Savino Selo

Koordinate: 45° 30′ 13″ S; 19° 31′ 22″ I / 45.50348° S; 19.52275° I / 45.50348; 19.52275
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Savino Selo
Spomenik Savi Kovačeviću u centru Sela
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaVrbas
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2.957
 — gustina47/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 30′ 13″ S; 19° 31′ 22″ I / 45.50348° S; 19.52275° I / 45.50348; 19.52275
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina83 m
Površina61,7 km2
Savino Selo na karti Srbije
Savino Selo
Savino Selo
Savino Selo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21467
Pozivni broj021
Registarska oznakaVS

Savino Selo (nem. Torschau) je naselje u opštini Vrbas u Južnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 2562 stanovnika.

Nosi naziv u znak sećanja na narodnog heroja Savu Kovačevića (1909—1943), komandanta Treće udarne divizije koji je stradao tokom bitke na Sutjesci. Ovde se nalazi Vila u Savinom Selu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Naselje Torža (današnje Savino Selo) je prvi put pominje za vreme Bačke županije 1416. godine.

Torža se formirala za potrebe utvrđivanja austrijskog uticaja u ovim krajevima i to kolonizacijom Nemaca. Osnivači Torže prispeli su u Bačku 1783. godine, ali su morali biti razmešteni po "zimovnicima", odnosno u obližnjim naseljima: Odžaci, Despotovo, Bački Petrovac, Kula i Kucura. Istoričar Torže, Peter Vak, nije ostavio precizne podatke o matičnim područjima i naseljima iz kojih su se doselili Nemci, već je samo naveo Rajnsku oblast u širem smislu. Međutim, on je tačno označio pravac i dužinu putovanja migranata, a uz to je do precizno naveo sve obaveze prihvatnih vlasti i olakšice koje im je država pružala. Iseljenici su polazili za Toržu iz Manhajma, i to u nekoliko grupa, držeći se gotovo istog puta kao i osnivači ostalih nemačkih sela u Bačkoj. [1] Od Regenzburga do Apatina Nemci su putovali uglavnom brodovima. Usput su se morali prijavljivati nadležnim administrativnim ustanovama radi verifikovanja putnih isprava i dodele novčanih sredstava za podmirenje putnih troškova. Tako su se u Beču prijavili mađarskoj dvorskoj kancelariji[2], gde su ubeleženi najvažniji podaci i gde je svakoj porodici dodeljeno po dve forinte na ime putnih troškova. Potom su se u Budimpešti prijavili kraljevskoj komori[3], gde im je dodeljena još po jedna forinta po porodici. Po naređenju kraljevske komore, Nemci predviđeni za naseljavanje u Bačkoj morali su da nastave put ka Somboru, i da se nakon sakupljanja prijave specijalnoj kancelariji za naseljavanje, uspostavljenoj radi prihvatanja doseljenika, staranja oko izgradnja kuća za njih, izbora i razmeravanja atara, podele zemlje i organizacije obrade. U Somboru su migranti po treći put bili podvrgnuti birokratsko-administrativnom postupku: sve porodice su još jednom popisane, svakoj je uručeno pismeno rešenje o naseljavanju sa tačno naznačenim mestom, ulicom, brojem kuće i brojem članova.

Proslavljena je tu 26. avgusta 1934. godine 150-godišnjica Torže. Doseljeni su tu u 18. veku Nemci iz Pfalca u Nemačkoj.[4] Selo je planski građeno od maja 1784. godine, tako da je u prvom periodu brojalo 223 domaćinstva. Nemci su podigli reformatorsku (ostaci sačuvani do danas) i prvu evangelističku crkvu u tadašnjoj Ugarskoj (porušena posle Drugog svetskog rata). U martu 1937. oluja je srušila fabriku kudelje.[5]

Savino Selo je tipično plansko, vojvođansko selo, sa pravougaono postavljenom regulacijom ulica. Regulaciona širina ulica je od 25 do 48 m, a dužina oko 1,5 km.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Savino Selo živi 2526 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,3 godina (36,3 kod muškaraca i 38,3 kod žena). U naselju ima 1073 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,12 (popis 2002).

Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 4.848
1953. 4.437
1961. 4.905
1971. 3.856
1981. 3.575
1991. 3.592 3.553
2002. 3.351 3.375
2011. 2.957
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[7]
Crnogorci
  
1.280 38,19%
Srbi
  
1.211 36,13%
Slovaci
  
166 4,95%
Mađari
  
161 4,80%
Hrvati
  
106 3,16%
Rusini
  
74 2,20%
Ukrajinci
  
65 1,93%
Jugosloveni
  
50 1,49%
Muslimani
  
39 1,16%
Makedonci
  
13 0,38%
Romi
  
8 0,23%
Bošnjaci
  
8 0,23%
Nemci
  
7 0,20%
Slovenci
  
5 0,14%
Bunjevci
  
4 0,11%
nepoznato
  
25 0,74%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wack, Peter (1934). Torža 1784-1934 : Eine hundertfünfzigjährige deutsche Gemeinde in Jugoslawien. Novi Vrbas. str. 27. 
  2. ^ Ungarische Hofkanzlei (na jeziku: nemački), 2020-06-06, Pristupljeno 2021-03-04 
  3. ^ Hofkammer (na jeziku: nemački), 2021-01-11, Pristupljeno 2021-03-04 
  4. ^ "Pravda", Beograd 23. avgust 1934. godine
  5. ^ "Politika", 26. mart 1937
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vasović, dr Milorad (1968): Vrbas i njegova komuna - geografska monografija. str. 29.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]