Salka

Koordinate: 45° 59′ 12″ S; 18° 32′ 10″ I / 45.98658° S; 18.53612° I / 45.98658; 18.53612
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Salka
mađ. Szajk
Salka, rimokatolička crkva "Sv. Andreja"
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Mađarska
RegionJužna prekodunavska regija
ŽupanijaBaranja
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 837
 — gustina73,68 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 59′ 12″ S; 18° 32′ 10″ I / 45.98658° S; 18.53612° I / 45.98658; 18.53612
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina11,36 km2
Salka na karti Mađarske
Salka
Salka
Salka na karti Mađarske
Poštanski broj7753
Pozivni broj69
Veb-sajt
www.szajk.hu

Salka[1] (mađ. Szajk, nem. Seike) je selo u Mađarskoj, u južnom delu države. Selo upravo pripada Mohačkom srezu Baranjske županije, sa sedištem u Pečuju.

Prirodne odlike[uredi | uredi izvor]

Naselje Salka nalazi u južnom delu Mađarske. Najbliži veći grad je Mohač.

Istorijski gledano, selo pripada mađarskom delu Baranje. Područje oko naselja je ravničarsko, približne nadmorske visine oko 130 m. Severno se izdiže planina Meček, dok se jugoistočno spušta do Dunava.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema podacima iz 2013. godine Salka je imala 837 stanovnika. Poslednjih godina broj stanovnika se povećava[2].

Pretežno stanovništvo u naselju čine Mađari rimokatoličke veroispovesti, a manjine su Nemci (oko 6%). Srpska zajednica u naselju više nije prisutna.

Popis 1910.[uredi | uredi izvor]

Salka[3]
Jezik Vera

ukupno: 916

  Nemački 856 (93,44%)
  Mađarski 31 (3,38%)
  Hrvatski 1 (0,10%)
  ostali 28 (3,05%)
<div style="border:solid transparent;position:absolute;width:100px;line-height:0;<div style="border:solid transparent;position:absolute;width:100px;line-height:0;

ukupno: 916

  Rimokatol. 909 (99,23%)
  Jevreji 7 (0,76%)
  - (-%)
  - (-%)

Istorija Srba u Soki (Salki)[uredi | uredi izvor]

Srbi su u naselju prisutni još od srednjeg veka, ali je njihov broj posebno narastao posle Velike seobe.

Popisano je 1731. godine u Soki ili Saki (po srpskom) bilo je 15 srpskih pravoslavnih porodica. Broj stanovnika 1796. godine iznosio je 656 pravoslavnih duša, ali došlo je do ogromne depopulacije tokom narednog veka. Tako je 1890. godine popisano sam 155 Srba, što znači razliku od 501 stanovnika.[4]

Za fond Školskog lista dala je opština "Saka" 1866. godine 2 f. Kaže se 1896. godine da srpska škola u Salku nije po propisima uređena. Raspisan je avgusta 1897. godine stečaj za upražnjeno učiteljsko mesto u veroispovednoj spojenoj školi Grabovac-Salka. Ponuđena plata se sastojala od 120 f. u novcu, zatim 14 kj. zemlje, učiteljskog stana i eparhijske pripomoći od 150 f. godišnje.[5] Manastir Grabovac je bio u obavezi da učestvuje delom sa 240 k u finansiranju rada učitelja (1903). Učiteljica u mestu je 1901-1903. godine Vukosava Tucaković. Školski staratelj je Mile Radanović. Škola je srpska veroispovedna i ima jedno zdanje 1905. godine. Učiteljica je tada Rahila Jovanović, rođena u Begasentđurđu (Žitištu), i tek je prispela u mesto. Osnovnu školu je pohađalo 13 đaka, a u nedeljnu išlo 11 učenika starijeg uzrasta.[6] U srpskoj veroispovednoj školi Grabovac-Salka bila je 1907. godine učiteljica udovica Zorka Leskovac.[7]

Po izveštaju iz 1905. godine Salka je mala opština u Velšđeskom srezu, Tolnjanske županije. Tu živi 1085 stanovnika u 208 domova. Dominiraju Nemci, a Srba je malo; ima ih 160 pravoslavnih duša (ili 15%) sa 29 kuća. Od srpskih javnih zdanja pominje se tada narodna škola. Mesto Soka je slabo povezano sa svetom. U mestu je početkom 20. veka srpska crkvena opština. Skupština je redovna, pod predsedništvom Atanasije Krestića. Crkve pravoslavne nema, a srpsko pravoslavno groblje postoji. Crkveno-opštinski posed je od 11 kj. zemlje. Nema ni pravoslavnu parohiju, već je sa statusom parohijske filijale, podređene onoj u manastiru Grabovcu. Tamo se nalazi i pravoslavno parohijsko zvanje, a matrikule vode kaluđeri.[8]

Posle Prvog svetskog rata i podele Baranje na dva dela — danas mađarski (severni, veći) i hrvatski (južni, manji), Srbi u Salki su se našli u mađarskom delu. U sledećim godinama veći deo Srba (oko 150 duša) se iselio u srpske delove novoobrazovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca[9].

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ www.poreklo.rs/2014/04/14/optiranje-iseljavanje-srba-u-madjarskoj-1920-1931
  2. ^ Baranya (Hungary): County, Towns and Villages - Population Statistics in Maps and Charts
  3. ^ „Jezički i verski sastav stanovništva Kraljevine Ugarske po naseljima, Popis 1910. godine”. Arhivirano iz originala 13. 01. 2018. g. Pristupljeno 09. 04. 2019. 
  4. ^ "Srpski sion", Karlovci 1895. godine
  5. ^ "Srpski sion", Karlovci 1897. godine
  6. ^ Mata Kosovac, navedeno delo
  7. ^ "Školski list", Sombor 1907. godine. Tu postoji mala škola, iako je ukupno stanovnika u oba mesta tek 202 duše.
  8. ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910. godine
  9. ^ Optiranje i iseljavanje Srba u Mađarskoj 1920-1931. - Poreklo

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]