Sajma

Koordinate: 61° 15′ S; 28° 15′ I / 61.25° S; 28.25° I / 61.25; 28.25
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sajma
Sajma
Koordinate61° 15′ S; 28° 15′ I / 61.25° S; 28.25° I / 61.25; 28.25
Zemlje basena Finska
Površina4.279 km2 (1.652 sq mi)[1] km2
Pros. dubina17 m (56 ft) m
Maks. dubina86 m (282 ft)[1] m
Zapremina36 km3 (8,6 cu mi) km3
Nad. visina76 m (249 ft) m
Sajma na karti Finske
Sajma
Sajma
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi
Slika kanala na jezeru Sajma

Sajma ili Sajmen (fin. Saimaa, šved. Saimen) je mreža jezera u jugoistočnom delu Finske blizu rusko-finske granice. Površina jezera iznosi oko 1.377 km² (sa sporednim jezerima 1.760 km²) a sa susednim većim jezerima sa kojima je povezano sistemom kanala i otoka 4.400 km².[2] Jezero Sajma je najveće jezero u Finskoj a četvrto po veličini u Evropi. Dubina jezera je oko 82 metra, a nalazi se na nadmorskoj visini od 76 m. Jezero je veoma dobro razuđeno i dužina njegove obale iznosi skoro 15.000 km što je čini najdužom obalnom linijom na svetu.[3]

Jezero ima visoke, stenovite obale i preko 14.000 ostrva ukupne površine od oko 660 km².[3] Najvažnija naselja na obali jezera su: Lapenranta (fin. Lappeenranta), Imatra (fin. Imatra), Savonlina (fin. Savonlinna) i Mikeli (fin. Mikkeli) - glavno pristanište. Na jezeru se ukupno nalazi oko 60 pristaništa. Otoka jezera je reka Vuoksen koja ga spaja sa najvećim evropskim jezerom Ladogom (Rusija).

Jezero je povezano Sajma kanalom (dužine 42,5 km) sa Finskim zalivom. Ostali kanali jezero Sajma spajaju sa manjim jezerima u istočnoj Finskoj i čine mrežu vodenih puteva. Ovi vodeni putevi se uglavnom koriste za transport drveta, minerala, metala, celuloze, ali i za potrebe turizma.

Ime Sajma verovatno dolazi od neuralskog, neindoevropskog supstratnog jezika.[4]

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Predeo oko jezera bio je bogat šumom. Međutim intenzivna seča šume i spaljivanje radi dobijanja zemljoradničkih površina su uništili veliki deo šuma. Deo starih šuma se očuvao samo u dva nacionalna parka (Linnansaari i Kolovesi) kao i na ostrvima koja su i dalje prekrivena šumom. Ova dva nacionalna parka su takođe i stanište jedna od dve slatkovodne vrste tuljana (Phoca hispida saimensis) koja živi u ovom jezeru.

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Zalazak sunca na jezeru Sajma

Region oko jezera Sajma je nastao usled delovanja kontinentalnog ledenog pokrivača (lednika) za vreme poslednjeg ledenog doba. Topljenjem sloja leda debelog oko 1 kilometar nastala je površina sa udubljenjima, koja su se ispunila vodom, a od njih je nastalo jezero Sajma.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nastalo je glacijala topljenjem krajem ledenog doba. Glavni gradovi na obali jezera su Lapenranta, Imatra, Savonlina, Mikeli, Varkaus i Joensu. Pre oko 6000 godina, drevno jezero Sajma, za koje se procenjuje da je pokrivalo skoro 9.000 km2 (3.500 sq mi) u to vreme, naglo je ispušteno kroz novi ispust. Ovaj događaj je stvorio hiljade kvadratnih kilometara novih zaostalih močvara.[5] Nakon ovog događaja, region je zabeležio populacioni maksimum u decenijama koje sledile da bi se kasnije vratio ekološkom razvoju prema starim borealnim četinarskim šumama što je pratio pad populacije.

Topografija[uredi | uredi izvor]

Reka Vuoksi teče od Sajme do Ladoškog jezera.[6][7][8][9] Većina jezera je bogata ostrvima, a uski kanali dele jezero na mnoge delove, od kojih svaki ima svoja imena (glavni baseni uključuju Sur-Sajma, Orivesi, Puruvesi,[10][11] Haukivesi, Jevesi, Pihlajavesi i Piheselke). Dakle, Sajma pokazuje sve glavne tipove jezera u Finskoj na različitim nivoima eutrofikacije.[12]

Na mestima u basenu Sajma (područje veće od jezera), „ovde ima više obale po jedinici površine nego bilo gde drugde na svetu, ukupna dužina je skoro 15.000 km (9.300 mi). Broj ostrva u regionu, 14.000, takođe pokazuje kakav lavirint detalja ima sistem.“[13]

Prirodni resursi[uredi | uredi izvor]

Pusa hispida saimensis, takođe poznata kao sajmska prstenasta foka, in 1956.

Ugrožena slatkovodna foka, sajmska prstenasta foka, živi samo na Sajmi.[14][15][16] Još jedna od ugroženih vrsta jezera je sajmski losos.[17]

Zbog bogatih, lako dostupnih naslaga azbesta, obale jezera su najverovatnije poreklo azbest-keramike, vrste grnčarije pravljene između v. 1900. pne – 200. godine.

Područja oko jezera Sajma su veoma popularna lokacija za letnje kolibe, kao i za krstarenja jezerom.

Sajmanski kanal[uredi | uredi izvor]

Kanal Sajma od Lauricale,[18] Lapenranta do Viborga povezuje Sajmu sa Finskim zalivom.[19][20] Drugi kanali povezuju Sajmu sa manjim jezerima u istočnoj Finskoj i formiraju mrežu vodenih puteva. Ovi plovni putevi se uglavnom koriste za transport drveta, minerala, metala, celuloze i drugog tereta, mada turisti koriste vodene puteve.

Značajni ljudi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Suur-Saimaa”. Järvi-meriwiki (na jeziku: finski). Finnish Environment Institute. 9. 3. 2021. Pristupljeno 22. 2. 2023. „The total surface area [of Suur-Saimaa] is 427,946.4 hectares and its greatest depth is 85.81 meters. 
  2. ^ Mala enciklopedija Prosveta iz 1959. godine navodi 1.300 metara
  3. ^ a b „Virtual Finland: Saimaa - the heart of Finnish lakeland”. Virtual.finland.fi. Arhivirano iz originala 19. 01. 2009. g. Pristupljeno 9. 11. 2010. 
  4. ^ „Saimaa”. Kotimaisten kielten keskus. 
  5. ^ Markku Oinonen et al. (2014) Event reconstruction through Bayesian chronology: Massive mid-Holocene lake-burst triggered large-scale ecological and cultural change; url=http://hol.sagepub.com/content/24/11/1419.abstract
  6. ^ Helimski, Eugene (2008). „LADOGA AND PERM REVISITED”. Studia Etymologica Cracoviensia. Cracow University. 13 (1): 75—88. Pristupljeno 5. 5. 2020. 
  7. ^ Sorokin, Aleksander I.; et al. (1996). „New morphometrical data of Lake Ladoga”. Hydrobiologia. 322 (1–3): 65—67. S2CID 28835088. doi:10.1007/BF00031806. 
  8. ^ Amantov, A.; Laitakari, I.; Poroshin, Ye (1996). „Jotnian and Postjotnian: Sandstones and diabases in the surroundings of the Gulf of Finland”. Geological Survey of Finland, Special Paper. 21: 99—113. Pristupljeno 27. 7. 2015. 
  9. ^ Stroeven, Arjen P.; Hättestrand, Clas; Kleman, Johan; Heyman, Jakob; Fabel, Derek; Fredin, Ola; Goodfellow, Bradley W.; Harbor, Jonathan M.; Jansen, John D.; Olsen, Lars; Caffee, Marc W.; Fink, David; Lundqvist, Jan; Rosqvist, Gunhild C.; Strömberg, Bo; Jansson, Krister N. (2016). „Deglaciation of Fennoscandia”. Quaternary Science Reviews. 147: 91—121. Bibcode:2016QSRv..147...91S. doi:10.1016/j.quascirev.2015.09.016Slobodan pristup. 
  10. ^ Puruvesi. Puruvesi in Järviwiki Web Service. Finnish Environment Institute. Retrieved 2014-03-08.
  11. ^ Etelä-Savon ympäristökeskus: Puruvesi. Retrieved 2014-03-08.
  12. ^ Making of Järven tarina.
  13. ^ Hämäläinen, Arto (novembar 2001). „Saimaa – Finland's largest lake”. Virtual Finland. Arhivirano iz originala 14. 2. 2008. g. 
  14. ^ „Endangered and Threatened Species under NMFS' Jurisdiction” (PDF). United States Fish & Wildlife Service. 6. 4. 2010. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 11. 2020. g. Pristupljeno 11. 11. 2010. 
  15. ^ „Saimaa Ringed Seal”. Pristupljeno 22. 12. 2018. 
  16. ^ Palo, J.U. (2003). „Postglacial loss of microsatellite variation in the landlocked Lake Saimaa ringed seal”. Conservation Genetics. 4 (2): 117—128. ISSN 1566-0621. doi:10.1023/a:1023303109701. 
  17. ^ McClane, A.J. (april 1973). „Fishing: The Missing Link”. Field & Stream. LXXVII (12): 144. Pristupljeno 20. 3. 2013. 
  18. ^ „Lappeenrannan Map Service”. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  19. ^ „Information on the Saimaa Canal locks”. Finnish Transport Infrastructure Agency. Pristupljeno 2020-03-15. 
  20. ^ „Russian-Finnish agreement on the lease of Saimaa Canal ratified”. President of Russia. 20. 11. 2011. Pristupljeno 27. 4. 2019. 
  21. ^ Liukkonen, Petri. „Maxim Gorky”. Books and Writers (kirjasto.sci.fi). Finland: Kuusankoski Public Library. Arhivirano iz originala 6. 7. 2009. g. 
  22. ^ „Nomination Database”. The Nobel Prize (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 28. 6. 2018. g. Pristupljeno 10. 12. 2018. 
  23. ^ „Tsarist government”. 3. 12. 2012. 
  24. ^ „The fire that did not cease”. The Economist. 19. 2. 2015. 
  25. ^ Figes, Orlando: A People's Tragedy: The Russian Revolution 1891–1924. The Bodley Head, London (2014). p. 202

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]