Satelit

Iz projekta Википедија

Skoči na: navigacija, pretraga
Za ostale upotrebe, pogledajte Satelit (višeznačna odrednica).

Satelit je nebesko telo koje kruži oko drugog nebeskog tela znatno veće mase. Satelit može biti prirodni i veštački. Zemljin prirodni satelit je Mesec. Veštački sateliti uglavnom služe za opažanje i snimanje promena na Zemlji, za šta se koristi termin daljinska detekcija (eng.Remote sensing), ili za telekomunikacije.

Dakle, pod satelitom najčešće podrazumevamo svaki prirodni objekat koji rotira oko planete. U posebnim slučajevima, kada oba rotirajuća objekta ispunjavaju uslove Međunarodne Astronomske Zajednice da budu planete, može se govoriti o sistemu sestrinskih (dvojnih) planeta. Ipak, čak i u tom slučaju, jednoj od njih (onoj po veličini i masi manjoj od druge) biće dodeljen status meseca. Međutim, pod satelitom ne podrazumevamo samo i isključivo objekte koji rotiraju oko planeta. Godine 1993., u pojasu asteroida je pronađen dvojni asteroid, koji se sastoji od dva segmenta koji rotiraju jedan oko drugog. To je 234 Ida oko koje rotira Daktil. Ovo predstavlja dokaz da postoje i asteroidi koji imaju satelite.

[uredi] Sateliti Sunčevog sistema

U Sunčevom sistemu postoji 158 satelita. Planete bez pratilaca su Merkur i Venera. Posle njih ide Zemlja sa Mesecom, zatim Mars sa dva pratioca, Fobosom i Deimosom, Pluton sa najmanje tri, pa onda planete sa više satelita.

O postanku satelita postoji više teorija od kojih su najvažnije tri. Nijedna od njih, ipak ne pobija prethodnu, i sve tri su, izgleda, tačne. Prva kaže da su sami nastali od iste materije nebule od koje su nastale i planete. Veća nebeska tela su ih, potom, uhvatila u svoje gravitaciono polje. Po drugoj, sudarom već formiranih nebeskih tela nastala su manja, koja su opet kasnije uhvaćena u neko gravitaciono polje. Po trećoj teoriji, neki sateliti su asteroidi i planetoidi zarobljeni u orbiti neke planete.

Svi sateliti imaju pravilne orbite, što znači da je jedna strana meseca uvek okrenuta planeti oko koje isti orbitira. Postoje, međutim, neki izuzeci, kao što su Hiperion i Fibi, Saturnovi sateliti, koji imaju haotičnu rotaciju, uglavnom zbog spoljašnjih uticaja. Sama Fibi nije čak ni u čvrstom stisku Saturna, jer se nalazi na prevelikoj udaljenosti.

Najveći sateliti u Sunčevom sistemu su Jupiterov Ganimed i Saturnov Titan. Prate ih Kalisto, koji je takođe Jupiterov pratilac, zatim Zemljin Mesec u klasi sa Ioom i Evropom, zatim Triton, Haron i Encelad, Hiperion, Fibi, Pandora, Tarvos, Kritni...