Svetozar Marović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetozar Marović
Marović na susretu sa Vukom Draškovićem pri prijemu ovlašćenja od strane novog ambasadora SAD Majkla Poulta, 2004.
Lični podaci
Datum rođenja(1955-03-31)31. mart 1955.(69 god.)
Mesto rođenjaKotor, NR Crna Gora, FNR Jugoslavija
DržavljanstvoCrna Gora
NarodnostCrnogorac, Srbi
UniverzitetUniverzitet Veljko Vlahović
Profesijapravnik
Porodica
SupružnikĐorđina Prelević
Deca2
Politička karijera
Politička
stranka
Demokratska partija socijalista Crne Gore (1991–2016)
Savez komunista Crne Gore (do 1991)
11. jun 2009 — 29. decembar 2010.
Predsednik vladeMilo Đukanović
NaslednikDuško Marković
7. mart 2003 — 3. jun 2006.
PrethodnikVojislav Koštunica
(Predsednik SRJ)
Naslednikfunkcija ukinuta
7. mart 2003 — 3. jun 2006.
Predsedniktakođe Svetozar Marović
VladaSavet ministara Srbije i Crne Gore
PrethodnikDragiša Pešić
(Predsednik Vlade SRJ)
NaslednikFunkcija ukinuta
14. decembar 1994 — 7. jun 2001.
PredsednikMomir Bulatović
Milo Đukanović
Predsednik vladeMilo Đukanović
Filip Vujanović
PrethodnikRisto Vukčević
NaslednikVesna Perović

Svetozar Marović (Kotor, 31. mart 1955) je crnogorski i jugoslovenski pravnik i političar. Jedini je predsednik Državne zajednice Srbija i Crna Gora, od njenog formiranja 2003. do razdvajanja 2006. Bio je visokorangirani funkcioner DPS, koji je u kontinuitetu vladao Crnom Gorom trideset godina. Zajedno sa pojedinim članovima svoje porodice i drugim licima, osuđen je kao vođa kriminalne grupe bazirane u Budvi, od kada je u bekstvu u Srbiji.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Pravni fakultet završio je u Podgorici. Politikom je počeo da se bavi vrlo rano i bio je na značajnim funkcijama u vreme bivše Jugoslavije. Između ostalog bio je član Predsedništva Crne Gore, poslanik u Skupštini Crne Gore, poslanik u Veću građana Savezne skupštine i predsednik Skupštine Crne Gore. Potpredsednik je Demokratske partije socijalista Crne Gore. Osim politikom, bavio se i pisanjem novinskih kolumni u časopisima Ideje, Praksa, NIN, i listu Pobjeda.

Idejni je kreator i osnivač Festivala Grad teatar. Autor je knjige Vreme iskušenja.

Momir Bulatović je 2001. izdao knjigu „Pravila ćutanja“ u kojoj optužuje Marovića da je bio potkupljen da se pravi da ne vidi krijumčarenje duvana u Crnoj Gori. Umešan je u finansijski skandal u kome je kupovana vojna oprema za 296 miliona evra od Mila Dragića.[1]

Tokom referenduma o nezavisnosti Crne Gore zalagao se za nezavisnost, iako je u to vreme bio predsednik Srbije i Crne Gore.

Godine 2016. Svetozar Marović, tada zamenik predsednika vladajuće Demokratske partije socijalista, uhapšen je zbog dugotrajnog slučaja korupcije koji se odnosio na njegov rodni grad Budvu. Crnogorsko tužilaštvo ga je proglasilo za "šefa budvanske kriminalne grupe", što je kasnije priznao na sudu.[2][3] Na kraju je pobegao u susednu Srbiju zbog navodnog psihijatrijskog lečenja u Beogradu, gde trenutno boravi. Crna Gora je u više navrata tražila njegovo izručenje iz Srbije.[4]

Marović je u avgustu 2020. godine prvi put razgovarao s medijima nakon što je pobegao u Beograd optužujući rukovodstvo stranke koju je osnovao za korupciju, nepotizam, partokratiju i autoritarnost, a optužio je i predsednika Đukanovića da lažira korupcijski proces protiv njega i članova njegove porodice. Podržao je Mitropolita Amfilohija kao i opozicione stranke na parlamentarnim izborima 2020, nadajući se okončanju tridesetogodišnje vladavine DPS-a u Crnoj Gori.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Vesti - 69.000 šlemova za 28.000 ljudi”. B92. Pristupljeno 6. 6. 2012. 
  2. ^ „Svetozar Marovic failed to pay the fine”. CdM (na jeziku: engleski). 2017-09-24. Pristupljeno 2020-08-28. 
  3. ^ Vukićević, Jasna (2021-07-27). „Marovići sve dalje od presuđenih zatvorskih kazni”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 2023-08-23. 
  4. ^ „Potpredsjednik Pažin insistirao u Beogradu da Svetozar Marović bude izručen Crnoj Gori”. www.gov.me. Pristupljeno 2020-08-28. 
  5. ^ „Marović: Đukanović bi da je Crna Gora država samo onih koji glasaju DPS, trenutak je za promjene”. vijesti.me (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-08-28. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]