San Marino
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Koordinate: 43°56'06 SG Š 12°26'56 IGD
| krilatica: Libertas (lat. Слобода) |
|
| Himna Inno Nazionale |
|
| Glavni grad | San Marino |
| Službeni jezik | italijanski |
| Vlada | Republika |
| - Kapetani regenti | Masimo Čenči Oskar Mina |
| Nezavisnost: | 3. septembar 301 |
| Površina | |
| - Ukupno | 61 km² (190.) |
| - Voda (%) | 0 |
| Stanovništvo | |
| - 2008. | 30.800 (189.) |
| - Gustina | 448/km² |
| Valuta | Evro (€) (100 центи) |
| Vremenska zona | UTC +1, +2 (CET, CEST) |
| Internet domen | .sm |
| Pozivni broj | +378 ¹ |
| ¹ +0549 iz Italije | |
San Marino (ital. San Marino) je mala država sa statusom enklave u okviru Italije.
Sadržaj |
[uredi] Istorija
| Za više informacija pogledajte Istorija San Marina |
San Marino je jedna od najstarijih država na svetu. Osnovana je 301. godine, ali je bila u sastavu tadašnjeg Rimskog carstva. Njen ustav zvanično je napisan 8.oktobra 1600. Majušnu naciju prvo je priznala Napoleonova Francuska 1797. a kasnije 1815. na kongresu u Beču priznale su je i ostale evropske države. Iako suverena, ona je potpuno zavisna od Italije kojom je okružena u celosti od 19. veka.
Đuzepe Garibaldi je ujedinio Italiju 1860. a svoje sklonište od neprijatelja napravio je u San Marinu. Tamo je dobio novčanu pomoć i namirnice koje su mu bile potrebne da dovrši svoju kampanju. Garibaldi je garantovao da će San Marino uvek biti nezavisna suverena država.
[uredi] Geografija
San Marino se graniči sa dva italijanska regiona, na severoistoku sa Emilijom Romanjom i regionom Marke na jugozapadu. Ima površinu od 60,57 kvadratnih kilometara. Udaljenost između najsevernije i najjužnije granice San Marina iznosi 12 kilometra. Najviši vrh je Monte Titano čija visina je 739 metara.
Klima je mediteranskog tipa, ali je blaža nego u primorju zbog nadmorske visine. Leti temperatura varira od 20° do 30°, a zimi od -2° do 10°. Prosečne padavine iznose 550 mm godišnje.
[uredi] Ekonomija
San Marino nema prirodnih resursa, tako da se njegova teritorija pre svega koristi za poljoprivredu. Uzgajaju se žitarice, vino, masline i voće. Od životinja uzgajaju se goveda i svinje. Sve do šezdesetih godina prošlog veka stanovnici San Marina su živeli pre svega od poljoprivrede. Od tada počinju da se razvijaju i druge delatnosti kao što su zanastvo, trgovina i pre svega turizam. San Marino pre svega izvozi vino, lan, zanatske proizvode i markice. Prodaja markica predstavlja 10% bruto domaćeg proizvoda. Drugi veliki izvor profita je turizam, koji direktno ili indirektno čini 60% državne zarade. Stanovnici San Marina ne plaćaju nikakav ili vrlo mali porez. Prosečna godišnja zarada iznosi 10300 dolara. 52% aktivnog stanovništva radi u sektoru usluga, 41% u sekundarnom sektoru i 7% u poljoprivredi. Od januara 2002. zvanični novac San Marina je evro, a pre toga to je bila italijanska lira.
[uredi] Demografija
Populacija San Marina je 2002. iznosila 28753 stanovnika. Od toga su 83,1% osobe rođene u San Marinu, a 12% su italijani. Više od 13000 državljanina San Marina žive u inostranstvu. Zbog male teritorije gustina naseljenosti je velika i iznosi 475 stanovnika po km². 92,3% stanovništva su katolici, a 3% se izjašnjava da nema religiju.
[uredi] Administrativna podela
San Marino je podeljen u devet kastela (opština): San Marino (4.483 stanovnika), Seravale (9.265), Borgo Mađore (5.916), Domanjano (2.651), Fijorentino (2.031), Akvaviva (1.602), Faetano (1.050), Ćezanova (969) i Monteđardino (787).
[uredi] Sport
San Marino je poznat po trci Formule jedan. Trka se ne vozi na teritoriji San Marina već 100 km severozapadno odatle u Imoli. do toga je došlo 1980. kada je velika nagrada italije iz Monce prebačena u Imolu. Usled protesta odluka je sledeće godine poništena, a kako Italija nije mogla da ima dve trke, trka u Imoli se od 1981. vozi kao velika nagrada San Marina.
Iako San Marino ima malu populaciju ima sopstveni fudbalski šampionat i fudbalski savez osnovan 1931. Prvenstvo se sastoji iz petnaest ekipa koje su u početku podeljene u dve grupe od po sedam i osam ekipa, a zatim po tri prvoplasirane idu dalje i bore se za prvaka po kup formatu.
[uredi] Spoljašnje veze
Suverene države
Albanija • Andora • Austrija • Belgija • Belorusija • Bosna i Hercegovina • Bugarska • Vatikan • Gruzija1 • Grčka • Danska • Estonija • Irska • Island • Italija • Jermenija2 • Kazahstan1 • Kipar2 • Letonija • Litvanija • Lihtenštajn • Luksemburg • Mađarska • Malta • Moldavija • Monako • Nemačka • Norveška • Poljska • Portugal • Republika Makedonija • Rumunija • Rusija1 • San Marino • Slovačka • Slovenija • Srbija • Turska1 • Ujedinjeno Kraljevstvo • Ukrajina • Finska • Francuska • Holandija • Hrvatska • Crna Gora • Češka • Švajcarska • Švedska • Španija
Zavisne teritorije Akrotiri i Dekelija2 • Gernzi • Gibraltar • Grenland3 • Jan Majen • Olandska Ostrva • Ostrvo Man • Svalbard • Farska Ostrva • Džersi
Nepriznate zemlje Abhazija • Južna Osetija • Pridnjestrovlje • Nagorno-Karabah2 • Turska Republika Severni Kipar2 • Kosovo 4
Napomene: (1) Delom se nalaze u Aziji; (2) Nalaze se u Aziji, ali imaju društveno-političku povezanost sa Evropom; (3) Nalazi se u Severnoj Americi, ali ima društveno-političku povezanost sa Evropom; (4) nekoliko država priznalo nezavisnost, nije član Ujedinjenih nacija

