The Rolling Stones

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Ролинг Стонс)

Rolingstonsi
Stonsi u Milanu (2006)
Muzički rad
Aktivni period1962—danas
Mesto osnivanjaLondon, Ujedinjeno Kraljevstvo
ŽanrRokenrol
Bluz rok
Hard rok
Psihodelični rok
Kantri
Izdavačka kućaDecca Records
London Records
Rolling Stones Records
Virgin Records
ABKCO Records
Interscope Records
Polydor Records
Članovi
Sadašnji članoviMik Džeger
Kit Ričards
Roni Vud
Bivši članoviBrajan Džouns
Ijan Stjuart
Bil Vajman
Mik Tejlor
Čarli Vots
Ostalo
Veb-sajthttp://www.rollingstones.com/
Brajan Džouns je bio osnivački član Stounsa i u grupi je proveo sedam godina, od 1962. do 1969.

Rolingstonsi ili Roling Stouns, takođe popularno zvani i Stonsi (engl. The Rolling Stones; rolling stone - u bukvalnom prevodu „kotrljajuće kamenje") su engleska rok grupa. Bend je nastao 1962. godine u Londonu, a ostao je aktivan sve do danas. Kao i većina ranih britanskih rok grupa, oni su bili pod uticajem drugih britanskih i američkih muzičkih pravaca, posebno električnog bluza i ranog rokenrola. Bubnjar Čarli Vots je takođe bio pod uticajem američkog džeza. Polovinom šezdesetih, Rolingstonsi su spojili ove uticaje u sebi svojstven gitarski zvuk koji je afirmisan kao prototip bluz roka. Po popularnosti odmah iza Bitlsa, Stonsi su imali imidž pobunjenika i „loših momaka“, koji im je pomogao u preobražaju od energične i moderne bluz grupe do jednog od najvećih i najuticajnijih rok grupa na svetu. Do kraja šezdesetih, Rolingstonsi su izdali veliki broj ploča, od kojih je svaka pokazivala brzinu muzičkog razvoja. Do danas je prodato 200 miliona kopija njihovih ploča. Njihova muzika se nikad nije daleko udaljila od bluza, a od 1969. su se trijumfalno vratili hard roku zasnovanom na bluzu, krenuvši na američku turneju na kojoj su označeni kao ”najveći rokenrol bend na svetu”. Njihove pesme (I Can't Get No) Satisfaction, Jumpin' Jack Flash i Brown Sugar smatraju se svojevrsnim himnama rokenrola.

Istorija[uredi | uredi izvor]

1962—1971.[uredi | uredi izvor]

Ime Rolingstonsi grupa je prvi put koristila 12. jula 1962. na svirci u Marki klubu zamenivši Bluz Inkorporejted.

Na početku karijere su svirali obrade bluz, ritam i bluz, kantri i rokenrol pesama. Njihovi prvi snimci su bili obrade Čaka Berija, Boa Didlija, Vrištećeg Džeja Hokinsa, Madija Votersa i Larija Vilijamsa. Osnivači Mik Džeger i Kit Ričards su označeni kao jedan od najboljih tekstopisačkih timova u istoriji roka. Rolingstonsi su najdugotrajnija muzička grupa u istoriji pop kulture.

Bend je nastao 1962. kada su bivši školski drugovi Mik Džeger i Kit Ričards upoznali Brajana Džounsa, koji je dao ime grupi po stihu iz pesme Madija Votersa („a rolling stone gathers no moss“ - na kamenu koji se kotrlja nema mahovine). Prvobitnu postavu su činili: Mik Džeger (vokal), Brajan Džouns (gitara, usna harmonika), Kit Ričards (gitara), Ijan Stjuart (klavijature), Mik Ejvori (bubnjevi) i Dik Tejlor (bas). Tejlor je napustio grupu ubrzo pošto se vratio umetničkoj školi, a kasnije je formirao grupu Priti Tings. Njega je zamenio Bil Vajman. Mik Ejvori je napustio bend da bi godinu dana kasnije formirao takođe poznati britanski bend Kinks. Stjuart, na zahtev menadžera Endrua Oldmana, iz marketinških razloga, nije priznat za punopravnog člana, ali je sve do svoje smrti 1985. godine često svirao sa Stonsima, kao član prateće postave, i popularno je nazivan „šestim Stonsom“. Još jedan rani član je bio bubnjar Karlo Litl, koji je bio u Siril Dejvis Olstar bendu. Okupljena oko zajedničkih interesovanja za bluz muziku, grupa je intenzivno vežbala, u početku svirajući u Marki klubu u Londonu, u kojem je stalne gaže imao bend Sirila Dejvisa. Stonsi su se uskoro ustalili u Kraudedi klubu u Ričmondu i počeli su da figuriraju kao glavni londonski bend pa su čak i Bitlsi prisustvovali jednoj njihovoj svirci. U početku, Brajan Džouns je bio kreativni vođa benda, uprkos tome što je Mik Džeger bio u centru pažnje tokom nastupa. Grupa je brzo stekla reputaciju zbog svojih divljih i energičnih obrada ritam i bluz pesama svojih idola što je omogućilo njihovom novom menadžeru Endruu Oldamu da potpiše ugovor za Deka Rekords.

Promotivni plakat za nastupe u SAD, 1965.
Logo Stonsa, jezik; uveden je 1971. godine, a dizajnirao ga je Džon Paski

Prvi zvanični singl Rolingstonsa bila je obrade pesme Čaka Berija Come On.

Izbor materijala za njihov prvi album The Rolling Stones je odražavao energiju njihovih živih svirki. Takođe, album England's Newest Hitmakers je sadržavao verzije klasika kao što su Route 66 (prvobitno izvodio Net King Kol), Mona (Bo Didli) i Carol (Čak Beri). Ove pesme su pomogle promovisanju ritma i bluza među mladim Britancima a takođe su potpomogle Britanski invaziju Amerike. Još je važnije da su Stonsi, za razliku od Bitlsa, urednih momaka odevenih po poslednjoj modi i sa čudnim frizurama, gajili sasvim suprotan imidž: bili su neuredni i u svakodnevnoj odeći što je izazvalo pravu pomamu tinejdžerki za njima. Sledeći album The Rolling Stones #2 takođe se sastojao uglavnom od obrada, mada je sada imao par pesama koje su napisali Džeger i Ričards, koje je njihov menadžer zaključao u sobu, odbivši da ih pusti dok ne napišu nešto što mogu izdati. Oldam je forsirao česte nastupe po Evropi i Americi, gde je bend nastupao pred mnoštvom uzbuđenih tinejdžera u scenama koje su podsećale na one sa vrhunca Bitlmanije. Slobodno vreme na turnejama koristili su za obilaske važnih mesta iz istoriji muzike koja su ih inspirisala za album Twelve By Five u studiju Čis Rekords u Čikagu.

Dana 30. juna 1965. Stonsi objavljuju album Out of Our Heads. On je uključivao pesmu I can't get no satisfaction. Kit Ričards je navodno napisao čuveni uvodni rif u snu. On je snimio rifove na magnetofon i zaspao. Kada se Kit probudio, umalo je obrisao traku, ali je odlučio da je odsluša opet. Rekao je da je bilo ”dva minuta Satisfaction i 40 sekundi kako hrčem”.

Ove rane uspešne godine su prestavljale redak period stabilnosti u odnosima članova grupe. Džeger, Ričards i Džouns su delili mali stan u Londonu veći deo 1963. zajedno sa prijateljem, osuđenikom i kasnijim biografom Džejmsom Feldžom. Njih trojica su postali toliko privrženi Feldžu da su koristili njegovo ime kao deo Nanker/Feldž pseudonima da označe rane kompozicije benda. Dve godine kasnije, Brajan Džouns je počeo da se viđa sa Anitom Palenberg, glumicom i modelom koja ih je uvela u svoje društvo - grupu mladih umetnika, muzičara i režisera. Uz podršku veštog biznismena Oldama Džeger i Ričards postali su profilisani tekstopisci tako da se na albumu iz 1965. Out of Our Heads našlo mnogo više originalnog materijala, uključujući i klasik (I Can't Get No) Satisfaction.

Interesantno je pomenuti: u Sjedinjenim Državama, Rolingstonsima je trebalo mnogo više vremena da budu prihvaćeni nego njihovim britanskim suparnicima Bitlsima i ostalima. Njihov prvi veliki hit je došao 1964. sa Time Is on My Side, ali je tek Satisfaction u leto 1965. bio hit koji je grupa tražila.

To je takođe period kada je Tom Vulf zaključio da ”Bitlsi žele da vas drže za ruku, ali Stonsi žele da spale vaš grad”. Njihov sve izraženiji talenat za pisanje pesama promenio je odnose u bendu i Džeger i Ričards počeli su da se nameću kao vođe grupe. Džouns, svestan svog smanjenog uticaja, povlači se u zavisnost od droge, otuđivši se i od Ričardsa i Anite Palenberg, koji su započeli vezu koja će trajati više od deset godina. Tokom ovog perioda, izgledalo je da bend uvažava i poštuje Anitine sugestije u vezi njihove muzike, posebno za singl Paint it Black i šokantni (za 1966) seksualno dvosmislen spot za Have You Seen Your Mother Baby (Standing in the Shadows)? Uz glavne tekstopisce koji su nastavili da pišu dobre tekstove, Aftermath (1966) pokazuje dalji napredak grupe, i u potpunosti se sastojao od kompozicija Džegera i Ričardsa, uključujući i Mother's Little Helper o zloupotrebi droge i ženomrzački Under My Thumb, pošto su na Between the Buttons bili pod uticajem mnogih svojim savremenika, uključujući Hu i Kinks.

Džeger i Vud 1975.

Godine 1967, Džeger i Ričards su uhapšeni i optuženi su za posedovanje droge nakon policijske racije na Ričardsovom imanju u Saseksu, pri čemu su policijski izvori tvrdili da je Džegerova tadašnja devojka Marijana Fejtful nađena gola umotana u krzneni ćilim. Džeger i Ričards su pušteni uz kauciju i nakratko oslobođeni zahvaljujući pritisku obožavalaca. Džeger se pojavio u emisiji BBC World in Action, diskutujući sa predstavnicima britanskih vlasti o moralu modernog društva. Grupa je zatim snimila singl We Love You, kao zvaničnu zahvalu vernim obožavaocima, uprkos tome što je taj singl shvaćen kao napad na njihove progonitelje (tabloid News Of The World, policiju i sudstvo). Snimak je sadržao zvuke koraka i zatvaranja vrata ćelije za koje se pričalo da su uzeti iz tajnog snimka iz zatvora gde je Ričards zadržan tokom noći. Zatim je počeo rad na novom psihodeličnom albumu, koji je Džeger zamislio kao odgovor na album Bitlsa Sgt.Pepper's Lonely Hearts Club Band. Ploča, koja će na kraju biti objavljena pod naslovom Their Satanic Majesties Request, snimljena je u teškim okolnostima dok su članovi živeli pod pretnjom zatvorske kazne. Kritičari nisu bili baš blagonakloni prema albumu smatrajući da pesme i aranžmani nisu odražavali prirodan stil grupe iako je Džounsovo eksperimentisanje sa raznim instrumentima bilo impresivno. Uprkos Džegerovom kasnijoj izjavi da je ploča potpun promašaj, ne može se zanemariti činjenica da su Džeger i Ričards u nekoliko pesama pokazali vidljiv napredak i u tekstopisačkom i u kompozitorskom aspektu, a posebno je to vidljivo u pesmi 2000 Light Years From Homekoja se sve češće izvodi na novijim koncertima. U samoj grupi Džeger i Ričards su skoro u potpunosti preuzeli tekstopisačke zadatke od Brajana Džounsa.

Rolingstonsi na nastupu, decembar 1981.

Nakon neuspeha Their Satanic Majesties Request, i nakon što su se odnosi između Džounsa i Ričardsa znatno pogoršali, album iz 1968. Beggars Banquet viđen je kao povratak grupe svojim korenima. Uprkos napetosti i uz pomoć budućeg producenta Džimija Milera, Džeger i Ričards su komponovali neke od svojih najboljih pesama kao što su Street Fighting Man i Sympathy for the Devil, a Stonsi su ušli u fazu kojoj će biti obeleženi kao „najveći rokenrol bend na svetu“. Same pesme su imale čvrsto uporište u bluzu, ali sa vidljivim uticajem promena koje su se dogodile u muzici šezdesetih i asimilirajućeg uticaja Boba Dilana, Krima i Džimija Hendriksa. Nasuprot svom prethodniku, album pokazuje jasno odbacivanje hipijevskih ideala o „slobodnoj ljubavi“. Još dva događaja su doprinela promeni zvuka Stonsa. Prvo, Kit Ričards je intenzivno svirao sa Rajom Kuderom i preuzeo je njegov način podešavanje gitare, kasnije priznavši da je „uzeo od Raja Kudera sve što je mogao da dobije“. Drugo, Džeger i Ričards su se sprijateljili sa Grejamom Parsonsom, koji im je predstavio kantri muziku.

Usled povećane konzumacije droga, Brajan Džouns je postajao sve nepouzdaniji. Zlosrećni Rokenrol cirkus Rolingstonsa je bio jedan od njegovih poslednjih projekata sa bendom i sve je više svojevoljno odsustvovao sa snimanja ili na njih uopšte i nije bio pozivan. Sa smanjenim doprinosom u Beggars Banquet i minimalnim u Let It Bleed, Džouns je bio primoran da napusti bend nakon kasnovečernje posete Džegera, Ričardsa i Votsa njegovom domu na selu 8. jula 1969, da bi bio zamenjen, Mikom Tejlorom, mladim, džezom nadahnutim gitaristom koji je došao iz Bluzbrejkersa Džona Majala i koji je bio predstavljen medijima nekoliko dana kasnije.

Džouns se povukao u svoj dom u Kentu, u kuću čiji je prethodni vlasnik bio pisac Vinija Pua A. A. Miln, pijući u lokalnom baru i planirajući svoj povratak sa bluz grupom. Ipak, nešto više od mesec dana nakon nakon što su Stonsi održali besplatan koncert u Hajd Parku u Londonu, Džouns je nađen mrtav na dnu svog bazena, okružen statuama Kristofera Robina i Vinija Pua. Iako je njegova smrt zavedena kao nesrećni slučaj, uzrok davljenja do danas ostaje nepoznanica. Frenk Torogod, u to vreme radnik na Džounsovom imanju, tvrdio je da je to bilo ubistvo, čime su se uzroci i motivi Džounsove smrti još više zamaglili. Ova teorija je dalje razrađena u filmu Stoned Stivena Vulija iz 2005. godine.

1972—1981.[uredi | uredi izvor]

Stonsi u Milvokiju 2015.

Dok su se Ričardsovi problemi sa drogom pogoršavali, Mik Džeger je počeo da se kreće u višim društvenim krugovima. Oženio sa nikaragvanskom manekenkom Bjankom Perez-Mora Masijas i Džegerov život na visokoj nozi još je više produbio jaz između njega i Ričardsa. Pod pritiskom britanske poreske službe zbog nekoliko godina neplaćanja poreza, njihov skoro imenovani računovođa Prins Rupert Lovenstajn, Džegerov prijatelj iz visokog društva i potomak porodice Rotšild, savetovao im je da se presele da bi izbegle bankrotstvo zbog visokih poreza na imovinu za vreme laburističke vlade Harolda Vilsona. Na kraju, odlučivši da napuste Britaniju i odu u južnu Francusku, članovi benda su se sa različitim uspehom prilagodili novom načinu života. Bil Vajman je uživao u svojoj novoj planinskoj kući i sprijateljio se sa francuskim slikarem Klodom Šagalom. Sa druge strane, Ričards je uporno odbijao da se preseli, ostavši u svojoj londonskoj kući do poslednjeg trenutka.

1981—1999.[uredi | uredi izvor]

2000—danas[uredi | uredi izvor]

Članovi benda[uredi | uredi izvor]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Dosadašnja diskografija Rolingstonsa obuhvata 120 singlova, 30 studijskih albuma, 23 albuma uživo, 25 kompilacija, 6 boks setova, 3 EP izdanja, 32 video-albuma, 64 muzička spota, te 7 butlegova.

Studijski albumi
Albumi uživo
  • Got LIVE If You Want It! (1966)
  • Get Yer Ya-Ya’s Out! (The Rolling Stones In Concert) (1970)
  • Love You Live (1977)
  • Still Life (American Concert) 1981 (1982)
  • Flashpoint (1991)
  • Stripped (1995)
  • The Rolling Stones Rock And Roll Circus (1996)
  • No Security (1998)
  • Live Licks (2004)
  • Shine A Light (2008)
  • Brussels Affair (Live) 1973 (2011)
  • The Rolling Stones: Some Girls Live In Texas '78 (2011)
  • Hampton Coliseum (Live) 1981 (2012)
  • L.A. Friday (Live) 1975 (2012)
  • Muddy Waters & The Rolling Stones Live At The Checkerboard Lounge, Chicago 1981 (2012)
  • Live at the Tokyo Dome (2012)
  • Light the Fuse (2012)
  • Live at Leeds (2012)
  • Sweet Summer Sun (2013)
  • Marquee Club (2015)
  • Sticky Fingers Live (2015)
  • Totally Stripped (2016)
  • Havana Moon (2016)
Kompilacije
  • Big Hits (High Tide And Green Gras) (SAD, 1966)
  • Big Hits (High Tide And Green Gras) (UK, 1966)
  • Flowers (1967)
  • Through The Past, Darkly (Big Hits Vol.2) (UK, 1969)
  • Through The Past, Darkly (Big Hits Vol.2) (SAD, 1969)
  • Stone Age (1971)
  • Gimme Shelter (1971)
  • Hot Rocks 1964—1971 (1971)
  • Milestones (1972)
  • Rock'n'Rolling Stones (1972)
  • More Hot Rocks (Big Hits & Fazed Cookies) (1972)
  • No Stone Unturned (1973)
  • Metamorphosis (1975)
  • Made In The Shade (1975)
  • Rolled Gold: The Very Best of the Rolling Stones (1975)
  • Time Waits for No One (1979)
  • Solid Rock (1980)
  • Solid Rock (1980)
  • Slow Rollers (1981)
  • Sucking in the Seveties (1981)
  • In Concert (1982)
  • Story of The Stones (1982)
  • Rewind (1971—1984) (1984)
  • Singles Collection: The London Years (1989)
  • Les Années Stones 1 (1989)
  • Hot Rocks 1964–1971 (1990)
  • Jump Back: The Best Of Rolling Stones '71-'93 (1993)
  • Forty Licks (2002)
  • Jump Back: The Best of The Rolling Stones (SAD, 2004)
  • Rarities 1971—2003 (2005)
  • Exile On Main St. (Rarities Edition) (2010)
  • GRRR! (2012)
  • On Air (2017)
Ostali albumi
  • In Concert – Live 1966-70 (1982)
  • Exile on Main St – Rarities Edition (2010)
  • Sticky Fingers (Super Deluxe) (2015)
Boks setovi
  • Singles 1963–1965 (2004)
  • Singles 1965–1967 (2004)
  • Singles 1968–1971 (2005)
  • The Rolling Stones Box Set (2010)
  • Singles 1971–2006 (2011)
  • The Rolling Stones in Mono (2016)
EP izdanja
  • The Rolling Stones (1964)
  • Five by Five (1964)
  • Got Live If You Want It! (1965)
Video-albumi
  • Charlie Is My Darling (1966)
  • One Plus One/Sympathy for the Devil (1968)
  • Gimme Shelter (1970)
  • Cocksucker Blues (1972)
  • Ladies and Gentlemen: The Rolling Stones (1974)
  • Let's Spend the Night Together (1982)
  • Video Rewind (1984)
  • 25x5 – The Continuing Adventures of the Rolling Stones (1989)
  • Stones at the Max (1992)
  • The Rolling Stones: Voodoo Lounge Live (1995)
  • The Rolling Stones Rock and Roll Circus (1996)
  • Bridges to Babylon Tour '97–98 (1998)
  • Four Flicks (2004)
  • The Biggest Bang (2007)
  • Shine a Light (2008)
  • Stones in Exile (2010)
  • Ed Sullivan Shows (2011)
  • Live In Texas '78 (2011)
  • Muddy Waters & The Rolling Stones Live At The Checkerboard Lounge, Chicago 1981 (2012)
  • Ladies and Gentlemen: The Rolling Stones / Stones in Exile (2012)
  • Crossfire Hurricane (2013)
  • Sweet Summer Sun: Live in Hyde Park (2013)
  • Hampton Coliseum (Live 1981) (2014)
  • L.A. Friday (Live 1975) (2014)
  • The Marquee Club (Live 1971) (2015)
  • Hyde Park Live, 1969 (2015)
  • Live at the Tokyo Dome (Live 1990) (2015)
  • Live at Leeds (Live 1982) (2015)
  • Totally Stripped (2016)
  • Havana Moon (2016)
  • Olé Olé Olé: A Trip Across Latin America (2017)
Muzički spotovi
  • Have You Seen Your Mother, Baby, Standing in the Shadow? (1966)
  • Let's Spend the Night Together (1967)
  • Ruby Tuesday (1967)
  • We Love You (1967)
  • Dandelion (1967)
  • She's a Rainbow (1967)
  • 2000 Light Years from Home (1967)
  • Jumpin' Jack Flash (1968)
  • Child of the Moon (1968)
  • Brown Sugar (1971)
  • Happy (1972)
  • Rocks Off (1972)
  • Angie (1973)
  • Doo Doo Doo Doo Doo (Heartbreaker) (1973)
  • Silver Train (1973)
  • Dancing with Mr. D (1973)
  • It's Only Rock 'n Roll (But I Like It) (1974)
  • Ain't Too Proud to Beg (1974)
  • Till the Next Goodbye (1974)
  • Fool to Cry (1976)
  • Crazy Mama (1976)
  • Hey Negrita (1976)
  • Hot Stuff (1976)
  • Miss You (1978)
  • Far Away Eyes (1978)
  • Respectable (1978)
  • Emotional Rescue (1980)
  • Where the Boys Go (1980)
  • Down in the Hole (1980)
  • She's So Cold (1980)
  • Start Me Up (1981)
  • Worried About You (1981)
  • Neighbours (1981)
  • Waiting on a Friend (1981)
  • Hang Fire (1982)
  • Going to a Go-Go (1982, uživo)
  • Time Is on My Side (1982, uživo)
  • Undercover of the Night (1983)
  • She Was Hot (1984)
  • Too Much Blood (1984)
  • Harlem Shuffle (1986)
  • One Hit (To the Body) (1986)
  • Mixed Emotions (1989)
  • Rock and a Hard Place (1989)
  • Almost Hear You Sigh (1990)
  • Highwire (1991)
  • Sex Drive (1991)
  • Love Is Strong (1994)
  • You Got Me Rocking (1994)
  • Out of Tears (1994)
  • I Go Wild (1995)
  • Like a Rolling Stone (1995, uživo)
  • Anybody Seen My Baby? (1997)
  • Saint of Me (1998)
  • Out of Control (1998)
  • Gimme Shelter (1998)
  • Memory Motel (1999)
  • Don't Stop (2002)
  • Rough Justice (2005)
  • Streets of Love (2005)
  • Rain Fall Down (2005)
  • Plundered My Soul" (2010)
  • Following The River (2010)
  • No Spare Parts (2011)
  • One More Shot (2012)
  • Doom And Gloom (2012)
  • Wild Horses (2015)
  • Can't You Hear Me Knocking (2015)
  • Bitch (2015)
  • Hate to See You Go (2016)
  • Ride 'Em On Down (2016)
  • Living In A Ghost Town (2020)
  • Criss Cross (2020)

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]