Samarkand

Koordinate: 39° 42′ N 66° 59′ E / 39.700° S; 66.983° I / 39.700; 66.983
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Samarkand
uzb. Samarqand / Самарқанд
pers. سمرقند
rus. Самарканд
City
Official seal of Samarkand
Grb
Samarkand na karti Uzbekistana
Samarkand
Samarkand
Lokacija u Uzbekistanu
Samarkand na karti Azije
Samarkand
Samarkand
Lokacija u Uzbekistanu
Koordinate: 39° 42′ N 66° 59′ E / 39.700° S; 66.983° I / 39.700; 66.983
Država Uzbekistan
OblastSamarkandska
Naseljen8. vek pne
Vlada
 • TipUprava grada
 • TeloHakim (gradonačelnik)
Površina
 • City120 km2 (50 sq mi)
Nadmorska visina705 m (2.313 ft)
Stanovništvo (2018)
 • City530,400
 • Gustina4,4/km2 (11/sq mi)
 • Metro950,000
Poštanski broj140100
Veb-sajtsamarkand.uz

Samarkand je grad u Uzbekistanu. Ima 412.300 stanovnika. Poznat je bio kao središnja tačka puta svile između Kine i Zapada. Većina stanovništva su Tadžici. Grad star 2700 godina nalazi se na Uneskovom spisku svetske kulturne baštine. Postoje dokazi o ljudskoj aktivnosti na području grada iz kasne paleolitske ere, mada ne postoje direktni dokazi o osnivanju Samarkanda; neke teorije tvrde da je grad osnovan između 8. i 7. veka p. n. e. Samarkand je u srednjem veku bio veliki naučni i kulturni centar. Usled njegove lokacije u Samarkandu ostajalo veliko bogatstvo zbog velikoga broja karavana, koji su se u Samarkandu odmarali.[1]

Grad je poznat po tome što je islamski centar za naučno proučavanje. U 14. veku je postao glavni grad carstva Timura (Tamerlan) i mesto je njegovog mauzoleja (Gur-e Amir). Džamija Bibi-Kanim, obnovljena tokom sovjetskog doba, ostaje jedna od najistaknutijih gradskih znamenitosti. Trg Registana u Samarkandu bio je drevno središte grada, a vežu ga tri monumentalne verske zgrade. Grad je pažljivo očuvao tradiciju drevnih zanata: vezenje, vezenje zlatom, tkanje svile, gravura na bakru, keramika, rezbarenje i slikanje na drvetu.[2]

Savremeni Samarkand je podeljen na dva dela: stari grad i novi grad koji je razvijen za vreme Ruskog carstva i Sovjetskog Saveza. Stari grad uključuje istorijske spomenike, prodavnice i stare privatne kuće, dok novi grad obuhvata upravne zgrade zajedno sa kulturnim centrima i obrazovnim ustanovama.[3]

Samarkand - Raskrsnica kultura
Samarқand, Samarқand, Samarkand, سمرقند
Svetska baština Uneska
MestoSamarkandska oblast, Timuridsko carstvo, Samarkand Oblast, Uzbekistan Uredi na Vikipodacima
Koordinate39° 39′ 17″ S; 66° 58′ 33″ I / 39.6547° S; 66.9758° I / 39.6547; 66.9758
Površina108 km2 (1,16×109 sq ft)
KriterijumiKulturni: i, ii, iv
Referenca603
Upis2001 (-1976. sednica)
Veb-sajtwww.samshahar.uz

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ulugbegova medresa u Samarkandu

Samarkand je osnovan oko 700. p. n. e. Bio je glavni grad persijske satrapije Sogdijane za vreme vladavine Ahemenida. Aleksandar Makedonski je osvojio Samarkanad 329. p. n. e.[4] Iako se u području govorilo iranski nije bio politički ujedinjen sa Iranom od toga doba sve do arapskih osvajanja.[5] Pod vladavinom Abasida saznali su tajnu pravljenja papira od dvojice Kineza, koji su bili zarobljeni 751. Prva fabrika papira u islamskom svetu osnovana je u Samarkandu. Otkriće se odatle raširilo po islamskom svetu, a odatle u Evropu, ili kroz Španiju ili preko krstaša.

Od 6. do 13. veka grad je bio veći i bogatiji od savremenog Samarkanda. Samarkand su kontrolisali Zapadni Turci, Arapi, persijski Samanidi, karakanidski Turci, Seldžuci, Karakitajski Kanat i carstvo Horezm. Mongoli su opljačkali grad 1220. Malo stanovništva je preživelo mongolski napad. Još jednom su Mongoli opljačkali grad kad je kanu Baraku bio potreban novac da plati vojsku. Trebalo je mnogo dekada da se Samarkand oporavi od tih nesreća. Timur Lenk je 1370. odredio Samarkand kao glavni grad svoga ogromnoga carstva, od Indije do Turske. Tokom 35 godina gradio je novi grad. Dovodio je umetnike i zanatlije iz svih zemalja, koje bi osvojio. Timur Lenk je bio cenjen kao mudar i darežljiv vladar, a Samarkand je rastao. Timurov unuk Ulugbeg vladao je 40 godina. Ulugbeg je stvorio naučnu školu, koja je okupljala najbolje astronome i matematičare. Naredio je gradnju opservatorije. Sadržavala je ogroman, ali izuzetno precizan mramorni sekstant sa lukom dužine 63 metra.

U 16. veku uzbečka dinastija Šajbanida premestila je prestolnicu u Buharu i Samarkand je počeo nazadovati. Posle napada persijskog ratnika Nadira šaha Samarkand je napušten u 18. veku. Došao je pod rusku vlast 1868, kada je tvrđavu zauzeo pukovnik Abramov. Posle toga 500 Rusa je bilo pod opsadom, ali su se uspeli odbraniti. Kasnije je Samarkand postao centar ruskog Turkestana. Dobio je na značaju kada je novoizgrađena transkaspijska železnica dosegla Samarkand 1888. Bio je od 1925. do 1930. glavni grad Uzbečke SSR.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Populacija (ist.): Samarkand
Godina
Stanovništvo

Geografija[uredi | uredi izvor]

Klima[uredi | uredi izvor]

Samarkand ima mediteransku klimu (Kepenova klasifikacija klimata Csa) koja se blisko graniči sa polusušnom klimom (BSk) sa toplim, suvim letima i relativno vlažnim, varijabilnim zimama tokom kojih se izmenjuju periodi toplog vremena sa periodima hladnog vremena. Jul i avgust su najtopliji meseci u godini sa temperaturama koje dosežu i premašuju, 40 °C. Većina oskudnih padavina se prima od decembra do aprila. Januar 2008. bio je posebno hladan, a temperatura je pala na −22 °C (−8 °F)[6]

Klima Samarkanda (1981–2010)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 23,2
(73,8)
26,7
(80,1)
31,7
(89,1)
36,2
(97,2)
39,5
(103,1)
41,4
(106,5)
42,4
(108,3)
41,0
(105,8)
38,6
(101,5)
35,2
(95,4)
29,9
(85,8)
27,5
(81,5)
42,4
(108,3)
Maksimum, °C (°F) 6,8
(44,2)
9,1
(48,4)
14,2
(57,6)
21,1
(70)
26,4
(79,5)
32,2
(90)
34,1
(93,4)
32,9
(91,2)
28,3
(82,9)
21,6
(70,9)
15,3
(59,5)
9,1
(48,4)
20,9
(69,6)
Prosek, °C (°F) 1,9
(35,4)
3,6
(38,5)
8,5
(47,3)
14,9
(58,8)
19,8
(67,6)
25,0
(77)
26,7
(80,1)
25,2
(77,4)
20,1
(68,2)
13,6
(56,5)
8,4
(47,1)
3,8
(38,8)
14,3
(57,7)
Minimum, °C (°F) −1,7
(28,9)
−0,5
(31,1)
4,0
(39,2)
9,4
(48,9)
13,5
(56,3)
17,4
(63,3)
18,9
(66)
17,4
(63,3)
12,7
(54,9)
7,2
(45)
3,4
(38,1)
−0,2
(31,6)
8,5
(47,3)
Apsolutni minimum, °C (°F) −25,4
(−13,7)
−22
(−8)
−14,9
(5,2)
−6,8
(19,8)
−1,3
(29,7)
4,8
(40,6)
8,6
(47,5)
5,9
(42,6)
0,0
(32)
−6,4
(20,5)
−18,1
(−0,6)
−22,8
(−9)
−25,4
(−13,7)
Količina padavina, mm (in) 41
(1,61)
46
(1,81)
69
(2,72)
60
(2,36)
36
(1,42)
6
(0,24)
4
(0,16)
1
(0,04)
4
(0,16)
17
(0,67)
34
(1,34)
47
(1,85)
365
(14,37)
Dani sa kišom 8 10 13 11 9 3 2 1 2 6 8 9 82
Dani sa snegom 9 7 3 0,3 0,1 0 0 0 0 0,3 2 6 28
Relativna vlažnost, % 76 74 70 63 54 42 42 43 47 59 68 74 59
Sunčani sati — mesečni prosek 132,9 130,9 169,3 219,3 315,9 376,8 397,7 362,3 310,1 234,3 173,3 130,3 2.953,1
Izvor #1: Pogoda.ru.net[7]
Izvor #2: NOAA (sun, 1961–1990)[8]

Turističke atrakcije[uredi | uredi izvor]

Registan[uredi | uredi izvor]

Registan je predstavljao centar srednjovekovnog Samarkanda. Sastojao se od tri velike medrese:

  • Ulugbegova medresa, koju je osnovao Ulugbeg 1420. godine. Sadržavala je mozaike i astronomske teme. Oko 100 studenata je tu učilo nauku, astronomiju, filozofiju i teologiju.
  • Šerdar medresa, koju je 1636. godine završio šajbanidski emir, a bila je kopija Ulugbegove medrese
  • Tla-kari medresa, koja je završena 1660. godine, a imala je zlatne dekoracije.

Ulugbegova opservatorija[uredi | uredi izvor]

Ulugbegova opservatorija je sagrađena 1420. i imala je najveći sekstant, koji je ikada izgrađen, a čiji luk je imao 63 metra. Cilj je bio da se zvezde mere sa najvećom preciznošću. Ostaci su otkopani 1908.

Kupola Bibi-hanum džamije

Bibi-Hanum džamija[uredi | uredi izvor]

Postoje tvrdnje da je žena Timura Lenka gradila tu džamiju i da po njoj nosi ime. Glavna vrata džamije su visoka 35 m. Predstavlja jednu od najvećih građevina Samarkanda. Srušena je u potresu 1897, pa je rekonstruisana.

Šah-i-Zinda[uredi | uredi izvor]

Mauzolejski kompleks je osnovan u 15. veku na grobu Kusam ibn Abasa (rođaka Muhamedovog), koji je donio islam u Samarkand. Tu se nalazie grobovi širih članova porodica Timur Lenka i Ulugbega.

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Guidebook of history of Samarkand". ISBN 978-9943-01-139-7.
  2. ^ Эnciklopediя turizma Kirilla i Mefodiя. 2008.
  3. ^ „History of Samarkand”. www.advantour.com. Pristupljeno 2018-05-15. 
  4. ^ „History of Samarkand”. Sezamtravel. Arhivirano iz originala 03. 11. 2013. g. Pristupljeno 1. 11. 2013. 
  5. ^ „Uzbekistan: Provinces, Major Cities & Towns – Statistics & Maps on City Population”. Citypopulation.de. Pristupljeno 23. 8. 2014. 
  6. ^ Samarkand.info. „Weather in Samarkand”. Pristupljeno 2009-06-11. 
  7. ^ „Weather and Climate-The Climate of Samarkand” (na jeziku: ruski). Weather and Climate (Pogoda i klimat). Arhivirano iz originala 6. 12. 2016. g. Pristupljeno 6. 12. 2016. 
  8. ^ „Samarkand Climate Normals 1961–1990”. National Oceanic and Atmospheric Administration. Pristupljeno 6. 12. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alexander Morrison, Russian Rule in Samarkand 1868–1910: A Comparison with British India (Oxford, Oxford University Press, 2008) (Oxford Historical Monographs).
  • Azim Malikov, Cult of saints and shrines in the Samarqand province of Uzbekistan in International journal of modern anthropology. No.4. 2010, pp. 116–123
  • Azim Malikov, The politics of memory in Samarkand in post-Soviet period // International Journal of Modern Anthropology. (2018) Vol: 2, Issue No: 11, pp: 127 – 145

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]