Rumelijski pašaluk

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rumelijski pašaluk
Eyālet-i Rūmēlī
1365.—1867.

Rumelijski pašaluk 1609. godine
Glavni gradJedrene, Sofija, Bitolj
RegijaBalkan
Zemlja Osmansko carstvo
Površina48.907 (1844. god.) km2
Stanovništvo2.700.000 (1844. god.)
Događaji
StatusBivša pokrajina
Vladavina
 • OblikPašaluk
Istorija 
• Uspostavljeno
1365.
• Ukinuto
1867.

Rumelijski pašaluk je bio pašaluk Osmanskog carstva između 1365. i 1867. godine. Zauzimao je delove Balkanskog poluostrva. Tu su spadale provincije Trakija, Makedonija i Mezija, omeđene na severu rekama Savom i Dunavom, na zapadu Jadranskom obalom, a na jugu Morejom. Ime potiče iz Vizantije, koje su na balkanu smenile osmanlije i delom preuzele njeno nasleđe.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Rumelijski pašaluk osnovan je oko 1365. godine, a u početku je obuhvatao sve evropske posede Osmanskog carstva. Prvi beglerbeg je bio Lala Šahin. U 16. veku na pograničnim prostorima poput Bosne, Ugarske i Moreje počeli su se izdvajati novi pašaluci.[2] Godine 1670. iz Rumelijskog je izdvojen Janjinski pašaluk, a 1826. Solunski i Jedrenski. Nakon toga su 1846. godine izdvojeni Niški i Vidinski pašaluk. Ova dva pašaluka će zajedno sa ranije izdvojenim Silistranskim pašalukom kasnije biti spojena u Vilajet Tuna (srpska oblast oko Niša, severna Bugarska od Vidina do Varne i rumunska Dobrudža). Rumelijski pašaluk je postojao do 1864. godine, a poslednjih nekoliko decenija sedište mu je bilo u Bitolju. Ostatak tog pašaluka je prvo pripojen novoformiranom Solunskom vilajetu, a potom je iz njega izdvojen 1874. godine, kada je formiran Bitoljski vilajet.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]