Svastika (simbol)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hindu svastika sa kracima okrenutim udesno.

Svastika (sanskrit: स्वस्तिक [svástika] — „dobrobit“) je ekvilateralni krst sa kracima iskrivljenim pod pravim uglom. Crta se sa početnom gornjom linijom usmerenom u donju () ili u desnu stranu (). Naziva se još i kukasti krst ili tetra-gamadion. Tradicionalno se prikazuje sa središnjom linijom u horizontalnom položaju ali ponekad i pod uglom od 45°.

Svastika je sveti simbol u budizmu, hinduizmu i džainizmu. Hindu verzija je ukrašena tačkama u svakom kvadrantu. Danas je na Zapadu poznatija kao simbol Nacističke partije pre i tokom Drugog svetskog rata.

Uopšteno[uredi | uredi izvor]

Pretpostavlja se da je motiv svastike prvi put upotrebljen u neolitskoj Evroaziji. Svastika je takođe upotrebljavana i u izvornim severnoameričkim kulturama i to naizgled nezavisno od njene upotrebe u drugim delovima sveta. Svastika se takođe nalazi u opštoj upotrebi u građanskim i religijskim ceremonijama u Indiji. Mnogi indijski hramovi, venčanja, festivali i proslave ukrašeni su simbolom svastike. U jugoistočnu Aziju simbol je stigao posredstvom hindu kraljeva i danas predstavlja sastavni deo hinduizma na Baliju i čest prizor u Indoneziji. Simbol takođe ima drevne korene i u Evropi gde se pojavio na artefaktima iz perioda prethrišćanske kulture. Do početka 20. veka nalazio se u širokoj upotrebi širom sveta kao simbol sreće i blagostanja.

Nacistička svastika

Međutim, od usvajanja svastike kao simbola nemačke Nacional-socijalističke radničke partije i Adolfa Hitlera, u Evropi i Severnoj Americi, simbol uglavnom asocira na fašizam, rasizam, Drugi svetski rat i holokaust. Pre toga simbol je imao izuzetan značaj u istraživanju Hajnriha Šlimana koji ga je otkrio tokom iskopavanja Troje, i koji ga je smatrao pouzdanim dokazom o migraciji indoevropskih naroda (Arijevaca). Šliman je pronađeni simbol uporedio sa simbolima na drevnoj nemačkoj grnčariji i na grčku i vedsku kulturu.

Upravo zbog toga nacisti su izabrali svastiku za svoj simbol želeći da na taj način istaknu svoje arijevsko poreklo, koncept koji će kasnije podržati teoretičari kao što je Alfred Rozenberg koji je zagovarao teoriju po kojoj je nordijska rasa gospodara potekla iz severne Evrope. Svastika se danas nalazi u upotrebi kao simbol neonacističkih organizacija u Evropi i Severnoj Americi. Organizacije koje se bore za ljudska prava u Evropi i Severnoj Americi koriste ovaj znak da bi pojedine organizacije okarakterisale kao fašističke ili nacističke. U Aziji i Africi svastika se i danas koristi u svom originalnom značenju, a organizacije koje se bore za ljudska prava je koriste kao simbol sreće i blagostanja.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Najstarija svastika deo je tzv. Vinčanskog pisma i može se videti na primercima grnčarije datirane oko 4.000 god. p. n. e. Isti simbol pojavljuje se i kao deo induskog pisma iz perioda oko 3.000. godine p. n. e. Otuda verovatno i upotreba ovog simbola koja se do danas zadržala u hindu, đainskoj i budističkoj kulturi. Grnčarija iz perioda od oko 2.000 god. p. n. e. pronađena u Sintašti je takođe ukrašena simbolom svastike. Simboli nalik svastici javljaju se i u bronzanom i gvozdenom dobu u oblasti severnog Kavkaza (Kobanska kultura) i Azarbejdžana, kao i kod Skita i Sarmata. U svim ovim kulturama, sa izuzetkom južne Azije, simbol svastike nije imao neki poseban značaj već se javlja samo kao jedana od varijacija sličnih simbola različite složenosti.

U antičkom periodu, svastika je često korišćena od strane Hetita, Kelta i Grka. Pojavljuje se i u drugim azijskim, evropskim, afričkih i severnoameričkim kulturama — ponekad kao geometrijski motiv, a ponekad kao religijski simbol. Svastika je sveti simbol u hinduizmu, budizmu i đainizmu.

Učestalost simbola svastike je lako objasniti kao pojavu jednog vrlo jednostavnog simbola koji je nastao samostalno u svim društvima koja su izrađivala predmete od pruća. Svastika je oblik koji se ponavlja na ivici prilikom pletenja četvrtastih predmeta. Druge teorije pokušavaju da uspostave vezu sa kulturnom difuzijom ili objasne samostalnu pojavu ovog simbola u različitim udaljenim civilizacijama u skladu sa Jungovom idejom o kolektivnom nesvesnom.

Iako se postojanje svastike na američkom kontinentu može objasniti postojanjem kultura koje su izrađivale predmete od pruća, njeno prisustvo u Americi slabi teoriju kulturne difuzije. Iako postoje teorije po kojima je svastika tajno preneta u Severnu Ameriku od strane rane Euroazijske pomorske civilizacije, najverovatnije je došlo do nezavisnog razvoja ovog simbola na tlu Amerike.

Kometa/ptica hipoteza[uredi | uredi izvor]

Dve vaze u obliku sove iz Šlimanove knjige Ilios.

Još jedno zanimljivo objašnjenje porekla ovog simbola dao je čuveni astronom Karl Sagan u svom delu „Kometa“. Sagan je u svom delu prikazao drevni kineski rukopis na kome su prikazane varijacije repa komete: na crtežima su uglavnom prikazane različite jednostavne varijacije izgleda repa komete, ali je na poslednjem crtežu koji podseća na svastiku prikazano jezgro komete sa četiri savijena zraka koja izviru iz nje. Sagan je pretpostavio da se nekada davno kometa veoma približila Zemlji da su mlazevi vrelog gasa koji su izbijali iz nje i bili savijeni zbog njene rotacije, postali vidljivi golim okom što je dovelo do nastanka simbola svastike širom sveta. Bob Kobres je u knjizi „Komete i propast bronzanog doba“ (1992) izneo tvrdnju da je kometa prikazana na svilenom atlasu iz perioda dinastije Han bila nazvana „dugorepa fazanska zvezda“ zbog svoje sličnosti sa ptičijom nogom i da većina motiva nalik na svastiku, uključujući i motive koje je otkrio Šliman, reprezentuju ptičje tragove.

Svastika u ranom hinduizmu[uredi | uredi izvor]

Svastika je sveti simbol u hinduizmu, budizmu i đainizmu u kojima se javlja već od 6. veka p. n. e. U hinduizmu svastika ima različita značenja: sreća, Sunce, Brama ili koncept samsare. Budizam, koji se krajem prvog milenijuma značajno proširio u Jugoistočnoj Aziji dotičući Kinu, Koreju i Japan, zaslužan je za širenje ovog simbola. Smatra se da se upotreba svastike od strane bon vere u Tibetu, kao i sanskritskih religija kao što su cao dai u Vijetnamu i Falun Gong u Kini takođe može pripisati širenju budizma. Do upotrebe svastike od strane akanske civilizacije u jugozapadnoj Africi najverovatnije je došlo na sličan način zahvaljujući kulturnom transferu duž puta robova oko 1500 god. p. n. e.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]


Srbija[uredi | uredi izvor]

Nadgrobni spomenik sa svastikom, Rajačke Pimnice, polovina XVIII veka, foto: Jelena Šolak

Na prostoru Srbije se može naći na podnom mozaiku grada Naisa iz prehrišćanskog perioda kao i na pojedinim nalazima sa arheološkog lokaliteta Lepenski Vir. Svastika je takođe prisutna na rukotvorinama narodne radinosti kao što su ćilimi i narodne nošnje, gde služi kao simbol Sunca i dobrostanja. Na groblju u Rajačkim Pimnicama, između Negotina i Zaječara postoji više srpskih nadgrobnih spomenika iz druge polovine XVIII i XIX veka na kojima je prikazana svastika u značenju solarnog simbola.

Rusija[uredi | uredi izvor]

Ilustracija skaske o Aljoši Popoviču, Ivan Bilibin, 1902.

Kao i u drugim slovenskim zemljama, upotreba svastike kao simbola je vrlo česta u Rusiji u predmetima narodne radinosti i umetničkim delima inspirisanim slovenskom religijom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]