Sveti Valentin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sv. Valentin, zaštitnik zaljubljenih kod rimokatolika

Sveti Valentin je bio episkop i mučenik, a živeo je u 3. veku. Pogubljen je 269. godine odsecanjem glave u doba kad je Rimskim carstvom vladao car Klaudije II.

Veruje se da je razlog pogubljenja bio taj što je Klaudije verovao da su neoženjeni muškarci bolji vojnici i nije želeo da se oni žene dok traju ratovi, dok se biskup Valentin protivio tome i organizovao je tajna venčanja za koja je Klaudije saznao. Zbog toga je bačen u tamnicu i nad njime je izvršena smrtna kazna 14. februara.[1][2]

Kasnije je car Julije I u 4. veku nad njegovim grobom podigao baziliku, i od se tada taj svetac počeo slaviti među hrišćanima.

U 15. veku je ovaj svetac povezan sa praznikom zaljubljenih (dan zaljubljenih), što se održalo do danas.

Dan Svetog Valentina kod katolika je 14. februar.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Zašto je Dan zaljubljenih, dan sveca Valentin smešten sredinom februara? Veza prema tom datumu, tom dobu mogu biti sledeće:

Kod Starih Grka je od sredine januara do sredine februara bio mesec Gamelion u kojem se obeležavala svetost braka Here i Zevsa.

U Antičkom Rimu je 15. februar bio dan kad se slavio Luperkus, bog plodnosti (često prikazivan polugo, obučen u kožu jarca). Devojka koju bi glumac koji je personifikovao Luperkusa dotaknuo, bila bi uverena kako će biti plodna.[3]

U srednjem je veku sredina februara je bila tradicionalno smatrana kao doba kad se pare ptice.

1537. godine engleski kralj Henri VII zvanično je proglasio 14.februar za praznik Svetog Valentina.

Crkva i dan Sv. Valentina[uredi | uredi izvor]

Sve do 1969. godine dan Sv. Valentina je bio uključen kao standardni dan kad se slavio dan sveca - 14. februara. Ali taj je dan izbrisan iz katoličkog kalendara zbog želje za smanjenjem broja svetih dana kod onih svetaca kod kojih nije bilo istorijskih činjenica povezanosti dana i sveca.

Pravoslavna crkva i sveti Valentin[uredi | uredi izvor]

Pravoslavna crkva svetog Valentina proslavlja 30. jula po starom, odnosno 12. avgusta po novom kalendaru s još jednom razlikom da se ovaj svetitelj u pravoslavnoj crkvi ne proslavlja kao zaštitnik zaljubljenih.[1]

Iz Ohridskog prologa vladike Nikolaja Velimirovića: Sveštenomučenik Valentin. Bio episkop u Italijanskom gradu Interamni. Iscelio od bolesti brata tribuna rimskog Frontana. Kad se razboli sin poznatog filozofa Kratona, Herimon, to po savetovanju Frontonovom pozva Kraton episkopa Valentina u Rim. Herimon beše sav zgrčen, tako da mu glava beše savijena među kolena. Valentin se zatvori u sobu sa bolesnikom, i svu noć provede u molitvi. Sutradan izvede Herimona potpuno zdrava i predade ocu. Tada se krsti Kraton sa celim domom svojim i sa tri učenika svoja. Herimon ostavi dom očev i ode sa Valentinom. U tom se krsti i sin eparha rimskog, Avundije. Razjaren zbog ovoga eparh uhvati Valentina, i posle mučenja poseče mačem. Posečeni behu tada i ona tri učenika Kratonova: Prokul, Eviv i Apolonije. Njihova tela uze Avundije i česno sahrani. Svi postradaše 273. godine i postaše građani carstva nebeskog.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Uobičajeno je da se za dan Sv. Valentina šalju ljubavna pisma, ali ona prema tradiciji ne bi trebalo da budu potpisana!

U Šekspirovom Hamletu spominje se rečenica: „Sutra je Dan sv. Valentina“.

Reference[uredi | uredi izvor]


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

National Geographic