Severno ostrvo
Geografija | |
---|---|
Koordinate | 38° 24′ 00″ J; 175° 43′ 01″ I / 38.400° J; 175.717° I |
Površina | 113.729 km2 |
Visina | 2.797 m |
Administracija |
Severno ostrvo (engl. North Island, maorski Te Ika-a-Māui)[1] je, pored Južnog ostrva, jedno od dva glavna ostrva koja čine Novi Zeland. Više značajnih gradova se nalaze na Severnom ostrvu među kojima najveći grad Novog Zelanda, Okland, kao i Velington, njegov glavni grad.
Na ostrvu živi 2.820.000 (2005) stanovnika, što čini 76% populacije Novog Zelanda.[2] Ima površinu od 113.729 km2 (43.911 sq mi),[3] što ga čini četrnaestim ostrvom po veličini na svetu. Na nekim kartama iz 19. veka ostrvo nosi ime Novi Minster. Severno ostrvo je podeljeno u devet regiona: Severna Zemlja, Okland, Zaliv Plenti, Gizborn, Vaikato, Taranaki, Manavatu-Vanganui, Hoksov Zaliv i Velington.
Imenovanje i upotreba[uredi | uredi izvor]
Iako je ostrvo već dugi niz godina poznato kao Severno ostrvo,[4] 2009. godine Geografski odbor Novog Zelanda je utvrdio da, zajedno sa Južnim ostrvom, Severno ostrvo nema zvanično ime.[5] Nakon javnih konsultacija, odbor je u oktobru 2013. zvanično nazvao ostrvo Severno ostrvo ili Te Ika-a-Maui.[6]
U prozi, dva glavna ostrva Novog Zelanda se zovu Severno ostrvo i Južno ostrvo.[7] Takođe je na engleskom jeziku normalno koristiti predlog u umesto na, na primer „Hamilton je u Severnom ostrvu“, „moja majka živi u Severnom ostrvu“.[8]
Maorska mitologija[uredi | uredi izvor]
Prema maorskoj mitologiji, Severna i Južna ostrva Novog Zelanda nastala su kroz delovanje poluboga Mauja. Mauj i njegova braća pecali su iz svog kanua (Južno ostrvo) kada je on upecao veliku ribu i izvukao je iz mora. Dok on nije gledao, njegova braća su se potukla oko ribe i isekla je. Ova velika riba je postala Severno ostrvo, i stoga je maorski naziv za Severno ostrvo Te Ika-a-Mauj („Riba sa Mauja“).[9] Veruje se da su planine i doline nastale kao rezultat kasapljenja ribe od strane Maujeve braće.
Tokom putovanja kapetana Džejmsa Kuka između 1769. i 1770. godine, tahićanski moreplovac Tupaja pratio je oplazak oko Novog Zelanda. Mape su opisale Severno ostrvo kao „Ea Heinom Auve” i „Aeheinomove”, koje prepoznaje element „Ribe iz Mauja”.
Još jedno maorsko ime koje je dato Severnom ostrvu, ali se sada ređe koristi, je Aotearoa. Upotreba Aotearoa za opisivanje Severnog ostrva pala je u nemilost početkom 20. veka i sada je to kolektivno maorsko ime za Novi Zeland u celini.[10][11]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Tokom poslednjeg glacijalnog perioda, kada je nivo mora bio preko 100 metara niži od današnjeg nivoa, severna i južna ostrva su bila povezana ogromnom obalskom ravnicom koja se formirala u zalivu Južnog Taranakija.[12] Tokom ovog perioda, veći deo Severnog ostrva bio je prekriven šikarama i šumama, dok je današnje poluostrvo Nortlend bilo suptropska prašuma.[13] Nivo mora je počeo da raste pre 7.000 godina, na kraju su odvojena ostrva i povezan je Kukov moreuz sa Tasmanskim morem.[12]
Demografija[uredi | uredi izvor]
Severno ostrvo ima procenjenu populaciju od 3,922,000 prema podacima iz juna 2022.[14]
Još od završetka Otaške zlatne groznice iz 1860-ih, rast evropskog stanovništva Novog Zelanda je doživeo stabilan „severni pomak“, jer su populacijski centri na Severnom ostrvu rasli brže od onih na Južnom ostrvu Novog Zelanda. Ovaj populacioni trend se nastavio i u dvadeset prvom veku, ali mnogo sporijim tempom. Dok populacija Severnog ostrva nastavlja da raste brže od Južnog ostrva, to je isključivo zbog toga što Severno ostrvo ima veći prirodni priraštaj (tj. rođeni minus umrli) i međunarodne migracije; od kasnih 1980-ih, unutrašnji migracioni tok je sa Severnog ostrva na Južno ostrvo.[15] U 2020. godini do juna, Severno ostrvo je dobilo 21.950 ljudi od prirodnog priraštaja i 62.710 ljudi od međunarodne migracije, dok je usled unutrašnje migracije izgubilo 3.570 ljudi.[16]
Kultura i identitet[uredi | uredi izvor]
Na popisu stanovništva na Novom Zelandu 2018. godine, 65,7% stanovnika Severnih Ostrva identifikovano je kao evropske etničke pripadnosti, 18,5% kao Maori, 17,0% kao Azijati, 9,7% kao stanovnici Pacifičkih ostrva, 1,6% kao Bliskoistočni/Latinoamerikanci/Afrikanci i 1,2% kao drugi etnička pripadnost (uglavnom 'Novozelanđani'). Ukupni iznosi čine više od 100%, jer se ljudi mogu identifikovati sa više etničkih grupa.[17]
Udeo stanovnika Severnih ostrva rođenih u inostranstvu je 29,3%. Najčešće strane zemlje rođenja su Engleska (15,4% stanovnika koji su rođeni u inostranstvu), Kina (11,3%), Indija (10,1%), Južna Afrika (5,9%), Australija (5,5%) i Samoa (5,3%).[18]
Ekonomija[uredi | uredi izvor]
The sub-national GDP of the North Island was estimated at US$102.863 billion in 2003, 79% of New Zealand's national GDP.[19]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Staff Reporter (10. 10. 2013). „Two official options for NZ island names”. The New Zealand Herald. Pristupljeno 20. 12. 2018.
- ^ „77% of NZers live in North Island”. RNZ (na jeziku: engleski). 2017-10-26. Pristupljeno 2021-11-19.
- ^ „Quick Facts – Land and Environment : Geography – Physical Features”. Statistics New Zealand. 2000. Arhivirano iz originala 8. 4. 2013. g. Pristupljeno 13. 8. 2012.
- ^ On some 19th-century maps, the North Island is named New Ulster, which was also a province of New Zealand that included the North Island.
- ^ „The New Zealand Geographic Board Considers North and South Island Names”. Land Information New Zealand. 21. 4. 2009. Arhivirano iz originala 14. 2. 2013. g. Pristupljeno 28. 11. 2012.
- ^ „Two official options for NZ island names”. The New Zealand Herald. 10. 10. 2013. Pristupljeno 10. 10. 2013.
- ^ Williamson, Maurice (11. 10. 2013). „Names of NZ's two main islands formalised”. Beehive.govt.nz. New Zealand Government. Pristupljeno 10. 4. 2020.
- ^ Guardian and Observer style guide: N ("New Zealand") Arhivirano 21 januar 2014 na sajtu Wayback Machine, The Guardian. Retrieved 15 April 2019
- ^ „1000 Māori place names”. New Zealand Ministry for Culture and Heritage. 6. 8. 2019.
- ^ „Ngāi Tahu leader: Let's not rush name change”. RNZ (na jeziku: engleski). 2021-10-02. Pristupljeno 2022-09-26.
- ^ McLintock, Alexander Hare; James Oakley Wilson, D. S. C.; Taonga, New Zealand Ministry for Culture and Heritage Te Manatu. „AOTEAROA”. An encyclopaedia of New Zealand, edited by A. H. McLintock, 1966. (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-19.
- ^ a b „Estuary origins”. National Institute of Water and Atmospheric Research. Pristupljeno 3. 11. 2021.
- ^ Ray, N.; Adams, J.M. (2001). „A GIS-based Vegetation Map of the World at the Last Glacial Maximum (25,000–15,000 BP)”. Internet Archaeology. 11 (11). doi:10.11141/ia.11.2.
- ^ „Subnational population estimates (RC, SA2), by age and sex, at 30 June 1996-2022 (2022 boundaries)”. Statistics New Zealand. Pristupljeno 25. 10. 2022. (regional councils); „Subnational population estimates (TA, SA2), by age and sex, at 30 June 1996-2022 (2022 boundaries)”. Statistics New Zealand. Pristupljeno 25. 10. 2022. (territorial authorities); „Subnational population estimates (urban rural), by age and sex, at 30 June 1996-2022 (2022 boundaries)”. Statistics New Zealand. Pristupljeno 25. 10. 2022. (urban areas)
- ^ „New Zealand's population is drifting north”. 2015-01-26. Arhivirano iz originala 26. 1. 2015. g. Pristupljeno 2021-02-22.
- ^ „Subnational population component changes and median age (RC, TA), at 30 June 2018-20 (2020 boundaries)”. nzdotstat.stats.govt.nz. Pristupljeno 2021-02-18.
- ^ „Ethnic group (detailed total response - level 3) by age and sex, for the census usually resident population count, 2006, 2013, and 2018 Censuses (RC, TA, SA2, DHB).”. nzdotstat.stats.govt.nz. Pristupljeno 2020-03-03.
- ^ „Birthplace (detailed), for the census usually resident population count, 2006, 2013, and 2018 Censuses (RC, TA, SA2, DHB)”. nzdotstat.stats.govt.nz. Pristupljeno 2021-02-18.
- ^ „Regional Gross Domestic Product”. Statistics New Zealand. 2007. Arhivirano iz originala 20. 5. 2010. g. Pristupljeno 18. 2. 2010.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- „ACC Payout for Illegal Overstayer | Scoop News”.
- „OECD iLibrary: Statistics / Health at a Glance / 2011 / Waiting time of four months or more for elective surgery”. Organisation for Economic Cooperation and Development (OECD). Arhivirano iz originala 07. 10. 2013. g. Pristupljeno 2012-12-27.
- Hudson, Alice (14. 10. 2007). „Health cover under the knife”. The New Zealand Herald. Pristupljeno 2. 10. 2011.
- Buchan, Professor James (jul 2018). „Policy Brief: Nurse Retention” (PDF). International Centre on Nurse Migration. str. 5. Pristupljeno 17. 10. 2018.
- „WHO Statistical Information System”. World Health Organization. Pristupljeno 2008-09-23.
- Johnston, Martin (30. 7. 2010). „NZ ranks last in medicine use and lowest health spender”. The New Zealand Herald. Pristupljeno 30. 7. 2010. <
- Taonga, New Zealand Ministry for Culture and Heritage Te Manatu. „Primary health care – Te Ara Encyclopedia of New Zealand”. teara.govt.nz (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-12-27.
- „New Zealand Health System Reforms” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-12-27.
- Taonga, New Zealand Ministry for Culture and Heritage Te Manatu. „1. – Hospitals – Te Ara Encyclopedia of New Zealand”. teara.govt.nz (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-12-27.[mrtva veza]
- Taonga, New Zealand Ministry for Culture and Heritage Te Manatu. „5. – Primary health care – Te Ara Encyclopedia of New Zealand”. teara.govt.nz (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-12-27.
- Community Service Cards Authored by Steve Maharey, former Minister of Social Development
- [1] New Zealand Parliamentary Debates, 19 September 1985
- Healthcare
- „Linda Bryder, 'Hospitals – Hospital funding and patient entitlement', Te Ara – the Encyclopedia of New Zealand”. Te Ara – the Encyclopedia of New Zealand. Pristupljeno 11. 12. 2019.
- McLintock, Alexander Hare; Francis Sydney Maclean M. B., B. CHIR; Taonga, New Zealand Ministry for Culture and Heritage Te Manatu. „PUBLIC HEALTH”. An encyclopaedia of New Zealand, edited by A. H. McLintock, 1966. (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-12-27.
- „End of free school milk | NZHistory, New Zealand history online”. nzhistory.govt.nz. Pristupljeno 2018-12-27.
- Taonga, New Zealand Ministry for Culture and Heritage Te Manatu. „4. – Public health – Te Ara Encyclopedia of New Zealand”. teara.govt.nz (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-12-27.
- „The history of tobacco in New Zealand”. Cancer Society NZ (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-12-27.
- Manch, Thomas; Witton, Bridie (21. 4. 2021). „Government announces radical plan to centralise healthcare, will abolish DHBs”. Stuff. Arhivirano iz originala 20. 4. 2021. g. Pristupljeno 16. 11. 2021.
- Quinn, Rowan (21. 4. 2021). „Major health sector shake-up: DHBs scrapped and new Māori Health Authority announced”. Radio New Zealand. Arhivirano iz originala 21. 4. 2021. g. Pristupljeno 16. 11. 2021.
- „Hopes and doubts as health system overhaul kicks in”. 1News. 1News. 30. 6. 2022. Pristupljeno 15. 8. 2022.
- „New Health System Act passes third reading in Parliament”. 1 News. TVNZ. 8. 6. 2022. Arhivirano iz originala 7. 6. 2022. g. Pristupljeno 10. 6. 2022.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]