Rotokopter

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Do 32K/Do 34 Kiebitz bespilotna vojna izviđačka platforma, izgrađena prvenstveno za izviđanje bojnog polja.[1]

Rotokopter je vazduhoplov teži od vazduha, pokretan motorom, koji se održava u letu reakcijom vazduha na jednom ili više rotora.[2] Savremeni oblici rotokoptera su helikopter, avion sa jednim ili više rotora, autožir (poznat i kao žiroplan, žirokopter), i druge vrste vazduhoplova. Rotokopteri porded rotirajućih krila mogu imati i dodatne potisne motora ili propelere i statičke površina za podizanje.[3]

Vrste rotokoptera[uredi | uredi izvor]

Helikopter[uredi | uredi izvor]

Helikopter sa dva rotora

Helikopter je vazduhoplov koji se održava u vazduhu i kreće kroz vazduh pomoću jednog ili više horizontalnih rotora (propelera). Reč „helikopter“ je nastala od grčkih reči „Heliks“ (spirala) i „pteron“ (krilo). Helikopter sa motorom je izmislio Slovak Jan Bahil.

Helikopteri se svrstavaju u vazduhoplove sa rotacionim krilima (uzgonskim površinama) za razliku od klasičnih vazduhoplova sa fiksnim krilima. Pri lebdenju helikopterom brzina opstrujavanja po obodu diska rotora (kružna površina koju opisuju lopatice prilikom okretanja rotora) raste od središta prema spoljnim ivicama. Ukoliko se poveća broj okretaja ili dužina lopatica, s ciljem postizanja većeg uzgona i brzine, dolazi do štetne pojave nadzvučnog opstrujavanja vrhova lopatica i stvaranja dodatnog velikog otpora vazduha. Što se više povećava broj okretaja ili dužina krakova povećava se i zona nadzvučnog strujanja. Tako se daljim povećanjem snage i potrošnje goriva ne dobija veća brzina jer otpor vazduha raste.

Avion sa promenjljivom geometrijom motora[uredi | uredi izvor]

Bell-Augusta, Augusta Westland AW-609

Cikložir[uredi | uredi izvor]

Autožir[uredi | uredi izvor]

Autožir (žiroplan, žirokopter) je vrsta vazduhoplova kod kojeg se vučna sila obezbeđuje vučnom ili potisnom elisom, a uzgon sa obrtnim krilom (rotorom), bez sopstvenog pogona. Autožir je poslužio kao osnova za dalji razvoj helikoptera i konvertiplana.

Dobre strane
Autožir registrovan u Nemačkoj

Prednost autožira nad avionom je mala dužina poletno letne staze, velika razlika najveće i najmanje brzine leta, bezdednost uzletanja.

Mane

Mane autožira su:

  • mala nosivost,
  • slaba poprečna stabilnost,
  • manja brzina leta,
  • teže pilotiranje
  • osetljivost rotorske konstrukcije.

U odnosu na helikopter, mana mu je što ne može da poleće i sleće vertikalno iz mesta, i da lebdi u vazduhu na jednom mestu.[4]

Žirodin[uredi | uredi izvor]

Prototip žirodina

Zmaj sa rotorom[uredi | uredi izvor]

Zmaj sa rotorom

Zmaj je vazduhoplov jednostavne konstrukcije koja se sastoji od metalnog kostura preko koga je razapeto platno. Pilot visi u vezama ispod krila i kontroliše let menjanjem položaja težišta.

Oblik krila je trouglasti, odnosno u obliku grčkog slova delta, zbog čega se nekad zovu delta krila. Obzirom da nema sopstveni pogon, pilot zmaja jedri vazdušnim strujama tražeći povoljne termičke struje koje mu obezbeđuju uspon i dalji dolet.

Radi obezbeđenja što manjeg trenja sa vazduhom se tokom leta obično koristi horizontalan položaj tela.

Moguće su i značajno kompleksnije konstrukcije, kada se kostur koncipira kao trokolica na koju je montiran zmaj. Tada je sedište pilota pričvršćeno za konstrukciju, a pozadi je motor sa velikim elisama koje obezbeđuju pogon.

Privatni konstruktori su veoma često kao motor koristili neki jednostavan dvotaktni motor iz jeftinih automobila. Uobičajen naziv za ovakve vazduhoplove je motorni zmaj. Postoje modeli predviđeni za dve osobe.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Waffen Revue Nr. 9. Publizistisches Archiv für Militär- und Waffenwesen, Dornier Kiebitz - Ein System der Zukunft, Nürnberg Juni 1973, S. 1405–1412.
  2. ^ Oxford English Dictionary
  3. ^ ICAO Annex 7. Pristupljeno 30 September 2009.
  4. ^ Vojna enciklopedija. 1. Beograd: Vojnoizdavački zavod. 1970. str. 362—363

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]