Базилика Свете Марије на небеском жртвенику

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Santa Maria in Aracoeli
Santa Maria in Aracoeli
Osnovne informacije
Religijakatolicizam
GradRim
DržavaItalija
RegionLacio
BiskupijaRimska biskupija
Arhitektonski opis
Arhitekt(i)Aldus[1]
Stil arhitekturegotika
Početak izgradnjeXIII vek

Bazilika Svete Marije na nebeskom žrtveniku (ital. Basilica di Santa Maria in Ara Coeli) je bazilika u Rimu sagrađena na samom vrhu Kapitolija.

Ime[uredi | uredi izvor]

Prvobitni naziv crkve bio je Santa Maria u Capitolo, budući da je sagrađena na Kapitolu za vreme antičke rimske vladavine, ali je tokom 14. veka preimenovana. Prema Avgustovskoj legendi bazilika je sarađena na mestu gde je sibila (Tiburtine Sibyl) prorekla dolazak Hristovog rođenja. Juleju Cezaru se prikazala žena sa detetom za koju se kasnije verovalo da je reč o Bogorodici Mariji i Isusu Hristu. Zasenjean proročanstvom rimski imperator Avgus, naredio je da se na tom mestu sagradi oltar „Božijem prvorođenčetu“.

Današnji naziv datira još iz 1342. godine kada je i počela njegova popularizacija da bi se na kraju usvojio kao zvaničo ime crkve.

Često se bazilika, od strane lokalnih žitelja naziva i Kapitolijeva crkva ili Kapitolijeva bazilika, zbog samog mesta na kojem se nalazi.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Hram je sagrađen na ostacima Junonaog hrama, građen nad Arksom. Iako se sa sigurnošću ne može utvrditi ko je graditelj Marijine bazilike, unutar nje nalazi se nadgrobna spomen ploča na kojoj je uklesano da je Aldus bio glavni osnivač i nadzornik graditeljskih radova.

Opis[uredi | uredi izvor]

Bočni ulaz u baziliku iznad kojeg se nalazi mozaik Bogorodice sa detetom i dva anđela.

Crkva poseduje tri ulaza, otvarani i rekonstruisani tokom vekova. Do glavnog crkvenog ulaza stiče se takozvanim subištem od 124 stubova. Ti stubovi su nahnadno izgrađeni tokom 1348. godine kad zahvalnost i dar Bogorodici što je grad oslobodila od kuge koja je odnela mnogobrojne živote. Stepenište je svečano otvorio poznati rimski političar i tribun Cola di Rienzo, čiji se kip nalazi do leve ograde bazilike.

Drugi najznačajniji ulaz je sa bočne strane. Većina turista za ulaz u baziliku koristi isključivo ovaj ulaz. Njegova značajnost ogleda se u mozaiku iznad njega koji oslikava Bogorodicu i dva anđela.

Crkva ima nezavršenu fasadu od crvene opeke sa tragovima mozaika iz kasnog 13. veka.

Raskošni plafon sa pozlaćenim, geometrijski pravilnim, konturama sagrađn je tokm 16. veka u čast pobede vojvode i princa Marcantonio Colonna. On je 1571. sa hrišćanskom flotom uspeo da pobedi tursku vojku u čuvenoj bici kod Lepanta.

Na središnjem oltaru nalazi se drvena ikona Madone iz Arakoeli koja se prepisuju Luki Jevanđelistu. Međutim stručnjaci sumnjaju u autentičnos ikone i procenjuju da ona datira iz period između 6 i 9 veka.

Jedan od najpoznatijih predmeta u bazilici svakako je statua malog deteta, koja predstavlja Isusa. Isklesana je u 15. veku u maslinovom drvetu iz Getsimanskog vrta. Mnogi Rimljani veruju u njena čudotvorna svojsta. Nažalost statua je ukradena u februaru 1994. i nikada nije pronađena. Međutim danas se koristi novonapravljeni indetični primerak ukradenog Banbina. U vreme božića Santa Bambino, kako je nazivaju italijan, isnosi se iz svoje kapele i polaže se u centralnom delu crkve. Mnogobrojni vernici prilaze i dodiruju je, verujući u njene izlečiteljske moći.

U samoj crkvi nalazi se i deo posmrtnih ostataka Svete Julije Helene, majke cara Konstantina. Jelenine mošti bile su mnogo puta kradene iz Rima pa su njeni sačuvani delovi preneti u Francusku a ostatke na zahtev pape Inoćentija II, položeni u Baziliku Svete Marije, ne bi li ih zaštitio od lopova. U crkvi su sahranjeni i Katarina Kosača Kotromanić, Srpkinja pretposlednja bosanska kranjica, i papa Honorije II. Kraljica Katarina je izbegla iz Bosne i živela u Rimu 1466-1478. godine, i to u kući u kojoj je i slavni umetnik Rafael kasnije živeo.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Slobodan Maldni: Enciklopedija 3 i 4 [1][mrtva veza], pp. 16(PDF)
  2. ^ "Branik", Novi Sad 1903.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]