Sergej Ahromejev
Sergej Ahromejev | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Sergej Fjodorovič Ahromejev |
Datum rođenja | 5. maj 1923. |
Mesto rođenja | Vindrej, SSSR |
Datum smrti | 24. avgust 1991.68 god.) ( |
Mesto smrti | Moskva, SSSR |
Sergej Fjodorovič Ahromejev (rus. Серге́й Фёдорович Ахроме́ев; Vindrej, 5. maj 1923 — Moskva, 24. avgust 1991) bio je ruski oficir, Heroj Sovjetskog Saveza (1982) i Maršal Sovjetskog Saveza (1983).
Biografija[uredi | uredi izvor]
Ahromejev je stupio u Crvenu armiju 1940.[1] Tokom Velikog otadžbinskog rata je bio mlađi oficir. Istakao se službom na Lenjingradskom bojištu.
Od 1984. do 1988, Ahromejev je bio načelnik generalštaba Sovjetskih oružanih snaga. U tom svojstvu je bio značajno umešan u razgoore koji su doveli do kraja Hladnog rata. Međutim, on je bio sve više i više nezadovoljan Gorbačovljevim pristupom reformama vojske, i dao je ostavku na tu dužnost.
Razlog njegove ostavke je bilo Gorbačovljevo insistiranje na demontiranju najnovije i najpreciznije balističke rakete u Sovjetskoj vojsci — R-400 Oka, po odredbama Sporazuma o nuklearnim snagama srednjeg dometa.
U martu 1990. je postavljen za savetnika predsednika Sovjetskog Saveza za vojna pitanja.
Tokom Avgustovskog puča 1991, Ahromejev se vratio sa odmora u Sočiju kako bi ponudio pomoć vođama puča. Mada nije učestvovao u puču, nakon njegovog neuspeha Ahromejev je počinio samoubistvo[2] u svojoj kancelariji u Kremlju, obesivši se konopcem za zavese. Osim poruke porodici, ostavio je poruku u kojoj je objasnio objasnio razloge svog samoubistva:
Ne mogu da živim kada moja otadžbina umire a sve šta je bilo smisao mog života se raspada. Godine i život koji sam živeo mi daju za pravo da napustim ovaj život. Borio sam se do kraja. Ahromejev. 24. avgust 1991.[1]
Ubrzo nakon smrti, grob mu je vandalizovan i sa njegovog leša je skinuta uniforma u kojoj je sahranjen.[1] Počinioci nikad nisu nađeni, i nije sigurno da li je motiv bilo skrnavljenje, ili se radilo o kradljivcima grobova.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Magazin Pipl: Vojnikova smrt, 16. septembar 1991., Pristupljeno 25. 4. 2013.
- ^ Džekson, Robert L. (16. 8. 1991). „Samoubistvo prijatelja je rastužilo penzionisanog admirala Krouva: 'Bili smo postali smo vrlo bliski', rekao je admiral Krouv za sovjetskog maršala Ahromejeva.”. Los Anđeles tajms. Pristupljeno 30. 8. 2009.