Sebastijan Fetel

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sebastijan Fetel
Fetel na testiranjima u Barseloni 2019.
Lični podaci
Datum rođenja(1987-07-03)3. jul 1987.(36 god.)
Mjesto rođenjaHepenhajm, Zapadna Njemačka
DržavljanstvoNjemačka
Visina1,76 m[1]
Masa62 kg[1]
Aktivni period
2007BMV Zauber
2007—2008Toro Roso
2009—2014Red bul
2015—2020Ferari
2021—2022Aston Martin
Statistika karijere
Broj trka295 (294 startovao)
Šampionati4 (2010, 2011, 2012, 2013)
Pobjede53
Podijumi122
Pol pozicija57
Najbrži krugovi38
Poena u karijeri3085
Prva trkaVelika nagrada Sjedinjenih Američkih Država 2007.
Prva pobjedaVelika nagrada Italije 2008.
Poslednja pobjedaVelika nagrada Singapura 2019.
Poslednja trkaVelika nagrada Abu Dabija 2023.

Potpis
Zvanični veb-sajt
https://sebastianvettel.de/

Sebastijan Fetel (njem. Sebastian Vettel; 3. jul 1987)[2] njemački je automobilista i bivši vozač formule 1, koji je poslednje vozio za Aston Martin. Četvorostruki je svjetski šampion, osvojio je šampionat 2010, 2011, 2012 i 2013. godine, sa Red bulom,[3] dok je prije početka karijere u formuli 1 osvojio formulu BMV ADAK, a završio na drugom mjestu u evro seriji formule 3. Označen je od strane trenutnih i bivših vozača kao jedan od najboljih vozača formule 1 u istoriji.[4][5][6][7][8][9]

Karijeru u formuli 1 počeo je kao test vozač za BMV Zauber, debitovao je na Velikoj nagradi Sjedinjenih Država 2007. godine, zamijenivši povrijeđenog Roberta Kubicu. Kasnije tokom sezone, prešao je u Toro Roso, gdje je ostao i naredne godine. U septembru 2008. godine, ostvario je prvu pol poziciju i prvu pobjedu u karijeri, na trci za Veliku nagradu Italije, postavši tako najmlađi vozač koji je ostvario pol poziciju u istoriji i najmlađi pobjednik neke od trka formule 1.[10][11] Na kraju 2008. godine prešao je u Red bul. U svojoj prvoj godini u Red bulu, Fetel je završio sezonu kao najmlađi vozač ikada koji je završio na drugom mjestu. Naredne godine, postao je najmlađi svjetski šampion formule 1; iste godine je pomogao Red bulu da osvoji prvu titulu u konkurenciji konstruktora. Osvojio je još tri šampionata zaredom, postavši najmlađi dvostruki, trostruki i četvorostruki šampion formule 1.[12] Titule osvojene 2010 i 2012 odlučene su na poslednjoj trci, 2010. je pobijedio ispred Fernanda Alonsa, dok je 2012. ponovo pobijedio Alonsa, za tri poena. U sezonama 2011 i 2013, Fetel je dominirao i titule je osigurao rano.

Nakon što je završio peti 2014. godine, aktivirao je klauzulu i raskinuo ugovor sa Red bulom.[13] Nedugo nakon toga, objavljeno je da je potpisao trogodišnji ugovor sa Ferarijem, koji je kasnije produžen do kraja 2020. godine.[14][15] U prvoj godini u bolidu Ferarija — 2015, ostvario je tri pobjede i bio najbliži izazivač Mercedesu, završivši treći u konkurenciji vozača, iza Luisa Hamiltona i Nika Rozberga. Godine 2016 završio je četvrti, iza dvojca Mercedesa — Rozberga i Hamiltona i iza Danijela Rikarda, ne uspjevši da ostvari nijednu pobjedu ni pol poziciju. Godine 2017 ostvario je pet pobjeda i bio je lider šampionata veći dio, ali je zbog slabih vožnji u drugom dijelu pao na drugo mjesto i na Velikoj nagradi Meksika, Hamilton je osigurao titulu. Godine 2018, ostvario je ponovo pet pobjeda i bio je lider u prvom dijelu šampionata, ali je na kraju završio drugi, iza Hamiltona, koji je titulu ponovo obezbijedio u Meksiku. U sezoni 2019, ostvario je jednu pobjedu i završio je na petom mjestu u šampionatu. Prije početka sezone 2020, koja je zbog pandemije virusa korona bila odložena do jula, Ferari je objavio da ugovor sa Fetelom neće biti produžen nakon 2020. Sezonu 2020 završio je na 13 mjestu u šampionatu, sa 33 boda, uz jedno treće mjesto, nakon čega je prešao u tim Aston Martin za 2021.

Pored brojnih rekorda koje drži kao najmlađi vozač, Fetel je trenutno na trećem mjestu na listi vozača sa najviše osvojenih trka (53), iza Luisa Hamiltona i Mihaela Šumahera,[16] na trećem mjestu po broju podijuma (121), takođe iza Hamiltona i Šumahera,[17] i na četvrtom mjestu po broju pol pozicija (57), iza Hamiltona, Šumahera i Airtona Sene.[18]

Djetinjstvo i privatni život[uredi | uredi izvor]

Fetel je rođen u Hepenhajmu, tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj,[2] od roditelja Norberta i Hejke Fetel. Ima mlađeg brata Fabijana i dvije starije sestre, Melanija, koja je zubni tehničar i Stefani, koja je fizioterapeut.[19] Fetel je u intervjuu izjavio da je bio užasan u školi, ali da je prošao abitur ispit (koji se polaže na kraju srednje škole) u gimnaziji Starkenburg[20] sa zadovoljavajućom ocjenom.[21] Izjavio je da su mu heroji u djetinjstvu bili Mihael Šumaher, Majkl Džordan i Majkl Džekson, napomenuvši da je htio da bude pjevač kao Majkl Džekson, ali je shvatio da ne može jer nema glas.[22] Fetel je takođe fan Bitlsa, od kojih ima nekoliko ploča, uključujući Abbey Road, dok mu je omiljena pjesma "Drive My Car". U intervjuu za Top gir, izjavio je da je fan britanske komedije, kao što je Little Britain i Monti Pajton — Žitije Brajanovo. Živi u Turgauu, Švajcarska i navijač je fudbalskog kluba Ajntraht Frankfurt.[23] Opisao je sebe kao takmičarski nastrojenog, tajnovitog i nestrpljivog. Pojavio se u reklami za Head & Shoulders i pozajmio je glas liku Sebastijanu Šnelu u verziji filma Cars 2, snimljenog za njemačko govorno područje.

Fetel je u braku sa Hanom Prater, drugaricom iz djetinjstva.[24] U januaru 2014. godine dobio je prvu kćerku, Emili,[25][26] dok je u septembru 2015. godine dobio drugu kćerku, Matildu. Časopis Forbs je 2015. procijenio njegovu godišnju zaradu na 44 miliona dolara.[27] Od vozača iz formule 1, Kimi Rejkenen, njegov suvozač u Ferariju u periodu od 2015. do 2018. mu je blizak prijatelj.[28][29][30][31] Fetel takođe ima prijateljske odnose sa Mihaelom Šumaherom i Nikom Rozbergom, sa kojim je u više navrata pokazao da ima blisko i humorističko prijateljstvo.[32][33]

Sebastijanov mlađi brat, Fabijan, je takođe vozač, takmičio se u Audi kupu 2017, završivši deveti.[34]

Juniorska karijera[uredi | uredi izvor]

Fetel je počeo da se bavi kartingom od malih nogu, sa tri godine i već sa osam vozio je karting serije. Sa 11 godina pridružio se juniorskom timu Red bula, 1998. godine,[35] sa kojim je osvojio nekoliko titula, uključujući Monako karting kup za juniore 2001. Godine 2003 promovisan je u vozača formule i 2004. je osvojio Formula BMV šampionat u Njemačkoj, sa 18 pobjeda na 20 trka. Nakon što je impresionirao u svojoj prvoj sezoni, Derik Voker mu je pružio šansu da testira auto Rejnard motosporta, u dvodnevnom privatnom testu na stazi Homested–Majami.[36][37]

Godine 2005, vozio je za Mike motosport tim u formula 3 evro seriji za juniore. Sezonu je završio na petom mjestu, sa 63 boda, dobivši priznanje za najboljeg debitanta. Kao nagradu za dobre vožnje dobio je priliku da testira bolid Vilijamsa 27. septembra. Kasnije je dobio priliku da testira bolid BMV Zaubera.[38][39] Vozio je za tim Rejsing Inžinjering na jednoj trci španske formule 3 u Albaseteu.

Fetel u formula 3 seriji 2006. godine.

Godine 2006. postao je test vozač za BMV Zauber u formuli 1, dok je nastavio takmičenje u juniorskoj konkurenciji; ostvario je nekoliko pobjeda, ali nije osvojio nijedno prvenstvo.[40]

U svojoj drugoj sezoni u evroseriji formula 3, završio je drugi, iza suvozača Pola di Reste. Takođe, debitovao je u Formula reno seriji 3.5, na stazi Mizano u Italiji, gdje je prvobitno završio treći, ali je promovisan na drugo mjesto,[41] nakon što je pobjednik, Pastor Maldonado, diskvalifikovan.[42] Na narednoj trci, na stazi Spa Frankoršamp u Belgiji, prst mu je zamalo odsječen u nezgodi kada su odletjeli ostaci ispred, zbog čega se očekivalo da će pauzirati nekoliko nedelja.[43] Ipak, uspio je da se oporavi i da vozi na Zandvort stazi naredne nedelje, završivši na šestom mjestu. Odvezao je treći najbrži krug na stazi i dobio je podršku vlasnika tima Frederika Vasoa, koji je izjavio: „bio sam impresioniran, sigurno, jer na početku nedelje bio sam siguran da neće voziti. Ali pokazao je dobru formu na prvoj trening sesiji. Ne mogu da zamislim da je 100 posto spreman, ali barem znamo da možemo da budemo konkurentni na sledećoj trci formula 3 evroserije na Nirburgringu sledećeg vikenda, to je važno”.[44]

Takmičio se u formula reno 3.5 seriji 2007. godine i ostvario je prvu pobjedu na stazi Nirburgring. Bio je vodeći u prvenstvu, kada je dobio poziv za stalno u formuli 1.[45] Njegovo mjesto zauzeo je Majkl Amermiler.[46]

Formula 1[uredi | uredi izvor]

2006–2007: BMV Zauber[uredi | uredi izvor]

Fetel je postao treći vozač BMV Zaubera za Veliku nagradu Turske 2006. godine, kada je Robert Kubica imenovan za drugog vozača na trci za Veliku nagradu Mađarske, umjesto Žaka Vilneva.[47] Na svom debiju kao test vozač postavio je najbrže vrijeme na drugom slobodnom treningu petkom, prije trke.[48] U tom trenutku postao je najmlađi vozač u formuli 1 koji je učestvovao na Gran pri vikendu, sa 19 godina i 53 dana, što je kasnije nadmašio Maks Verstapen. Takođe, dobio je prvu kaznu od 10 sekundi u karijeri, zbog prekoračenja brzine pri izlasku iz boksa.[49] Na drugoj trening seriji, pred trku za Veliku nagradu Italije 2006, postavio je najbolja vremena na oba treninga u petak,[50] u vikendu u kojem su sva vozila BMV-a bila brza, dok je Robert Kubica trku završio na podijumu.[51]

Fetel je potvrđen kao test vozač BMV Zaubera za 2007. godinu.[52] Nakon nekoliko ozbiljnih udesa Kubice na trci za Veliku nagradu Kanade, Fetel ga je zamijenio na trci za Veliku nagradu Sjedinjenih Država.[53] Trku je počeo na sedmom, dok je završio na osmom mjestu, osvojivši svoje prve bodove i postavši najmlađi vozač u istoriji formule 1 koji je osvojio bodove, sa 19 godina i 349 dana, srušivši rekord koji je prethodno držao Dženson Baton, koji je prve bodove osvojio sa 20 godina i 67 dana, kada je završio na šestom mjestu na Velikoj nagradi Brazila 2000. godine.[54]

2007: Prelazak u Toro Roso[uredi | uredi izvor]

Na dan 31. jula 2007. godine, BMV Zauber je pustio Fetela da pređe u Red bulov tim – Toro Roso, umjesto Skota Spida, kao jedan od njihovih vozača za Veliku nagradu Mađarske, s obzirom na to da je već bio pod ugovorom sa Red bulom.[55] Zaradio je oko 165.000 za završenu sezonu u Toro Rosu.[56] Prije trke, takođe je objavljeno da će Fetel 2008 voziti za Toro Roso,[57] zajedno sa Sebastjenom Burdeom.[58]

Fetel u bolidu Toro Rosa na Velikoj nagradi Brazila 2007. godine.

Mučio se na prvih nekoliko trka sa novim timom, ali je imao dvije dobre vožnje. Na trci za Veliku nagradu Japana, bio je na trećem mjestu, iza Luisa Hamiltona i Marka Vebera. Išao je ka svom prvom podijumu za tim, kada je udario u bolid Marka Vebera dok je na stazi bilo vozilo bezbjednosti, zbog čega su i on i Veber morali da napuste trku. Nakon trke Veber je za ITV izjavio: „on je dijete zar ne... djeca bez dovoljno iskustva – uradite dobar posao i onda oni sve uprskaju.” Veber je takođe posebno kritikovao vožnju Luisa Hamiltona, koja je doprinjela sudaru.[59][60] Fetel je prvobitno kažnjen sa pomjeranjem za deset mjesta na sledećoj trci, ali je kazna ukinuta nakon što je postavljen video na jutjubu, koji pokazuje da je udes uzrokovao Hamilton svojom vožnjom iza bezbjedonosnog vozila.[61] Fetel je nedelju dana kasnije, na Velikoj nagradi Kine startovao sa 17 mjesta i završio je trku na četvrtom mjestu, što je njegov najbolji rezultat, kao i najbolji rezultat tima. Sezonu je završio sa pet bodova, što je najbolji rezultat Toro Rosa.[62]

Vlasnik Red bula, Ditrih Matešic, istakao je da vjeruje da će Fetel biti velika zvijezda formule 1 u budućnosti, izjavivši: „Fetel je jedan od mladih momaka sa izvanrednim potencijalom. Brz je, inteligentan i veoma je zainteresovan za tehničku stranu.”[63]

2008: Prva pobjeda[uredi | uredi izvor]

Fetel na Velikoj nagradi Kanade 2008. godine.

Nakon prve četiri trke u sezoni 2008, Fetel je bio jedini vozač koji nije završio nijednu trku.[64] Na tri trke povukao se već u prvom krugu, zbog incidenata koji su izazvali drugi vozači, dok je na drugoj trci u sezoni, Velikoj nagradi Malezije odustao zbog problema sa motorom.[65] Na petoj trci u sezoni, na Velikoj nagradi Turske, završio je 14 u kvalifikacijama.[66] Već u prvom krugu trke sudario se sa Adrijanom Zutilom, zbog čega su obojica morala u boks;[67][68] završio je na 17 mjestu, što je bila njegova prva trka koju je završio u sezoni.[69] Na narednoj trci, Velikoj nagradi Monaka, osvojio je prve bodove u sezoni, završivši na petom mjestu,[70] nakon što je kvalifikacije završio na 17 mjestu.[71] Narednu trku, Veliku nagradu Kanade, startovao je iz boksa, jer je na trećem slobodnom treningu u petak slupao bolid i nije mogao da vozi u kvalifikacijama.[72] Završio je osmi i osvojio jedan bod, nakon borbe sa Hejkijem Kovalajnenom u poslednjih nekoliko krugova.[73] Veliku nagradu Francuske završio je na 12 mjestu,[74] nakon čega je morao da se povuče sa Velike nagrade Velike Britanije već u prvom krugu, zbog sudara sa Dejvidom Kultardom.[75] Na desetoj trci u sezoni, Velikoj nagradi Njemačke, završio je osmi, ispred Jarna Trulija, osvojivši jedan bod,[76] dok se sa Velike nagrade Mađarske povukao u toku 22 kruga zbog problema sa motorom.[77] Na Velikoj nagradi Evrope, voženoj u Valensiji, bio je najbrži na prvom slobodnom treningu, dok je u kvalifikacijama zauzeo šesto mjesto, na kojem je i završio trku, dvije sekunde iza Jarna Trulija.[78] Tehnički direktor Toro Rosa izjavio je da se nešto promijenilo u Valensiji: „iznenada je Fetel shvatio nešto oko toga kako voziti bolid formule 1 brže. To je napravilo veliku razliku, ne samo u brzini koju je mogao da otključa, već i u njegovim sposobnostima da radi to konstantno.”[79]

Prvu pobjedu u karijeri ostvario je na Velikoj nagradi Italije, postavši tako najmlađi pobjednik neke od trka formule 1 u istoriji.[80] Sa 21 godinom i 74 dana, Fetel je srušio rekord Fernanda Alonsa za 317 dana; Alonso je 2003. godine pobijedio na Velikoj nagradi Mađarske sa 22 godine i 26 dana.[81] Fetel je u Monci bio lider veći dio trke i pobijedio je sa 12 sekundi ispred Hejkija Kovalajnena. To je bila prva pobjeda i prvi podijum za Toro Roso tim.[82] Ranije tokom vikenda, postao je najmlađi vozač koji je osvojio pol poziciju na nekoj od trka, nakon što je postavio najbrža vremena u drugom i trećem krugu kvalifikacija.[83] Direktor Toro Rosa, Gerhard Beger, nakon Fetelove pobjede rekao je: „kao što je dokazao danas, može da pobjeđuje na trkama, ali on će da osvoji svjetski šampionat. On je kul momak”.[84] Hamilton je pohvalio njegovu vožnju, izjavivši „kako je dobar”.[84] Zbog prirode njegove pobjede i priče o njegovoj karijeri, njemački mediji nazvali su ga „bejbi Šumi”, po sedmostrukom šampionu formule 1 Mihaelu Šumaheru, ali je Fetel odbacio takva poređenja, izjavivši: "porediti mene sa Mihaelom Šumaherom je prosto smiješno... Biće teško u normalnim uslovima za nas da ponovimo njegova dostignuća".[85] U nastavku sezone završio je peti na Velikoj nagradi Singapura[86] i sedmi na Velikoj nagradi Japana, ali mu je dodijeljeno šesto mjesto nakon što je Burde kažnjen sa 25 sekundi zbog kontakta sa Felipeom Masom.[87]

Na Velikoj nagradi Brazila, Fetel je pretekao Hamiltona po kiši u poslednjem krugu za peto mjesto i izgledalo je kao da je donio titulu Felipeu Masi, ali je Timo Glok drastično usporio zbog loših guma, što su iskoristili Fetel i Hamilton da ga obiđu; Fetel je trku završio na četvrtom mjestu, dok je Hamilton zahvaljujući petom mjestu osvojio titulu bod ispred Mase.[88]

Sezonu je završio na osmom mjestu u šampionatu, sa 35 bodova, dobivši priznanje za rukija godine.[89]

2009: Prelazak u Red bul[uredi | uredi izvor]

Fetel na Velikoj nagradi Australije 2009. godine.

Na početku 2009. godine, Fetel je prešao u Red bul, u kojem je zamijenio Dejvida Kultarda, koji je završio karijeru.[90] Sezona je počela trkom za Veliku nagradu Australije, koju je startovao sa trećeg mjesta; veći dio trke proveo je na drugom mjestu, ali se sudario sa Robertom Kubicom dva kruga prije kraja, zbog čega su obojica napustila trku.[91] Fetel je pokušao da završi trku na tri točka, iza vozila bezbjednosti, da bi osvojio bodove, ali morao je da se povuče. Smatrao je da može da ostane na stazi dok su žute zastave, jer je zabranjeno preticanje, ali umjesto toga dobio je kaznu da narednu trku startuje deset mjesta iza vremena koje ostvari. Red bul je takođe kažnjen zbog toga što su dali Fetelu instrukcije da ostane na stazi.[92] Na narednoj trci, Velikoj nagradi Malezije, kvalifikacije je završio na trećem mjestu, ali je startovao sa 13 mjesta zbog kazne od deset mjesta. Trebalo je da bude voženo 56 krugova, ali je trka prekinuta nakon 33 kruga zbog loših vremenskih prilika;[93] za konačne rezultate prema pravilima računate su pozicije ostvarene nakon 31 kruga.[94] Fetel je izletio sa staze u 30 krugu, u trenutku kada je bio na osmom mjestu i nije završio trku.[95] Na Velikoj nagradi Kine uzeo je pol poziciju, prvu za Red bul. Trijumfovao je u Kini ispred suvozača Marka Vebera, što je bila prva pobjeda Red bula, a ujedno i prvi put da su ostvarili duplu pobjedu.[96] Sa 21 godinom i 287 dana, Fetel je postao najmlađi vozač u istoriji koji je zabilježio pobjedu za dva različita tima, nakon što je 2008. trijumfovao u bolidu Toro Rosa.

Na Velikoj nagradi Bahreina završio je kvalifikacije na trećem mjestu, dok je trku završio na drugom mjestu, iza Džensona Batona, prestigavši Jarna Trulija, koji je startovao sa pol pozicije.[97] Veliku nagradu Španije startovao je sa drugog mjesta, ali je završio na četvrtom, iza Batona, Rubensa Barikela i Vebera.[98] Drugu pobjedu u sezoni ostvario je na Velikoj nagradi Velike Britanije, koju je startovao sa pol pozicije.[99] Veliku nagradu Njemačke startovao je sa četvrtog mjesta i završio je na drugom, iza Marka Vebera, koji je ostvario svoju prvu pobjedu u karijeri.[100] Kvalifikacije za Veliku nagradu Mađarske završio je na drugom mjestu, ali je morao da se povuče iz trke tokom 30 kruga, jer je oštetio bolid prilikom kontakta sa Kimijem Rejkenenom.[101]

Fetel na prvoj trci formule 1 za Veliku nagradu Abu Dabija 2009. godine, na kojoj je trijumfovao.

Sezona je nastavljena na Velikoj nagradi Evrope, gdje je završio četvrti u kvalifikacijama, ali je ponovo morao da se povuče sa trke, zbog greške motora. To je bila druga greška motora tokom vikenda.[102] Veliku nagradu Belgije startovao je sa osmog mjesta i uspio je da završi na trećem mjestu, što je bio njegov šesti podijum u sezoni.[103] Veliku nagradu Italije startovao je sa devetog mjesta; u borbi za osmo mjesto i jedan bod bio je bolji od vozača Ferarija, Đankarla Fizikele.[104] Veliku nagradu Singapura startovao je sa drugog mjesta, ali je dobio kaznu zbog prekoračenja brzine pri izlasku iz boksa u 40 krugu;[105] završio je trku na četvrtom mjestu, iza Luisa Hamiltona, Tima Gloka i Fernanda Alonsa.[106] Na Velikoj nagradi Japana ostvario je četvrtu pol poziciju i treću pobjedu u sezoni, dok ga je Mark Veber spriječio da ostvari gren slem (pol pozicija, pobjeda, najbrži krug i lider u svakom krugu), odvezavši najbrži krug u poslednjem krugu, 0,002 sekunde brže od Fetela.[107]

Na pretposlednju trku u sezoni, Veliku nagradu Brazila, ušao je sa 16 bodova manje od vodećeg Batona i dva boda iza Barikela. Trku je startovao sa 16 mjesta, dok je Baton startovao sa 14 mjesta. Fetelu je bilo potrebno da završi barem na drugom mjestu da bi zadržao šanse za titulu. Završio je na četvrtom mjestu, Baton na petom i osigurao je titulu, dok je Fetel došao do drugog mjesta.[108] Na poslednjoj trci u sezoni, prvom izdanju Velike nagrade Abu Dabija, trijumfovao je ispred Vebera i Batona.[109] Sezonu je završio na drugom mjestu, sa 84 boda, 11 iza Džensona Batona, koji je osvojio svoju prvu titulu.[110] Fetel je takođe postavio najbrži krug u Abu Dabiju, treći u sezoni, po čemu se izjednačio sa Veberom, ali je osvojio nagradu DHL najbrži krug zbog više drugih mjesta.[111]

Na dan 21. avgusta 2009. godine, objavljeno je da je Fetel produžio ugovor sa Red bulom do kraja 2011. godine,[112] sa opcijom produžetka za 2012. godinu. Opcija produžetka ugovora je iskorišćena kasnije i Fetel je 14. marta 2011. godine produžio ugovor do kraja 2014. godine.[113]

2010: Prva titula[uredi | uredi izvor]

Fetel u bolidu Red bula, na Velikoj nagradi Bahreina 2010, gdje je uzeo prvu pol poziciju u sezoni.

Sezona 2010 počela je 14. marta, trkom za Veliku nagradu Bahreina, na kojoj je Fetel osvojio pol poziciju.[114] Vodio je veći dio trke, ali je pri kraju počeo naglo da usporava, zbog čega su ga prestigla oba Ferarija (Alonso i Masa) i Hamilton; unutar tima je kasnije otkriveno da je problem bio sa svjećicama. Do kraja trke borio se sa Rozbergom i uspio je da završi četvrti, dvije sekunde ispred Rozberga.[115] Na Velikoj nagradi Australije postavljen je za predsjednika Udruženja profesionalnih vozača Formule 1.[116] U Australiji je uzeo drugu uzastopnu pol poziciju, ispred Vebera, ali je morao da napusti trku tokom 26 kruga zbog problema sa kočnicama, u trenutku kada je bio na prvom mjestu.[117] Veliku nagradu Malezije startovao je sa trećeg mjesta, iza Vebera i Rozberga;[118] već u prvom krugu trke obišao je obojicu, vodio je do kraja i ostvario je prvu pobjedu u sezoni,[119] zahvaljujući čemu je stigao do drugog mjesta u generalnom plasmanu, sa istim brojem bodova kao Alonso, dva manje od Felipea Mase.[120]

Na Velikoj nagradi Kine uzeo je pol poziciju, ispred Vebera, ali je već na startu Alonso prestigao obojicu, nakon čega je Fetel izgubio poziciju i od Vebera.[121] Velika kiša primorala je Fetela i Vebera da istovremeno mijenjaju gume dvaput, zbog čega su izgubili pozicije; trku je završio na šestom mjestu, pobijedio je Baton, koji je tako otišao na 15 bodova ispred Fetela.[122] Veliku nagradu Španije startovao je sa drugog mjesta, iza Vebera. Tokom promjene guma, Red bul je napravio grešku koja je Fetela koštala četiri sekunde i pao je na treće mjesto, iza Hamiltona. Tokom 54 kruga imao je problema sa kočnicama, zbog čega je otišao po zemljanom putu i oštetio gume; morao je u boks na promjenu guma i Alonso ga je prestigao. U poslednjem krugu Hamiltonu je pukla guma, udario je u zid i nije mogao da nastavi, zahvaljujući čemu je Fetel trku završio na trećem mjestu.[123]

Fetel na Velikoj nagradi Japana 2010, na kojoj je ostvario treću pobjedu u sezoni.

Kvalifikacije za Veliku nagradu Monaka završio je na trećem mjestu, iza Vebera i Roberta Kubice.[124] Na trci, Fetel je već na startu obišao Kubicu i ostao je na drugom mjestu do kraja, dok je trijumfovao Veber, donijevši tako duplu pobjedu red bulu.[125] Nakon trke, Veber i Fetel su bili izjednačeni na prvom mjestu u generalnom plasmanu, Veber je bio lider zbog većeg broja pobjeda, dok je Alonso bio treći, sa tri boda manje. Na Velikoj nagradi Turske, završio je kvalifikacije na trećem mjestu, iza Vebera i Hamiltona.[126] Na trci, nakon odlaska Hamiltona u boks, Fetel ga je obišao. Tokom 39 kruga, Veber je pitao Red bul da zatraže od Fetela da uspori, ali njegov zahtjev je odbijen jer su vozači Maklarena bili blizu.[127] Veber je ušao u mod čuvanja goriva u 40 krugu, dok je Fetel sačuvao kilogram goriva i odlučio se za brža podešavanja motora.[128] Fetel je krenuo utrašnjom linijom i poravnao se sa Veberom.[129] Kako su se približavali krivini 12, sudarili su se u punoj brzini, nakon čega se Fetel okrenuo dvaput za 360 stepeni; obojica su završila van staze, nakon čega je Fetel zamalo ponovo udario Vebera, dok su Hamilton i Baton preuzeli vodeće pozicije. Fetel se povukao zbog oštećenja zadnjeg desnog točka, dok je Veber sanirao oštećenje prednjeg krila i završio je treći.[128] Nakon trke, obojica su krivili jedan drugog za sudar.[130] Direktor tima, Kristijan Horner, istakao je da Veber snosi najveću odgovornost jer nije ostavio dovoljno prostora pri ulazu u krivinu,[128] i bio je ljut na oba vozača jer su upropastili potencijalnu 1–2 pobjedu.[131] Savjetnik u timu, Helmut Marko, istakao je da tim nije favorizovao Fetela kroz strategiju, dodavši da je Fetel morao da napadne da ga Hamilton ne bi pretekao.[132] Red bul je održao sastanak na svom postrojenju u Milton Kinsu, gdje su riješili situaciju.[133] Incident između Fetela i Vebera viđen je u medijima kao ključni trenutak njihovog rivalstva, koje je počelo kada je Fetel 2007. godine, na Velikoj nagradi Japana udario Vebera, zbog čega su obojica morala da napuste trku.[134][135]

Veliku nagradu Kanade startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona, nakon što je Veber kažnjen sa pet pozicija.[136] Tokom trke prestigli su ga Baton i Alonso i završio je trku na četvrtom mjestu.[137] Veliku nagradu Evrope startovao je sa prvog mjesta, vodio je od početka do kraja i zabilježio drugu pobjedu u sezoni, sedmu u karijeri.[138] Zahvaljujući pobjedi došao je do trećeg mjesta u generalnom plasmanu, 12 bodova iza Hamiltona.[139] Na Velikoj nagradi Velike Britanije Fetelov i Veberov bolid opremljeni su sa novim dizajnom prednjih krila. Tokom trećeg treninga Fetel je oštetio prednje krilo i dato mu je sa Veberovog bolida.[140] Trku je startovao sa pol pozicije,[141] ali se već na startu sudario sa Hamiltonom i izgubio pozicije: završio je na sedmom mjestu.[142]

Fetel na Velikoj nagradi Koreje 2010.

Veliku nagradu Njemačke startovao je sa pol pozicije. Na startu trke, nakon što je pustio kvačilo, otkrio je da ima slabo ubrzanje, ali izbjegao je gašenje motora.[143] Udario je u Alonsa, u pokušaju da izbjegne zid pic lejna u prvoj krivini. Alonso se vratio na stazu ispred Fetela, ali iza Mase.[144] Trku je završio na trećem mjestu, iza Alonsa i Mase.[145] Treći je završio i u Mađarskoj, nakon što je startovao sa pol pozicije. Veber ga je prestigao dok je bio u boksu, a zatim je kažnjen zbog ubrzavanja iza vozila bezbjednosti, prilikom čega je nadoknadio deset dužina bolida iza Vebera; zbog kazne prestigao ga je Alonso i završio je trku na trećem mjestu.[146] Veliku nagradu Belgije startovao je sa četvrtog mjesta, ali je udario Batona u pokušaju da ga obiđe, zbog čega je Baton morao da odustane. Fetel je nastavio, ali je Doživio defekt na istom mjestu dok je pokušao da obiđe Vitantonija Luicija. Završio je na 15 mjestu, što mu je najslabiji plasman u sezoni.[147] Ostao je na trećem mjestu u generalnom plasmanu, 31 bod iza Hamiltona, koji je trijumfovao u Belgiji. Veliku nagradu Italije startovao je sa šestog mjesta, ali je završio na četvrtom.[148] Veliku nagradu Singapura startovao je sa drugog mjesta, iza Alonsa, gdje je i završio, 0.293 sekunde iza.[149] Na Velikoj nagradi Japana dominirao je na svim slobodnim treninzima, uzeo je pol poziciju i trijumfovao sekundu ispred Vebera, ostvarivši treću pobjedu u sezoni.[150] Izjednačio se sa Alonsom na drugom mjestu u generalnom plasmanu, 14 bodova iza Vebera. Na prvoj trci za Veliku nagradu Koreje uzeo je pol poziciju, bio je lider do 45 kruga, nakon čega je morao da se povuče zbog greške motora, zahvaljujući čemu je Alonso trijumfovao[151] i preuzeo vođstvo u generalnom plasmanu, dvije trke prije kraja, 21 bod ispred Fetela, koji je bio na trećem mjestu.[152]

Trku za Veliku nagradu Brazila startovao je sa drugog mjesta, ali je već u prvoj krivini pretekao Nika Hilkenberga; ostao je lider do kraja trke i zabilježio je četvrtu pobjedu u sezoni.[153] Smanjio je razliku na 15 bodova iza Alonsa pred poslednju trku, dok je Veber na drugom mjestu bio sedam bodova ispred. Sa 1–2 pobjedom u Brazilu, Red bul je osvojio prvu titulu u konkurenciji konstruktora.Trku za Veliku nagradu Abu Dabija startovao je sa pol pozicije, vodio od početka do kraja i ostvario petu pobjedu u sezoni.[154] Alonso i Veber su završili na sedmom i osmom mjestu, zahvaljujući čemu je Fetel osvojio svoju prvu titulu, četiri boda ispred Alonsa, postavši najmlađi šampion u istoriji formule 1.[155][156][157]

2011: Druga titula, najviše pol pozicija u sezoni[uredi | uredi izvor]

Fetel na Velikoj nagradi Malezije 2011, na kojoj je ostvario drugu pobjedu u sezoni.

Sezona 2011. trebalo je da startuje u Bahreinu, ali je trka otkazana. Na dan 14. februara 2011. godine, u Bahreinu su izbili građanski nemiri, tokom arapske serije protesta u Sjevernoj Africi i Srednjem istoku.[158] Kao rezultat nereda, prvo je otkazana trening sesija GP2 serije,[159] nakon čega je otkazan cijeli vikend, uključujući i trku GP2.[160] Na dan 21. februara, objavljeno je da je trka formule 1 otkazana zbog protesta i da će sezona startovati u Australiji.[161] Na sastanku održanom 3. juna, dogovoreno je da se trka održi 30. oktobra, umjesto Velike nagrade Indije, koja je pomjerena za 4. decembar,[162] što nije naišlo na odobravanje timova i vozača.[163][164][165] Nedelju dana kasnije, zvaničnici Velike nagrade Bahreina povukli su ponudu za održavanje trke, koja je zvanično otkazana.[166] Nakon otkazivanja sezona je startovala u Australiji, gdje je Fetel uzeo pol poziciju i trijumfovao 22 sekunde ispred Luisa Hamiltona.[167] Na drugoj trci, Velikoj nagradi Malezije uzeo je pol poziciju, za desetinu sekunde ispred Hamiltona, dok je na trci pobijedio ispred Džensona Batona.[168] Na Velikoj nagradi Kine uzeo je treću pol poziciju zaredom; na trci je dominirao, ali usled pokvarenog radija i loše komunikacije sa timom, odrađena je loša promjena guma, zbog čega ga je Hamilton prestigao u 52 od 56 krugova i trijumfovao.[169] Nakon drugog mjesta u Kini, Hamilton je smanjio prednost Fetela u šampionatu na 21 bod.[170]

Na Velikoj nagradi Turske imao je malo vremena za trening tokom petka, gdje je na prvoj trening sesiji udario u barijere zbog čega je sesija završena.[171] I pored malo vremena za trening, uzeo je četvrtu pol poziciju na prve četiri trke i ostvario treću pobjedu u sezoni; vodio je od početka do kraja, sa izuzetkom 12 kruga, kada je zbog odlaska u boks Baton bio lider.[172] Kvalifikacije za Veliku nagradu Španije završio je drugi, iza Vebera; nije mogao da koristi KERS, koji je prestao da radi.[173] Na trci, preuzeo je vođstvo u 24 krugu, nakon čega se smjenjivao sa Hamiltonom na prvom mjestu i trijumfovao je 0.6 sekundi ispred Hamiltona, sa lošim KERS-om.[174] Na Velikoj Nagradi Monaka uzeo je pol poziciju sa drugim najboljim vremenom u istoriji kvalifikacija za Veliku nagradu Monaka.[175] Bio je lider do 16 kruga, kada je otišao u boks; Red bul nije bio spreman za promjenu guma, zbog problema u radio vezama, zbog čega je ostao u boksu duže i Baton je preuzeo vođstvo. Nakon što je Baton otišao na promjenu guma u 33 krugu, Fetel se vratio na prvo mjesto sa strategijom jednog stajanja, ali su ga Baton i Alonso dostigli u finišu zbog loših guma. Tokom 72 kruga, Vitalij Petrov je imao udes, zbog čega je na stazu izašlo ambulantno vozilo i trka je prekinuta; tokom prekida i boravka u boksu bila je dozvoljena promjena guma, što je Fetel iskoristio i nakon što je trka nastavljena pod vozilom bezbjednosti, u preostalih nekoliko krugova uspio je da sačuva prednost i ostvari petu pobjedu na prvih šest trka, prvu u Monaku.[176]

Fetel na Velikoj nagradi Monaka 2011, gdje je ostvario prvu pobjedu, ukupno petu na prvih šest trka.

Na Velikoj nagradi Kanade, ostvario je šestu pol poziciju u sezoni i prvu u Kanadi, ispred Fernanda Alonsa i Felipea Mase. Na trci, vodio je od početka do kraja, sa izuzetkom 20 kruga, kada je zbog odlaska u boks Masa bio lider. Vozilo bezbjednosti je na stazu izlazilo šest puta; zbog velike kiše, trka je prekinuta u 26 krugu, prekid je trajao dva sata.[177] Trka je nastavljena pod vozilom bezbjednosti, koje se zadržalo sedam krugova, nakon čega je Fetel dobrom vožnjom ponovo stekao veliku prednost.[177] Njegova prednost smanjila se svaki put kada je vozilo bezbjednosti izašlo na stazu; sa dosta svježijim gumama, Baton je napao Fetela u poslednjem krugu, obišao ga na šestoj krivini i trijumfovao.[177] Fetel je završio drugi i nakon trke je imao 60 bodova ispred Batona.[178]

Na Velikoj nagradi Evrope, FIA je počela sa primjenom zabrane mapiranja motora, što su neki mediji vidjeli kao pokušaj FIE da prekine dominaciju Fetela.[179] Promjene nisu uticale na Fetela, koji je uzeo pol poziciju sa najboljim vremenom u istoriji kvalifikacija na stazi u Valensiji.[180] Dominirao je trkom, pobijedio je deset sekundi ispred Alonsa, odvezavši najbrži krug trke, što je bio njegov prvi het trik u karijeri. To je bila njegova šesta pobjeda na prvih osam trka, postavši tako prvi vozač u istoriji formule 1 koji je završio na prva dva mjesta prvih osam trka i koji je pobijedio na barem šest.[181]

Fetel na Velikoj nagradi Singapura 2011, na kojoj je ostvario devetu pobjedu u sezoni, vodeći od početka do kraja.

Pred Veliku nagradu Velike Britanije, FIA je uvela novu promjenu, u vezi izduvnih difuzora. Iz Red bula su izjavili da ih to košta oko pola sekunde po krugu.[182] Pol poziciju uzeo je Mark Veber, 0.032 sekunde ispred Fetela. Fetel je imao bolji start i već u prvom krugu preuzeo je vođstvo. Tokom 27 kruga otišao je u boks, zajedno sa Alonsom, ali je greška mehaničara red bula omogućila Alonsu da preuzme vođstvo, dok je Fetel na stazu izašao iza Hamiltona, koji ga je usporio i Alonso je stekao veliku prednost. Iz Maklarena su poručili Hamiltonu da mora da štedi gorivo, zbog čega je usporio i omogućio Fetelu i Veberu da ga prestignu. Iz Red bula su poručili Veberu da drži poziciju, što je on ignorisao i napadao je Fetela, ali bezuspješno.[183] Fetel je završio drugi, 16 sekundi iza Alonsa, povećavši prednost na 80 bodova ispred Vebera.[184]

Niz od 14 trka zaredom koje je startovao sa jedne od prve dvije pozicije i 11 trka zaredom koje je završio na prve dvije pozicije prekinut je u Njemačkoj. Kvalifikacije je završio na trećem mjestu, iza Vebera i Hamiltona. Na trci, Alonso ga je prestigao već u prvom krugu i do kraja nije bio blizu borbe za podijum, završio je na četvrtom mjestu.[185] Na Velikoj nagradi Mađarske uzeo je pol poziciju, ali su ga na trci, već u petom krugu, obišli Hamilton i Baton. Hamilton je zbog kiše morao više puta u boks i Fetel je došao do drugog mjesta, na kojem je i završio trku, tri sekunde iza Batona.[186] Na Velikoj nagradi Belgije uzeo je pol poziciju, ali je već u prvom krugu Niko Rozberg, koji je startovao sa petog mjesta, preuzeo vođstvo nakon dva incidenta. Na čelo kolone došao je ponovo u trećem krugu, a zatim se smjenjivao u vođstvu sa Hamilton, Alonsom i Batonom, do 32 kruga, kada je preuzeo vođstvo i sačuvao ga do kraja, pobijedivši tri sekunde ispred Vebera, ostvarivši sedmu pobjedu u sezoni.[187] Na Velikoj nagradi Italije uzeo je desetu pol poziciju u sezoni, postavši prvi vozač nakon Ajrtona Sene koji je u dvije različite sezone ostvario barem deset pol pozicija.[188] Na trci, već u prvom krugu obišao ga je Alonso; u četvrtom krugu vratio se na prvo mjesto, koje je zadržao do kraja i pobijedio devet sekundi ispred Batona, povećavši prednost u generalnom plasmanu na 112 bodova ispred Vebera.[189] Na Velikoj nagradi Singapura uzeo je pol poziciju, vodio je od početka do kraja i pobijedio sekundu ispred Batona, uprkos tome što je vozilo bezbjednosti istopilo njegovu prednost od 22 sekunde.[190] Pet trka prije kraja, jedino je Dženson Baton ostao u borbi za titulu, 124 boda iza Fetela.[191]

Fetel na Velikoj nagradi Japana 2011, gdje je osigurao drugu titulu, četiri trke prije kraja sezone.

Pred trku za Veliku nagradu Japana, Fetelu je bio potreban samo jedan bod da obezbijedi drugu uzastopnu titulu. U kvalifikacijama, uzeo je pol poziciju, 12 u sezoni, petu zaredom, 0.009 sekundi ispred Batona. Na trci vodio je do drugog odlaska u boks, što je iskoristio Baton da preuzme vođstvo.[192] Ostao je na drugom mjestu nakon restarta pod vozilom bezbjednosti, ali su mu gume bile istrošene i Alonso ga je obišao. Pokušao je da se bori za drugo mjesto, ali nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, iz tima su mu javili da čuva poziciju. Završio je na trećem mjestu,[192] što je bilo dovoljno da obezbijedi drugu uzastopnu titulu, četiri trke prije kraja, postavši osmi vozač koji je osvojio dvije titule zaredom.[193] Veliku nagradu Koreje startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona, ali ga je već u prvom krugu obišao. Vodio je do kraja i ostvario desetu pobjedu u sezoni, postavši tek drugi vozač koji je ostvario barem deset pobjeda u jednoj sezoni, nakon Mihaela Šumahera.[194] Veber je trku završio na trećem mjestu, zahvaljujući čemu je Red bul obezbijedio titulu u konkurenciji konstruktora, tri trke prije kraja sezone.[195] Na prvoj trci za Veliku nagradu Indije uzeo je pol poziciju, vodio je od početka do kraja, ostvarivši jedanaestu pobjedu u sezoni; u poslednjem krugu odvezao je najbrži krug, za prvi gren slem u karijeri, uprkos naredbi iz tima da ne rizikuje pobjedu.[196]

Na Velikoj nagradi Abu Dabija ostvario je 14 pol poziciju u sezoni, izjednačivši rekord Najdžela Mansela iz 1992 sa najviše pol pozicija u jednoj sezoni.[197] Startovao je dobro, ali mu se u drugoj krivini probušila guma; vratio se na stazu, ali je morao da odustane, što je njegovo prvo odustajanje još od trke za Veliku nagradu Koreje 2010. godine.[198] Na trci za Veliku nagradu Brazila zabilježio je 15 pol poziciju u sezoni, čime je postavio novi rekord, sa najviše pol pozicija u jednoj sezoni u istoriji formule 1.[199] Nekoliko puta u toku trke smjenjivao se u vođstvu sa Veberom, koji ga je obišao u 60 krugu i trijumfovao. Fetel je poslednju trku u sezoni završio na drugom mjestu.[200] Sezonu je završio sa 15 pol pozicija, 11 pobjeda i 17 podijuma iz 19 trka, osvojivši rekordnih 392 boda.[201]

2012: Treća titula[uredi | uredi izvor]

Fetel na Velikoj nagradi Malezije 2012.

Fetel je sezonu 2012 proveo u Red bulu,[202] zajedno sa Markom Veberom.[203] Sezona je startovala u martu u Australiji. Kvalifikacije je završio na šestom mjestu, dok je trku završio na drugom, dvije sekunde iza Batona, nakon što je prestigao Hamiltona dok je na stazi bilo vozilo bezbjednosti.[204] Kvalifikacije za Veliku nagradu Malezije završio je na šestom mjestu, ali je startovao sa petog jer je Kimi Rejkenen kažnjen sa pet pozicija.[205] Zbog nevremena i velike kiše, trka je prekinuta u devetom krugu, prekid je trajao 50 minuta. Fetel je većinu vremena proveo na četvrtom mjestu, ali se u 47 krugu sudario sa vozačem HRT-a, Narainom Kartikejenom, zbog čega je morao u boks izgubio je pozicije;[206][207] na stazu se vratio na 12 mjestu, dok je trku završio na 11 mjestu nakon što je Pastor Maldonado napustio trku zbog greške motora.[206][208] Kartikejen je naknadno kažnjen sa 30 sekundi i završio je trku na poslednjem mjestu.[208] Nakon trke, Fetel je kritikovao vožnju Kartikejena, izjavivši da je „idiot”[209] i „krastavac”.[210] Kartikejen mu je uzvratio nazvavši ga „plačljivom bebom”.[211] Kasnije je Kartikejen pozvao Fetela na primirje, istakao je da poštuje njegove sposobnosti, izjavivši: „mislim da treba da se nosimo sa ovim zrelo i da zaboravimo to”.[211] Kvalifikacije za Veliku nagradu Kine završio je na 11. mjestu, što je bio prvi put da je kvalifikacije završio van top deset od Velike nagrade Brazila 2009. godine.[traži se izvor] Na trci je došao do drugog mjesta na sedam krugova do kraja, ali se strategija od dva stajanja pokazala kao pogrešna jer su se gume istrošile i završio je trku na petom mjestu.[212]

Fetel na Velikoj nagradi Bahreina 2012, gdje je ostvario prvu pobjedu u sezoni.

Prvu pol poziciju u sezoni ostvario je na Velikoj nagradi Bahreina.[213] Vodio je od početka do kraja, sa izuzetkom dva kruga zbog odlaska u boks; uspio je da se odbrani od Kimija Rejkenena i ostvario je prvu pobjedu u sezoni, zahvaljujući čemu je prešao u vođstvo u generalnom plasmanu.[214] Veliku nagradu Španije startovao je sa sedmog mjesta, a završio je na šestom;[215] pobijedio je Pastor Maldonado, koji je tako postao prvi venecuelanski pobjednik neke trke formule 1 u istoriji.[216] Fetel je zadržao vodeću poziciju u šampionatu, ali sa istim brojem bodova kao Alonso.[217] Kvalifikacije za Veliku nagradu Monaka završio je na devetom mjestu, dok je na trci napredovao za pet pozicija i završio je na četvrtom mjestu.[218]

Drugu pol poziciju uzeo je na Velikoj nagradi Kanade, ali je na trci pao na treće mjesto nakon prvog odlaska na promjenu guma; u finišu je morao još jednom da mijenja gume i završio je na četvrtom mjestu.[219] Na Velikoj nagradi Evrope uzeo je treću pol poziciju u sezoni i 33 u karijeri, čime se izjednačio sa Alanom Prostom i Džimom Klarkom na trećem mjestu po broju pol pozicija.[220] Na trci, vodio je ubjedljivo, sa preko 20 sekundi, ali je zbog sudara Žan Erika Vernjea i Hejkija Kovalajnena u 27 kruga na stazu moralo da izađe vozilo bezbjednosti, što je istopilo Fetelovu prednost. Nakon povlačenja vozila bezbjednosti, morao je da napusti trku u 33 krugu zbog problema sa alternatorom.[221]

Kvalifikacije za Veliku nagradu Velike Britanije završio je na četvrtom mjestu, nakon što su kvalifikacije bile prekinute na sat vremena zbog ogromne kiše.[222] Na trci, koja je vožena po kiši, imao je loš start i pao je na peto mjesto. U nastavku je uspio da dođe do podijuma, završio je treći, iza Vebera i Alonsa.[223] Veliku nagradu Njemačke startovao je sa drugog mjesta, iza Fernanda Alonsa.[224] Na trci, prije trećeg odlaska u boks izgubio je vrijeme obilazeći Hamiltona za cijeli krug, a nakon odlaska na promjenu guma prestigao ga je Dženson Baton. U poslednjem krugu uspio je da prestigne Batona i završi na drugom mjestu, iza Alonsa.[225] Nakon trke, utvrđeno je da je bio van staze prilikom preticanja Batona, zbog čega je kažnjen sa 20 sekundi i završio je trku na petom mjestu.[225] Veliku nagradu Mađarske startovao je sa trećeg mjesta, iza Luisa Hamiltona i Romena Grožana.[226] Na trci, pokušao je na drugom skretanju da prestigne Grožana, ali je blokiran, što je iskoristio Baton da ga obiđe. Fetel je Batona obišao u 39 krugu i završio je trku na četvrtom mjestu, nakon čega je zaostajao 42 boda iza Alonsa u šampionatu.[227] Kvalifikacije za Veliku nagradu Belgije završio je na 11 mjestu, ali je startovao sa desetog zbog kazne Veberu od pet mjesta.[228] Na startu trke izbjegao je sudar koji se dogodio ispred njega i prvi krug završio je na 12 mjestu, nakon čega je uspio da se probije i završi trku na drugom mjestu, iza Batona, koji je bio lider od početka do kraja.[229] Kvalifikacije za Veliku nagradu Italije završio je na šestom mjestu,[230] ali je startovao sa petog nakon što je Pol di Resta kažnjen sa pet pozicija zbog neregularne promjene mjenjača.[231] Na trci, u četvrtom krugu obišao je Mihaela Šumahera i došao do četvrtog mjesta; u 26 krugu, Alonso je pokušao da obiđe Fetela, koji se pomjerio u spoljašnju stranu i istjerao Alonsa van staze, zbog čega je kažnjen dužim zadržavanjem u boksu i na stazu se vratio na devetom mjestu. Došao je do šestog mjesta, ali je u 47 krugu, pet krugova prije kraja, morao da napusti trku zbog problema sa alternatorom.[232]

Nakon pauze, sledeća trka vožena je krajem septembra u Singapuru,[233] gdje je kvalifikacije završio na trećem mjestu.[234] Na startu trke pretekao je Maldonada, dok je u 23 krugu Hamiltonu otkazao mjenjač i morao je da napusti trku, zahvaljujući čemu je Fetel preuzeo prvo mjesto i sačuvao ga do kraja, ostvarivši drugu pobjedu u sezoni, prvu nakon deset trka.[235] Na Velikoj nagradi Japana uzeo je četvrtu pol poziciju u sezoni, četvrtu zaredom u Japanu.[236] Vodio je od početka do kraja i pobijedio je 20 sekundi ispred Felipea Mase, uz najbrži krug trke.[237] Fernando Alonso i Kimi Rejkenen sudarili su se u prvom krugu, zbog čega je Alonso morao da napusti trku i Fetel je smanjio zaostatak na četiri boda.[237] Veliku nagradu Koreje startovao je sa drugog mjesta, iza suvozača Marka Vebera.[238] Već u prvom krugu, na prvoj krivini obišao je Vebera, zadržao je vođstvo do kraja i ostvario treću pobjedu zaredom, četvrtu u sezoni.[239] Preuzeo je prvu poziciju u šampionatu, sa šest bodova ispred Alonsa, koji je završio treći u Koreji.[240] Južnokorejski reper Saj, koji je ranije tokom godine snimio popularnu pjesmu „Gangnam Style“, pozvan je od strane organizatora da maše zastavom koja označava kraj trke.[241] Na Velikoj nagradi Indije uzeo je pol poziciju, ispred Vebera,[242] vodio je od početka do kraja i trijumfovao je devet sekundi ispred Alonsa, ostvarivši drugu pobjedu zaredom u Indiji i četvrtu zaredom u sezoni.[243] Nakon pobjede povećao je prednost na 13 bodova ispred Alonsa, tri trke prije kraja.[243]

Fetel na Velikoj nagradi Sjedinjenih Država 2012, na kojoj je završio drugi.

U kvalifikacijama za Veliku nagradu Abu Dabija, Fetel je postavio treće najbrže vrijeme, ali mu nije ostalo dovoljno goriva za uzorak, zbog čega je morao da zaustavi vozilo na putu u boks;[244] Red bul je detektovao problem sa pumpom, koji su otklonili, zbog čega je Fetel kažnjen i trku je morao da startuje iz boksa.[244] Brzo se probijao sa poslednjeg mjesta i u 24 krugu došao je u zonu bodova, na deseto mjesto.[245] U 25 krugu obišao je Šumahera za osmo mjesto, a nakon odlaska nekoliko vozača na promjenu guma došao je do drugog mjesta; nakon što je i sam mijenjao gume, vratio se na stazu na četvrtom mjestu, ispred Romena Grožana, koji je zbog sudara sa Veberom morao da napusti trku. U 52 krugu obišao je Batona i završio je treći, iza Rejkenena i Alonsa.[246] Dvije trke prije kraja razlika je bila deset bodova.[247] Trku za Veliku nagradu Sjedinjenih Američkih Država startovao je sa pol pozicije.[248] Vodio je do 42 kruga, kada ga je obišao Hamilton; vodili su borbu do kraja, ali je Fetel završio drugi, 0.6 sekundi iza.[249] Alonso je završio treći i Fetel je povećao prednost na 13 bodova pred poslednju trku.[249] Poslednja trka u šampionatu vožena je u Brazilu.[233] Kvalifikacije je završio na šestom mjestu, dok se na trci već u prvom krugu sudario sa Brunom Senom, zbog čega je morao u boks i pao je na 22 mjesto.[250] U narednih nekoliko krugova počela je da pada kiša, zbog čega je mnogo vozača otišlo na promjenu guma, što se pokazalo kao loš potez jer je kiša brzo prestala i morali su ponovo na promjenu guma; Fetel je došao do četvrtog mjesta. Kada je kiša počela da pada ponovo, Fetel je otišao na promjenu guma, ali zbog loše radio veze tim nije bio spreman i ostao je u boksu duže od očekivanog. U finišu je prestigao Šumahera za šesto mjesto, dok je Alonso završio drugi i Fetel je osvojio treću titulu zaredom, tri boda ispred Alonsa.[12] Fetel je tako sa 25 godina postao najmlađi trostruki šampion u istoriji,[12] srušivši rekord Ajrtona Sene, koji je treću titulu osvojio 1991, sa 31 godinom.[251] Takođe je postao treći vozač nakon Huana Manuela Fanđa i Mihaela Šumahera koji je osvojio tri titule zaredom.[251] O izjednačavanju rekorda sa Senom izjavio je: "osvojiti tu treću titulu ovdje, odakle je moj najveći idol, Ajrton Sena, je veoma teško zamisliti. Pridružio sam se njemu i drugim velikim imenima osvajanjem tri uzastopne titule".[252] U avgustu 2018. direktor Red bula, Kristijan Horner otkrio je da je Fetel osjetio da je Veber kriv za njegov loš start trke u Brazilu, gurnuvši ga u zid na prvoj krivini trke.[253]

2013: Četvrta titula, devet pobjeda zaredom[uredi | uredi izvor]

Fetel (lijevo) obilazi suvozača Vebera, na Velikoj nagradi Malezije 2013, uprkos timskoj naredbi da čuva poziciju.

Petu sezonu u Red bulu startovao je pol pozicijom u Australiji, ispred Vebera.[254] Na trci bio je lider do 14 kruga, kada je otišao u boks i prvo mjesto je preuzeo Adrijan Zutil, koji nije išao na promjenu guma; Fetel nije uspio da ga obiđe, zahvaljujući čemu su Masa i Alonso smanjili zaostatak. U 21 krugu Fetel i Zutil su otišli u boks, Masa je bio lider do odlaska na promjenu guma, nakon čega je Fetel prestigao Zutila za peto mjesto. U 43 krugu Rejkenen je preuzeo vođstvo, koje je sačuvao do kraja i osvojio trku, dok je Fetel završio treći, 22 sekunde iza.[255] Trku za Veliku nagradu Malezije startovao je sa pol pozicije, ispred Felipea Mase.[256] Na trci se nekoliko puta smjenjivao u vođstvu sa Veberom i Batonom, nakon čega je Veber prešao na prvo mjesto u 35 krugu. Fetel je dobio naređenje iz tima da ne obilazi Vebera, ali ga je ignorisao i obišao ga je 11 krugova prije kraja, ostvarivši prvu pobjedu u sezoni.[257] Veber je bio iznerviran nakon trke,[258] dok direktor tima, Kristijan Horner, nije bio zadovoljan Fetelovim postupkom, ali je istakao da Veber nije slušao timska naređenja nekoliko puta prije toga, uključujući i trku u Brazilu 2012. Priznao je da su se odnosi između njih pogoršali nakon incidenta.[259] Fetel se izvinio za svoj postupak, izjavivši da nije namjerno ignorisao poredak, uprkos timskoj naredbi da čuva poziciju.[260] Kasnije je povukao izvinjenje, izjavivši da mu nije žao što je pobijedio i da se situacija ponovi, opet bi obišao Vebera, dodajući da nije osjećao da je Veber zaslužio pobjedu.[261]

Kvalifikacije za Veliku nagradu Kine završio je na devetom mjestu, dok je trku završio na četvrtom mjestu, prošavši kroz cilj 200 stotinki iza trećeplasiranog Hamiltona.[262] Veliku nagradu Bahreina startovao je sa drugog mjesta, iza Nika Rozberga,[263] koga je obišao u trećem krugu trke; prvo mjesto izgubio je u 10 krugu, ali ga je vratio u 15 krugu i zadržao do kraja, ostvarivši drugu pobjedu u sezoni.[264] Veliku nagradu Španije startovao je sa trećeg mjesta, a završio je na četvrtom.[265] Veliku nagradu Monaka završio je na drugom mjestu, tri sekunde iza Rozberga, koji je bio lider tokom cijele trke.[266] Veliku nagradu Kanade startovao je sa pol pozicije i ostvario je ubjedljivu pobjedu, 14 sekundi ispred Alonsa, povećavši prednost na 36 bodova ispred Rejkenena.[267].

Fetel na Velikoj nagradi Belgije 2013, gdje je ostvario prvu od devet uzastopnih pobjeda.

Veliku nagradu Velike Britanije startovao je sa trećeg mjesta, iza vozača Mercedesa, Luisa Hamiltona i Nika Rozberga.[268] Već na startu je obišao Rozberga, a u osmom krugu i Hamiltona; bio je lider do 42 kruga, kada je zbog problema sa mjenjačem morao da napusti trku.[269] Veliku nagradu Njemačke startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona, koga je obišao već u prvom krugu. Nakon nekoliko promjena na čelu, preuzeo je vođstvo u 50 krugu, zadržao ga je do kraja, uprkos ogromnom pritisku Rejkenena, za četvrtu pobjedu u sezoni, prvu na domaćoj stazi u Njemačkoj.[270] Veliku nagradu Mađarske startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona. Na trci došao je do prvog mjesta u 51 krugu, ali je nakon toga otišao u boks i završio je na trećem mjestu, iza Hamiltona i Rejkenena.[271] Petu pobjedu u sezoni ostvario je u Belgiji, gdje je startovao sa drugog mjesta, iza Hamiltona, koga je obišao već u prvom krugu i ostao je lider do kraja, ostvarivši pobjedu 16 sekundi ispred Alonsa i 27 ispred Hamiltona.[272] Na Velikoj nagradi Italije uzeo je četvrtu pol poziciju u sezoni. Alonso je preuzeo vođstvo u 24 krugu, ali se Fetel vratio na čelo trke u 27 krugu, gdje je ostao do kraja, ostvarivši treću pobjedu zaredom, povećavši prednost na 53 boda ispred Alonsa u šampionatu.[273] Na Velikoj nagradi Singapura potpuno je dominirao; startovao je sa pol pozicije, vodio je cijelu trku i pobijedio je 32 sekunde ispred Alonsa, ostvarivši i najbrži krug.[274] Dominirao je i na Velikoj nagradi Koreje; uzeo je pol poziciju ispred Luisa Hamiltona, vodio je od početka do kraja i ostvario je četvrtu pobjedu zaredom, uz najbrži krug trke. Pet trka prije kraja povećao je prednost na 77 bodova ispred Alonsa.[275] Sa ostvarenim gren slemom u Singapuru i Koreji, postao je tek treći vozač, nakon Alberta Askarija i Džima Klarka, koji je ostvario dva gren slema zaredom (pol pozicija, lider od početka do kraja i najbrži krug).

Fetel na Velikoj nagradi Japana 2013, gdje je ostvario devetu pobjedu u sezoni.

Kvalifikacije za Veliku nagradu Japana završio je drugi, iza Vebera. Nakon nekoliko obilazaka, Fetel je obišao Vebera u 43 krugu i ostvario petu pobjedu zaredom, sedam sekundi ispred Vebera.[276] Na Velikoj nagradi Indije ostvario je sedmu pol poziciju u sezoni. Na trci je dominirao i trijumfovao je 28 sekundi ispred Rozberga, ostvarivši desetu pobjedu u sezoni, šestu zaredom.[277] Nakon pobjede u Indiji, stekao je 115 bodova ispred Alonsa i obezbijedio je četvrtu titulu zaredom.[278] Na Velikoj nagradi Abu Dabija, pol poziciju uzeo je Veber, dok je Fetel završio drugi. Na trci, Fetel je na prvoj krivini obišao Vebera i vodio je do kraja, ostvarivši sedmu pobjedu zaredom, 30 sekundi ispred Vebera.[279] Nakon trke, Fetel i Veber su proslavljali okretanjem kružno, ali nisu kažnjeni;[280] isti manevar je Fetel izveo nakon pobjede u Indiji, kada je kažnjen i on i Red bul.[281] Veliku nagradu Sjedinjenih Američkih Država startovao je sa pol pozicije, još jednom je dominirao, a prvo mjesto prepustio je samo jednom na dva kruga Romenu Grožanu, zbog odlaska u boks. Pobijedio je šest sekundi ispred Grožana,[282] ostvarivši osmu pobjedu zaredom, čime je srušio rekord po broju uzastopnih pobjeda u jednoj sezoni, koji su držali Mihael Šumaher i Alberto Askari sa po sedam.[283] Poslednja trka u sezoni vožena je u Brazilu, Fetel je uzeo pol poziciju ispred Rozberga. Vidio je od početka do kraja trke i pobijedio je deset sekundi ispred Vebera, ostvarivši devetu pobjedu zaredom, ukupno 13 u sezoni.[284] Sa devet uzastopnih pobjeda izjednačio je rekord Alberta Askarija po broju uzastopnih pobjeda, Askari je devet pobjeda zaredom ostvario u dvije sezone: šest pobjeda u finišu 1952 i tri na početku 1953. godine.[285] Takođe, sa 13 pobjeda izjednačio je rekord Mihaela Šumahera po broju pobjeda u jednoj sezoni iz 2004. godine.[286] Osvojio je četvrtu titulu zaredom sa 397 bodova, 155 bodova ispred Fernanda Alonsa.[286]

U nekoliko navrata tokom sezone gledaoci su zviždali Fetelu,[287][288] koji je otkrio da to utiče negativno na njega.[289] Prije trke za Veliku nagradu Japana 2011, Helmut Marko je izrazio želju da produži ugovor sa Fetelom do kraja 2016. godine,[290] ipak, 13. juna 2013. godine, Fetel je pristao samo na produžetak ugovora do kraja 2015.[291]

2014: Sezona bez pobjede i pol pozicije[uredi | uredi izvor]

Fetel na Velikoj nagradi Bahreina 2014.

Od sezone 2014, vozači biraju jedinstveni broj bolida koji će koristiti u ostatku svoje karijere u formuli 1. Fetel je izabrao broj 5, ali je kao aktuelni šampion koristio broj 1 u sezoni 2014.[292] Na kraju 2013. Mark Veber je završio karijeru u formuli 1, Fetelov suvozač za 2014. bio je Danijel Rikardo, koji je promovisan iz Toro Rosa.[293] Tokom zimskih testiranja Fetel je imao mnogo problema sa kvarovima, što se nastavilo i u kvalifikacijama za Veliku nagradu Australije, prvu trku u sezoni, gdje je zbog softverske greške završio na 12 mjestu.[294] Zbog iste greške morao je da napusti trku već nakon prva tri kruga.[295] Kvalifikacije za Veliku nagradu Malezije završio je na drugom mjestu, iza Hamiltona,[296] dok ga je na trci obišao Rozberg i završio je na trećem mjestu, iza oba vozača Mercedesa.[297] Trku za Veliku nagradu Bahreina startovao je sa 11 mjesta, a završio je na šestom, dok su borbu za pobjedu ponovo vodili vozači Mercedesa.[298] Veliku nagradu Kine startovao je sa trećeg, a završio je na petom mjestu, nakon čega se nalazio na petom mjestu u šampionatu, 46 bodova iza Rozberga.[299]

Sa problemima nastavio je i na Velikoj nagradi Španije, gdje nije odradio puni trening petkom, zbog problema sa elektronikom. Kvalifikacije je završio na desetom mjestu, ali je kažnjen sa pet pozicija zbog neregularne promjene mjenjača i startovao je sa 15 mjesta.[300] Uspio je da dođe do četvrtog mjesta, završio je iza oba vozača Mercedesa i suvozača, Danijela Rikarda.[301] Tokom kvalifikacija za Veliku nagradu Monaka nije mogao da koristi KERS, vozio je u drugom modu i završio je na četvrtom mjestu.[302] Tokom petog kruga morao je da napusti trku zbog problema sa motorom, što je bilo njegovo drugo odustajanje u sezoni.[302] Na Velikoj nagradi Kanade prvi put u sezoni završio je na podijumu, na trećem mjestu, dok je Rikardo donio prvu pobjedu Red bulu u sezoni.[303] U kvalifikacijama za Veliku nagradu Austrije ponovo je imao problema, nije mogao da vozi Q3 i trku je startovao sa desetog mjesta.[304] Već u prvom krugu njegov bolid je izgubio pogon, spremao se da odustane, ali se pogon vratio u drugom krugu. Nakon što je oštetio prednje krilo, povukao se tokom 34 kruga, treći put u sezoni.[305] Veliku nagradu Velike Britanije startovao je sa drugog mjesta, iza Rozberga, ali je loše počeo i već u prvom krugu su ga pretekla oba Maklarena, Dženson Baton i Kevin Magnusen. Nakon borbe sa Alonsom i ulaska vozila bezbjednosti, završio je na petom mjestu.[306]

Fetel na Velikoj nagradi Kine 2014.

Veliku nagradu Njemačke startovao je sa šestog mjesta, a završio je četvrti; obišao je Magnusena i Rikarda, dok se Masa povukao.[307] Veliku nagradu Mađarske startovao je sa drugog mjesta, ali ga je već u prvoj krivini Valteri Botas obišao; u prvom krugu ga je obišao i Alonso, ali je vratio poziciju u drugom krugu. Nakon promjena guma, izlaska vozila bezbjednosti na stazu dvaput i greške u kojoj je umalo udario u zid, završio je trku na sedmom mjestu, dok je Rikardo trijumfovao.[308] Rikardo je pobijedio i na narednoj trci, Velikoj nagradi Belgije, gdje je Fetel završio peti i njegov zaostatak u odnosu na prvoplasiranog Rozberga iznosio je preko stotinu bodova.[309] Veliku nagradu Italije startovao je sa osmog mjesta, ali se već u prvom krugu probio na peto. U nastavku trke obišao ga je Rikardo i završio je na šestom mjestu.[310] Na Velikoj nagradi Singapura ostvario je najbolji rezultat u sezoni, završio je na drugom mjestu, nakon što je startovao sa četvrtog.[311] U 54 krugu, nakon odlaska Hamiltona u boks, preuzeo je vođstvo; to je bio prvi krug u sezoni na kojem je bio u liderskoj poziciji. Imao je samo sekundu prednosti i Hamilton ga je obišao već u sledećem krugu.[311]

Fetel na Velikoj nagradi Singapura 2014, gdje je završio na drugom mjestu.

Trku za Veliku nagradu Japana startovao je sa devetog mjesta. Trka je počela iza vozila bezbjednosti, a nakon dva kruga prekinuta je zbog kiše;[312] prekid je trajao 20 minuta.[312] U 18 krugu obišao je Botasa za četvrto mjesto.[313] Nakon što su mijenjali gume drugi put, Fetel se na stazu vratio na trećem mjestu, ispred Batona i Rikarda. Tokom 43 kruga, Žil Bjanki je izgubio kontrolu nad bolidom i slupao se pri brzini od preko 200 km na sat;[312] u 46 krugu trka je prekinuta i Fetel je završio na trećem mjestu, iza Hamiltona i Rozberga.[312] Bjanki je hitno prevezen u bolnicu, a od posljedica udesa preminuo je 18. jula 2015. godine.[314] U oktobru vožena je Velika nagrada Rusije po prvi put; Fetel je startovao deseti i završio osmi.[315] Veliku nagradu Sjedinjenih Američkih Država startovao je iz boksa, zbog promjene pogonske jedinice, šeste u sezoni.[316] Trku je završio na sedmom mjestu, uz najbrži krug, prvi u sezoni.[317] Veliku nagradu Brazila startovao je sa šestog mjesta, a završio je na petom, prestigavši Valterija Botasa.[318] Poslednja trka u sezoni bila je Velika nagrada Abu Dabija. Fetel je kvalifikacije završio na petom mjestu, ali je zbog neregularne promjene prednjeg krila startovao iz boksa.[319] Trku je završio na osmom mjestu, dok je svoju drugu titulu osvojio Luis Hamilton.[319]

Na dan 4. oktobra 2014. godine, iz Red bula su objavili da će Fetel napustiti tim na kraju sezone, godinu prije isteka ugovora.[320] Izjavio je da je tokom cijele sezone imao problema da se navikne na rukovanje Red bul RB10 bolidom,[321] i Pirelijevim novim gumama.[322] Fetel je tako postao prvi aktuelni šampion koji naredne sezone nije pobijedio ni na jednoj trci, od Žaka Vilneva 1998.[323]

2015: Prelazak u Ferari[uredi | uredi izvor]

Fetel na Velikoj nagradi Malezije 2015, gdje je ostvario prvu pobjedu u sezoni.

Fetel je izjavio da bi volio da vozi za Ferari u nekom trenutku u karijeri i počele su glasine da ima predugovor sa ekipom u kojem je opcija da im se pridruži 2014, u zavisnosti od performansi 2013. godine.[324] Red bul je vjerovao da će ostati u timu onoliko dugo koliko budu imali konkurentan bolid.[325]

Na dan kada su Fetel i Red bul objavili raskid ugovora, direktor tima, Kristijan Horner, izjavio je da će Fetel potpisati za Ferari.[326] Iz Ferarija su 20. novembra objavili da su potpisali trogodišnji ugovor sa Fetelom.[14] U istom trenutku objavili su da Fernando Alonso odlazi iz tima i da će Fetelov suvozač biti Kimi Rejkenen.[327]

Fetelu je odbijen zahtjev za rani raskid ugovora sa Red bulom, koji je tražio da bi testirao Ferarijev bolid na stazi u Abu Dabiju nakon trke.[328] Uprkos tome, prisustvovao je testiranju Ferarija, ali nije vozio; Red bul ga nije sankcionisao.[329] Prvi put se pojavio u postrojenju Ferarija za vikend, 29. i 30. novembra, odvezavši skoro 100 krugova na stazi Fjorano, gdje je dao i prvi intervju kao vozač Ferarija.[330]

Sledeću etapu moje karijere u formuli 1 provešću u Skuderija Ferariju, i za mene to znači da mi se ostvaruje životni san. Kada sam bio mali, Mihael Šumaher u crvenom autu mi je bio najveći idol i sada je to nevjerovatna čast da konačno dobijem šansu da vozim za Ferari. Već imam malu predstavu šta znači duh Ferarija, kada sam uzeo prvu pobjedu u Monci 2008, sa motorom propinjućeg konja napravljenog od strane Marinela. Skuderija ima veliku tradiciju u ovom sportu i ja sam izuzetno motivisan da pomognem timu da se vrati u vrh. Uložiću i srce i dušu da bih omogućio da se to desi.

Sebastijan Fetel o svom životnom snu da vozi za Ferari.[331]

Debi u bolidu Ferarija imao je na Velikoj nagradi Australije, gdje je završio treći, nakon što je prestigao Felipea Masu kada je ovaj otišao u boks; završio je iza vozača Mercedesa, Luisa Hamiltona i Nika Rozberga.[332] Veliku nagradu Malezije startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona, sa kojim se smjenjivao u vođstvu do 39 kruga, kada je preuzeo prvo mjesto i sačuvao ga do kraja, ostvarivši prvu pobjedu u sezoni, prvu poslije više od godinu dana i prvu za Ferari poslije skoro dvije godine.[333] To je takođe bila njegova 40 pobjeda, čime je došao na pobjedu iza Ajrtona Sene, trećeplasiranog po broju pobjeda svih vremena. Nakon pobjede, emotivno je govorio o Mihaelu Šumaheru, izjavivši da sve ono što je Šumaher postigao sa Ferarijem čini njegovu pobjedu još više posebnom.[334] Fetel je takođe izjavio da mu je cilj da osvoji šampionat, dok je direktor Mercedesa, Toto Volf, izjavio da je Fetel konkurent za titulu i da je Ferarijev oporavak preko zime nevjerovatan.[335] Veliku nagradu Kine startovao je sa trećeg mjesta, iza Hamiltona i Rozberga, što je bio i konačni poredak trke, njegov treći uzastopni podijum.[336]

Bio je uključen u manji sudar sa Serhiom Perezom tokom trening sesije pred Veliku nagradu Bahreina, oštetivši prednje krilo prilikom izlaska iz boksa. Tvrdio je da se incident prouzrokovala greška zbog koje nije mogao da uspori vozilo.[337] Incident su istražili stjuadi, koji su oslobodili optužbi oba vozača.[338] Kvalifikacije je završio na drugom mjestu, iza Hamiltona, dok mu se na trci desilo više grešaka, kao i izlijetanja sa staze, zbog čega je završio na petom mjestu.[339] Izjavio je da je izgubio ritam tokom trke i da nije imao dovoljno pouzdanja u zadnji dio vozila, ali da ostaje pozitivan oko mogućnosti bolida.[340] Veliku nagradu Španije startovao je sa trećeg mjesta, iza Rozberga i Hamiltona. Obišao je Hamiltona i veći dio trke je bio na drugom mjestu, ali zahvaljujući drugačijoj strategiji stajanja, Hamilton ga je obišao i Fetel je završio treći, nakon čega je zaostajao 31 bod iza Hamiltona.[341] Veliku nagradu Monaka startovao je sa trećeg mjesta, iza Hamiltona i Rozberga. Hamilton je bio ubjedljivo prvi, sa preko 20 sekundi ispred Rozberga, kada je u 65 krugu na stazu izašlo vozilo bezbjednosti; Hamilton je otišao na promjenu guma, računajući da ima dovoljnu prednost, ali se na stazu vratio iza Rozberga i Fetela. Fetel je pokušavao da napadne Rozberga, nije uspio da ga obiđe i završio je drugi, četiri sekunde iza.[342] Trku za Veliku nagradu Kanade startovao je sa 18 mjesta, jer je kažnjen sa pet pozicija zbog obilaska pod crvenim zastavama tokom trećeg treninga.[343] Trku je počeo dobro, već u devetom krugu je došao do pozicije 12, nakon čega je otišao u boks; promjena guma trajala je šest sekundi i opet se našao na nižim pozicijama. U 23 krugu je došao do 13 mjesta, a nakon drugog stajanja, došao je do osmog mjesta u 46 krugu. U 56 krugu došao je do petog mjesta, na kojem je i završio trku.[344]

Fetel tokom kvalifikacija za Veliku nagradu Mađarske 2015, gdje je ostvario drugu pobjedu u sezoni.

Veliku nagradu Austrije startovao je sa trećeg mjesta, iza Hamiltona i Rozberga. Na trećem mjestu bio je do 37 kruga, kada je otišao u boks, gdje se zadržao 13 sekundi zbog problema sa zadnjim desnim točkom, zbog čega ga je obišao Masa i završio je na četvrtom mjestu.[345] Nakon Velike nagrade Velike Britanije, koju je završio na trećem mjestu, iza Hamiltona i Rozberga, zaostajao je 59 bodova iza Hamiltona.[346] Veliku nagradu Mađarske startovao je sa trećeg mjesta, ponovo iza dvojca Mercedesa, ali su već u prvom krugu i on i Rejkenen obišli vozače Mercedesa. Fetel je bio lider tokom cijele trke i ostvario je drugu pobjedu u sezoni, 41 u karijeri, izjednačivši se sa Ajrtonom Senom na trećem mjestu. Pobjedu je posvetio Žilu Bjankiju, koji je preminuo nedelju dana prije trke, od posljedica udesa 2014. godine.[347] Na polovini sezone zaostajao je 42 boda iza lidera šampionata — Luisa Hamiltona; izjavio je da će tim pokušati nemoguće da učini mogućim u drugom dijelu sezone, ali da mnogo posla treba da se odradi da bi se dostigao lider.[348] Veliku nagradu Belgije startovao je sa devetog mjesta, ali je uspio da se probije do trećeg. U 42 krugu, manje od dva kruga do kraja trke, prednja desna guma mu je eksplodirala i nije mogao da završi trku.[349] Trijumfovao je Hamilton, koji je tako povećao prednost na 67 bodova.[350] Nakon trke, bio je frustriran i govorio je o kontroli guma pirelija, nazvavši ih nedopustivim i nesigurnim, ukazavši na to da su mogle ozbiljno da ga povrijede, da se eksplozija dogodila u krivini malo nakon mjesta gdje se zaista dogodila i s obzirom da je to bio takav incident tog vikenda, nakon što se slično desilo Rozbergu tokom treninga. Takođe je bio nezadovoljan sugestijama iz Pirelija da se to događa jer vozači idu previše široko, udarajući u ivičnjake, za šta je rekao da nikad to ne radi.[351]

Fetel na Velikoj nagradi Singapura 2015, gdje je ostvario treću pobjedu u sezoni.

Veliku nagradu Italije startovao je sa trećeg mjesta, iza Hamiltona i Rejkenena. Rejkenen je na startu ostao nepomičan i startovao je tek kad su ga sva vozila obišla, zahvaljujući čemu je Fetel došao do drugog mjesta, gdje je i završio. Svoje drugo mjesto u Monci označio je kao najbolje drugo mjesto u svojoj karijeri.[352] Na Velikoj nagradi Singapura uzeo je prvu pol poziciju u sezoni, prvu u bolidu Ferarija i prvu pol poziciju za Ferari poslije tri godine.[353] Vodio je od početka do kraja i trijumfovao je sekundu ispred Danijela Rikarda, ostvarivši treću pobjedu u sezoni, 42 u karijeri, prestigavši tako Senu na trećem mjestu po broju pobjeda.[354] Veliku nagradu Japana startovao je sa četvrtog mjesta, ali je već u prvom krugu došao do drugog mjesta, obišavši Rozberga i Botasa. Nakon drugog odlaska u boks, Rozberg je prestigao Fetela, koji je trku završio na trećem mjestu.[355] Veliku nagradu Rusije završio je na drugom mjestu, ostvarivši i najbrži krug trke.[356] S obzirom na to da je Rozberg morao da napusti trku, Fetel je došao do drugog mjesta u šampionatu, 66 bodova iza Hamiltona.[357] Veliku nagradu Sjedinjenih Američkih Država startovao je na petom mjestu, dok je na trci došao do trećeg mjesta, iza vozača Mercedesa. Pokušavao je da obiđe Rozberga, ali je završio na trećem mjestu.[358]

Kvalifikacije za Veliku nagradu Meksika, koja je vožena prvi put od 1990, završio je na trećem mjestu, iza Rozberga i Hamiltona. Već u prvom krugu udario je u bolid Danijela Rikarda i morao je u boks; izgubio je dosta pozicija, ali se probijao i u 18 krugu došao je do 11 mjesta. U 50 krugu udario je u barijere i morao je da napusti trku.[359] Trku za Veliku nagradu Brazila startovao je sa trećeg mjesta, iza Rozberga i Hamiltona, što je bio i konačni poredak.[360] Poslednja trka u sezoni bila je Velika nagrada Abu Dabija, koju je startovao sa 16 mjesta. Već u prvom krugu došao je do 12 mjesta, a u desetom krugu bio je na drugom mjestu, iza Rozberga, jer nije išao na promjenu guma. Nakon odlaska u boks, na stazu se vratio na šesto mjesto, dok je trku završio na četvrtom mjestu.[361] Sezonu je završio na trećem mjestu u šampionatu, iza Hamiltona i Rozberga, sa tri pobjede i 13 podijuma; opisao je sezonu kao čudesnu.[362]

2016: Druga neuspješna sezona za tri godine[uredi | uredi izvor]

Fetel na Velikoj nagradi Bahreina 2016.

Sezona 2016 počela je u martu u Australiji. Kvalifikacije je završio na trećem mjestu, iza Hamiltona i Rozberga. Već u prvom krugu obišao je oba vozača Mercedesa i prešao u vođstvo, koje je u 13 krugu preuzeo njegov suvozač, Kimi Rejkenen; u 16 krugu se vratio na prvo mjesto, koje je izgubio u 36 krugu, kada su ga obišli Rozberg i Hamilton, i završio je na trećem mjestu.[363] Kvalifikacije za Veliku nagradu Bahreina završio je na trećem mjestu, ponovo iza Hamiltona i Rozberga, ali nije startovao trku jer mu se bolid ugasio prilikom vožnje formacijskog kruga, zbog greške motora.[364] To je bio prvi put u karijeri u formuli 1 da nije uspio da startuje trku.[365] Veliku nagradu Kine startovao je sa četvrtog mjesta, iza Rozberga, Rikarda i Rejkenena; već na samom početku sudario se sa Rejkenenom, ali su obojica mogli da nastave i završio je na drugom mjestu.[366] Za sudar u prvom krugu krivio je Danila Kvjata, tvrdeći da je pokušao da izbjegne sudar sa Kvjatom, koji ga je obišao u prvoj krivini; Kvjat je to opisao kao "trkački incident".[367][368] Veliku nagradu Rusije startovao je sa drugog mjesta, iza Rozberga, ali se već u prvom krugu sudario sa Kvjatom, nakon čega je udario u barijere i morao je da se povuče.[369] Kvjat je kažnjen sa deset sekundi i tri negativna poena na licenci.[370] Veliku nagradu Španije startovao je sa šestog mjesta, a završio je na trećem,[371] dok je svoju prvu pobjedu ostvario Maks Verstapen, koji je tako postao najmlađi pobjednik neke od trka formule 1, srušivši rekord koji je prethodno držao Fetel.[372]

Fetel na Velikoj nagradi Monaka 2016.

Veliku nagradu Monaka startovao je i završio na četvrtom mjestu,[373] Veliku nagradu Kanade startovao je sa trećeg mjesta, iza Hamiltona i Rozberga; već u prvom krugu obišao je obojicu i bio je lider do desetog kruga, kada ga je obišao Hamilton. Na prvo mjesto vratio se u 24 krugu, gdje je ostao do 37 kruga, kada ga je Hamilton ponovo obišao. Završio je na drugom mjestu, pet sekundi iza Hamiltona, dok je trećeplasirani Valteri Botas završio 46 sekundi iza.[374] Veliku nagradu Evrope startovao je sa četvrtog mjesta, a završio je na drugom, 16 sekundi iza Nika Rozberga.[375] Veliku nagradu Austrije startovao je sa četvrtog mjesta. U 23 krugu obišao je Hamiltona i preuzeo vođstvo, ali mu je u 27 krugu eksplodirala guma, udario je u barijere i morao je da napusti trku.[376] Kvalifikacije za Veliku nagradu Velike Britanije završio je na šestom mjestu, ali je dobio kaznu od pet mjesta, zbog promjene mjenjača i startovao sa jedanaestog mjesta.[377] U 29 krugu obišao je Kvjata za deveto mjesto, dok je u 38 krugu obišao Felipea Masu za osmo mjesto, ali je tom prilikom izgurao sa staze, zbog čega je kažnjen sa pet sekundi; završio je na devetom mjestu.[378] Trku za Veliku nagradu Mađarske startovao je sa petog mjesta, a završio je na četvrtom, nakon čega se nalazio na petom mjestu u borbi za titulu, 82 boda iza Hamiltona.[379] Veliku nagradu Njemačke startovao je sa petog, a završio na četvrtom mjestu,[380] dok je Veliku nagradu Belgije završio na petom mjestu, nakon čega je zaostajao preko stotinu bodova iza Hamiltona i Rozberga, koji su ostali u borbi za titulu.[381] Prvi podijum nakon pet trka uzeo je na Velikoj nagradi Italije, gdje je završio treći, iza Rozberga i Hamiltona.[382] Veliku nagradu Singapura startovao je sa poslednjeg mjesta, kažnjen je zbog korišćenja dodatnih elemenata na agregatu.[383] Završio je na petom mjestu i zahvaljujući napretku od 17 pozicija izglasan je za vozača dana po prvi put.[384]

Fetel na Velikoj nagradi Malezije 2016.

Veliku nagradu Malezije startovao je sa petog mjesta, ali se već u prvom krugu sudario sa Nikom Rozbergom i morao je da napusti trku.[385] Veliku nagradu Japana počeo je i završio na četvrtom mjestu, ostvarivši najbrži krug trke, prvi u sezoni.[386] Najbrži krug imao je i na Velikoj nagradi Sjedinjenih Američkih Država, gdje je završio na četvrtom mjestu.[387] Veliku nagradu Meksika startovao je sa sedmog mjesta. Pokušao je da obiđe Verstapena, koji je izašao sa staze i vratio se ispred njega. Nakon trke govorio je o tome uz optužbe na račun Verstapena i direktora trke, Čarlija Vajtinga, za šta se kasnije izvinio.[388] Završio je na četvrtom mjestu, iza Hamiltona, Rozberga i Verstapena. Verstapen je nakon trke kažnjen sa pet sekundi, zbog čega je Fetel promovisan na treće mjesto, ali nakon što je bio na podijumu, kažnjen je sa deset sekundi i dva poena na licenci zbog opasne vožnje u 69 krugu, blokirajući Rikarda, kome je tako pripalo treće mjesto, dok je Fetel zvanično završio na petom mjestu, iza Verstapena.[389] Veliku nagradu Brazila počeo je i završio na petom mjestu![390] poslednju trku u sezoni, Veliku nagradu Abu Dabija, završio je na trećem mjestu, uz najbrži krug.[391] Nije ostvario nijednu pobjedu u sezoni, završio je na četvrtom mjestu, sa 212 bodova i sedam podijuma, dok je prvu titulu osvojio Niko Rozberg.[392]

2017: Konkurent za titulu[uredi | uredi izvor]

Fetel na Velikoj nagradi Kine 2017.

Sezona 2017 počela je trkom za Veliku nagradu Australije, koju je startovao sa drugog mjesta, iza Hamiltona. U 17 krugu Hamilton je otišao u boks i na stazu se vratio iza Verstapena; Fetel je preuzeo vođstvo i odlučio je da sačeka sa odlaskom u boks dok ne izgradi dovoljnu prednost.[393] Otišao je u boks u 23 krugu i na stazu se vratio ispred Verstapena i Hamiltona. Prvo mjesto zadržao je do kraja, ostvarivši tako prvu pobjedu nakon 18 mjeseci i 43 u karijeri.[394][395] Veliku nagradu Kine startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona, stotinku ispred Botasa.[396] Trka je počela po vlažnim, ali dosta suvim uslovima. Fetel je brzo otišao na promjenu guma, vratio se na stazu na šestom mjestu, ali je bio u poziciji da preuzme vođstvo jer su svi ispred bili sa gumama za kišu.[397] Ipak, nakon izlijetanja sa staze Antonija Đovinacija, izašlo je vozilo bezbjednosti i nije mogao da napravi prednost.[397] Dugo je bio na četvrtom mjestu, iza Rikarda i Rejkenena, ali je uspio da ih obiđe i završio je na drugom mjestu, iza Hamiltona.[397]

Veliku nagradu Bahreina startovao je sa trećeg mjesta, iza Botasa i Hamiltona, i već na samom početku obišao je Hamiltona, držeći priključak za Botasom do prve runde odlaska u boks.[398] Kao i u Kini, nedugo nakon što je otišao u boks, vozilo bezbjednosti je izašlo na stazu, ali mu je to ovoga puta odgovaralo i preuzeo je vođstvo u 14 krugu.[398] Kada je otišao na promjenu guma drugi put, vratio se na stazu iza Hamiltona, koji je otišao u boks u 41 krugu i Fetel je ponovo preuzeo prvu poziciju, koju je sačuvao do kraja, ostvarivši drugu pobjedu u sezoni, 44 u karijeri, treću u Bahreinu.[398]

Na Velikoj nagradi Rusije uzeo je prvu pol poziciju nakon 18 mjeseci; Rejkenen je bio drugi, što je bilo prvi put da oba vozača Ferarija startuju neku trku iz prvog reda od Velike nagrade Francuske 2008. godine.[399] Već u prvom krugu Botas je obišao obojicu, a Fetel je bio lider nekoliko krugova nakon što je Botas otišao u boks u 27 krugu. Nakon što je otišao na promjenu guma, Fetel se vratio na stazu iza Botasa i, uprkos brojnim napadima, završio je na drugom mjestu, 0.6 sekundi iza Botasa, koji je ostvario prvu pobjedu u karijeri.[400] Iako nije došao do treće pobjede u sezoni, povećao je svoju prednost u šampionatu na 13 bodova ispred Hamiltona, koji je završio na četvrtom mjestu.[400] Drugim mjestom u Rusiji, postao je peti vozač u istoriji koji je zabilježio 90 podijuma u karijeri.[401] Veliku nagradu Španije startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona, koga je obišao već u prvom krugu. Fetel je bio lider do 14 kruga, kada je prvo mjesto preuzeo Hamilton. Na vodeću poziciju vratio se u 25 krugu, a nakon odlazaka u boks, vratio se na stazu ispred Hamiltona, koji ga je ipak obišao nekoliko krugova kasnije i Fetel je drugu trku zaredom završio na drugom mjestu, nakon čega je prednost nad Hamiltonom smanjena na šest bodova.[402]

Veliku nagradu Monaka startovao je sa drugog mjesta, nekoliko stotinki iza Rejkenena. Lidersku poziciju preuzeo je u 34 krugu, kada je Rejkenen otišao u boks, Fetel je na stazi ostao pet krugova duže, izgradio veliku prednost i na stazu se vratio ispred Rejkenena, gdje je ostao do kraja i ostvario treću pobjedu u sezoni. Hamilton je završio na sedmom mjestu i Fetel je povećao prednost na 25 bodova.[403] Fetelova pobjeda bila je prva za Ferari u Monaku nakon 2001. godine, kada je trijumfovao Mihael Šumaher.[404]

Fetel na Velikoj nagradi Kanade 2017.

Na Velikoj nagradi Kanade završen je njegov niz od šest trka zaredom koje je završio na prva dva mjesta. Kvalifikacije je završio na drugom mjestu, iza Hamiltona, ali je na startu pao na četvrto mjesto, nakon čega se sudario se Verstapenom i oštetio prednje krilo; otišao je u boks i na stazu se vratio na poslednjem, 18 mjestu. Brzo je obilazio vozače i napredovao, došavši do sedmog mjesta na 20 krugova do kraja. Obišao je oba vozača Fors Indije, Serhija Pereza i Estebana Okona, i Rejkenena, koji je imao problema sa kočnicama i završio je trku na četvrtom mjestu.[405] Veliku nagradu Azerbejdžana startovao je i završio na četvrtom mjestu.[406] Nakon što su se Botas i Rejkenen sudarili već na početku, Fetel je došao na drugo mjesto. Trku su obilježili brojni sudari, vozilo bezbjednosti i crvene zastave; malo prije kraja drugog perioda u kome je vozilo bezbjednosti bilo na stazi, Fetel je udario u Hamiltona, optuživši ga da je kočio, ali su podaci FIE pokazali da Hamilton nije koristio kočnice.[407] Trenutak kasnije, Fetel je ponovo udario Hamiltona, kad su se spremali za restart trke, zbog čega je dobio kaznu od deset sekundi.[408] Hamilton je morao u boks nekoliko krugova prije Fetela, zahvaljujući čemu se Fetel na stazu iz boksa vratio ispred Hamiltona, završio poziciju ispred i povećao prednost za dva boda.[406] FIA je istražila njihov incident, ali Fetel nije kažnjen dodatno; preuzeo je potpunu odgovornost, izvinio se javnosti i obećao da će posvetiti slobodno vrijeme sledećih 12 mjeseci obrazovnim aktivnostima na raznim FIA šampionatima i događajima.[409]

Veliku nagradu Austrije startovao je sa drugog mjesta, iza Botasa. Tokom cijele trke pokušavao je da ga obiđe, ali je završio na drugom mjestu, 0.6 sekundi iza. Hamilton je završio na četvrtom mjestu i Fetel je povećao prednost na 20 bodova, dok je Botas zaostajao 35 bodova.[410]

Fetel na Velikoj nagradi Italije 2017.

Veliku nagradu Velike Britanije startovao je sa trećeg mjesta, ali je na startu izgubio poziciju od Verstapena. Vratio se na treće mjesto tokom odlaska u boks, ali ga je Botas obišao. Rejkenen je imao problem sa gumom, zbog čega se Fetel vratio ponovo na treće mjesto, ali mu je pukla guma u poslednjem krugu i završio je na sedmom mjestu, zahvaljujući čemu je Hamilton prišao na bod zaostatka.[411] Na Velikoj nagradi Mađarske uzeo je drugu pol poziciju u sezoni, treću u Mađarskoj i 48 u karijeri. Prije trke imao je problema sa hidraulikom, koji su otklonjeni na vrijeme, ali je tokom trke imao problema sa sistemom za upravljanje, zbog čega su ga oba Mercedesa i Rejkenen stavili pod pritiskom. Rejkenen i Verstapen su prelazili u vođstvo, ali je Fetel uspio da ostvari četvrtu pobjedu u sezoni, povećavši prednost na 14. bodova ispred Hamiltona pred ljetnju pauzu od mjesec dana.[412]

Pred trku za Veliku nagradu Belgije objavljeno je da je Fetel potpisao novi trogodišnji ugovor sa Ferarijem, do kraja 2020. godine.[413] Rejkenen je takođe produžio ugovor, ali na godinu.[414] Trku je počeo i završio na drugom mjestu, iza Hamiltona.[415] Kvalifikacije za Veliku nagradu Italije kasnile su dva i po sata, zbog kiše; završio je na osmom mjestu, ali je trku počeo sa šestog jer su oba vozača Red bula dobili kaznu. Zadržao je poziciju na startu, a zatim je obišao Rejkenena, Lensa Strola i Estebana Okona i došao do trećeg mjesta. Mercedesi su bili brži skoro sekundu po krugu, nije mogao da ih ugrozi i završio je treći, 36 sekundi iza. Pao je na drugo mjesto u šampionatu, tri boda iza Hamiltona.[416]

Na Velikoj nagradi Singapura uzeo je treću pol poziciju u sezoni. Već u prvom krugu učestvovao je u udesu sa Rejkenenom i Verstapenom; pokušao je da nastavi, ali je udario u zid i morao je da napusti trku.[417] Trku je takođe morao da napusti i Rejkenen, i to je bio prvi put u istoriji da su oba vozača Ferarija napustila trku u prvom krugu.[418] Hamilton je startovao sa petog mjesta, ali je izbjegao sudar u prvom krugu, preuzeo vođstvo i trijumfovao, povećavši prednost ispred Fetela na 28 bodova.[417] U kvalifikacijama za Veliku nagradu Malezije nije postavio vrijeme zbog problema sa motorom i startovao je sa poslednjeg mjesta.[419] Trku je završio na četvrtom mjestu, Hamilton na drugom, povećavši prednost na 34 boda.[420] Tokom vožnje kruga nakon kraja trke sudario se sa Strolom, zbog čega niko nije kažnjen, ali je Fetel oštetio mjenjač. Iz Ferarija su izjavili da može i dalje da se koristi, jer bi promjena mjenjača donijela kaznu od pet mjesta u kvalifikacijama za narednu trku.[421]

Fetel na Velikoj nagradi Malezije 2017.

Veliku nagradu Japana startovao je sa drugog mjesta, nakon što je Botas kažnjen sa pet mjesta. Minut prije trke imao je problem sa svjećicama, zbog čega je morao u boks. U Ferariju su mislili da je problem otklonjen, ali je već u četvrtom krugu morao da napusti trku,[422] na kojoj je trijumfovao Hamilton i povećao prednost na 59 bodova.ref name="Japanese Grand Prix 2017"/> Veliku nagradu Sjedinjenih Američkih Država startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona. Već na početku obišao je Hamiltona i bio lider je do šestog kruga, kada ga je Hamilton obišao. Završio je na drugom mjestu, što mu je bio prvi podijum nakon Italije.[423] Na Velikoj nagradi Meksika uzeo je četvrtu pol poziciju u sezoni, 50 u karijeri, postavši tako tek četvrti vozač koji je došao do 50 pol pozicija, nakon Mihaela Šumahera, Ajrtona Sene i Luisa Hamiltona.[424] Maks Verstapen ga je obišao već u prvom krugu, nakon čega se Fetel sudario sa Hamiltonom i morao je da mijenja prednje krilo. Uspio je da nadoknadi nekoliko pozicija i da završi na četvrtom mjestu,[425] dok je Hamilton završio na devetom i obezbijedio četvrtu titulu, izjednačivši se tako sa Fetelom, Šumaherom, Huanom Manuelom Fanđom i Alanom Prostom.[425]

Veliku nagradu Brazila startovao je sa drugog mjesta, iza Botasa, koga je obišao već u prvom krugu. Iako su ga obišli Rejkenen i Hamilton prilikom jedinog odlaska u boks, uspio je da se vrati na prvo mjesto i ostvari petu pobjedu u sezoni, 47 u karijeri.[426] Veliku nagradu Abu Dabija, poslednju u sezoni, startovao je sa trećeg mjesta, iza Botasa i Hamiltona, što je bio i konačni poredak trke.[427] Završio je sezonu na drugom mjestu, 46 bodova iza Hamiltona,[428] ostvarivši pet pobjeda i 13 podijuma.[429]

2018: Borba za petu titulu sa Hamiltonom[uredi | uredi izvor]

Fetel tokom testiranja prije početka 2018. sezone

Po prvi put u istoriji formule 1, dva četvorostruka šampiona su počela sezonu zajedno, Fetel i Luis Hamilton.[430] Kao i 2017, očekivalo se da će njih dvojica voditi glavnu borbu za titulu, njihova borba u medijima nazvana je "borba za petu", s obzirom na to da su i jedan i drugi imali cilj da postanu treći vozač u istoriji sa pet titula, nakon Huana Manuela Fanđa i Mihaela Šumahera.[430]

Sezona 2018 počela je u martu, u Australiji. Startovao je sa trećeg mjesta, iza Hamiltona i Rejkenena; do prvog mjesta došao je u 19 krugu, zadržao je prednost do kraja, startujući sezonu pobjedom drugu godinu zaredom.[431] To je bila njegova 48 pobjeda u karijeri i stoti podijum, postavši četvrti vozač u istoriji koji je stotinu trka završio na podijumu, nakon Prosta, Šumahera i Hamiltona. Takođe, postao je treći vozač u istoriji koji je vodio na barem 3.000 krugova u formuli 1, nakon Šumahera i Hamiltona.[432]

Veliku nagradu Bahreina startovao je sa pol pozicije, prve u sezoni. Botas i Hamilton su preuzimali vođstvo, ali je Fetel uspio da se vrati na prvo mjesto i ostvari drugu pobjedu zaredom, četvrtu u Bahreinu.[433] Na Velikoj nagradi Kine uzeo je drugu pol poziciju zaredom. Nakon prvog odlaska u boks, Botas je preuzeo vođstvo u 27 krugu, dok ga je u 43 krugu udario Maks Verstapen, zbog čega je izgubio pozicije i trku je završio na osmom mjestu.[434] Veliku nagradu Azerbejdžana startovao je sa pol pozicije, što je bio prvi put nakon 2013. da je uzeo tri pol pozicije zaredom; takođe, izjednačio je rekord Hamiltona, uzevši pol poziciju na 23 različite trke.[435] Na trci, bio je lider do 30 kruga, kada je prvi put otišao u boks i Botas, koji nije išao na promjenu guma, je preuzeo vođstvo.[436] Vozilo bezbjednosti izašlo je na stazu nakon što su se sudarili Rikardo i Verstapen, što je iskoristio Botas, otišao na promjenu guma i na stazu se vratio ispred Fetela.[436] Pokušao je da obiđe Botasa nakon što je vozilo bezbjednosti izašlo sa staze, ali umjesto toga izgubio je dvije pozicije.[436] Završio je na četvrtom mjestu i pao je na drugo mjesto u šampionatu, iza Hamiltona, koji je trijumfovao na trci.[436]

Fetel na Velikoj nagradi Azerbejdžana 2018.

Veliku nagradu Španije startovao je sa trećeg mjesta, iza Hamiltona i Botasa. Tokom perioda kada je na snazi bilo virtuelno vozilo bezbjednosti, otišao je u boks, obišao ga je Verstapen i završio je trku na četvrtom mjestu, nakon čega je zaostajao 17 bodova iza Hamiltona, koji je pobijedio u Španiji.[437] Veliku nagradu Monaka startovao je sa drugog mjesta, iza Rikarda, gdje je i proveo cijelu trku; Hamilton je završio treći i prednost je smanjena na 14 bodova.[438]

Na Velikoj nagradi Kanade uzeo je četvrtu pol poziciju u sezoni. Vodio je tokom cijele trke i ostvario je treću pobjedu u sezoni, 50 u karijeri, postavši četvrti vozač u istoriji koji je došao do 50 pobjeda, nakon Prosta, Šumahera i Hamiltona.[439] To je takođe bio 14 put u karijeri da je vodio na trci od početka do kraja, dok je samo Sena sa 19 ostao ispred njega. Pobjedom je smanjio zaostatak za Hamiltonom, koji je u Kanadi završio na petom mjestu, na jedan bod.[440] Velika nagrada Francuske vožena je prvi put nakon 2008. godine. Fetel je startovao sa trećeg mjesta, iza Hamiltona i Botasa. U pokušaju da obiđe Botasa, sudario se sa njim i oštetio prednje krilo, zbog čega je dobio i pet sekundi kazne i izgubio dosta pozicija. Uspio je da se vrati i završio je peti, dok je Hamilton pobjedom otišao na 14 bodova prednosti.[441]

Kvalifikacije za Veliku nagradu Austrije završio je na trećem mjestu, ponovo iza Hamiltona i Botasa, ali je kažnjen sa tri pozicije zbog ometanja Karlosa Sainsa mlađeg u Q2, i startovao je sa šestog mjesta.[442] Hamilton i Botas su morali da napuste trku zbog mehaničkih problema, Fetel je završio treći i preuzeo je vođstvo u šampionatu, bod ispred Hamiltona.[443] Tokom treninga pred Veliku nagradu Velike Britanije povrijedio je vrat, ali je uspio da vozi kvalifikacije, koje je završio na drugom mjestu, iza Hamiltona. Obišao ga je već u prvom krugu, a zatim se Hamilton sudario sa Rejkenenom, zbog čega je pao na začelje. Izgubio je prednost tokom izlaska vozila bezbjednosti na stazu, s nakon odlaska u boks, Botas je preuzeo vođstvo. Ipak, Botas nije mijenjao gume i na pet krugova prije kraja, Fetel ga je obišao i ostvario 51 pobjedu u karijeri, prestigavši Alana Prosta na trećem mjestu po broju pobjeda. Hamilton je završio drugi, uprkos sudaru i Fetel je povećao prednost na osam bodova.[444]

Fetel na Velikoj nagradi Austrije 2018.

Veliku nagradu Njemačke startovao je sa pol pozicije, vodio je većinu trke, do 51 kruga, kada je po vlažnim uslovima izgubio kontrolu nad bolidom i udario u zid. To je bilo njegovo prvo odustajanje u sezoni, Hamilton je pobijedio i preuzeo prvo mjesto u šampionatu, 17 bodova ispred Fetela.[445] Veliku nagradu Mađarske startovao je sa četvrtog mjesta, a završio je na drugom, uprkos sudaru sa Botasom u finišu.[446] Velika nagrada Belgije vožena je po kišnim uslovima, Fetel je kvalifikacije završio na drugom mjestu, iza Hamiltona, koga je obišao već u prvom krugu; kontrolisao je trku do kraja, ostvarivši treću pobjedu u Belgiji, 52 u karijeri.[447] Veliku nagradu Italije startovao je sa drugog mjesta, iza Rejkenena; Ferari je tako došao do prve pol pozicije u Italiji nakon 2010. godine, takođe, prvi put nakon 2000. godine dva vozača Ferarija su startovala sa prve dvije pozicije u Italiji.[448] U prvom krugu sudario se sa Hamiltonom i oštetio prednje krilo, zbog čega je morao u boks i pao na poslednje mjesto. Završio je na petom mjestu, ali mu je pripalo četvrto nakon što je Verstapen kažnjen; Hamilton je pobijedio i povećao prednost na 30 bodova.[449]

Nakon loše trke u Italiji, Velika nagrada Singapura je označena kao veoma bitna u borbi za titulu. Fetel je bio favorit za pol poziciju, u pokušaju da dođe do pete, rekordne, pol pozicije u Singapuru, dok je, sa druge strane, Hamilton tradicionalno bio loš na toj stazi.[450] Ipak, kvalifikacije je završio treći, iza Hamiltona i Verstapena. Obišao je Verstapena već u prvom krugu, ali se Holanđanin vratio na drugo mjesto tokom jedinog odlaska u boks. Trijumfovao je Hamilton, dok je Fetel završio treći i zaostatak u šampionatu povećan je na 40 bodova.[451] Veliku nagradu Rusije startovao je sa trećeg mjesta, iza Botasa i Hamiltona. Nakon odlaska u boks, iz Mercedesa su tražili od Botasa da propusti Hamiltona na drugo mjesto, a nakon što je Verstapen otišao na promjenu guma, Hamilton je prešao na prvo, Botas na drugo, a Fetel na treće mjesto, što je bio konačni poredak trke i Hamilton je povećao prednost na 50 bodova.[452]

Veliku nagradu Japana startovao je sa osmog mjesta, nakon što je završio kvalifikacije na devetom mjestu, ali je Esteban Okon kažnjen sa tri pozicije. Počeo je dobro i već u prvom krugu je došao na četvrto mjesto. Verstapen je dobio kaznu od pet sekundi zbog sudara sa Rejkenenom i Fetel je došao do trećeg mjesta. U finišu, sudario se sa Verstapenom, zbog čega je izgubio pozicije i završio je trku na šestom mjestu; Hamilton je pobijedio i povećao prednost na 67 bodova četiri trke prije kraja.[453] Kvalifikacije za Veliku nagradu Sjedinjenih Američkih Država završio je na drugom mjestu, iza Hamiltona, ali je kažnjen sa tri pozicije zbog toga što nije usporio dovoljno tokom crvenih zastava u prvoj sesiji i startovao je sa petog mjesta. Dosta vremena proveo je u borbi sa vozačima Red bula i na kraju je završio na četvrtom mjestu, dok je Kimi Rejkenen ostvario prvu pobjedu nakon 2013. Hamilton je završio na trećem mjestu i povećao je prednost na 70 bodova.[454]

Veliku nagradu Meksika startovao je sa četvrtog mjesta, obišao je Hamiltona, dok se Rikardo povukao i završio je na drugom mjestu, iza Verstapena. Hamilton je završio na četvrtom mjestu i obezbijedio je petu titulu.[455] Kvalifikacije za Veliku nagradu Brazila završio je na drugom mjestu, iza Hamiltona, ali je bio pod istragom nakon što je optužen da nije pratio instrukcije stjuarda prilikom mjerenja vozila. Tokom kruga u Q2 promijenio je gume i ostvario je vrijeme prije nego što je kiša počela da pada, nakon čega je pozvan na mjerenje bolida. Odbio je da zaustavi vozilo i sačeka zvaničnike da ga gurnu na skalu, umjesto čega je nastavio da vozi, točak mu se odvrnuo i uništio je skalu. Kažnjen je sa 25.000 evra, ali nije kažnjen oduzimanjem pozicije i startovao je sa drugog mjesta.[456] Završio je na šestom mjestu, iza oba vozača Mercedesa, oba vozača Red bula i suvozača Rejkenena.[457] Poslednju trku u sezoni, Veliku nagradu Abu Dabija, startovao je sa trećeg mjesta, iza Hamiltona i Botasa. Na početku je obišao Botasa i završio je na drugom mjestu.[458]

Sezonu je završio na drugom mjestu u šampionatu, sa 320 bodova, 88 manje od Hamiltona.[459] Ostvario je pet pobjeda i 12 podijuma. Na kraju sezone, označio je trku u Singapuru kao glavnu tačku preokreta u borbi za petu titulu.[460]

2019: Dvije pobjede i peto mjesto[uredi | uredi izvor]

Fetel na testiranju u Barseloni prije početka sezone.

Nakon impresivnih rezultata na predsezonskim testiranjima u Barseloni, mnogi su pred Veliku nagradu Australije očekivali da Fetel i Ferari imaju najbolji bolid.[461] Ipak, prvi vikend u sezoni se pokazao teškim; Fetel je kvalifikacije završio na trećem mjestu, dok je trku završio na četvrtom mjestu, a trijumfovao je Valteri Botas.[462] Na Velikoj nagradi Bahreina, Ferari je zauzeo prve dvije pozicije u kvalifikacijama; Fetel je odvezao samo jedan krug u Q3 i završio je kvalifikacije iza suvozača — Šarla Leklera.[463] Fetel je već na startu obišao Leklera i preuzeo vođstvo, ali se Lekler vratio na prvo mjesto u šestom krugu. Nakon što je Lekler morao da odustane, Fetel se vratio na čelo, ali nije mogao da se odbrani od Luisa Hamiltona koji ga je obišao, nakon čega je Fetel izletio sa staze i oštetio prednje krilo. Na kraju, završio je na petom mjestu.[464] Mercedes je nastavio da dominira i na naredne dvije trke, koje je Fetel završio na trećem mjestu. Treća trka u sezoni — Velika nagrada Kine, bila je ukupno hiljadita trka u istoriji formule 1.[465] Fetel je startovao i završio na trećem mjestu.[466] Na trećem mjestu završio je i Veliku nagradu Azerbejdžana, na kojoj je Mercedes ostvario duplu pobjedu i tako su sve četiri trke na startu sezone završili na prva dva mjesta,[467] nakon čega je Fetel zaostajao 35 i 34 boda iza Botasa i Hamiltona.[468] Veliku nagradu Španije završio je na četvrtom mjestu, dok je Mercedes ostvario petu 1—2 pobjedu zaredom.[469] Na Velikoj trci Monaka, Fetel je prošao treći kroz cilj, ali je promovisan na drugo mjesto, nakon što je Verstapen dobio pet sekundi kazne, zbog nesigurnog prolaska kroz boks.[470]

Fetel na Velikoj nagradi Singapura, gdje je ostvario jedinu pobjedu u sezoni.

Fetel je uzeo pol poziciju na Velikoj nagradi Kanade, drugu godinu zaredom, što mu je bila prva pol pozicija nakon 17 trka.[471] Bio je lider veći dio trke, a u 48 krugu, izletio je sa staze; pri povratku, Hamilton je pokušao da ga obiđe, ali je Fetel uspio da zadrži vođstvo. Ipak, dobio je kontroverznu kaznu od 5 sekundi zbog nesigurnog vraćanja na stazu.[472] Prošao je prvi kroz cilj, ali sa manje od pet sekundi prednosti ispred Hamiltona, kome je pripala pobjeda. Fetel je prvobitno odbio da se popne na podijum kao drugoplasirani, ali je ipak izašao, odbivši ruku Hamiltona koji ga je pozivao da se popnu zajedno na prvo mjesto na podijumu.[473] Zahtjev Ferarija da se izvrši revizija Fetelove kazne, odbila je FIA.[474] Prvi najbrži krug u sezoni, ostvario je na osmoj trci — Velikoj nagradi Francuske.[475] Zbog greške motora, nije mogao da postavi vrijeme u Q3 na Velikoj nagradi Austrije, koju je startovao sa poslednjeg mjesta, ali je uspio da se progura i završio je na četvrtom mjestu.[476] Na Velikoj nagradi Velike Britanije, zahvaljujući vozilu bezbjednosti, došao je do trećeg mjesta. Ipak, Verstapen ga je obišao, nakon što je pokušao da se vrati ispred Verstapena, udario ga je otpozadi, dobio je kaznu od deset sekundi i završio je na 16 mjestu.[477] To je bio prvi put da nije završio u zoni bodova od Velike nagrade Belgije 2015. Na domaćoj trci, Velikoj nagradi Njemačke, nije uspio da se kvalifikuje zbog greške turbo motora, zbog čega je morao da startuje sa poslednjeg mjesta. U trci sa nekoliko sudara i izlaska vozila bezbjednosti na stazu, završio je na drugom mjestu, iza Verstapena.[478] Veliku nagradu Mađarske završio je na trećem mjestu, ali preko minut iza Hamiltona.[479]

Nakon jednomjesečne ljetnje pauze, sezona je nastavljena u avgustu, na trci za Veliku nagradu Belgije, vikend koji je obilježila smrt vozača formule 2 — Antoana Ibera.[480] Fetel je trku završio na četvrtom mjestu i ostvario je najbrži krug.[481] Na trci za Veliku nagradu Italije, izletio je sa staze u krivini Askari, a kada se vratio na stazu, ostvario je kontakt sa vozačem Rejsing pointa — Lensom Strolom, zbog čega je dobio kaznu od deset sekundi i završio je trku na 13 mjestu.[482] Na Velikoj nagradi Singapura, Ferari je bio najbolji, kada su svi očekivali da će biti u problemima. Fetel je bio najbrži u Q1 i Q2, ali je u Q3 bio sporiji i Lekler je uzeo pol poziciju, treću trku zaredom, a Hamilton drugo startno mjesto, ispred Fetela. Na trci, Fetel je prvi otišao na promjenu guma od vodećih vozača, a zahvaljujući tome što su Lekler i Hamilton imali sporiji tempo, preuzeo je vođstvo u 31 krugu. Do kraja trke, vozilo bezbjednosti je izlazilo na stazu tri puta, ali je Fetel uspio da sačuva prvo mjesto i ostvari prvu pobjedu u sezoni, petu u Singapuru i treću zaredom za Ferari.[483] Narednu trku, Veliku nagradu Rusije, startovao je sa trećeg mjesta, ali je već u prvoj krivini obišao Leklera i Hamiltona i preuzeo vođstvo. Radio prenos je sugerisao da Ferari želi da zamijeni svoje vozače, ali pošto je Fetel bio brži, ostao je na čelu. Lekler je preuzeo vodeću poziciju kada je Fetel otišao u boks, a nekoliko trenutaka kasnije, morao je da se povuče zbog problema sa motorom; to mu je bilo prvo odustajanje u sezoni.[484][485]

Fetel na Velikoj nagradi Kanade, gdje je prošao prvi kroz cilj, ali mu je pobjeda oduzeta.

Petu pol poziciju u sezoni, ostvario je na Velikoj nagradi Japana,[486] u kvalifikacijama koje su bile pomjerene za nedelju ujutru, na dan trke, zbog tajfuna Hagibis.[487] Na trci, Fetel je morao da se zaustavi već na startu, što je omogućilo Botasu da ga obiđe; do kraja, vodio je borbu za drugo mjesto sa Hamiltonom, uspio je da se odbrani i završio je na drugom mjestu. Sa ovim rezultatom, Fetel je matematički ostao bez šansi za osvajanje titule.[488] Veliku nagradu Meksika, takođe je završio na drugom mjestu,[489] dok je kvalifikacije za Veliku nagradu Sjedinjenih Američkih Država završio na drugom mjestu, postavši tek treći vozač u istoriji formule 1 sa 100 ili više trka koje je startovao sa prve dvije pozicije, nakon Šumahera i Hamiltona.[490] Ipak, brzo je izgubio pet pozicija, dok mu je u osmom krugu otkazala prednja suspenzija i morao je da napusti trku.[491] Kvalifikacije za Veliku nagradu Brazila završio je na drugom mjestu, treću godinu zaredom, iza Verstapena. Većinu trke proveo je na trećem mjestu, nakon što ga je Hamilton obišao, a nakon izlaska vozila bezbjednosti na stazu, obišli su ga Aleksander Albon i Lekler. Fetel je odmah pokušao da obiđe Leklera, ali su se dva vozača Ferarija sudarila, zbog čega su morali da napuste trku.[492] Razočaravajuću sezonu završio je sa petim mjestom u Abu Dabiju, gdje je Hamilton ostvario šesti gren slem u karijeri[493] i osvojio šestu titulu prvaka formule 1.[494] Fetel je završio na petom mjestu u konkurenciji vozača,[494] a Lekler koji je završio na četvrtom mjestu, postao je drugi njegov suvozač koji je sezonu završio ispred njega u plasmanu, nakon Danijela Rikarda 2014.[495]

2020: Poslednja godina u Ferariju[uredi | uredi izvor]

Zvaničnici Ferarija odlučili su da ne produže Fetelu ugovor nakon isteka trenutnog, odnosno nakon završetka sezone 2020. Direktor tima — Matija Binoto, izjavio je da nema nekog posebnog razloga za tu odluku, a obje strane su istakle da je to bio prijateljski dogovor.[496]

Sezona je ometena zbog pandemije virusa korona. Prvih deset trka iz kalendara su ili pomjerene, odložene ili otkazane.[497] Na dan 2. juna, utvrđen je novi kalendar, a sezona je startovala u julu, na Velikoj nagradi Austrije.[498] Prvu trku u sezoni startovao je sa 11 mjesta, nakon što nije uspio da se plasira u Q3 dio kvalifikacija,[499] dok je završio na desetom mjestu.[500] Drugu trku, veliku nagradu Štajerske, startovao je sa desetog mjesta, ali se u već u trećoj krivini prvog kruga sudario sa Leklerom, zbog čega su obojica morala da napuste trku.[501] Lekler je priznao da je on pogriješio i izvinio se.[502]

Aston Martin (2021–2022)[uredi | uredi izvor]

Fetel na Velikoj nagradi Britanije 2021.

Fetel se pridružio Aston Martinu za sezonu 2021, zamenivši Serhija Pereza.[503] U svom debitantskom trkačkom vikendu u Bahreinu, dobio je kaznu na startu u kvalifikacijama, zbog čega je bio primoran da startuje poslednji. Fetel je dobro počeo, imao je sudar sa Estebanom Okonom, dajući mu vremensku kaznu i na kraju završio na 15. mestu. Dobio je pet kaznenih poena na svoju superlicencu.[504] Direktor Aston Martina, Otmar Šafnauer nije izrazio zabrinutost zbog toga što je ovaj automobil veoma drugačiji od Ferarija, nedostatka krugova u predsezonskim testiranjima i veoma impresivnog starta trke.[505] U petoj trci sezone, Fetel je postigao prve poene za tim sa petim mestom u Monaku.[506] Na sledećoj trci na Velikoj nagradi Azerbejdžana, osvojio je prvi podijum za Aston Martina sa drugim mestom.[507] Fetel je takođe završio na drugom mestu u Mađarskoj, ali je kasnije diskvalifikovan, pošto njegov automobil nije obezbedio potreban uzorak goriva od jednog litra.[508] Sezonu je završio na 12. mestu u tabeli vozača, ispred suvozača Strola.[509] Tokom sezone, Fetel je napravio 132 preticanja, što je najviše od svih vozača i osvojio je prvu nagradu za preticanje.[510]

Fetel je propustio prve dve trke sezone 2022 u Bahreinu i Saudijskoj Arabiji nakon što je bio pozitivan na kovid 19, zamenio ga je rezervni vozač Aston Martina Niko Hilkenberg.[511][512] U julu 2022. Fetel je najavio povlačenje iz Formule 1 na kraju sezone.[513]

Trka šampiona[uredi | uredi izvor]

Fetel je učestvovao na trci šampiona 2007. godine, na Vembliju, predstavljajući tim Njemačke zajedno sa Mihaelom Šumaherom.[514] Fetel i Šumaher su osvojili Kup nacija, pobijedivši u finalu Finsku, za koju su vozili Hejki Kovalajnen i Markus Grenholm.[515] Fetel je izgubio individualno takmičenje u prvoj rundi, u drugoj borbi sa Kovalajnenom.[515]

Fetel na Trci šampiona 2007. godine

Na trci šampiona učestvovao je i 2008. godine, kada je ponovo u paru sa Šumaherom osvojio Kup nacija.[516] U takmičenju vozača, u prvoj rundi pobijedio je Troja Bejlisa, ali je u četvrtfinalu izgubio od Sebastijana Leba.[517] Godine 2009, Fetel i Šumaher su osvojili treći uzastopni Kup nacija, u finalu u Pekingu pobijedili su Veliku Britaniju, za koju su vozili Dženson Baton i Endi Priolks.[516] Godine 2010. osvojili su četvrtu titulu zaredom, pobijedivši u finalu na Esprit areni u Diseldorfu Veliku Britaniju, za koju su vozili Priolks i Džejson Plato.[518] U četvrtfinalu individualnog takmičenja pobijedio je Šumahera, dok je u polufinalu izgubio od Filipea Albukerkija, koji je osvojio takmičenje pobjedom u finalu protiv Sebastijana Leba.[519]

Na trci šampiona 2011, osvojili su Kup nacija peti put zaredom, pobijedivši u finalu Nordijski tim, za koji su vozili Tom Kristensen i Juho Heninen.[516] Godinu dana kasnije osvojili su i šestu put zaredom Kup nacija, ovoga puta u finalu pobijedili su tim Francuske, za koji su vozili Romen Grožan i Sebastijan Ožje.[516] Na trku šampiona vratio se 2015. godine, kada se u Kupu nacija takmičio zajedno sa Nikom Hilkenbergom; poraženi su u finalu od Engleske, nakon što su u četvrtfinalu pobijedili Australiju, koju je predvodio Danijel Rikardo, a u polufinalu Nordijski tim.[520] Na individualnom takmičenju, Fetel je osvojio trku šampiona prvi put, pobijedivši u finalu Toma Kristensena.[520] Na Kupu nacija u okviru Trke šampiona 2017, vozio je zajedno sa Paskalom Verlejnom i osvojio je sedmi trofej, pobijedivši u finalu tim Sjedinjenih Američkih Država sam, nakon što se Verlejn povukao.[516]

Na trci 2019, vozio je u paru sa Mikom Šumaherom, sinom Mihaela Šumahera. Stigli su do finala Kupa nacija, gdje su poraženi od Nordijskog tima, za koji su vozili Kristensen i Johan Kristoferson.[521] U individualnom takmičenju poražen je u grupnoj fazi upravo od Mika Šumahera.[522]

Dizajn kacige[uredi | uredi izvor]

Fetelova kaciga za Veliku nagradu Japana 2010.

Fetelova strast za različitim dizajnima kacige počela je u ranom dobu. Od svojih početnih dana u kartingu, radio je sa dizajnerom kaciga Jensom Munserom. Sa osam godina htio je lik krabe Sebastijana iz "Male sirene" na kacigi.[523] Prvobitna kaciga u formuli 1, kao i mnogih drugih vozača Red bula, bila je inspirisana logom energetskog pića kompanije. Kasnije je dodao oblik crvenog krsta, grb Bergrasea ispod vizira, u čast regiona gdje je rođen – Hepenhajma.

Nakon prelaska u Red bul 2009. godine, počeo je da koristi razne dizajne. Neki dizajni su bili male promjene u odnosu na originalni dizajn Red bula, kao za Veliku nagradu Japana 2010, kada je nosio posebnu crveno-bijelu kacigu, sa crnim kandžijem za slogan "daje ti krila".[524] Na Velikoj nagradi Italije 2012. proslavio je svoj 50 različiti dizajn kacige u formuli 1.[525]

Sezonu 2013 startovao je sa novim dizajnom kacige, u čast Feliksa Baumgartnera, koji je sa projektom pod nazivom Red bul stratos oborio svjetski rekord skokom sa ivice svemira 2012. godine.[526] Na kraju 2013. godine, koristio je ukupno 76 različitih kaciga tokom karijere, priznavši da "ima hir".[527]

Proizvođač kaciga, kompanija Arai, objavila je da Fetel povlači kacigu nakon svake pobjede, ali i da mu nije neophodna pobjeda da bi promijenio dizajn.[528]

Nakon prelaska u Ferari na početku 2015. godine, izjavio je da neće više tako često mijenjati dizajn kacige, i da će se potruditi da jedan dizajn koristi tokom cijele godine, što je takođe i prisiljeno novim pravilom FIE o učestalosti mijenjanja kaciga tokom jedne sezone.[529] Za novi dizajn izabrao je bijelu boju, sa zastavom Njemačke, koja ide od početka do kraja i od sredine do lijeve strane, sa njegovim startnim brojem 5 na vrhu.[530]

Za Veliku nagradu Italije 2017, njemačku zastavu na kacigi zamijenio je italijanskom, u čast proslave domaće trke Ferarija.[531]

Imena vozila[uredi | uredi izvor]

Inspirisan američkim bombaškim pilotom iz Drugog svjetskog rata, Fetel je uspostavio tradiciju da imenuje svoja vozila.[532] Nakon što se odluči za ime, pozove članove tima na večeru i saopšti im kako će se zvati novo vozilo.[533] Izjavio je: "važno je imati blizak odnos sa vozilom. Kao i brod, automobil može biti nazvan po djevojci, jer je to seksi". Vozilo koje je vozio u svojoj prvoj kompletnoj sezoni u formuli 1, 2008 sa Toro Rosom, nazvao je Julija,[532] nakon čega vozilima u Red bulu dao imena Kejt i "Kejtina prljava sestra" (2009) Lusijus Liz i Rendi Mendi (2010), nastrana Kajl (2011),[534] Ebi (2012),[535] Gladna Hejdi (2013)[536] i Suzi (2014).[533]

Sa tradicijom je nastavio i nakon prelaska u Ferari i vozilo za sezonu 2015. nazvao je Eva.[537] Za sezonu 2016. odlučio se na ime Margerita,[538] za 2017. dao je ime bolidu Đina,[539] dok se za sezonu 2018. odlučio za ime Lorija.[540]

Poređenje sa Mihaelom Šumaherom[uredi | uredi izvor]

Fetel je trijumfovao na Velikoj nagradi Italije 2008. godine, nakon čega su ga mediji nazvali „bejbi Šumi“ i „novi Šumaher“. Nadimak nije dobio samo zbog nacionalnosti, već takođe i zbog stila vožnje, koncentracije i gestikulacija rukama sa inžinjerima nakon trke. Odbacio je poređenja, istakavši da želi da bude „novi Fetel“.[541]

Fetel i Mihael Šumaher, na trci za Veliku nagradu Japana 2011. godine.

Ipak, u medijima su pravljena poređenja, i Fetel i Šumaher su odrastali u malom gradu. Fetelov otac je bio stolar, Šumaherov zidar;[542] obojica su se prvi put na trci oprobali na Kerpen stazi za karting, blizu Kelna, nedaleko od staze za formulu 1 – Nirburgring.[543] Fetel je, prije nego što je legalno mogao da vozi na ulici, vozio u bašti, praveći krugove oko nje, izjavivši da je njegova strast za automobilima bila prirodna nakon što je gledao Šumahera na stazi.[543]

Nakon što je osvojio prvu titulu, 2010. godine, mediji su ga nazvali „novi Šumaher“, na šta je on izjavio da mu nije cilj da dostigne Šumaherov rekord po broju titula, kad je naučio koliko je teško osvojiti jedan šampionat, ali da želi da osvoji još.[544] Obojica su počela da dominiraju u formuli 1 nakon osvajanja prve titule; obojica su drugu uzastopnu titulu osigurali prije kraja sezone, dok su takođe obojica drugu titulu u karijeri osvojili u svojoj četvrtoj potpunoj sezoni. Obojica su, u svoje vrijeme, postala najmlađi dvostruki šampion.

Izvršni direktor kompanije Pireli, Pol Hemberi, izjavio je 2011. godine da je impresioniran Fetelom, jer je on bio jedini vozač koji je posjetio kompaniju i razgovarao sa proizvođačima guma, da bi imao bolji uvid i da bi poboljšao njihove trkačke sposobnosti. Jedini drugi vozač koji je postavljao toliko pitanja je Mihael Šumaher, što je Hemberi smatrao interesantnim, izjavivši: „to je kao da gledate učitelja i štićenika na poslu“.[545]

Nakon što se Šumaher povrijedio na skijanju krajem 2013. godine, Fetel je, zajedno sa Šumaherovim menadžerom Sabinom Kemom, preuzeo nagradu u njegovo ime, za životno djelo, koja mu je dodijeljena 2014. godine.[546] Fetel je na ceremoniji održao emotivni govor, izjavivši: „Mihael, zapalio si iskru formule 1 u toliko mnogo ljudi, ne samo kod mene. Ti si revolucionirao formulu 1”.[547]

Godine 2014, Fetel je naveo Šumahera kao jednu od inspiracija za prelazak u Ferari od 2015, izjavivši: „kada sam bio mali, Mihael Šumaher u crvenom automobilu mi je bio najveći idol i sada, nevjerovatna je čast da konačno dobijem šansu da vozim za Ferari“.[548] U svojoj drugoj trci za Ferari, Fetel je ostvario prvu pobjedu, sa 27 godina, sa isto godina sa koliko je i Šumaher ostvario prvu pobjedu za tim. I Fetel i Šumaher su prvu sezonu u Ferariju završili na trećem mjestu u šampionatu, sa po tri pobjede.

Postignuća[uredi | uredi izvor]

Fetel je dobio priznanje ruki godine, na godišnjoj dodjeli nagrada Autosporta 2008. godine; godinu kasnije dobio je trofej Lorenco Bandini, za postignuća ostvarena tokom 2008. godine. Godine 2010. proglašen je za najboljeg sportistu Njemačke, nakon osvajanja prve titule.[549] Iste godine osvojio je nagradu za najboljeg međunarodnog vozača po prvi put, nakon čega je osvojio istu nagradu i naredne tri godine. U januaru 2012. godine, dobio je priznanje akademije sporta za osvajanje dvije titule zaredom. Mjesec kasnije, u februaru 2012. godine, odlikovan je najvećom sportskom nagradom u Njemačkoj, srebrnim lovorovim listom, za osvajanje nekoliko titula.[550] Izglasan je za najboljeg vozača formule 1 2009,[551] 2011[552] i 2013. godine,[553] od strane direktora timova formule 1, u godišnjoj tajnoj anketi koju je inicirao časopis autosport. Dobio je DHL nagradu za najbrži krug 2009, 2012 i 2013. godine. Proglašen je za najboljeg sportistu Evrope od strane časopisa Poljska pres agencija, dvije godine zaredom, 2012[554] i 2013.[555] Istu nagradu dobio je i od strane UEPS-a 2010. godine.[556] Takođe, dobio je nagradu za najboljeg sportistu godine van Ujedinjenog Kraljevstva 2013, dok je 2014. dobio prestižnu nagradu za svjetskog sportistu godine, koju dodjeljuje Laureus akademija; nagrada mu je dodijeljena na ceremoniji održanoj u Kuala Lumpuru u Maleziji.[557] Fetel je tako postao prvi vozač formule 1, nakon Mihaela Šumahera, koji je proglašen za najboljeg sportistu na svijetu.[558] Sponzor Red bula, kompanija Infiniti, predstavila je ediciju terenskih automobila nazvanih po njemu, Infiniti FH Fetel.[559]

Statistika karijere[uredi | uredi izvor]

Rezultati po sezonama[uredi | uredi izvor]

Sezona Serija Tim Broj trka Pobjede Pol pozicije Najbrži
krugovi
Podijumi Poeni Pozicija
2003. Formula BMV Adaj Efeland rejsing 19 5 5 4 12 216 2.
2004. Formula BMV Adak Adak Berlin-Brandenburg 20 18 14 13 20 387 1.
2005. Formula 3 evro serija Mikle motosport 20 0 0 1 6 63 5.
Formula 3 masters 1 0 0 0 0 N/A 11.
Španska formula 3 Rejsing inžinjering 1 0 0 0 1 8 15.
Makao gran pri ASM F3 1 0 0 0 1 N/A 3.
Formula 1 BMV Vilijams Test vozač
2006. Formula 3 evro serija ASM F3 20 4 1 5 9 75 2.
Formula 3 masters 1 0 0 0 0 N/A 6.
Formula reno 3.5 Karlin motosport 3 1 1 0 2 28 15.
Makao gran pri 1 0 0 0 0 N/A 23.
Formula 1 BMV Zauber Test vozač
2007. Formula reno 3.5 Karlin motosport 7 1 1 1 4 74 5.
Formula 1 BMV Zauber 1 0 0 0 0 6 14.
Toro Roso 7 0 0 0 0
2008. Formula 1 Toro Roso 18 1 1 0 1 35 8.
2009. Formula 1 Red bul 17 4 4 3 8 84 2.
2010. Formula 1 Red bul 19 5 10 3 10 256 1.
2011. Formula 1 Red bul 19 11 15 3 17 392 1.
2012. Formula 1 Red bul 20 5 6 6 10 281 1.
2013. Formula 1 Red bul 19 13 9 7 16 397 1.
2014. Formula 1 Red bul 19 0 0 2 4 167 5.
2015. Formula 1 Ferari 19 3 1 1 13 278 3.
2016. Formula 1 Ferari 21 0 0 3 7 212 4.
2017. Formula 1 Ferari 20 5 4 5 13 317 2.
2018. Formula 1 Ferari 21 5 5 3 12 320 2.
2019. Formula 1 Ferari 21 1 2 2 9 240 5.
2020. Formula 1 Ferari 17 0 0 0 1 33 13.
2021. Formula 1 Aston Martin 22 0 0 0 1 43 12.
2022. Formula 1 Aston Martin 15 0 0 0 0 24* 12.*

* - Sezona u toku.

Rezultati u formuli 3[uredi | uredi izvor]

(Trke koje su boldovane označavaju pol poziciju, trke koje su iskošene označavaju najbrži krug)

Godina Tim Šasija Motor 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 Bodovi
2005. ASL Mike motosport Dalara F305/011 Mercedes HOK
1
15
HOK
2
5
PO
1
7
PO
2
11
SPA
1
DSQ
SPA
2
13
MON
1
18
MON
2
17
OŠE
1
5
OŠE
2
5
NOR
1
2
NOR
2
4
NIR
1
11
NIR
2
2
ZAN
1
2
ZAN
2
2
LAU
1
3
LAU
2
15
HOK
1

13
HOK
2
3
5 57
2006. ASM F3 Dalara F305/059 Mercedes HOK
1
5
HOK
2
1
LAU
1
3
LAU
2
6
OŠE
1
5
OŠE
2
14
BRH
1
2
BRH
2

7
NOR
1

2
NOR
2
Ret
'NIR
1

1
NIR
2]]
1
ZAN
1
24
ZAN
2

2
KAT
1

1
KAT
2
Ret
LMS
1
9
LMS
2
9
HOK
1
3
HOK
2
12
2 75

Rezultati u formula reno 3.5 seriji[uredi | uredi izvor]

(Trke koje su boldovane označavaju pol poziciju, trke koje su iskošene označavaju najbrži krug)

Godina Tim 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 Bodovi
2006. Karlin motosport ZOL
1
ZOL
2
MON
1
IST
1
IST
2
MIZ
1
2
MIZ
2

1
SPA
1
Ret
SPA
2
DNS
NIR
1
NIR
2
DON
1
DON
2
LMS
1
LMS
2
KAT
1
KAT
2
15 28
2007. Karlin motosport MNZ
1
5
MNZ
2
3
NIR
1

1
NIR
2
6
MON
1
2
HUN
1
4
HUN
2
3
SPA
1
SPA
2
DON
1
DON
2
MAG
1
MAG
2
EST
1
EST
2
KAT
1
KAT
2
5 74

Rezultati u formuli 1[uredi | uredi izvor]

(ključ) (trke koje su boldovane označavaju pol poziciju, trke koje su iskošene označavaju najbrži krug)

Godina Tim Šasija Motor 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 Poeni
2006. BMV Zauber BMV Zauber F1.06 BMV P86 2.4 V8 BHR MAL AUS SMR EVR ŠPA MON UK KAN SAD FRA NjEM MAĐ TUR
TD
ITA
TD
KIN
TD
JPN
TD
BRA
TD
 –  –
2007. BMV Zauber BMV Zauber F1.07 BMV P86/7 2.4 V8 AUS
TD
MAL
TD
BHR ŠPA MON KAN SAD
8
FRA UK EVR 14. 6
Toro Roso Toro Roso STR2 Ferari 056 2.4 V8 MAĐ
16
TUR
19
ITA
18
BEL
Ret
JPN
Ret
KIN
4
BRA
Ret
2008. Toro Roso Toro Roso STR2B Ferari 056 2.4 V8 AUS
Ret
MAL
Ret
BHR
Ret
ŠPA
Ret
TUR
17
8. 35
Toro Roso STR3 Ferari 056 2.4 V8 MON
5
KAN
8
FRA
12
UK
Ret
NjEM
8
MAĐ
Ret
EVR
6
BEL
5
ITA
1
SIN
5
JPN
6
KIN
9
BRA
4
2009. Red bul Red bul RB5 Reno RS27-2009 2.4 V8 AUS
13
MAL
15
KIN
1
BHR
2
ŠPA
4
MON
Ret
TUR
3
UK
1
NjEM
2
MAĐ
Ret
EVR
Ret
BEL
3
ITA
8
SIN
4
JPN
1
BRA
4
ABU
1
2. 84
2010. Red bul Red bul RB6 Reno RS27-2010 2.4 V8 BHR
4
AUS
Ret
MAL
1
KIN
6
ŠPA
3
MON
2
TUR
Ret
KAN
4
EVR
1
UK
7
NjEM
3
MAĐ
3
BEL
15
ITA
4
SIN
2
JPN
1
KOR
Ret
BRA
1
ABU
1
1. 256
2011. Red bul Red bul RB7 Reno RS27-2011 2.4 V8 AUS
1
MAL
1
KIN
2
TUR
1
ŠPA
1
MON
1
KAN
2
EVR
1
UK
2
NjEM
4
MAĐ
2
BEL
1
ITA
1
SIN
1
JPN
3
KOR
1
IND
1
ABU
Ret
BRA
2
1. 392
2012. Red bul Red bul RB8 Reno RS27-2012 2.4 V8 AUS
2
MAL
11
KIN
5
BHR
1
ŠPA
6
MON
4
KAN
4
EVR
Ret
UK
3
NjEM
5
MAĐ
4
BEL
2
ITA
22
SIN
1
JPN
1
KOR
1
IND
1
ABU
3
SAD
2
BRA
6
1. 281
2013. Red bul Red bul RB9 Reno RS27-2013 2.4 V8 AUS
3
MAL
1
KIN
4
BHR
1
ŠPA
4
MON
2
KAN
1
UK
Ret
NjEM
1
MAĐ
3
BEL
1
ITA
1
SIN
1
KOR
1
JPN
1
IND
1
ABU
1
SAD
1
BRA
1
1. 397
2014. Red bul Red bul RB10 Reno enerdži F1‑2014 1.6V6 turbo AUS
Ret
MAL
3
BHR
6
KIN
5
ŠPA
4
MON
Ret
KAN
3
AUT
Ret
UK
5
NjEM
4
MAĐ
7
BEL
5
ITA
6
SIN
2
JPN
3
RUS
8
SAD
7
BRA
5
ABU
8
5. 167
2015. Ferari Ferari SF15-T Ferari 060 1.6 V6 t AUS
3
MAL
1
KIN
3
BHR
5
ŠPA
3
MON
2
KAN
5
AUT
4
UK
3
MAĐ
1
BEL
12
ITA
2
SIN
1
JPN
3
RUS
2
SAD
3
MEK
Ret
BRA
3
ABU
4
3. 278
2016. Ferari Ferari SF16-H Ferari 061 1.6 V6 t AUS
3
BHR
DNS
KIN
2
RUS
Ret
ŠPA
3
MON
4
KAN
2
EVR
2
AUT
Ret
UK
9
MAĐ
4
NjEM
5
BEL
6
ITA
3
SIN
5
MAL
Ret
JPN
4
SAD
4
MEK
5
BRA
5
ABU
3
4. 212
2017. Ferari Ferari SF70H Ferari 062 1.6 V6 t AUS
1
KIN
2
BHR
1
RUS
2
ŠPA
2
MON
1
KAN
4
AZE
4
AUT
2
UK
7
MAĐ
1
BEL
2
ITA
3
SIN
Ret
MAL
4
JPN
Ret
SAD
2
MEK
4
BRA
1
ABU
3
2. 317
2018. Ferari Ferari SF71H Ferari 062 EVO 1.6 V6 t AUS
1
BHR
1
KIN
8
AZE
4
ŠPA
4
MON
2
KAN
1
AZE
5
AUT
3
UK
1
NjEM
Ret
MAĐ
2
BEL
1
ITA
4
SIN
3
RUS
3
JPN
6
SAD
4
MEK
2
BRA
6
ABU
2
2. 320
2019. Ferari Ferari SF90 Ferari 064 1.6 V6 t AUS
4
BAH
5
KIN
3
AZE
3
ŠPA
4
MON
2
KAN
2
FRA
5
AUT
4
VB
16
NjEM
2
MAĐ
3
BEL
4
ITA
13
SIN
1
RUS
Ret
JAP
2
MEK
2
SAD
Ret
BRA
17
ABU
5
5. 240
2020. Skuderija Ferari Ferari SF1000 Ferari 065 1.6 |V6 t AUT
10
ŠTA
Ret
MAĐ
6
VB
10
70G
12
ŠPA
7
BEL
13
ITA
Ret
TOS
10
RUS
13
AJF
11
POR
10
EMI
12
TUR
3
BAH
13
SAK
12
ABU
14
13. 33
2021. Aston Martin Aston Martin AMR21 Mercedes M12 1.6 V6 t BAH
15.
EMI
15.†
POR
13.
ŠPA
13.
MON
5.
AZE
2.
FRA
9.
ŠTA
12.
AUT
17.†
VBR
Odu
MAĐ
DIS
BEL
5.
HOL
13.
ITA
12.
RUS
12.
TUR
18.
SAD
10.
MEK
7.
BRA
11.
KAT
10.
SAU
Odu
ABU
11.
12. 43
2022 Aston Martin Aston Martin AMR22 Mercedes M13 1.6 V6 t BAH SAU
AUS
Odu
EMI
8.
MAJ
17.dagger
ŠPA
11.
MON
10.
AZE
6.
KAN
12.
VBR
9.
AUT
17.
FRA
11.
MAĐ
10.
BEL
8.
HOL
14.
ITA
Odu
SIN
8.
JAP
SAD
MEK
BRA
ABU
12.* 24*

* - Sezona u toku.

Nije završio trku, ali je klasifikovan jer je završio 90% distance.

Rekordi u formuli 1[uredi | uredi izvor]

Rekord Postignuto Referenca
Najviše podijuma u sezoni 17 2011[a] [562]
Najviše pobjeda u sezoni 13 2013[b] [564]
Najviše pol pozicija u sezoni 15 2011 [565]
Najviše vodećih krugova u sezoni 739 2011 [566]
Najviše uzastopnih pobjeda 9 Velika nagrada Belgije 2013 – Velika nagrada Brazila 2013. [567]
Najviše uzastopnih gren slemova (pol pozicija, pobjeda, najbrži krug i lider u svakom krugu[568]) 2 Velika nagrada Singapura 2013 i Velika nagrada Koreje 2013.[v] [569]
Najviše pobjeda sa pol pozicije u sezoni 9 2011[g] [570]
Najmlađi vozač koji je uzeo pol poziciju 21 godina, 72 dana Velika nagrada Italije 2008. (13. septembar 2008) [571]
Najmlađi vozač koji je ostvario pol poziciju i pobjedu na jednoj trci 21 godina, 73 dana Velika nagrada Italije 2008. (14. septembar 2008) [572]
Najmlađi vozač koji je ostvario het trik (pol pozicija, pobjeda i najbrži krug) 21 godina, 353 dana Velika nagrada Velike Britanije 2008. (21. jun 2009) [573]
Najmlađi vozač koji je ostvario gren slem (pol pozicija, pobjeda, najbrži krug i lider u svakom krugu[568]) 24 godine, 119 dana Velika nagrada Indije 2011. (30. oktobar 2011). [574]
Najmlađi šampion formule 1 23 godine, 135 dana 2010 (14. novembar 2010) [571]
Najmlađi drugoplasirani u šampionatu 22 godine, 121 dan 2009 (1. novembar 2009) [575]
Najkraći period prije dobijanja prve kazne u karijeri 6 sekundi Velika nagrada Turske 2006. (25. avgust 2006)[d] [576]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rekord dijeli sa Mihaelom Šumaherom i Luisom Hamiltonom.
  2. ^ Rekord dijeli sa Mihaelom Šumaherom, mada je Šumaher u sezoni 2004, kada je ostvario rekord, vozio manje trka nego Fetel 2013.[563]
  3. ^ Rekord dijeli sa Albertom Askarijem (1952) i Džimom Klarkom (1963).
  4. ^ Rekord dijeli sa Najdželom Menselom, mada je Mensel vozio manje trka u sezoni 1992, kada je postavio rekord.
  5. ^ Kaznu je dobio nakon ubrzavanja u boksu na treningu za Veliku nagradu Turske 2006, gdje je bio test vozač za BMV Zauber.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Sebastian Vettel”. eurosport.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  2. ^ a b „Sebastian Vettel”. Formula1.com. Formula One Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  3. ^ „Vettel beyond reach in India”. Federation Internationale de l'Automobile. 27. 10. 2013. Pristupljeno 29. 10. 2013. 
  4. ^ „Vettel makes Formula One history with eighth successive victory”. Irish Independent. 17. 11. 2013. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  5. ^ „Vettel wins F1 title”. Guardian. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  6. ^ „Vettel wins Indian Grand Prix”. Guardian. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  7. ^ „Vettel, the F1 champion”. Guardian. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  8. ^ „bbc.com”. Formula 1's greatest drivers. Number 8: Sebastian Vettel. 
  9. ^ „F1's Greatest Drivers”. autosport.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  10. ^ „Vettel makes history with Italian Grand Prix win”. The Sports Network. 14. 9. 2008. Arhivirano iz originala 15. 10. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  11. ^ „Vettel makes history in taking pole at Italian Grand Prix”. The Sports Network. 13. 9. 2008. Arhivirano iz originala 15. 10. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  12. ^ a b v Benson, Andrew (25. 11. 2012). „Sebastian Vettel wins his third F1 world championship for Red Bull”. BBC. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  13. ^ Noble, Jonathan (4. 10. 2014). „Sebastian Vettel in Ferrari frame after announcing Red Bull exit”. Autosport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  14. ^ a b „Welcome Sebastian”. Scuderia Ferrari. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  15. ^ „Extension of agreement between Scuderia Ferrari and Sebastian Vettel”. Scuderia Ferrari. 26. 8. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  16. ^ „Statistics drivers – Wins by number”. Stats F1. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  17. ^ „Podiums by number”. StatsF1.com. 9. 4. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  18. ^ Rose, Gary (2. 9. 2017). „Lewis Hamilton breaks pole record – how he did it in numbers”. BBC.co.uk. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  19. ^ Ross, Rory (4. 3. 2011). „Sebastian Vettel interview”. The Daily Telegraph. London. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  20. ^ Schneider, Frank (8. 7. 2011). „British Grand Prix 2011: revealed  – the real Sebastian Vettel”. The Telegraph. London: Telegraph Media Group Limited. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  21. ^ „Heldenverehrung: Gymnasium nach Rennfahrer Sebastian Vettel benannt”. Der Spiegel. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  22. ^ „The Secret Life of Sebastian Vettel”. Formula One. 17. 3. 2010. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  23. ^ Dionisius, Alexander (12. 2. 2014). „Vettel: 'Fell for Eintracht Frankfurt'. Bundesliga. Deutsche Fußball Liga. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  24. ^ „Sebastian Vettel: Popularity does not bother me – I have nothing to prove to anyone”. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  25. ^ „Sebastian Vettel wird zum ersten Mal Vater”. Die Welt (na jeziku: njemački). Thomas Schmid; Axel Springer AG. 10. 12. 2013. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  26. ^ „Exclusive Sebastian Vettel Q&A: Right now, nothing is lost”. Formula1.com. 1. 3. 2014. Arhivirano iz originala 1. 3. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  27. ^ „Sebastian Vettel”. Forbes. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  28. ^ „Exclusive Q&A with Red Bull's Sebastian Vettel”. Formula1.com. 13. 7. 2012. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  29. ^ „Kimi hurmasi Vettelin - yksi piirre ylitse muiden”. Iltalehti.fi (na jeziku: finski). 16. 4. 2012. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  30. ^ Lüttgens, Markus (30. 3. 2013). „Vettel und Räikkönen: "Netter Typ" und "gerader Michel" (Vettel and Raikkonen: "Nice guy" and "straight Michel")”. Motorsport Total (na jeziku: njemački). Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  31. ^ Benson, Andrew (20. 11. 2014). „Sebastian Vettel: German joins Ferrari as Fernando Alonso exits”. BBC News. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  32. ^ „BBC F1 2015: When Lewis Hamilton met Sebastian Vettel – The interview (2015 Bahrain Grand Prix) – Video Dailymotion”. Dailymotion. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  33. ^ „Sebastian Vettel and Michael Schumacher Funny Press Conference”. You Tube. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  34. ^ „Fabian Vettel joins the Audi Sport TT Cup line-up”. Audi Media Centre. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  35. ^ „TV Programm heute und Informationen zum Fernsehprogramm von ServusTV”. servustv.com. Arhivirano iz originala 6. 1. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  36. ^ „FIA Thursday press conference – Japan”. Formula1.com. Formula One Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  37. ^ „Might Vettel have been an IndyCar superstar?”. AutoRacing1.com. 27. 9. 2013. Arhivirano iz originala 03. 04. 2019. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  38. ^ „Vettel to test Williams at Jerez”. motorsport.com. 22. 9. 2005. Arhivirano iz originala 3. 1. 2018. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  39. ^ „'I s*** myself when I first tested an F1 car' - Vettel”. espn.co.uk. 16. 10. 2013. Arhivirano iz originala 3. 1. 2018. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  40. ^ „Theissen regrets overloading Vettel”. Autosport. 21. 11. 2006. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  41. ^ „Court of Appeal decision, Danielson confirmed champion”. Motorsport.com. 26. 1. 2007. Arhivirano iz originala 14. 09. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  42. ^ „WS: Misano 2006 – Maldonado DQ gives Vettel win.”. crash.net. 17. 7. 2006. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  43. ^ „WS: Injury to sideline Vettel for weeks.”. crash.net. 30. 7. 2006. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  44. ^ Autosport magazine, 10 August 2006, page 27
  45. ^ Collantine, Keith (21. 11. 2007). „F1 07 review: Driver rankings (1/3)”. f1fanatic.co.uk. Arhivirano iz originala 3. 1. 2018. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  46. ^ „Ammermuller replaces Vettel at Carlin”. Autosport. 15. 8. 2007. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  47. ^ „Young Drivers Drink Milk and Are Fast”. Haaretz. 5. 10. 2006. Arhivirano iz originala 3. 1. 2018. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  48. ^ „2006 Turkish Grand Prix – Fri Prac 2”. Formula One. 25. 8. 2006. Arhivirano iz originala 30. 9. 2007. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  49. ^ „Sebastian Vettel”. F1 Fanatic. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  50. ^ „BMW shows strength at Monza”. gpupdate.net. 8. 9. 2006. Arhivirano iz originala 3. 1. 2018. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  51. ^ Collantine, Keith (10. 9. 2006). „Schumacher starts his swansong with win”. f1fanatic.co.uk. Arhivirano iz originala 3. 1. 2018. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  52. ^ „BMW names same drivers for 2007”. grandprix.com. 19. 10. 2006. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  53. ^ „Vettel to replace Kubica at Indianapolis”. Autosport. 14. 6. 2007. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  54. ^ „Vettel becomes F1's youngest scorer”. itv-f1.com. 17. 6. 2007. Arhivirano iz originala 16. 7. 2007. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  55. ^ „U.S. driver Scott Speed dropped by Toro Rosso, replaced by Sebastian Vettel”. Associated Press. 31. 7. 2007. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  56. ^ „Vettel to earn $165, 000 at STR”. flagworld.auto123.com. 1. 8. 2007. Arhivirano iz originala 15. 10. 2007. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  57. ^ „Vettel to race for Toro Rosso in 2008”. Autosport. 2. 8. 2007. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  58. ^ „Toro Rosso confirm Bourdais for 2008”. grandprix.com. 10. 8. 2008. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  59. ^ „Webber defends Hamilton comments”. pitpass.com. 10. 10. 2007. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  60. ^ „Webber Slams Hamilton For Erratic Driving”. Dalje. Kontineo oglašavanje d.o.o. 4. 10. 2007. Arhivirano iz originala 3. 12. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  61. ^ „Stewards investigating Hamilton for Webber-Vettel crash”. GPUpdate.net. 2007. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  62. ^ „Flawless Vettel storms to fourth”. F1Fanatic.co.uk. 2007. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  63. ^ Kuntschik, Gerhard; Noble, Jonathan (18. 1. 2008). „Vettel tipped to be a 'big star' in F1”. autosport.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  64. ^ „Sebastian Vettel 2008”. formula1.com. Arhivirano iz originala 23. 6. 2011. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  65. ^ „2008 Formula 1 Petronas Malaysian Grand Prix”. formula1.com. Arhivirano iz originala 23. 6. 2011. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  66. ^ „FIA official Qualifying Classification”. FIA. 9. 5. 2008. Arhivirano iz originala 2. 1. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  67. ^ „Turkey Sunday quotes: Toro Rosso”. Autosport. 11. 5. 2008. Arhivirano iz originala 14. 5. 2008. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  68. ^ Hughes, Mark; Jonathan Noble (maj 2008). „Massa Attack”. Autosport. 192 (7): 36—47. Arhivirano iz originala 21. 5. 2008. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  69. ^ „Turkish race analysis – McLaren edging ever closer”. The Official Formula 1 Website. 12. 5. 2008. Arhivirano iz originala 2. 6. 2009. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  70. ^ „Race Classification”. Fédération Internationale de l'Automobile. 25. 5. 2008. Arhivirano iz originala 4. 6. 2011. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  71. ^ English, Steven (24. 5. 2008). „Massa heads all-Ferrari front row”. autosport.com. Haymarket Publishing. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  72. ^ Jonathan Noble (8. 6. 2008). „Button, Vettel to start from the pitlane”. autosport.com. Arhivirano iz originala 11. 6. 2008. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  73. ^ „2007 Formula 1 Grand Prix du Canada 2008 - Race”. Formula1.com. Arhivirano iz originala 15. 11. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  74. ^ „2008 Turkish Grand Prix race result”. The Official Formula 1 Website. 11. 5. 2008. Arhivirano iz originala 22. 5. 2009. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  75. ^ „British GP - Sunday - Race Report: Lewis shows his class”. Grandprix.com. Inside F1, Inc. 6. 7. 2008. Arhivirano iz originala 1. 4. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  76. ^ „Formula 1 Grosser Preis Santander von Deutschland 2008”. The Official Formula 1 Website. 20. 7. 2008. Arhivirano iz originala 17. 12. 2008. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  77. ^ Henry, Alan (2008). „Grands Prix 2008: Hungarian Grand Prix”. Autocourse 2008–2009. Crash Media Group. str. 200—201. ISBN 978-1-905334-31-5. 
  78. ^ „Race Classification”. Fédération Internationale de l'Automobile. 22. 6. 2008. Arhivirano iz originala 8. 6. 2009. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  79. ^ „Formula 1's greatest drivers. Number 8: Sebastian Vettel”. BBC. 5. 9. 2012. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  80. ^ Benson, Andrew (14. 9. 2008). „French Grand Prix”. BBC Sport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  81. ^ Henry, Alan (15. 9. 2008). „Aged just 21 years and 74 days, Vettel is youngest ever Grand Prix winner”. The Guardian. London. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  82. ^ „Vettel scores stunning maiden GP win”. ITV Sport. 14. 9. 2008. Arhivirano iz originala 15. 9. 2008. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  83. ^ „Vettel claims Italian pole”. Sky Sports. 13. 9. 2008. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  84. ^ a b Benson, Andrew (14. 9. 2008). „French Grand Prix”. BBC Sport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  85. ^ „Vettel: I'm not the next Michael Schumacher”. Formula One News. 15. 9. 2008. Arhivirano iz originala 16. 9. 2008. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  86. ^ „2008 Formula 1 Singtel Singapore Grand Prix – Race”. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  87. ^ Straw, Edd; Beer, Matt (12. 10. 2008). „Bourdais given 25-second penalty”. autosport.com. Haymarket Publishing. Arhivirano iz originala 17. 1. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  88. ^ „Formula 1 Grande Premio do Brasil 2008 – Race”. Formula1.com. Formula One Management. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  89. ^ „Vettel 'Rookie of the Year'. F1Technical. 8. 12. 2008. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  90. ^ „Sebastian Vettel to join Red Bull for 2009”. Formula1.com. Formula One Group. 17. 6. 2008. Arhivirano iz originala 3. 9. 2009. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  91. ^ „Australian Grand Prix race result”. BBC Sport. 29. 3. 2009. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  92. ^ „Vettel gets grid penalty for Malaysia”. Autosport. 29. 3. 2009. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  93. ^ Cheese, Caroline (5. 4. 2009). „Malaysian Grand Prix as it happened”. bbc.co.uk/sport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  94. ^ „2009 Formula One Sporting Regulations” (PDF). 2009 Formula One Sporting Regulations. Fédération Internationale de l'Automobile. 24. 3. 2009. Arhivirano iz originala (PDF) 7. 4. 2009. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  95. ^ „2009 Formula 1 Petronas Malaysian Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  96. ^ Whyatt, Chris (19. 4. 2009). „Vettel seals first Red Bull win”. BBC News. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  97. ^ „2009 Formula 1 Gulf Air Bahrain Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 18. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  98. ^ „Formula 1 Gran Premio de Espana Telefónica 2009 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 17. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  99. ^ Cary, Tom (21. 6. 2009). „British Grand Prix: Sebastian Vettel claims win to chip away at Jenson Button's lead”. The Telegraph. London. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  100. ^ „Mark Webber takes first win at German GP”. Grandprix.com. 12. 7. 2009. Arhivirano iz originala 17. 7. 2011. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  101. ^ „Lewis Hamilton wins Hungarian GP”. Grandprix.com. 26. 7. 2009. Arhivirano iz originala 29. 7. 2009. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  102. ^ „Barrichello wins again five years later”. Autosport. 23. 8. 2009. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  103. ^ „2009 Formula 1 Ing Belgian Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 24. 11. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  104. ^ „Italian GP Race Results”. formula1.com. Formula One Association. 13. 9. 2009. Arhivirano iz originala 16. 9. 2009. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  105. ^ „Vettel surprised by costly drive-through”. autosport.com. 27. 9. 2009. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  106. ^ „Singapore GP Race Results”. BBC Sport. BBC. 27. 9. 2009. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  107. ^ Spurgeon, Brad (4. 10. 2009). „Perfect Weekend for a German at Japanese Grand Prix”. The New York Times. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  108. ^ „2009 Brazilian GP Race Results”. formula1.com. Formula One Association. 18. 10. 2009. Arhivirano iz originala 20. 10. 2009. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  109. ^ „2009 Abu Dhabi GP Race Results”. formula1.com. Formula One Association. 1. 11. 2009. Arhivirano iz originala 4. 11. 2009. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  110. ^ Trajković, Jelena (18. 10. 2009). „Baton: „Ja sam svetski šampion!. b92.net. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  111. ^ „DHL Fastest Lap Award – 2009 Results”. Formula1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  112. ^ „Red Bull extend Vettel contract”. GPUpdate. 21. 8. 2009. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  113. ^ Benson, Andrew (14. 3. 2011). „Sebastian Vettel extends contract with Red Bull”. BBC Sport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  114. ^ „2010 Formula 1 Gulf Air Bahrain Grand Prix - Qualifying Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 13. 7. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  115. ^ „2010 Formula 1 Gulf Air Bahrain Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 18. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  116. ^ Noble, Jonathan (26. 3. 2010). „Heidfeld appointed GPDA chairman”. Autosport. Haymarket Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  117. ^ „2010 Formula 1 Qantas Australian Grand Prix”. Formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  118. ^ „2010 Formula 1 Petronas Malaysian Grand Prix - Qualifying Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 13. 12. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  119. ^ „2010 Formula 1 Petronas Malaysian Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  120. ^ Weaver, Paul (4. 4. 2010). „Sebastian Vettel of Red Bull wins Formula One's Malaysian Grand Prix”. The Guardian. Kuala Lumpur. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  121. ^ „Chinese GP – Sunday – Race Report: Button rains on Red Bull parade”. grandprix.com. 18. 4. 2010. Arhivirano iz originala 27. 7. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  122. ^ „2010 Formula 1 Chinese Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  123. ^ O'Leary, Jamie (11. 5. 2010). „Hamilton's wheel rim failure confirmed”. autosport.com. Haymarket Publications. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  124. ^ „Formula 1 Grand Prix De Monaco 2010 - Qualifying Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 18. 12. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  125. ^ „Formula 1 Grand Prix De Monaco 2010 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 30. 10. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  126. ^ „Istanbul Park results; Qualifying: Saturday, 29 May 2010”. BBC Sport. 29. 5. 2010. Arhivirano iz originala 16. 5. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  127. ^ Rafferty, Peter (2. 6. 2010). „Webber 'asked Vettel to back off'. The Independent. Arhivirano iz originala 20. 8. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  128. ^ a b v „Mark Webber & Sebastian Vettel play crash blame game”. BBC Sport. 30. 5. 2010. Arhivirano iz originala 10. 6. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  129. ^ „Turkish GP – Sunday – Race Notes”. GrandPrix.com. Inside F1, Inc. 30. 5. 2010. Arhivirano iz originala 4. 10. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  130. ^ Logothetis, Paul (30. 5. 2010). „Hamilton leads Button in McLaren 1–2 at Turkish GP”. The San Diego Union-Tribune. Associated Press. Arhivirano iz originala 17. 8. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  131. ^ „Red Bull collision 'not ideal' says Mark Webber”. The Daily Telegraph. 30. 5. 2010. Arhivirano iz originala 2. 6. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  132. ^ Noble, Jonathan (30. 5. 2010). „Red Bull denies favouring Vettel”. Autosport. Haymarket Publications. Arhivirano iz originala 6. 8. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  133. ^ „RBR drivers make up after Turkish GP crash”. crash.net. 4. 6. 2010. Arhivirano iz originala 16. 8. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  134. ^ Dale, William (25. 3. 2013). „A history of drama and tension fuels Mark Webber and Sebastian Vettel's on-track rivalry”. Fox Sports Australia. Arhivirano iz originala 27. 6. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  135. ^ van Leeuwen, Andrew (28. 7. 2015). „Webber: Vettel is not an enemy”. motorsport.com. Arhivirano iz originala 11. 8. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  136. ^ „Circuit Gilles Villeneuve results; Qualifying: Saturday, 12 June 2010”. BBC Sport. BBC. 12. 6. 2010. Arhivirano iz originala 15. 6. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  137. ^ „Formula 1 Grand Prix Du Canada 2010 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  138. ^ Symonds, Pat. „Race Debrief – The European Grand Prix”. F1 Racing. Haymarket Media Group (174): 114—117. ISSN 1361-4487. 
  139. ^ Howard, Gordon (28. 6. 2010). „Vettel revives title bid with Valencia win”. Mail & Guardian. Agence France-Presse. Arhivirano iz originala 17. 8. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  140. ^ Noble, Jonathan; Beer, Matt (10. 7. 2010). „Webber unhappy with wing situation”. Autosport. Haymarket Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  141. ^ „Silverstone results; Qualifying: Saturday, 10 July 2010”. BBC Sport. BBC. 10. 7. 2010. Arhivirano iz originala 13. 7. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  142. ^ „2010 Formula 1 Santander British Grand Prix – Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  143. ^ „German Grand Prix - selected team & driver quotes”. Formula1.com. 25. 7. 2010. Arhivirano iz originala 28. 7. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  144. ^ „German GP - Sunday - Race Notes”. GrandPrix.com. Inside F1, Inc. 25. 7. 2010. Arhivirano iz originala 28. 7. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  145. ^ „Formuula 1 Grosser Preis Santander von Deutschland 2010 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 14. 8. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  146. ^ „Formula 1 Eni Magyar Nagydíj 2010 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  147. ^ „2010 Formula 1 Belgian Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  148. ^ „Formula 1 Gran Premio Santander D'italia 2010 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  149. ^ „Grand Prix Results, Singapore GP, 2010”. GrandPrix.com. Inside F1, Inc. 26. 9. 2010. Arhivirano iz originala 13. 11. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  150. ^ „2010 Formula 1 Japanese Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  151. ^ „2010 Formula 1 Korean Grand Prix”. Formula1.com. 24. 10. 2010. Arhivirano iz originala 3. 11. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  152. ^ „2010 Championship Classification”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. Arhivirano iz originala 28. 10. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  153. ^ „Formula 1 Grande Prêmio Petrobras Do Brasil 2010 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 17. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  154. ^ „2010 Formula 1 Etihad Airways Abu Dhabi Grand Prix – Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 16. 3. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  155. ^ „Sebastian Vettel wins Formula One world championship in Abu Dhabi”. The Guardian. London. 14. 11. 2010. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  156. ^ Cary, Tom (14. 11. 2010). „Red Bull's Sebastian Vettel is crowned Formula One world champion”. The Daily Telegraph. Yas Marina Circuit, Abu Dhabi. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  157. ^ „Sebastian Vettel is youngest F1 champ”. ESPN. Associated Press. 14. 11. 2010. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  158. ^ „Bahrain protests: Police break up Pearl Square crowd”. BBC News Online. 17. 2. 2011. Arhivirano iz originala 17. 2. 2011. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  159. ^ „Bahrain unrest sparks concerns ahead of new F1 season”. BBC Sport. 17. 2. 2011. Arhivirano iz originala 10. 5. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  160. ^ Noble, Jonathan (17. 2. 2011). „Bahrain GP2 Asia race cancelled”. Autosport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  161. ^ „Bahrain Grand Prix off after anti-government protest”. BBC Sport. 21. 2. 2011. Arhivirano iz originala 24. 2. 2011. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  162. ^ „FIA approves return of Bahrain Grand Prix to Formula 1 calendar”. BBC Sport. 3. 6. 2011. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  163. ^ Collings, Tim (4. 6. 2011). „Bahrain GP return angers F1 teams”. WWOS. Arhivirano iz originala 30. 3. 2012. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  164. ^ Beer, Matt (4. 6. 2011). „Webber critical of Bahrain decision”. Autosport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  165. ^ Noble, Jonathan (4. 6. 2011). „Concerns mount over Sakhir decision”. Autosport. Haymarket Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  166. ^ Noble, Jonathan (9. 6. 2011). „Bahrain gives up on 2011 race”. Autosport. Haymarket Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  167. ^ „2011 Formula 1 Qantas Australian Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 18. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  168. ^ „2011 Formula 1 Petronas Malaysia Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 17. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  169. ^ „2011 Formula 1 Ubs Chinese Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 3. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  170. ^ „Hamilton stuns Vettel”. Sky Sports. British Sky Broadcasting. 17. 4. 2011. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  171. ^ Strang, Simon (6. 5. 2011). „Alonso fastest, Vettel crashes in FP1”. Autosport. Haymarket Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  172. ^ „2011 Formula 1 Dhl Turkish Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 3. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  173. ^ „Webber again, but Hamilton splits the Red Bulls”. Formula1.com. Formula One Group. 20. 5. 2011. Arhivirano iz originala 22. 5. 2011. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  174. ^ „Lewis can't break Vettel KERS”. Milton Keynes Citizen. Johnston Press. 23. 5. 2011. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  175. ^ „Formula 1 Grand Prix De Monaco 2011 - Qualifying Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 18. 12. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  176. ^ „Drama on the Monaco streets”. GP.com. 29. 5. 2011. Arhivirano iz originala 1. 6. 2011. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  177. ^ a b v Elizalde, Pablo (12. 6. 2011). „Button wins chaotic Canadian GP”. Autosport.com. Haymarket Media. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  178. ^ „Race results”. Formula1.com. Formula One World Championship. Arhivirano iz originala 14. 6. 2011. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  179. ^ „Webber: If Lewis wins by 50s, it's not down to regs”. crash.net. 26. 6. 2011. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  180. ^ „2011 Formula 1 Grand Prix Of Europe - Qualifying Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 15. 12. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  181. ^ „2011 Formula 1 Grand Prix Of Europe - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 3. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  182. ^ „Marko: Diffuser ban will cost Bulls”. Planet F1. TEAMtalk media. 29. 6. 2011. Arhivirano iz originala 6. 9. 2012. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  183. ^ Noble, Jonathan (11. 7. 2011). „Mark Webber says British GP team orders were 'unnecessary'. Autosport. Haymarket Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  184. ^ „2011 Formula 1 Santander British Grand Prix – Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 3. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  185. ^ „Formula 1 Grosser Preis Santander Von Deutschland 2011 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 29. 12. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  186. ^ „Formula 1 Eni Magyar Nagydíj 2011 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 29. 12. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  187. ^ „2011 Formula 1 Shell Belgian Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 17. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  188. ^ Holt, Sarah (10. 9. 2011). „Sebastian Vettel pips Lewis Hamilton to Monza pole position”. BBC Sport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  189. ^ „Formula 1 Gran Premio Santander D'italia 2011 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 3. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  190. ^ „2011 Formula 1 Singtel Singapore Grand Prix – Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 29. 12. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  191. ^ Joseph, Noah (25. 9. 2011). „2011 Singapore Grand Prix proves bright lights can't replace race action [spoilers]”. autoblog.com. Arhivirano iz originala 29. 11. 2011. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  192. ^ a b Benammar, Emily (9. 10. 2011). „Japanese Grand Prix 2011: live”. The Daily Telegraph. London. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  193. ^ Richards, Giles (9. 10. 2011). „Sebastian Vettel secures back-to-back F1 world titles in Japan”. The Guardian. London. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  194. ^ Allen, James (16. 10. 2011). „Red Bull Constructors' Champions as Vettel wins Korean Grand Prix”. James Allen on F1. Arhivirano iz originala 29. 11. 2018. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  195. ^ „Red Bull celebrate second constructors' title”. BBC Sport. 16. 10. 2011. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  196. ^ Holt, Sarah (30. 10. 2011). „Vettel eases to inaugural Indian victory”. Formula One. Arhivirano iz originala 31. 10. 2011. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  197. ^ „Vettel ties F1 record with 14 poles this season”. USA Today. 12. 11. 2011. Arhivirano iz originala 22. 07. 2019. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  198. ^ „2011 Formula 1 Etihad Airways Abu Dhabi Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 29. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  199. ^ Benson, Andrew (26. 11. 2011). „Sebastian Vettel beats Mark Webber to take record-breaking pole in Brazil”. BBC Sport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  200. ^ „Formula 1 Grande Prêmio Petrobras Do Brasil 2011 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 15. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  201. ^ „Sebastian Vettel”. driverdb.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  202. ^ „Sebastian Vettel on the Season Ahead”. Red Bull Racing. Red Bull. 6. 2. 2012. Arhivirano iz originala 9. 2. 2012. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  203. ^ „FIA publishes 2012 entry list”. ESPN UK. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  204. ^ Benson, Andrew (18. 3. 2012). „Jenson Button wins Australian Grand Prix for McLaren”. BBC Sport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  205. ^ Tremayne, Sam (23. 3. 2012). „Raikkonen gets five-place grid penalty in the Malaysian Grand Prix”. Autosport. Haymarket Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  206. ^ a b „Malaysia 2012 - Lap by lap”. www.statsf1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  207. ^ „Alonso holds off Perez for superb win in Malaysia”. www.racefans.net. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  208. ^ a b „Malaysia 2012 - Result”. statsf1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  209. ^ „Sebastian Vettel criticises ‘idiot’ backmarker in Malaysian GP”. BBC. 26. 3. 2012. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  210. ^ „Vettel blames 'cucumber' Karthikeyan for puncture”. ESPN F1. ESPN Emea Ltd. 25. 3. 2012. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  211. ^ a b „Karthikeyan keen to move on from Vettel 'cry baby' comment”. BBC. 30. 3. 2012. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  212. ^ „China 2012 - Lap by lap”. www.statsf1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  213. ^ „Sebastian Vettel - Pole positions”. www.statsf1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  214. ^ Cass, Simon (22. 4. 2012). „Pits of despair for Hamilton as Vettel holds off Raikkonen for first win of season in troubled Bahrain”. dailymail.co.uk. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  215. ^ „Spain 2012 - Result”. www.statsf1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  216. ^ Cary, Tom (13. 5. 2012). „Pastor Maldonado holds off Fernando Alonso to claim historic win for Williams”. The Daily Telegraph. London. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  217. ^ „Spain 2012 - Championship”. www.statsf1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  218. ^ „Formula 1 Grand Prix De Monaco 2012”. Formula One. 27. 5. 2012. Arhivirano iz originala 28. 5. 2012. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  219. ^ „Formula 1 Grand Prix Du Canada 2012”. Formula One. Arhivirano iz originala 23. 11. 2012. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  220. ^ Benson, Andrew (23. 6. 2012). „European GP: Vettel takes pole position in Valencia”. bbc.co.uk. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  221. ^ „Alonso becomes first double winner in 2012 with superb European GP victory”. Autosport. 24. 6. 2012. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  222. ^ Beer, Matt (7. 7. 2012). „Alonso grabs pole in disrupted qualifying for the British Grand Prix”. autosport.com. Haymarket Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  223. ^ Beer, Matt (8. 7. 2012). „Mark Webber charges to superb British Grand Prix victory”. autosport.com. Haymarket Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  224. ^ „Formula 1 Großer Preis Santander von Deutschland — Provisional Results”. Formula1.com. Formula One Group. 21. 7. 2012. Arhivirano iz originala 24. 7. 2012. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  225. ^ a b „Formula 1 Grosser Preis Santander Von Deutschland 2012”. Formula One World Championship Limited. 22. 7. 2012. Arhivirano iz originala 24. 7. 2012. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  226. ^ „Formula One Eni Magyar Nagydij 2012”. Formula One. 28. 7. 2012. Arhivirano iz originala 30. 7. 2012. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  227. ^ „Formula 1 Eni Magyar Nagydíj 2012 Provisional Results”. Formula One. 29. 7. 2012. Arhivirano iz originala 1. 8. 2012. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  228. ^ Collantine, Keith (1. 9. 2012). „Button and Kobayashi share front row at Spa”. F1 Fanatic. Keith Collantine. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  229. ^ Collantine, Keith (2. 9. 2012). „Button storms to Spa win after first-lap shunt”. F1 Fanatic. Pristupljeno 2. 9. 2012. 
  230. ^ Collantine, Keith (8. 9. 2012). „2012 Italian Grand Prix grid”. F1 Fanatic. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  231. ^ Collantine, Keith (8. 9. 2012). „Di Resta gets five-place grid penalty”. F1 Fanatic. f1fanatic.co.uk. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  232. ^ „Formula 1 Gran Premio Santander d'Italia 2012 – Provisional Results”. Formula One World Championship Limited. 9. 9. 2012. Arhivirano iz originala 11. 9. 2012. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  233. ^ a b Collantine, Keith (7. 12. 2011). „United States Grand Prix remains on unchanged 2012 F1 calendar”. F1 Fanatic. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  234. ^ Collantine, Keith (22. 9. 2012). „Hamilton on pole as Maldonado shines in Singapore”. F1 Fanaitc. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  235. ^ „Vettel wins as Hamilton retires”. Autosport. Haymarket Media Group. 23. 9. 2012. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  236. ^ Beer, Matt (6. 10. 2012). „Vettel storms to fourth pole in a row at Suzuka”. autosport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  237. ^ a b Collantine, Keith (7. 10. 2012). „2012 Japanese Grand Prix review — Vettel’s Suzuka masterclass as Alonso hits trouble”. F1 Fanatic. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  238. ^ „2012 Formula 1 Korean Grand Prix — Qualifying”. Formula1.com. Formula One Group. 13. 10. 2012. Arhivirano iz originala 15. 10. 2012. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  239. ^ „Vettel wins in Korea to take championship lead”. Autosport.com. Haymarket Media Group. 14. 10. 2012. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  240. ^ Collantine, Keith (14. 10. 2012). „2012 Korean Grand Prix championship points”. F1 Fanatic. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  241. ^ Johnston, Patrick (14. 10. 2012). „Sebastian Vettel wins to seize F1 lead from Alonso”. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  242. ^ Tremayne, Sam (27. 10. 2012). „Vettel leads all-Red Bull front row in India”. autosport.com. Haymarket Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  243. ^ a b Collantine, Keith (28. 10. 2012). „2012 Indian Grand Prix result”. F1 Fanatic. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  244. ^ a b Benson, Andrew (4. 11. 2012). „Abu Dhabi: Red Bull's Sebastian Vettel to start race from the pit lane”. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  245. ^ Benammar, Emily (4. 11. 2012). „Abu Dhabi Grand Prix 2012: live”. The Daily Telegraph. Telegraph Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  246. ^ „Raikkonen wins for Lotus as Vettel finishes third”. Autosport.com. Haymarket Media Group. 4. 11. 2012. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  247. ^ „Classifications”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. Arhivirano iz originala 8. 2. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  248. ^ Beer, Matt (17. 11. 2012). „Sebastian Vettel beats Hamilton to Austin pole position”. Autosport.com. Haymarket Publications. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  249. ^ a b „Lewis Hamilton beats Sebastian Vettel in US GP, Alonso third”. BBC Sport. 18. 11. 2012. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  250. ^ Collantine, Keith. „2012 Brazilian Grand Prix result”. f1fanatic.co.uk. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  251. ^ a b Spurgeon, Brad (26. 11. 2012). „Vettel Takes His Third Straight Formula One Title”. The New York Times. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  252. ^ Spurgeon, Brad. „Vettel Takes His Third Straight Formula One Title”. nytimes.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  253. ^ Larkam, Lewis (14. 8. 2018). „'Multi 21' was Vettel's payback to Webber's tactics – Horner”. crash.net. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  254. ^ Collantine, Keith (16. 3. 2013). „Australian GP qualifying postponed to Sunday morning”. F1 Fanatic. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  255. ^ „2013 Formula 1 Rolex Australian Grand Prix – Results”. Formula1.com. Formula One Group. 17. 3. 2013. Arhivirano iz originala 20. 3. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  256. ^ Collantine, Keith (23. 3. 2013). „Malaysian rain can't keep Vettel from pole again”. F1 Fanatic. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  257. ^ „2013 Formula 1 Petronas Malaysia Grand Prix”. Arhivirano iz originala 4. 5. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  258. ^ Collantine, Keith (24. 3. 2013). „Webber: Vettel will be 'protected' in team orders row”. F1 Fanatic. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  259. ^ Benson, Andrew (24. 3. 2013). „Sebastian Vettel in Mark Webber apology after Malaysia win”. BBC F1. BBC. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  260. ^ Noble, Jonathon (24. 3. 2013). „Malaysian GP: Red Bull sure Vettel flouted team order deliberately”. Autosport.com. Haymarket Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  261. ^ Noble, Jonathan; Beer, Matt (11. 4. 2013). „Red Bull team orders row: Vettel says he would probably do it again”. Autosport.com. Haymarket Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  262. ^ „2013 Formula 1 Ubs Chinese Grand Prix”. Arhivirano iz originala 11. 5. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  263. ^ Beer, Matt (20. 4. 2013). „Bahrain GP: Nico Rosberg takes surprise pole for Mercedes”. Autosport.com. Haymarket Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  264. ^ „2013 Formula 1 Gulf Air Bahrain Grand Prix — results”. Formula1.com. Formula One Group. 21. 4. 2013. Arhivirano iz originala 23. 4. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  265. ^ „Fernando Alonso takes commanding home win”. Autosport.com. Haymarket Media Group. 12. 5. 2013. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  266. ^ „Formula 1 Grand Prix de Monaco 2013 – Provisional results”. Formula1.com. Formula One World Championship Ltd. 26. 5. 2013. Arhivirano iz originala 9. 6. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  267. ^ „2013 Canadian Grand Prix – Classifications”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile (FIA). 9. 6. 2013. Arhivirano iz originala 5. 7. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  268. ^ „Formula 1 Santander British Grand Prix 2013 - Provisional Results”. Formula1.com. Formula One Group. Arhivirano iz originala 2. 7. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  269. ^ „2013 Formula 1 Santander British Grand Prix Provisional Results”. Formula 1. Arhivirano iz originala 6. 7. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  270. ^ „Formula 1 Grosser Preis Santander von Deutschland 2013”. Formula1.com. 2003-2013 Formula One World Championship Limited. 7. 7. 2013. Arhivirano iz originala 19. 7. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  271. ^ „Formula 1 Magyar Nagydíj 2013 - Provisional Results”. Formula1.com. Formula One Group. 28. 7. 2013. Arhivirano iz originala 5. 8. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  272. ^ „Belgian GP: Sebastian Vettel scores routine win as weather stays dry”. Autosport. Haymarket Media Group. 25. 8. 2013. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  273. ^ „2013 Italian Grand Prix Results”. BBC. British Broadcasting Corporation. 8. 9. 2013. Arhivirano iz originala 11. 9. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  274. ^ „2013 Singapore Grand Prix Results”. BBC. british Broadcasting Corporation. 22. 9. 2013. Arhivirano iz originala 23. 9. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  275. ^ „2013 Korean Grand Prix Results”. BBC. British Broadcasting Corporation. 6. 10. 2013. Arhivirano iz originala 9. 10. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  276. ^ „2013 Japanese Grand Prix Results”. BBC. British Broadcasting Corporation. 13. 10. 2013. Arhivirano iz originala 16. 10. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  277. ^ „Go fourth and prosper! Vettel joins greats after sealing title win at Indian Grand Prix”. Daily Mail. London. 27. 10. 2013. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  278. ^ Andrew, Benson7 (27. 10. 2013). „Sebastian Vettel wins fourth F1 world title at the Indian GP”. BBC Sport. BBC. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  279. ^ „2013 Abu Dhabi Grand Prix Race Results”. Formula1.com. Arhivirano iz originala 3. 11. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  280. ^ „Abu Dhabi GP: Sebastian Vettel unpunished after donut celebrations”. Autosport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  281. ^ „Vettel wie im Rausch, aber auch geschockt” (na jeziku: njemački). Kicker.de. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  282. ^ „2013 United States Grand Prix Race Results”. Formula1.com. Formula One Group. 17. 11. 2013. Arhivirano iz originala 19. 11. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  283. ^ Benson, Andrew (17. 11. 2013). „Sebastian Vettel takes record eighth win in row at the US GP”. bbc.co.uk. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  284. ^ „2013 Brazil Grand Prix Race Results”. Formula1.com. Formula One Group. 24. 11. 2013. Arhivirano iz originala 28. 11. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  285. ^ Benson, Andrew (24. 11. 2013). „Sebastian Vettel wins record ninth consecutive race in Brazil”. BBC Sport. BBC. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  286. ^ a b Dawes, Mike (24. 11. 2013). „Unstoppable! Masterful Vettel takes Brazilian Grand Prix in season finale to match 60-year record of nine straight wins as Webber claims second in last ever race”. Daily Mail. London: dmg media. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  287. ^ „Disgraceful disrespect – why the booing of Sebastian Vettel is simply not on”. Sky F1. 24. 9. 2013. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  288. ^ „F1: To boo, or not to boo? Opinion roundup”. Race department. 23. 9. 2013. Arhivirano iz originala 27. 11. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  289. ^ „Sebastian Vettel says he feels 'hurt' after being booed by fans”. BBC News. 28. 10. 2013. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  290. ^ „Marko eyes Vettel contract extension to 2016”. Speed. GMM. 5. 10. 2011. Arhivirano iz originala 30. 4. 2012. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  291. ^ „Vettel extends Red Bull contract”. BBC Sports. 13. 6. 2013. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  292. ^ Noble, Jonathan (10. 1. 2014). „Formula 1 driver numbers revealed as FIA announces 2014 entry list”. Autosport. Haymarket Media Group]. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  293. ^ Weaver, Paul (2. 9. 2013). „Red Bull pick Daniel Ricciardo to partner Sebastian Vettel in 2014 F1”. The Guardian. Guardian Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  294. ^ „Engine software issue hinders Vettel”. GPUpdate.net. GPUpdate. 15. 3. 2014. Arhivirano iz originala 6. 10. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  295. ^ Anderson, Ben (16. 3. 2014). „Nico Rosberg dominates in Melbourne for Mercedes”. Autosport. Haymarket Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  296. ^ „2014 Formula 1 Petronas Malaysia Grand Prix – Qualifying results”. Formula1.com. Formula One Group. 29. 3. 2014. Arhivirano iz originala 29. 3. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  297. ^ „2014 Formula 1 Petronas Malaysia Grand Prix — Results”. Formula1.com. Formula One Group. 30. 3. 2014. Arhivirano iz originala 30. 3. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  298. ^ „2014 Gulf Air Bahrain Grand Prix”. Racing-Reference. Arhivirano iz originala 6. 3. 2017. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  299. ^ „2014 Formula 1 UBS Chinese Grand Prix Results”. Formula1.com. Formula One Group. 20. 4. 2014. Arhivirano iz originala 20. 4. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  300. ^ „2014 Gran Premio de España Pirelli 2014”. formula1.com. Arhivirano iz originala 12. 5. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  301. ^ „2014 2014 Gran Premio de España Pirelli”. Formula1.com. Formula One Group. 11. 5. 2014. Arhivirano iz originala 12. 5. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  302. ^ a b Hughes, Mark (26. 5. 2014). „2014 Monaco GP report”. motorsportmagazine.com. Arhivirano iz originala 7. 5. 2017. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  303. ^ „Formula 1 Grand Prix du Canada 2014”. Formula1.com. Formula One Group. 8. 6. 2014. Arhivirano iz originala 8. 6. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  304. ^ „Qualifying Results”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 21. 6. 2014. Arhivirano iz originala 23. 6. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  305. ^ McEvoy, Jonathan (22. 6. 2014). „Nico Rosberg wins Austrian Grand Prix as Lewis Hamilton battles to second spot and Sebastian Vettel is forced to retire”. Daily Mail. DMG Media. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  306. ^ „2014 Formula 1 Santander British Grand Prix – Race Results”. Formula One. 6. 7. 2014. Arhivirano iz originala 8. 7. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  307. ^ „2014 Formula 1 Grosser Preis Santander Von Deutschland”. 20. 7. 2014. Arhivirano iz originala 22. 7. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  308. ^ „Formula 1 Pirelli Magyar Nagydíj 2014”. 27. 7. 2014. Arhivirano iz originala 30. 7. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  309. ^ „Belgian Grand Prix – Race”. eurosport.yahoo.com. 24. 8. 2014. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  310. ^ „2014 Grand Prix of Italy”. Racing-Reference. Arhivirano iz originala 16. 6. 2017. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  311. ^ a b „2014 Singapore Airlines Singapore Grand Prix”. Racing-Reference. Arhivirano iz originala 24. 6. 2017. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  312. ^ a b v g Barretto, Lawrence (5. 10. 2014). „Japanese GP as it happened”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 6. 10. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  313. ^ Beer, Matt; Noble, Jonathan; Straw, Edd; Freeman, Glenn; Anderson, Ben (5. 10. 2014). „As it happened: Sunday – Japanese Grand Prix”. Autosport. Haymarket Publications. Arhivirano iz originala 7. 10. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  314. ^ Smith-Spark, Laura (18. 7. 2015). „Formula One driver Jules Bianchi dies from crash injuries”. CNN. Arhivirano iz originala 21. 7. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  315. ^ „2014 Formula 1 Russia Grand Prix — Race results”. formula1.com. Formula One Group. 12. 10. 2014. Arhivirano iz originala 18. 1. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  316. ^ Straw, Edd (1. 11. 2014). „US GP: Nico Rosberg beats Lewis Hamilton to Austin Formula 1 pole”. Autosport. Arhivirano iz originala 21. 3. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  317. ^ „2014 United States Grand Prix”. Racing-Reference. Arhivirano iz originala 10. 6. 2017. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  318. ^ „2014 Petrobras Grand Prix of Brazil”. Racing-Reference. Arhivirano iz originala 12. 5. 2017. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  319. ^ a b „2014 Formula 1 Etihad Airways Abu Dhabi Grand Prix Provisional Results”. Arhivirano iz originala 24. 11. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  320. ^ „New Team driver line up for 2015”. Red Bull Racing. 4. 10. 2014. Arhivirano iz originala 12. 5. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  321. ^ Galloway, James (19. 9. 2014). „Sebastian Vettel says a 'combination' of factors are at the root of 2014 struggles”. Sky Sports. BSkyB. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  322. ^ Hughes, Mark (24. 4. 2014). „Mark Hughes on why Daniel Ricciardo is showing Sebastian Vettel the way at Red Bull”. Sky Sports. BSkyB. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  323. ^ Caygill, Graham (5. 9. 2014). „Season of struggles leaves world champion Vettel in rare role of also-ran”. The National. Abu Dhabi Media. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  324. ^ Benson, Andrew (21. 6. 2012). „Fernando Alonso says he would team up with Lewis Hamilton”. BBC Sport. BBC. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  325. ^ „I've got wings! Sebastian Vettel shuns Ferrari to commit to Red Bull to 2014”. Daily Mail. London: Associated Newspapers. 14. 3. 2011. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  326. ^ „Red Bull: Sebastian Vettel announced Ferrari intentions on Friday”. Autosport. 4. 10. 2014. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  327. ^ „Thank you Fernando”. Scuderia Ferrari. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  328. ^ „Red Bull won't release Vettel for early Ferrari test”. Autosport. 15. 10. 2014. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  329. ^ Young, Byron (27. 11. 2014). „Sebastian Vettel 'broke Red Bull contract terms' by visiting Ferrari garage at Abu Dhabi test”. The Daily Mirror. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  330. ^ „Vettel: A special feeling”. Scuderia Ferrari. 1. 12. 2014. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  331. ^ Perrin, Charles (20. 11. 2014). „Sebastian Vettel replaces Fernando Alonso at Ferrari after signing THREE-YEAR deal”. express.co.uk. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  332. ^ „Hamilton wins race of attrition”. Formula One. 15. 3. 2015. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  333. ^ Galloway, James (29. 3. 2015). „Malaysia GP: Sebastian Vettel beats Mercedes for first Ferrari win”. Sky Sports. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  334. ^ Wise, Mike (30. 3. 2015). „Sebastian Vettel pays tribute to 'hero' Michael Schumacher after Malaysia GP win”. Sky Sports. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  335. ^ Gill, Pete (30. 3. 2015). „Sebastian Vettel targets the world championship after shock win”. Sky Sports. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  336. ^ Noble, Jonathan (12. 4. 2015). „Chinese GP: Ferrari fully expected defeat by Mercedes”. Autosport. Haymarket Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  337. ^ Galloway, James (17. 4. 2015). „Bahrain GP P2: Nico Rosberg le ads Mercedes 1–2 ahead of Ferraris”. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  338. ^ Formula 1 [F1] (17. 4. 2015). „Vettel/Perez collision: Stewards decide no driver wholly or predominantly to blame, no further action should be taken” (tvit). Pristupljeno 21. 3. 2019 — preko Twitter-a. 
  339. ^ Galloway, James (19. 4. 2015). „Bahrain GP: Lewis Hamilton claims another win ahead of duelling rivals”. Sky Sports. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  340. ^ Anderson, Ben. „F1 Bahrain: Sebastian Vettel says he struggle April 2015”. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  341. ^ Barretto, Lawrence. „Spanish GP: Mercedes' dominant Nico Rosberg ends F1 win drought”. Autosport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  342. ^ „Formula 1 Grand Prix De Monaco 2015 – Race results”. Formula1.com. Formula One Group. 24. 5. 2015. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  343. ^ „FIA Stewards Decision – Document No. 27”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. 6. 6. 2015. Arhivirano iz originala 6. 6. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  344. ^ „Formula 1 Grand Prix Du Canada 2015 – Race results”. Formula1.com. Formula One Group. 7. 6. 2015. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  345. ^ Barretto, Lawrence (21. 6. 2015). „Austrian GP: Nico Rosberg beats Lewis Hamilton to F1 victory”. autosport.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  346. ^ „Race”. FIA. 5. 7. 2015. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  347. ^ Barretto, Lawrence (26. 7. 2015). „Sebastian Vettel wins thrilling Hungarian Grand Prix”. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  348. ^ Benson, Andrew (27. 7. 2015). „Sebastian Vettel: Ferrari will try to 'make the impossible possible'. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  349. ^ Richards, Giles (23. 8. 2015). „Ferrari's Sebastian Vettel unhappy with Pirelli after tyre explosion”. theguardian.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  350. ^ „2015 Formula 1 Shell Belgian Grand Prix”. Formula1.com. Formula One Digital Media Limited. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  351. ^ „Furious Sebastian Vettel says Pirelli 'unacceptable”. Autosport. 23. 8. 2015. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  352. ^ Beer, Matt (6. 9. 2015). „Vettel slams talk of F1 losing Monza”. Autosport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  353. ^ Anderson, Ben (19. 9. 2015). „Sebastian Vettel takes pole for the Singapore Grand Prix”. Autosport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  354. ^ Benson, Andrew (20. 9. 2015). „Sebastian Vettel wins in Singapore as Lewis Hamilton retires”. BBC Sport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  355. ^ „Race”. formula1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  356. ^ Johnson, Daniel (11. 10. 2015). „Russian Grand Prix 2015: Lewis Hamilton at his very best to secure crucial win”. The Telegraph. Arhivirano iz originala 25. 10. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  357. ^ „2015 Driver Standings”. formula1.com. FOM. Arhivirano iz originala 15. 10. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  358. ^ „2015 Formula 1 United States Grand Prix – Race”. Formula1.com. Formula One Management. 25. 10. 2015. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  359. ^ „2015 Mexican Grand Prix Race – Preliminary Classification”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. 1. 11. 2015. Arhivirano iz originala 1. 11. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  360. ^ „Race”. formula1.com. 15. 11. 2015. Arhivirano iz originala 16. 11. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  361. ^ „2015 Abu Dhabi Grand Prix Race – Official Classification”. FIA.com. 29. 11. 2015. Arhivirano iz originala 23. 12. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  362. ^ „Sebastian Vettel declares Ferrari's F1 year a 'miracle'. Autosport. 29. 11. 2015. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  363. ^ Lines, Chris (20. 3. 2016). „Rosberg beats Hamilton in season-opening Australian GP”. Associated Press. Melbourne: AP Sports. Associated Press. Arhivirano iz originala 20. 3. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  364. ^ Reiman, Samuel (3. 4. 2016). „Nico Rosberg wins Bahrain GP while Hamilton, Vettel hit trouble”. FoxSports.com. Fox Sports Interactive Media, LLC. Arhivirano iz originala 22. 4. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  365. ^ Hughes, Mark (4. 4. 2016). „Twenty Bahrain Grand Prix facts”. Motor Sport. Arhivirano iz originala 8. 4. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  366. ^ „2016 Chinese Grand Prix Race – Official Classification”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. 17. 4. 2016. Arhivirano iz originala 17. 4. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  367. ^ Parkes, Ian; Beer, Matt. „Vettel confronts Kvyat over 'suicidal' driving at Chinese GP”. Autosport. Haymarket Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  368. ^ „Vettel moves to defuse Kvyat row”. Formula1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  369. ^ „Race”. formula1.com. Formula One World Championship Limited. 1. 5. 2016. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  370. ^ Rencken, Dieter; Beer, Matt. „Kvyat expecting backlash after Russian Grand Pirx clash with Vettel”. Autosport. Haymarket Media Group. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  371. ^ „2016 Spain Results”. Formula1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  372. ^ Ostlere, Lawrence (15. 5. 2016). „F1: Max Verstappen wins Spanish GP after Lewis Hamilton and Nico Rosberg crash – live!”. the Guardian. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  373. ^ „2016 Monaco Results”. Formula1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  374. ^ „2016 Canada Results”. Formula1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  375. ^ „2016 Formula 1 Grand Prix of Europe – Race Result”. formula1.com. Formula One World Championship Limited. Arhivirano iz originala 8. 1. 2017. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  376. ^ Fisher, Ben (3. 7. 2016). „F1: Lewis Hamilton wins Austrian Grand Prix at Red Bull Ring – as it happened”. The Guardian. Arhivirano iz originala 6. 7. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  377. ^ „2016 Formula 1 British Grand Prix – Qualifying”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 9. 7. 2016. Arhivirano iz originala 12. 7. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  378. ^ „2016 Formula 1 British Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 10. 7. 2016. Arhivirano iz originala 12. 7. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  379. ^ „2016 Hungarian Grand Prix – Official Race Classification”. FIA. 24. 7. 2016. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  380. ^ „Formula 1 Großer Preis von Deutschland 2016 – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 31. 7. 2016. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  381. ^ „2016 Formula 1 Belgian Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 28. 8. 2016. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  382. ^ „2016 Italian Grand Prix Race – Official Classification”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. 4. 9. 2016. Arhivirano iz originala 5. 9. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  383. ^ „2016 Formula 1 Singapore Airlines Singapore Grand Prix – Qualifying”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 17. 9. 2016. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  384. ^ „Charge to fifth earns Vettel Driver of the Day award”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 18. 9. 2016. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  385. ^ „2016 Formula 1 Petronas Malaysia Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 2. 10. 2016. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  386. ^ „2016 Formula 1 Emirates Japanese Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 9. 10. 2016. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  387. ^ „2016 United States Grand Prix Race – Provisional Classification”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. 23. 10. 2016. Arhivirano iz originala 23. 10. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  388. ^ „Moving under braking: The net widens as Daniel Ricciardo accuses Sebastian Vettel”. jamesallenonf1.com. 30. 10. 2016. Arhivirano iz originala 15. 10. 2017. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  389. ^ „Formula 1 Gran Premio de México 2016 – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 30. 10. 2016. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  390. ^ „Formula 1 Grande Prêmio do Brasil 2016 – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 13. 11. 2016. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  391. ^ „2016 Formula 1 Etihad Airways Abu Dhabi Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 27. 11. 2016. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  392. ^ Benson, Andrew (27. 11. 2016). „Nico Rosberg wins F1 title as Lewis Hamilton wins in Abu Dhabi”. BBC Sport. Abu Dhabi: BBC. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  393. ^ „Sebastian Vettel wins season-opening Melbourne Grand Prix – as it happened”. Guardian. 26. 3. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  394. ^ „Statistics Drivers - Wins - Interval between two”. www.statsf1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  395. ^ „Australia 2017 - Result”. www.statsf1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  396. ^ „2017 Formula 1 Heineken Chinese Grand Prix – Qualifying”. formula1.com. Formula One World Championship Ltd. 8. 4. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  397. ^ a b v „2017 Chinese Grand Prix Race – Official Classification”. FIA.com. 9. 4. 2017. Arhivirano iz originala 9. 4. 2017. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  398. ^ a b v Benson, Andrew (16. 4. 2017). „Sebastian Vettel beats Lewis Hamilton in Bahrain thriller”. bbc.co.uk. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  399. ^ Benson, Andrew (29. 4. 2017). „Sebastian Vettel on Russian GP pole position as Ferrari lock out front row”. bbc.co.uk. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  400. ^ a b „Race – Bottas takes nail-biting maiden win in Russia”. Formula1.com. Formula 1 World Championship Ltd. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  401. ^ „Sochi stats - Bottas becomes F1’s 107th different winner”. formula1. 30. 4. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  402. ^ „Formula 1 Gran Premio de España Pirelli 2017 – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Ltd. 14. 5. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  403. ^ „Formula 1 Grand Prix de Monaco 2017 – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Ltd. 28. 5. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  404. ^ Brown, Oliver; Henry, Natasha (28. 5. 2017). „Sebastian Vettel delivers victory for Ferrari at Monaco GP as Kimi Raikkonen rages”. telegraph.co.uk. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  405. ^ „Formula 1 Grand Prix du Canada 2017 – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Ltd. 11. 6. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  406. ^ a b „2017 Formula 1 Azerbaijan Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Ltd. 25. 6. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  407. ^ „FIA data shows Hamilton did not brake-test Vettel”. www.planetf1.com. Arhivirano iz originala 29. 10. 2018. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  408. ^ „Lewis Hamilton calls Sebastian Vettel 'a disgrace' after Azerbaijan GP collision”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 03. 08. 2017. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  409. ^ „No further action after Vettel apologises”. GPUpdate.net. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  410. ^ „Formula 1 Grosser Preis von Österreich 2017 – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 9. 7. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  411. ^ „2017 British Grand Prix Race Highlights”. Formula 1. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  412. ^ „2017 Formula 1 Hungary Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Ltd. 30. 7. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  413. ^ „Sebastian Vettel signs new three-year Ferrari deal”. Sky Sports. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  414. ^ „Renewal of the agreement between Scuderia Ferrari and Kimi Raikkonen”. formula1.ferrari.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  415. ^ „2017 Formula 1 Pirelli Belgian Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Ltd. 27. 8. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  416. ^ „Formula 1 Gran Premio Heineken d'Italia 2017 – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Ltd. 3. 9. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  417. ^ a b Richards, Giles (17. 9. 2017). „Lewis Hamilton wins Singapore Grand Prix after Sebastian Vettel crashes out”. The Guardian. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  418. ^ Benson, Andrew (17. 9. 2017). „Lewis Hamilton wins in Singapore after Ferrari crash”. BBC. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  419. ^ „Lewis Hamilton on pole as Sebastian Vettel starts at back in Malaysia”. BBC Sport. 30. 9. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  420. ^ „2017 Formula 1 Petronas Malaysia Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Ltd. 1. 10. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  421. ^ „Vettel crashes after the race”. skysports.com. 10. 10. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  422. ^ „2017 Formula 1 Japanese Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Ltd. 8. 10. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  423. ^ Brown, Oliver; Henry, Natasha (23. 10. 2018). „Lewis Hamilton wins the United States Grand Prix to extend championship lead and set-up Mexico carnival”. telegraph.co.uk. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  424. ^ Benson, Andrew (28. 10. 2017). „Mexican Grand Prix: Sebastian Vettel takes pole with Lewis Hamilton third”. bbc.co.uk. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  425. ^ a b „Race - Hamilton champion as Verstappen wins in Mexico”. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  426. ^ „2017 Brazilian Grand Prix – Race Official Classification”. FIA. 12. 11. 2017. Arhivirano iz originala 18. 11. 2017. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  427. ^ „2017 Formula 1 Etihad Airways Abu Dhabi Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 25. 11. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  428. ^ Benson, Andrew (22. 3. 2018). „Australian Grand Prix: Lewis Hamilton & Sebastian Vettel play down race for fifth title”. bbc.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  429. ^ „Career & Records”. sebvettelnews.com. Arhivirano iz originala 31. 08. 2018. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  430. ^ a b Kelly, Sean (20. 3. 2018). „Stat Wrap: F1 2018 in numbers”. f1.channel4.com. Arhivirano iz originala 27. 08. 2018. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  431. ^ „Formula 1 2018 Rolex Australian Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 25. 3. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  432. ^ „Sebastian Vettel leapfrogs Lewis Hamilton to take Australian GP win”. BBC Sport. 25. 3. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  433. ^ „Sebastian Vettel wins, Lewis Hamilton 3rd after fine overtake”. BBC Sport. 8. 4. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  434. ^ „Daniel Ricciardo wins Chinese GP after series of overtakes”. BBC Sport. 15. 4. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  435. ^ „Vettel takes pole at 23rd different Grand Prix”. statsf1. 28. 4. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  436. ^ a b v g „Lewis Hamilton wins Azerbaijan Grand Prix after Red Bulls clash”. BBC Sport. 29. 4. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  437. ^ „Lewis Hamilton dominates Spanish Grand Prix, Sebastian Vettel finish fourth”. BBC Sport. 13. 5. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  438. ^ „Monaco Grand Prix: Daniel Ricciardo fends off Sebastian Vettel for victory”. BBC Sport. 27. 5. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  439. ^ Galloway, James. „Sebastian Vettel's 50 F1 wins: The detail behind the success”. skysports.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  440. ^ „Canadian Grand Prix: Sebastian Vettel wins to take lead in title race”. BBC Sport. 10. 6. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  441. ^ „Lewis Hamilton wins French Grand Prix after Sebastian Vettel penalty”. BBC Sport. 24. 6. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  442. ^ „Formula 1 Eyetime Grosser Preis von Österreich 2018 – Qualifying”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 30. 6. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  443. ^ „Lewis Hamilton retires from Austrian GP as Max Verstappen wins”. BBC Sport. 1. 7. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  444. ^ „Sebastian Vettel wins British GP, Lewis Hamilton fight back”. BBC Sport. 8. 7. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  445. ^ „German Grand Prix: Lewis Hamilton wins after Sebastian Vettel crashes out”. BBC Sport. 22. 7. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  446. ^ „Hungarian Grand Prix: Lewis Hamilton wins to extend title lead”. BBC Sport. 29. 7. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  447. ^ „Sebastian Vettel wins in Belgium after dramatic crash”. BBC Sport. 26. 8. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  448. ^ „Vettel: I guess Raikkonen is allowed to win”. formula1. 1. 9. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  449. ^ „Italian GP: Lewis Hamilton passes Kimi Räikkönen to win thriller, Vettel fourth”. BBC Sport. 2. 9. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  450. ^ Benson, Andrew (15. 9. 2018). „Lewis Hamilton takes surprise pole for Singapore Grand Prix”. bbc.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  451. ^ „Lewis Hamilton wins in Singapore with Sebastian Vettel third”. BBC Sport. 16. 9. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  452. ^ „Lewis Hamilton wins in Russia after team orders”. BBC Sport. 30. 9. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  453. ^ „Lewis Hamilton wins Japanese GP & closes on fifth world title”. BBC Sport. 7. 10. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  454. ^ „Lewis Hamilton loses out on fifth title in United States GP”. BBC Sport. 21. 10. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  455. ^ „Lewis Hamilton equals Juan Manuel Fangio with fifth F1 title”. BBC Sport. 28. 10. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  456. ^ „Brazilian GP: Fined Sebastian Vettel escapes grid penalty”. Sky Sports. 10. 11. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  457. ^ „Lewis Hamilton wins after Max Verstappen collides with Esteban Ocon in Brazil”. BBC Sport. 11. 11. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  458. ^ „Formula 1 2018 Etihad Airways Abu Dhabi Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 25. 11. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  459. ^ „Lewis Hamilton ends season with Abu Dhabi win”. BBC Sport. 25. 11. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  460. ^ „Lewis Hamilton v Sebastian Vettel: Turning points in the F1 title race”. skysports.com. 4. 12. 2018. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  461. ^ „FERRARI ON FIRE: What we learned from 2019 F1 Pre-Season Testing”. Formula 1. 3. 3. 2019. 
  462. ^ „Valtteri Bottas wins Australian GP after Lewis Hamilton overtake”. BBC Sport. 17. 3. 2019. 
  463. ^ „Qualifying report and highlights for the 2019 Bahrain Grand Prix: Leclerc secures maiden pole in Bahrain as Ferrari lock-out front row”. www.formula1.com (na jeziku: engleski). 30. 3. 2019. Pristupljeno 19. 3. 2020. 
  464. ^ „Lewis Hamilton wins Bahrain GP after Charles Leclerc loses power”. BBC Sport. 31. 3. 2019. 
  465. ^ „Ovo je 12 najzanimljivijih trka Formule 1 svih vremena: Od Fanđa preko Sene i Prosta, do Šumahera i Raikonena! (VIDEO)”. telegraf.rs. 14. 4. 2019. Pristupljeno 15. 4. 2019. 
  466. ^ „Lewis Hamilton wins F1's race 1,000 in China”. BBC Sport. 14. 4. 2019. 
  467. ^ „Bottas wins in Baku to secure fourth straight Mercedes 1-2”. formula1.com. 28. 4. 2019. Pristupljeno 29. 4. 2019. 
  468. ^ „Valtteri Bottas beats Lewis Hamilton to Azerbaijan win”. BBC Sport. 28. 4. 2019. 
  469. ^ „Spanish GP: Hamilton beats Bottas in Spain”. BBC Sport. 12. 5. 2019. 
  470. ^ „Monaco GP: Lewis Hamilton beats Max Verstappen”. BBC Sport. 26. 5. 2019. 
  471. ^ „Sebastian Vettel beats Lewis Hamilton to Canada pole position”. BBC Sport. 8. 6. 2019. 
  472. ^ „Canadian Grand Prix 2019 race report and highlights: Vettel penalty hands record 7th Canada win to Hamilton | Formula 1®”. www.formula1.com (na jeziku: engleski). 9. 6. 2019. Pristupljeno 19. 3. 2020. 
  473. ^ „Lewis Hamilton wins in Canada as Sebastian Vettel penalised”. BBC Sport. 9. 6. 2019. 
  474. ^ „FIA reject Ferrari's request to have Vettel's Canada penalty reviewed”. Formula 1. 22. 6. 2019. 
  475. ^ „Lewis Hamilton cruises to French GP victory”. BBC Sport. 24. 6. 2019. 
  476. ^ „Austrian Grand Prix: Max Verstappen wins thriller after late pass on Charles Leclerc”. BBC Sport. 30. 6. 2019. 
  477. ^ „Lewis Hamilton wins record sixth British Grand Prix after Sebastian Vettel crash”. BBC Sport. 14. 7. 2019. 
  478. ^ „Max Verstappen wins German Grand Prix as Lewis Hamilton crashes”. BBC Sport. 28. 7. 2019. 
  479. ^ „Lewis Hamilton overtakes Max Verstappen for late Hungary win”. BBC Sport. 4. 8. 2019. 
  480. ^ „Formula 2 driver Anthoine Hubert killed in Belgium crash”. BBC Sport. 31. 8. 2019. 
  481. ^ „Charles Leclerc dedicates first F1 win to Anthoine Hubert”. BBC Sport. 1. 9. 2019. 
  482. ^ „Italian GP: Charles Leclerc wins in Italy after 'dangerous' defending on Lewis Hamilton”. BBC Sport. 8. 9. 2019. 
  483. ^ „Sebastian Vettel beats team mate Charles Leclerc at Singapore”. bbc.co.uk. 22. 9. 2019. Arhivirano iz originala 14. 10. 2019. g. Pristupljeno 22. 1. 2020. 
  484. ^ „KRAH FERARIJA U RUSIJI: Mercedes iskoristio priliku i došao do dvostruke pobede (VIDEO)”. srbijadanas.com. 29. 9. 2019. Pristupljeno 22. 1. 2020. 
  485. ^ „Russian GP: Lewis Hamilton wins after Sebastian Vettel ignores team orders”. BBC Sport. 29. 9. 2019. 
  486. ^ „Formula 1 Japanese Grand Prix 2019 — Qualifying”. formula1.com. 13. 10. 2019. Pristupljeno 22. 1. 2020. 
  487. ^ Benson, Andrew (11. 10. 2019). „Japanese GP typhoon: Qualifying postponed as Typhoon Hagibis nears”. bbc.co.uk. Pristupljeno 22. 1. 2020. 
  488. ^ „Valtteri Bottas wins Japanese Grand Prix as Mercedes win constructors' title”. BBC Sport. 13. 10. 2019. 
  489. ^ „Lewis Hamilton wins Mexican GP but must wait for F1 title”. BBC Sport. 27. 10. 2019. 
  490. ^ „Statistics Drivers - Misc - First row”. www.statsf1.com. Pristupljeno 3. 11. 2019. 
  491. ^ „Hamilton wins sixth Formula 1 world title at United States Grand Prix”. BBC Sport. 3. 11. 2019. Pristupljeno 3. 11. 2019. 
  492. ^ „Brazilian GP: Max Verstappen wins thriller as Ferrari's Vettel and Leclerc collide”. BBC Sport. 17. 11. 2019. 
  493. ^ „Statistiques Pilotes — Divers — Grand chelem — HAMILTON Lewis”. statsf1.com (na jeziku: francuski). Pristupljeno 22. 1. 2020. 
  494. ^ a b „2019 Classifications”. Fédération Internationale de l'Automobile. Pristupljeno 14. 1. 2020. 
  495. ^ „Lewis Hamilton dominates Abu Dhabi GP for 11th victory of the season”. BBC Sport. 1. 12. 2019. 
  496. ^ „Scuderia Ferrari Mission Winnow and Sebastian Vettel decide not to extend their contract”. Scuderia Ferrari. 12. 5. 2020. Pristupljeno 12. 5. 2020. 
  497. ^ Živaljević, Slaviša (26. 3. 2020). „Već je otkazano osam trka: Virus ubija i kalendar Formule 1”. vijesti.me. Pristupljeno 21. 6. 2020. 
  498. ^ „Otkazane tri trke Formule 1”. vijesti.me. 12. 6. 2020. Pristupljeno 21. 6. 2020. 
  499. ^ „Formula 1 Rolex Grosser Preis von Österreich 2020 – Qualifying”. Formula1.com. 4. 7. 2020. Pristupljeno 5. 7. 2020. 
  500. ^ „Formula 1 Rolex Grosser Preis von Österreich 2020 – Race Result”. Formula1.com. 5. 7. 2020. Pristupljeno 5. 7. 2020. 
  501. ^ „Najcrnji start trke Ferarija u istoriji: Lekler "čuknuo" Fetela u prvom krugu, obojica završili trku”. telegraf.rs. 12. 7. 2020. Pristupljeno 14. 7. 2020. 
  502. ^ Radivojević, Aleksandra (12. 7. 2020). „Lekler: Razočaran sam, izneverio sam tim”. sportklub.rs. Pristupljeno 14. 7. 2020. 
  503. ^ Galloway, James (10. 9. 2020). „Sebastian Vettel joining Aston Martin for F1 2021 replacing Sergio Perez”. Sky Sports. Pristupljeno 10. 9. 2020. 
  504. ^ Morlidge, Matt (28. 3. 2021). „Sebastian Vettel: One crash, two penalties and five penalty points – a tricky Aston Martin debut in Bahrain”. Sky Sports. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  505. ^ Collantine, Keith; Rencken, Dieter (29. 3. 2021). „No alarm bells at Aston Martin over Vettel's troubled debut for team”. RaceFans. Pristupljeno 13. 4. 2021. 
  506. ^ „Verstappen triumphiert in Monaco und knöpft Hamilton WM-Führung ab” [Verstappen wins in Monaco and takes over Hamilton's World Championship lead]. RTL.de (na jeziku: nemački). 23. 5. 2021. Pristupljeno 24. 5. 2021. 
  507. ^ Gale, Ewan (6. 6. 2021). „Vettel "over the moon" after Aston Martin score historic first F1 podium”. GPFans. Pristupljeno 6. 6. 2021. 
  508. ^ „Vettel loses second-place finish in Hungary after disqualification for fuel sample issue”. Formula 1. 1. 8. 2021. Pristupljeno 1. 8. 2021. 
  509. ^ „F1 Standings”. GPFans. Pristupljeno 12. 12. 2021. 
  510. ^ „Sebastian Vettel wins 2021 Crypto.com Overtake Award”. Aston Martin Formula One Team. 13. 12. 2021. Pristupljeno 22. 12. 2021. 
  511. ^ „Bahrain Grand Prix: Sebastian Vettel ruled out after positive Covid-19 test”. BBC Sport. 17. 3. 2022. Pristupljeno 17. 3. 2022. 
  512. ^ „Formula 1: Sebastian Vettel to miss Saudi Arabian Grand Prix due to Covid-19”. Sky Sports. 25. 3. 2022. Pristupljeno 1. 4. 2022. 
  513. ^ „Sebastijan Fetel se povlači na kraju sezone”. Sportklub (na jeziku: srpski). 2022-07-28. Pristupljeno 2022-07-28. 
  514. ^ „Vettel to represent Germany at RoC”. planet-f1.com. 26. 10. 2007. Arhivirano iz originala 27. 10. 2007. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  515. ^ a b „2007 Race of Champions”. BBC News. 16. 12. 2007. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  516. ^ a b v g d „Sebastian Vettel”. raceofchampions.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  517. ^ „Sebastian Vettel Driver Profile”. motorsport.co.uk. 25. 3. 2013. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  518. ^ „Schumacher, Vettel win Nations Cup”. AutoWeek. Crain Communications. 27. 11. 2010. Arhivirano iz originala 30. 11. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  519. ^ „Albuquerque crowned Champion of Champions”. raceofchampions.com. 28. 11. 2010. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  520. ^ a b Stuart, Greg (23. 11. 2015). „Watch Sebastian Vettel win the Race of Champions”. redbull.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  521. ^ Cobb, Haydn (20. 1. 2019). „Vettel, Schumacher lose Race of Nations Cup final to Team Nordic”. crash.net. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  522. ^ Cobb, Haydn (20. 1. 2019). „Guerra takes shock Race Of Champions win”. crash.net. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  523. ^ „Racing isn't just a sport, it's a show”. Red Bull. 9. 12. 2012. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  524. ^ „The many helmets of Sebastian Vettel”. F1Fanatic. 15. 1. 2013. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  525. ^ „Helmet Italy 2012”. Sebastianvettel.de. 7. 9. 2012. Arhivirano iz originala 28. 10. 2012. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  526. ^ Gover, Paul (15. 3. 2013). „Vettel relies on Felix and Heidi”. Carsguide. News Limited. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  527. ^ „Formel 1-Kopfschutz 76 Mal anders”. Auto und Motorsport. 14. 1. 2014. Arhivirano iz originala 01. 12. 2017. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  528. ^ Bellingham, Tom (9. 12. 2012). „Behind the scenes at JMDi”. Red Bull. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  529. ^ Vettel, Sebastian (31. 1. 2015). #askSeb: Sebastian's answers to the fans. YouTube. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  530. ^ „Vettel's Helmet”. Sebastian Vettel. 27. 2. 2015. Arhivirano iz originala 2. 4. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  531. ^ Delaney, Michael (1. 9. 2017). „Vettel's helmet gets an 'Italian job' for Monza”. F1i.com. Digital Motorsport Media. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  532. ^ a b Allen, James (23. 5. 2010). „What should Vettel name his car?”. jamesallenonf1. Arhivirano iz originala 12. 03. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  533. ^ a b „Vettels Neue heißt "Suzie" (na jeziku: njemački). Bild. 12. 3. 2014. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  534. ^ „Sebastian Vettel, Luscious Liz...and police called Michael Schumacher”. crash.net. 9. 3. 2010. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  535. ^ „Sebastian Vettel names 2012 Red Bull car Abbey as he looks to defend Formula One world title”. The Daily Telegraph. London. 14. 3. 2012. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  536. ^ Baldwin, Alan (14. 3. 2013). „Vettel puts his faith in "Hungry Heidi". Reuters. Thomson Reuters. Arhivirano iz originala 11. 07. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  537. ^ „Vettel names first Ferrari 'Eva'. ESPN F1. 13. 3. 2015. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  538. ^ „Sebastian Vettel starts 2016 with a Margherita for his new Ferrari car”. Skysports F1. 17. 3. 2016. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  539. ^ „Vettel fährt mit Gina” (na jeziku: njemački). Bild Sport. 21. 3. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  540. ^ „Vettel names 2018 F1 car 'Loria'. ESPN.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  541. ^ Arron, Simon (15. 9. 2008). „Sebastian Vettel joins Formula One's young fast set with Monza victory”. The Daily Telegraph. London. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  542. ^ Gray, Will (8. 5. 2010). „Laid-back Sebastijan Vettel puts pedal to the mettle as he lives up to Schumi comparisions”. London: scotsman.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  543. ^ a b Gray, Will (9. 8. 2009). „My life in cars: Sebastian Vettel”. The Sunday Times. London: News Corporation. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  544. ^ Harley, Donald (23. 11. 2010). „Sebastian Vettel refuses to compare himself to Michael Schumacher”. Bettor. Ibetx. Arhivirano iz originala 26. 11. 2010. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  545. ^ „How Vettel got an edge over his rivals”. Autosport. 14. 11. 2011. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  546. ^ „Schumi awarded with the Millennium-Bambi Award”. msfans.com. Arhivirano iz originala 02. 04. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  547. ^ „Bambi 2014:Stars and Heroes meet in Berlin”. Bambi-Awards.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  548. ^ „It's Official – Fernando Alonso leaving Ferrari to be replaced by Sebastian Vettel”. Sky Sports. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  549. ^ „Vettel is Germany’s Sportsman of the Year”. thehindu.com. 20. 12. 2010. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  550. ^ Allen, James (24. 2. 2012). „Vettel Honoured by German Nation”. James Allen on F1. James Allen. Arhivirano iz originala 30. 01. 2013. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  551. ^ „Red [https://web.archive.org/web/20200624192302/http://www.redbull.com/cs/Satellite/en_INT/Article/F1-team-bosses-hail-Vettel-021242794120324%7Ctitle%3DRed Arhivirano] na sajtu [[Wayback Machine]] (24. jun 2020) Bull Gives You Wings - RedBull.com”. redbull.com. Pristupljeno 21. 3. 2019.  Spoljašnja veza u |title= (pomoć); Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  552. ^ Noble, Jonathan (21. 12. 2011). „The F1 team principals' top ten drivers”. Autosport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  553. ^ Noble, Jonathan (12. 12. 2013). „Formula 1 team bosses vote Sebastian Vettel as best driver for 2013”. Autosport. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  554. ^ „Vettel named European Sportsperson of the Year”. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  555. ^ „Vettel voted by agencies as 2013 European sportsman of the year”. Arhivirano iz originala 12. 1. 2014. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  556. ^ „Vettel takes European Sportsman of Year honours”. crash.net. 7. 1. 2011. Arhivirano iz originala 23. 09. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  557. ^ „Laures Sports Awards Malaysia 2014”. Arhivirano iz originala 08. 04. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  558. ^ Mckenzie, Bob (26. 3. 2014). „Sebastian Vettel wins Laureus Sportsman of the Year award”. express.co.uk. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  559. ^ Metcalfe, Harry. „2012 Infiniti FX Vettel review”. evo. evo Publications Ltd. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  560. ^ „Sebastian Vettel: Racedriver biography – Career and success”. Speedsport Magazine. Pristupljeno 14. 12. 2020. 
  561. ^ „Sebastian Vettel”. MotorSport. Pristupljeno 14. 12. 2020. 
  562. ^ „Statistics Drivers - Podiums - In a year”. statsf1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  563. ^ Zuvela, Matt (24. 11. 2013). „Vettel ends F1 season with 9th straight win at Brazilian GP”. DW.com. Deutsche Welle. Arhivirano iz originala 24. 12. 2013. g. Pristupljeno 14. 12. 2020. 
  564. ^ „Statistics Drivers - Wins - In a year”. statsf1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  565. ^ „Statistics Drivers - Pole positions - In a year”. statsf1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  566. ^ „Statistics Drivers - Lead - Laps in a year”. www.statsf1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  567. ^ „Wins - Consecutively”. Stats F1. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  568. ^ a b Collantine, Keith (31. 3. 2014). „Hamilton claims record with first ever 'grand slam'. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  569. ^ „Grand Chelem”. StatsF1.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  570. ^ „Lewis Hamilton's record-breaking season and the targets that are next on his list...”. telegraph.co.uk. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  571. ^ a b „Superman Seb! Youngest F1 champion cried with joy at his triumph for Red Bull”. Daily Mail. London. 14. 11. 2010. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  572. ^ Chandra, Gauri (16. 5. 2018). „Formula 1: Top 5 races of Sebastian Vettel”. m.sportskeeda.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  573. ^ Tripathi, Anand (6. 4. 2018). „20 Things Most F1 Fans Don't Know About Sebastian Vettel”. hotcars.com. Arhivirano iz originala 24. 06. 2020. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  574. ^ „Sebastian Vettel: Two time Indian Grand Prix Winner”. in.bookmyshow.com. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  575. ^ Cary, Tom (9. 3. 2010). „Sebastian Vettel: F1 driver profile”. The Daily Telegraph. London. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  576. ^ „Record-breaking Sebastian Vettel – The German has been rewriting the F1 history books”. Skysports F1. 27. 10. 2013. Pristupljeno 21. 3. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]