Saobraćajna nezgoda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Saobraćajna nezgoda
Saobraćajna nezgoda

Saobraćajna nezgoda je događaj na putu ili drugom mestu otvorenom za javni saobraćaj ili koji je započeo na takvom mestu, u kome je učestvovalo najmanje jedno vozilo u pokretu i u kome je jedno ili više lica poginulo ili povređeno ili je nastala materijalna šteta.[1][2] Pored termina saobraćajna nezgoda, koji je po zakonu o bezbednosti saobraćaja zvanični naziv, u srpskom jeziku se koriste i nazivi — saobraćajna nesreća, sudar ili udes, iako se, sa stanovišta nauke, to smatra nepravilnim izražavanjem. Termin „udes” se, po pravilu, koristi u železničkom i avionskom saobraćaju, dok se nesreća i sudar ne koriste nigde. Najčešći uzroci saobraćajnih nezgoda su nepoštovanje saobraćajnih propisa i neprilagođavanje brzine vremenskim uslovima. Saobraćajne nezgode su postale mera bezbednosti ljudi i imovine u oblasti društvenog života. Računa se da je od postanka motornog vozila do danas u saobraćajnim nezgodama drumskog saobraćaja poginulo preko 20 000 000, a oko 15 000 000 je bilo nesposobno za bilo kakav rad. U zadnje vreme u svetu godišnje pogine oko 250 000 ljudi, a lakše i teže povrede pretrpi preko 7 000 000 lica.

Saobraćajni sudari često dovode do povreda, invaliditeta, smrti i štete na imovini, kao i finansijskih troškova za društvo i pojedince koji su uključene. Drumski saobraćaj je najopasnija situacija sa kojom se ljudi svakodnevno susreću, ali brojke o žrtvama u takvim incidentima privlače manje medijske pažnje nego druge, ređe vrste tragedija.[3] To je rezultiralo sa 1,4 miliona smrtnih slučajeva u 2013. godini, u odnosu na 1,1 milion smrtnih slučajeva 1990. godine.[4] Oko 68.000 njih dogodilo se sa decom mlađom od pet godina.[4] Skoro sve zemlje sa visokim dohotkom imaju opadajuću stopu smrtnosti, dok većina zemalja sa niskim prihodima ima povećanje stope smrtnosti usled saobraćajnih sudara. Zemlje sa srednjim prihodima imaju najveću stopu sa 20 smrtnih slučajeva na 100.000 stanovnika, što čini 80% svih smrtnih slučajeva na putevima sa 52% svih vozila. Dok je stopa smrtnosti u Africi najviša (24,1 na 100.000 stanovnika), najniža stopa je u Evropi (10.3 na 100.000 stanovnika).[5]

Terminologija[uredi | uredi izvor]

Honda Accord je udarila u stranu drugog automobila. Leva strana je potpuno uništena.

Saobraćajni sudari se mogu klasifikovati prema opštim tipovima. Tipovi sudara uključuju frontalni, odlazak sa puta, zadnji, bočni sudar i prevrtanje.

Mnogi različiti termini se obično koriste za opisivanje sudara vozila. Svetska zdravstvena organizacija koristi termin povreda u saobraćaju,[6] dok Biro za popis stanovništva SAD koristi termin nesreće motornih vozila (lat. motor vehicle accidents, MVA),[7] a Transport Kanada koristi izraz „sudar u saobraćaju motornih vozila“ (MVTC).[8] Ostali uobičajeni termini uključuju automobilsku nesreću, saobraćajnu nesreću, saobraćajni kraš, sudar automobila, sudar motornih vozila (engl. motor vehicle collision, MVC), sudar sa ličnim povredama (engl. personal injury collision, PIC), sudar u drumskom saobraćaju (engl. road traffic collision, RTC), i saobraćajni incident (engl. road traffic incident, RTI), kao i više nezvaničnih termina uključujući nagomilavanje i savijanje branika.

Neke organizacije su počele da izbegavaju termin nesreća, umesto toga dajući prednost terminima kao što su sudar, kolizija ili incident.[9][10] To je zato što termin nesreća podrazumeva da niko nije kriv, dok je većina saobraćajnih sudara posledica vožnje pod uticajem, prekomerne brzine, ometanja poput mobilnih telefona ili drugog rizičnog ponašanja.[11][12][13][14]

Istorijski gledano, u Sjedinjenim Državama, upotreba alternativnih termina bila je kritikovana zbog sprečavanja poboljšanja bezbednosti, na osnovu ideje da kultura krivice može obeshrabriti uključene strane da u potpunosti otkriju činjenice i tako osujeti pokušaje da adresiraju stvarne uzroke problema.[15]

Uzroci saobraćajnih nezgoda[uredi | uredi izvor]

Svaka saobraćajna nezgoda je rezultat narušavanja nezakonitosti ili odnosa u saobraćaju, sistemu koji uključuje učesnike u saobraćaju, subjekte koji se brinu o njegovom odvijanju, vozila, put, klimatske uslove i druge faktore ili narušavanja normalnog funkcionisanja jednog od elemenata tog sistema. Okolnosti pod kojima se dogodila neka saobraćajna nezgoda opisuju uslove u kojima je ona nastala. One mogu doprineti da zbog osnovnih uzroka dođe (ili ne) do saobraćajne nezgode. Tako se najčešće navode okolnosti, koje zvanična statistika navodi kao uzroke:

  • neodgovarajuća (nebezbedna, neprilagođena) brzina
  • uticaj alkoholisanog stanja
  • mokar kolovoz
  • magla
  • neosvetljen (taman) put
  • skretanje ili okretanje na putu, itd.

Prve dve od navedenih okolnosti su u sferi faktora „čovek”, dok su ostale u sferi „okoline”, odnosno u sferi faktora „put”, „vozilo” ili „okolina”, a u zavisnosti da li se polazi od podele na četiri, tri ili dva osnovna faktora bezbednosti saobraćaja.

Uviđaj saobraćajnih nezgoda[uredi | uredi izvor]

Pod uviđajem podrazumevamo izlazak na lice mesta nastajanja saobraćajne nezgode radi pregleda tj. uvida i prikupljanja (snimanja) postojećeg zatečenog stanja. Prema tome uviđaj saobraćajne nezgode omogućava da se neposrednim pregledom i uvidom lica mesta utvrde sve okolnosti i činjenice vezane za nastajanje saobraćajne nezgode. Zbog toga je potrebno da se pronađu, prikupe i fiksiraju svi materijalni elementi i dokazi o nastajanju saobraćajne nezgode, kako bi se na osnovu njih utvrdilo da li je učinjenim postupcima koji su za posledicu imali saobraćajnu nezgodu, izvršeno krivično delo protiv bezbednosti saobraćaja, saobraćajni prekršaj ili je saobraćajna nezgoda nastala zbog više sile, iz krajnje nužde ili nekog drugog razloga. U praksi postoje tri slučaja:

  1. Saobraćajna nezgoda sa vrlo malom materijalnom štetom (do 200€) gde se učesnici nezgode mogu sami sporazumevati pa uviđajna ekipa ne izlazi na lice mesta.
  2. Lakše saobraćajne nezgode samo sa materijalnom štetom do određenog iznosa kada na lice mesta izlazi samo ekipa policije koja vrši uviđaj.
  3. Teške saobraćajne nezgode sa povređenim (lakšim i teškim) i smrtno stradalim licima kada na lice mesta izlazi kompletna ekipa za uviđaj zbog elemenata krivičnog dela.

Uviđajnu ekipu sačinjavaju:

  • Istražni sudija koji rukovodi uviđajem
  • Kriminalistički tehničar koji snima i pravi potrebnu uviđajnu dokumentaciju;
  • Ovlašćeni radnik MUP-a sa zapisničarom koji obezbeđuje lice mesta saobraćajne nezgode i vodi zapisnik;

U težim slučajevima saobraćajne nezgode uviđajna ekipa mora biti proširena:

  • Javni tužilac koji na osnovu prikupljenih materijalnih dokaza, a na predlog sudije, podiže optužnicu;
  • Veštaka različitih struka.

Nadležnost određene uviđane ekipe je utvrđena za svako područje ili određenu kategoriju puta. Uviđaj bi trebalo izvršavati odmah po nastajanju saobraćajne nezgode, jer sa protokom vremena i neobezbeđivanjem mesta saobraćajne nezgode može doći do premeštanja ili uništenja određenih predmeta, tragova, i drugih elemenata bitnih za utvrđivanje okolnosti pod kojima je nastala nezgoda.

Tragovi saobraćajnih nezgoda[uredi | uredi izvor]

Nauka koja se bavi proučavanjem tragova naziva se trasologija. Saobraćajna trasologija proučava tragove saobraćajne nezgode.

Za analizu tragova, njihov oblik, položaj, intenzitet, vrstu koji su u direktnoj vezi sa saobraćajnom nezgodom potrebno ih je na licu mesta snimiti, izuzeti ili fiksirati. Od kvaliteta snimljenih tragova zavisi i dalja analiza saobraćajne nezgode. Različiti tragovi u različitim situacijama imaju i različiti značaj. Kriminalistički značaj tragova se odnosi na mogućnost da se na osnovu tog traga utvrdi da li se radi o saobraćajnoj nezgodi o slučajnom događaju ili drugom delu npr. ubistvu, i da se izvrši eliminacija i indentifikacija lica ili vozila koja su učestvovala u saobraćajnoj nezgodi.

Na osnovu tragova može se utvrditi sledeće:

  • brzine učesnika;
  • pravci kretanja vozila;
  • smerovi kretanja vozila;
  • mesto sudara;
  • usporenje vozila;
  • elementi za prostorno-vremensku analizu.

Obezbeđenje tragova saobraćajne nezgode podrazumeva sprečavanje njihovog pomeranja, promene ili uništavanje. Posebno je važno sprečiti one promene koje bi umanjile značaj traga ili bi doprinele nekorektnim analizama traga. Osnovni sadržaj obezbeđenja saobraćajne nezgode odnosi se na sprečavanje novih saobraćajnih nezgoda, na obezbeđenje tragova i predmeta, na obezbeđenje lica, na obezbeđenje vozila i tereta (od krađe, od požara i sl.) i na regulisanje saobraćaja u zoni mesta saobraćajne nezgode.

Žrtve saobraćajnih nezgoda[uredi | uredi izvor]

Mnoge poznate ličnosti stradale su kao žrtve saobraćajnih nezgoda, a neke od njih su:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Global Burden of Disease Study 2013, Collaborators (22. 8. 2015). „Global, regional, and national incidence, prevalence, and years lived with disability for 301 acute and chronic diseases and injuries in 188 countries, 1990-2013: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2013.”. Lancet (London, England). 386 (9995): 743—800. PMC 4561509Slobodan pristup. PMID 26063472. doi:10.1016/s0140-6736(15)60692-4. 
  2. ^ GBD 2013 Mortality and Causes of Death, Collaborators (17. 12. 2014). „Global, regional, and national age-sex specific all-cause and cause-specific mortality for 240 causes of death, 1990-2013: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2013.”. Lancet. 385: 117—71. PMC 4340604Slobodan pristup. PMID 25530442. doi:10.1016/S0140-6736(14)61682-2. 
  3. ^ Peden, Margie; Scurfield, Richard; Sleet, David; et al. (2004). World report on road traffic injury prevention. Geneva: World Health Organization. ISBN 9241562609. Pristupljeno 9. 10. 2020. 
  4. ^ a b Murray, Christopher J L (17. 12. 2014). „Global, regional, and national age-sex specific all-cause and cause-specific mortality for 240 causes of death, 1990-2013: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2013.”. Lancet. 385 (9963): 117—71. PMC 4340604Slobodan pristup. PMID 25530442. doi:10.1016/S0140-6736(14)61682-2. 
  5. ^ Global status report on road safety 2013: Supporting a decade of action (na jeziku: engleski i ruski). Geneva, Switzerland: world health organization WHO. 2013. ISBN 978-92-4-156456-4. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 3. 2013. g. Pristupljeno 3. 10. 2014. 
  6. ^ „WHO | World report on road traffic injury prevention”. 
  7. ^ „The 2009 Statistical Abstract: Motor Vehicle Accidents and Fatalities”. Arhivirano iz originala 25. 12. 2007. g. 
  8. ^ „Statistics and Data - Road and Motor Vehicle Safety - Road Transportation - Transport Canada”. 
  9. ^ „Traffic Scotland > Current Incidents”. Arhivirano iz originala 13. 01. 2022. g. Pristupljeno 21. 10. 2022. 
  10. ^ „M1 Motorway”. 
  11. ^ „It's No Accident: Advocates Want to Speak of Car 'Crashes' Instead”. The New York Times. 2016-05-22. Pristupljeno 2018-05-30. 
  12. ^ „When a car 'crash' isn't an 'accident' — and why the difference matters”. The Washington Post. 2015-08-24. Pristupljeno 2018-05-30. 
  13. ^ „Saving Lives and Protecting People from Injuries and Violence” (PDF). Pristupljeno 8. 3. 2020. 
  14. ^ Hot Fuzz clip: Accident Implies There's Nobody To Blame (na jeziku: engleski), Arhivirano iz originala 2021-10-30. g., Pristupljeno 2021-06-14 
  15. ^ Charles, Geoffrey (11. 3. 1969). „Cars And Drivers Accident prevention instead of blame”. The Times. „Quoting from JJ Leeming in Accidents and their prevention: "Blame for accidents seems to me to be at best irrelevant and at worst actively harmful." ... "Much of the Leeming case is that by attributing blame and instituting proceedings against the motorist, the law virtually guarantees that none of the participants will be wholly truthful, so that the factors that really led to the accident are never discovered." 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Inić m.: BEZBEDNOST DRUMSKOG SAOBRAĆAJA, Novi Sad, 1991.
  • Dragač R. I Vujanić M.: BEZBEDNOST SAOBRAĆAJA - II deo, Beograd, S. F., 2002.
  • Vukičević R.: REGULISANjE I BEZBEDNOST SAOBRAĆAJA, Beograd, 1995.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]