Секретар (птица)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sekretar
a pale grey, long-legged bird of prey in long dry grass
U nacionalnom parku Serengeti
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Accipitriformes
Porodica: Sagittariidae
Rod: Sagittarius
Hermann, 1783
Vrsta:
S. serpentarius
Binomno ime
Sagittarius serpentarius
(J. F. Miller, 1779)
Distribucija prikazana zelenom bojom
Sinonimi[2]
List
  • Falco serpentarius
    J. F. Miller
  • Otis serpentarius
    Scopoli, 1786
  • Vultur serpentarius
    Latham, 1790
  • Vultur secretarius
    Shaw, 1796
  • Secretarius reptilivorus
    Daudin, 1806
  • Serpentarius africanus
    Shaw, 1809
  • Gypogeranus serpentarius
    Illiger, 1811
  • Ophiotheres cristatus
    Vieillot, 1819
  • Gypogeranus reptilivorus
    Ranzani, 1823
  • Gypogeranus africanus
    Stephens, 1826
  • Serpentarius cristatus
    R. Lesson, 1831
  • Gypogeranus capensis
    Ogilby, 1835
  • Gypogeranus philippensis
    Ogilby, 1835
  • Gypogeranus gambiensis
    Ogilby, 1835
  • Serpentarius reptilivorus
    Gray, 1840
  • Serpentarius secretarius
    Gray, 1848
  • Sagittarius secretarius
    Strickland, 1855
  • Serpentarius orientalis
    J. Verreaux, 1856
  • Astur secretarius
    Schlegel, 1862

Sekretar (lat. Sagittarius serpentarius) je ptica grabljivica iz reda Accipitriformes i jedini je član roda Sagittarius i porodice Sagittariidae. Živi u Africi, južno od Sahare. Većinu vremena provodi na tlu, na otvorenim travnatim površinama i savanama. Neobičnog je izgleda, sa veoma dugačkim nogama.

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Cathartidae – Lešinari Novog sveta (7 vrsta)

SagittariidaeSekretar (ptica)

Pandionidae – orao ribar (2 vrste)

Accipitridae – jastrebovi i orlovi (256 vrsta)

Položaj ptice sekretarice u redu Accipitriformes. Kladogram je zasnovan na molekularnoj filogenetskoj analizi objavljenoj 2008. godine.[3][4]

Holandski prirodnjak Arnout Vosmaer opisao je pticu sekretara 1769. godine na osnovu živog primerka koji je dve godine ranije poslao u Holandiju sa Rta dobre nade službenik Holandske istočnoindijske kompanije. Vosmaer je sugerisao da su holandski doseljenici tu vrstu nazvali „strelac“, jer se smatralo da njen hod podseća na hod streličara. Takođe je napomenuo da su ga farmeri koji su pripitomili pticu u borbi protiv štetočina oko svojih imanja poznavali kao „sekretarius“ i predložio da bi reč „sekretarius“ mogla biti iskvarena verzija „strelca“.[5][6] Ijan Glen sa Univerziteta slobodne države sugeriše da je Vosmaerov „strelac“ pogrešno shavaćen ili pogrešno transkribovan oblik reči „sekretar“, a ne obrnuto.[7]

Godine 1779, engleski ilustrator Džon Frederik Miler uključio je obojenu ploču ptice sekretarice u svoj Icones animalium et plantarum i skovao binomno ime Falco serpentarius.[8] Kao najstarije objavljeno specifično ime, serpentarius ima prioritet nad kasnijim naučnim nazivima.[7] Francuski prirodnjak Johan Herman je 1783. godine dodelio ovu vrstu sopstvenom rodu Sagittarius u svom radu Tabula affinitatum animalium.[9] Generičko ime Sagittarius je latinski za „strelac“, a specifični epitet serpentarius je od latinskog serpens što znači „zmija“.[10] Drugo izdanje Milerovih ploča objavljeno je 1796. kao Cimelia physica, sa dodatkom teksta engleskog prirodnjaka Džordža Šoa, koji ga je nazvao Vultur serpentarius.[11] Francuski prirodnjak Žorž Kjuvije je 1798. godine podigao rod Serpentarius,[12] a nemački prirodnjak Johan Karl Vilhelm Iliger (sada sinonim[2]) rod Gypogeranus od starogrčkih reči gyps „lešinar“ i geranos „ždral“ 1811.[13]

Godine 1835. irski prirodnjak Vilijam Ogilbi govorio je na sastanku Zoološkog društva u Londonu i predložio tri vrste ptica sekretarica, razlikujući one iz Senegambije po tome što imaju šire perje od onih iz Južne Afrike, i izveštavajući o različitoj vrsti sa Filipina na osnovu spisa Pjera Sonera u njegovom radu Voyage à la Nouvelle-Guinée.[14] Nema drugih dokaza o postojanju ovog taksona.[15] Uprkos velikom rasponu, ptica sekretarica se smatra monotipskom: nijedna podvrsta nije prepoznata.[4]

Evolucioni odnos ptice sekretarice prema drugim grabljivcima dugo je zbunjivao ornitologe. Vrsta se obično smeštala u sopstvenu porodicu Sagittariidae u okviru reda Falconiformes.[16] Velika molekularna filogenetička studija objavljena 2008. godine otkrila je da je ptica sekretarica bila sestra klade koja sadrži ospreje iz porodice Pandionidae, jastrebove i orlove iz porodice Accipitridae. Ista studija je otkrila da su sokoli iz reda Falconiformes bili samo u daljem strodstvu sa drugim dnevnim pticama grabljivicama. Porodice Cathartidae, Sagittariidae, Pandionidae i Accipitridae su stoga premeštene iz Falconiformes u vaskrsle Accipitriformes.[3][a] Kasnija molekularna filogenetička studija objavljena 2015. godine potvrdila je ove veze.[18]

Najraniji fosili povezani sa porodicom su dve vrste iz roda Pelargopappus. Ove vrste, iz oligocena i miocena, otkrivene su u Francuskoj. Stopala u ovim fosilima su više kao ona kod Accipitridae; to sugeriše da su ove karakteristike primitivna svojstva unutar porodice. Uprkos njihovoj starosti, ne smatra se da su ove dve vrste preci ptice sekretarice.[19][20] Iako je u velikoj meri konvergentan sa modernom pticom sekretarom, smatra se da je izumrli rod grabljivica Apatosagittarius acipitrid.[21]

Međunarodna unija ornitologa odredila je „pticu sekretar” kao zvanični zajednički naziv za ovu vrstu.[4] Godine 1780. francuski polimatičar Žorž-Luj Leklerk, grof de Bufon, sugerisao je da je ime sekretar izabrano zbog dugog pera na vrhu ptičjeg vrata,[22] koje podseća na pero zadenuto iza uva drevnog pisara.[19] K. Hilari Fraj sa Univerziteta Aberdin je 1977. godine sugerisala da je „sekretar“ proistekao iz francuskog secrétaire, što je iskrivljeno arapsko صقر الطير saqr et-tair što znači ili „jastreb iz polupustinje“ ili „jastreb koji leti“.[23] Glen je odbacio ovu etimologiju na osnovu toga što nema dokaza da je ime došlo preko francuskog, umesto toga podržavajući Bufonovu etimologiju; naime, da reč potiče od holandskog secretaris „sekretar“, koji koriste doseljenici u Južnoj Africi.[7]

Opis[uredi | uredi izvor]

Sekretar je visok 1,3 m, zahvaljujući svojim dugim nogama i vratu. Dugačak je 1,4 m, a težak oko 3,3 kg. Raspon krila mu iznosi oko 2 m. Ima dugačak rep. Po izgledu, a naročito u letu, više podseća na ždrala, nego pticu grabljivicu. Sive je boje, sa crnim vrhovima krila, repom i perjem na nogama. Oko očiju mu je gola crvena koža. Ima dugačko perje na pozadini glave, koje strši. Oba pola su veoma slična, samo mužjaci imaju dužu krestu na pozadini glave i duži rep.

Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Sreće se širom subsaharske Afrike, na jugu sve do Rta dobre nade. Takođe, njegov areal se proteže od Senegala na zapadu do Somalije na istoku. Naseljava travnate površine i savane, gde provodi većinu vremena tokom dana krećući se po tlu. Odmara se i noći na akacijama.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Hranu traži na tlu. Nju sačinjavaju insekti, mali sisari, zmije, gušteri, mlade ptice, jaja. Plen ubija tako što trči za njim i hvata ga kljunom ili koristi noge za gaženje i ubijanje.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Some ornithologists place the family Cathartidae in a separate order Cathartiformes.[17]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2020). Sagittarius serpentarius. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2020: e.T22696221A173647556. doi:10.2305/IUCN.UK.2020-3.RLTS.T22696221A173647556.enSlobodan pristup. Pristupljeno 19. 11. 2021. 
  2. ^ a b Sharpe, Richard Bowdler (1874). Catalogue of the Birds in the British Museum. 1. London: British Museum (Natural History). Department of Zoology. str. 45. 
  3. ^ a b Hackett, S. J.; Kimball, R. T.; Reddy, S.; Bowie, R. C. K.; Braun, E. L.; Braun, M. J.; Chojnowski, J. L.; Cox, W. A.; Han, K-L.; Harshman, J.; Huddleston, C. J.; Marks, B. D.; Miglia, K. J.; Moore, W. S.; Sheldon, F. H.; Steadman, D. W.; Witt, C. C.; Yuri, T. (2008). „A phylogenomic study of birds reveals their evolutionary history”. Science. 320 (5884): 1763—1767. Bibcode:2008Sci...320.1763H. PMID 18583609. S2CID 6472805. doi:10.1126/science.1157704. 
  4. ^ a b v Gill, Frank; Donsker, David, ur. (2019). „Hoatzin, New World vultures, Secretarybird, raptors”. IOC World Bird List Version 9.2. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 21. 11. 2019. 
  5. ^ Vosmaer, Arnout (1769). Description d'un oiseau de proie, nommé le sagittaire, tout-à-fait inconnu jusque'ici; apporté du Cap de Bonne Espérance (na jeziku: francuski). Amsterdam: Pierre Meyer.  Contains eight pages and a plate.
  6. ^ Vosmaer, Arnout (1769). Beschryving van eenen Afrikaanschen nog geheel onbekenden roof-vogel de Sagitarrius genaamd op de Kaap de Goede Hoop (na jeziku: holandski). Amsterdam: Pierre Meyer.  Contains eight pages and a plate.
  7. ^ a b v Glenn, Ian (2018). „Shoot the messager? How the secretarybird Sagittarius serpentarius got its names mostly wrong”. Ostrich. 89 (3): 287—290. S2CID 91373517. doi:10.2989/00306525.2018.1499561. 
  8. ^ Miller, John Frederick (1779). Icones animalium et plantarum (na jeziku: latinski). 1. London. pt 5 pl. 28. 
  9. ^ Hermann, Johann (1783). Tabula affinitatum animalium (na jeziku: latinski). Argentorati [Strasbourg]: Printed by Joh. Georgii Treuttel. str. 136, 235. 
  10. ^ Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 345, 354. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  11. ^ Walters, Michael (2009). „The identity of the birds depicted in Shaw and Miller's Cimelia physica”. Archives of Natural History. 36 (2): 316—326. doi:10.3366/E0260954109001016. 
  12. ^ Cuvier, Georges (1798). Tableau élémentaire de l'histoire naturelle des animaux (na jeziku: francuski). Paris: Baudouin. str. 254. 
  13. ^ Illiger, Johann Karl Wilhelm (1811). Prodromus systematis mammalium et avium (na jeziku: latinski). Berlin: C. Salfeld. str. 234. 
  14. ^ Ogilby, William (1835). „Genus Gypogeranus Ill.”. Proceedings of the Zoological Society of London. 3: 104—105. 
  15. ^ Hume, Julian P. (2017). Extinct Birds. London: Bloomsbury Publishing. str. 413. ISBN 978-1-4729-3746-9. 
  16. ^ Mayr, Ernst; Cottrell, G. William, ur. (1979). Check-list of Birds of the World. 1 (2nd izd.). Cambridge, Massachusetts: Museum of Comparative Zoology. str. 390. 
  17. ^ Chesser, R. Terry; Burns, Kevin J.; Cicero, Carla; Dunn, John L.; Kratter, Andrew W; Lovette, Irby J; Rasmussen, Pamela C.; Remsen, J. V. Jr; Rising, James D.; Stotz, Douglas F.; Winker, Kevin (2017). „Fifty-seventh supplement to the American Ornithological Society's Check-list of North American Birds”. The Auk. 133 (3): 544—560. doi:10.1642/AUK-16-77.1Slobodan pristup. 
  18. ^ Prum, R. O.; Berv, J. S.; Dornburg, A.; Field, D. J.; Townsend, J. P.; Lemmon, E. M.; Lemmon, A. R. (2015). „A comprehensive phylogeny of birds (Aves) using targeted next-generation DNA sequencing”. Nature. 526 (7574): 569—573. Bibcode:2015Natur.526..569P. PMID 26444237. S2CID 205246158. doi:10.1038/nature15697. 
  19. ^ a b Caley, Kevin (2007). „Fossil birds”. Ur.: del Hoyo, Josep; Elliott, Andrew; Christie, David. Handbook of the Birds of the World. 12: Picathartes to Tits and Chickadees. Barcelona: Lynx Edicions. str. 11—56. ISBN 978-84-96553-42-2. 
  20. ^ Mourer-Chauviré, Cécile; Cheneval, Jacques (1983). „Les Sagittariidae fossiles (Aves, Accipitriformes) de l'Oligocène des phosphorites du Quercy et du Miocène inférieur de Saint-Gérand-le-Puy”. Geobios (na jeziku: francuski). 16 (4): 443—459. doi:10.1016/S0016-6995(83)80104-1. 
  21. ^ Feduccia, A.; Voorhies, M. R. (1989). „Miocene hawk converges on Secretarybird”. Ibis. 131 (3): 349—354. doi:10.1111/j.1474-919X.1989.tb02784.x. 
  22. ^ Buffon, Georges-Louis Leclerc de (1780). Le Secrétaire ou Le Messager. Histoire Naturelle des Oiseaux (na jeziku: francuski). 14. Paris: De l'Imprimerie Royale. str. 30–39 [35]. 
  23. ^ Fry, Charles Hilary (1977). „Etymology of "Secretary Bird"”. Ibis. 119 (4): 550. doi:10.1111/j.1474-919X.1977.tb02069.x. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]