 (3): 365—374. S2CID 198154724. doi:10.1675/1524-4695(2006)29[365:FSDAHS]2.0.CO;2.
- ^ Koju, Roshila; Maharjan, Bijay; Gosai, Kamal Raj; Kittur, Swati; Sundar, K.S. Gopi (2019). „Ciconiiformes nesting on trees in cereal-dominated farmlands: importance of scattered trees for heronries in lowland Nepal”. Waterbirds. 42 (4): 355—365. S2CID 210861485. doi:10.1675/063.042.0401
.
- ^ Sundar, K.S. Gopi; Maharjan, Bijay; Koju, Roshila; Kittur, Swati; Gosai, Kamal Raj (2016). „Factors affecting provisioning times of two stork species in lowland Nepal”. Waterbirds. 39 (4): 365—374. S2CID 90680383. doi:10.1675/063.039.0406 .
- ^ Kittur, Swati; Sundar, K. S. Gopi (2021). „Of irrigation canals and multifunctional agroforestry: Traditional agriculture facilitates Woolly-necked Stork breeding in a north Indian agricultural landscape”. Global Ecology and Conservation. 30: e01793. ISSN 2351-9894. S2CID 239153561. doi:10.1016/j.gecco.2021.e01793.
- ^ Tortosa, F. S.; Caballero, J. M.; Reyes-López, J. (mart 2002). „Effect of Rubbish Dumps on Breeding Success in the White Stork in Southern Spain”. Waterbirds. 25 (1): 39—43. S2CID 85703087. doi:10.1675/1524-4695(2002)025[0039:EORDOB]2.0.CO;2.
- ^ Stedman, Dejvid V.; Arojo-Kabrales, Joakin; Džonson, Ejlin i Guzman, A. Fabiola (1994), „Novi podaci o pticama iz kasnog pleistocena iz pećine u San Hozesitu, Nuevo Leon, Meksiko“ (Cio tekst Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. oktobar 2007))
- ^ EgyptologyOnline.com Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. februar 2010) - „Život poslije smrti“
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Stork”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski) (11 izd.). 1911.
„Stork”. Collier's New Encyclopedia. 1921.- Scott MacDonald, "The Stork" emblematic uses
- Storks Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. јануар 2009) Image documentation
- Stork videos on the Internet Bird Collection
- Whitestork Photos Image documentation
- Storks vocalazing
