Sergej Krikaljov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sergej Krikaljov
Lični podaci
Datum rođenja(1958-08-27)27. avgust 1958.(65 god.)
Mesto rođenjaLenjingrad (danas Sankt Peterburg), SSSR
DržavljanstvoRusko
Zanimanjemašinski inženjer
Karijera
TipKosmonaut Roskosmosa Rusija
Statuspenzionisan
Vreme u svemiru803 dana 9 sati 42 minuta
Svemirske šetnje8 (41 sat 26 minuta)
Selekcijakosmonautska grupa 1985.
MisijeMir EO-4 (Sojuz TM-7), Mir LD-3 (Sojuz TM-12, Sojuz TM-13), STS-60, STS-88, Ekspedicija 1 (Sojuz TM-31, STS-102), Ekspedicija 11 (Sojuz TMA-6)
Logo misija
Penzionisanje27. mart 2009.
Odlikovanja
Heroj Sovjetskog Saveza
Heroj Sovjetskog Saveza
Heroj Ruske Federacije
Heroj Ruske Federacije

Sergej Konstantinovič Krikaljov (rus. Сергей Константинович Крикалёв) je ruski kosmonaut i mašinski inženjer. Leteo je na 6 svemirskih misija i trenutno je drugi po ukupnom vremenu provedenom u svemiru. Na dan 16. avgusta 2005. premašio je rekord od 748 dana u svemiru koji je držao kosmonaut Sergej Avdejev. Ukupno je u svemiru proveo 803 dana 9 sati i 39 minuta.[1] Ovaj rekord oborio je njegov kolega, sunarodnik Genadij Padalka, 28. juna 2015. godine u 21.42 UTC.

Krikaljov je rođen u Lenjingradu (današnji Sankt Peterburg) u Rusiji 27. avgusta 1958. Voli plivanje, skijanje, biciklizam, akrobatsko letenje i radio-amaterizam (naročito iz svemira - pozivni znak U5MIR i X75M1K).

Krikaljov je 15. februara 2007. postavljen za zamenika predsednika korporacije Energija (rus. Ракетно-космическая корпорация "Энергия" им. С. П. Королева) gde je zadužen za letove u svemir sa ljudskom posadom. U sklopu te pozicije on je i administrator centra za obuku kosmonauta Jurij Gagarin.

Po mnogima, Krikaljov je “poslednji građanin Sovjetskog Saveza”. Tokom njegovog desetomesečnog boravka na svemirskoj stanici Mir, od maja 1991. do marta 1992. godine, došlo je do raspada Sovjetskog Saveza.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Srednju školu je završio 1975. Stekao je diplomu mašinskog inženjera 1981. godine na tehničkom univerzitetu u Sankt Peterburgu. Specijalizovao se za dizajn i proizvodnju svemirskih letelica.

Posebna priznanja[uredi | uredi izvor]

Bio je član ruskih i sovjetskih nacionalnih aerobatskih letačkih timova, prvak Moskve 1983. i prvak Sovjetskog Saveza 1986. Zbog svojih zasluga za svemirske letove odlikovan je titulom Heroj Sovjetskog Saveza, Ordenom Lenjina, francuskom titulom Legija časti i novom titulom Heroj Ruske Federacije. Takođe mu je dodeljena medalja za svemirske letove svemirske agencije NASA, i to dva puta - 1994. i 1998.

Na dan 23. maja 2007. postao je počasni građanin Sankt Peterburga.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Energija[uredi | uredi izvor]

Nakon diplomiranja 1981. godine pridružio se kompaniji Energija, ruskoj industrijskoj organizaciji koja je bila odgovorna za letove u svemir sa ljudskom posadom. Radio je na testiranju opreme, razvoju metoda za svemirske operacije i kontroli letelica sa zemlje. Kada je došlo do kvara na stanici Saljut 7 1985. bio je u timu koji je trebalo da reši problem, učestvovao je u razvoju metoda za prilazak i popravku kontrolnih sistema stanice koja se tumbala u orbiti bez kontrole.

Mir[uredi | uredi izvor]

Krikaljov je izabran za kosmonauta 1985. godine, a osnovnu obuku je završio 1986. i u to vreme je radio na programu sovjetskog spejs-šatla Buran. Početkom 1988. započeo je trening za dugotrajni let na svemirsku stanicu Mir.

Trening je uključivao obuku za: najmanje šest svemirskih šetnji, instalaciju novog segmenta, prvi test jedinice za manevrisanje (engl. Manned Maneuvering Unit) kao i drugu zajedničku sovjetsko-francusku naučnu misiju. Letelica Sojuz TM–7 je lansirana 26. novembra 1988. g. sa Krikaljovom kao inženjerom leta, zapovednik letelice bio je Aleksandar Volkov, a treći član posade bio je francuz Žan-Loup Kritijan. Prethodna posada stanice produžila je boravak još 25 dana čime je oboren rekord po broju dana tokom kojih je stanica imala šestočlanu posadu. Nakon odvajanja i sletanja na Zemlju prethodne posade, Krikaljov, Poljakov (koji je bio deo prethodne posade) i Volkov su nastavili da vrše eksperimente. Pošto je dolazak sledeće posade koja je trebalo da ih zameni odložen, počeli su pripreme za rad stanice bez ljudske posade pre povratka na Zemlju 27. aprila 1989.

Krikaljov je počeo pripreme za svoj drugi svemirski let u aprilu 1990. kao član rezervne posade osme dugotrajne ekspedicije stanice Mir koja je uključivala pet svemirskih šetnji i sedmodnevne zajedničke sovjetsko-japanske aktivnosti. U decembru 1990. započeo je obuku za devetu ekspediciju koja je uključivala deset svemirskih šetnji. Krikaljov je poleteo 19. maja 1991. letelicom Sojuz TM–12, zapovednik leta bio je kosmonaut Anatolij Arcebarski a treći član posade britanski astronaut Helen Šarman. Šarman se vratila na Zemlju sa prethodnom posadom stanice nakon sedam dana, dok su Krikaljov i Arcebarski ostali na stanici. Tokom leta obavili su šest svemirskih šetnji tokom kojih su izvršili više eksperimenata i poslova oko održavanja stanice.

Komandir Ekspedicije 11 Međunarodne svemirske stanice Sergej Krikaljov oblači trenažno odelo.

U julu 1991. Krikaljov je pristao da ostane na stanici kao inženjer leta i tokom sledeće ekspedicije, koja je trebalo da pristane u oktobru, jer su naredna dva leta ka stanici svedena na jedan. Mesto inženjera leta na letelici Sojuz TM–13 je popunio Toktar Ubakirov, kosmonaut iz sovjetske republike Kazahstan koji nije završio trening za dugotrajni boravak na stanici. Nakon smene posade u oktobru Volkov i Krikaljov nastavili su obavljanje eksperimenata na stanici i obavili još jednu svemirsku šetnju pre povratka na Zemlju 25. marta 1992. g. Oni su bili u svemiru tokom raspada Sovjetskog Saveza 26. decembra 1991. g.

Spejs–šatl[uredi | uredi izvor]

NASA je u oktobru 1992. objavila da će jedan iskusan ruski kosmonaut biti član posade jednog od budućih letova spejs-šatla. Krikaljov je bio jedan od dva izabrana kosmonauta od strane ruske federalne kosmičke agencije koji će trenirati za posao specijaliste misije tokom leta STS-60. Izabran je za specijalistu misije u aprilu 1993. godine. U septembru 1993. kosmonaut Vladimir Titov izabran je da leti na misiji šatla STS-63, dok je Krikaljov bio njegova zamena.

Krikaljov je bio član posade misije STS-60, prve zajedničke spejs-šatl misije SAD i Rusije lansirane 3. februara 1994. Tokom osmodnevnog leta, posada Diskaverija obavila je više eksperimenata vezanih za materijale i obzervaciju Zemlje. Krikaljov je upravljao dobrim delom operacija sistema za daljinsko manipulisanje (engl. Remote Manipulator System). Nakon 130 orbita oko Zemlje i pređenih 6.370.334 km, Diskaveri se prizemljio na svemirski centar Kenedi 11. februara 1994. g. Tokom ovog leta Krikaljov je proveo dodatnih 8 dana 7 sati i 9 minuta u svemiru.

Krikaljovse vratio dužnostima u Rusiji nakon obilnog iskustva stečenog tokom misije šatla. Povremeno je posećivao Džonsonov svemirski centar u Hjustonu gde je pomagao kontroli misije tokom zajedničkih operacija SAD i Rusije.

Krikaljov i Robert Kabana su postali prvi ljudi koji su ušli u Međunarodnu svemirsku stanicu u decembru 1998. g.

Krikaljov je takođe bio član posade šatla Endevor na misiji STS-88 (od 4–15. decembra 1998), prve misije izgradnje MSS. Tokom dvanaestodnevne misije modul Juniti je spojen sa modulom Zora. Dva člana posade su sprovela tri šetnje svemirom da bi povezali kablove i pričvrstili alat koji će biti korišćen tokom narednih misija. Tokom misije su takođe stavljena u orbitu dva mikrosatelita - Mighty Sat 1 i SAC-A. Let je trajao 283 sata i 18 minuta tokom kojih je Endevor 185 puta obišao Zemlju.

Međunarodna svemirska stanica[uredi | uredi izvor]

Sergej Krikaljov služio je šest meseci kao komandir MSS tokom Ekspedicije 11.

Krikaljov je bio član prve eksedicije Međunarodne svemirske stanice. Letelica Sojuz sa prvom posadom lansirana je 31. oktobra 2000. sa kosmodroma Bajkonur u Kazahstanu. Tokom svog boravka na stanici posada je opremala unutrašnjost i pripremala je za buduće ekspedicije. Takođe su bili u orbiti dovoljno dugo da prisustvuju instalaciji velikih solarnih panela i američke laboratorije Sudbina. Napustili su stanicu sa posadom leta STS-102 18. marta, a sleteli na svemirki centar Kenedi (Florida) 21. marta 2001. godine.

Krikaljov je takođe bio komandir Ekspedicije 11. Boravio je i radio na MSS u periodu od šest meseci. Ovo je bila njegova treća poseta stanici. Ekspedicija 11 lansirana je 14. aprila 2005. sa kosmodroma Bajkonur, i pristala stanici 16. aprila 2005. g. Nakon osmodnevnog upoznavanja i preuzimanja dužnosti zamenili su članove Ekspedicije 10 koja se vratila na Zemlju letelicom Sojuz. Planovi za Ekspediciju 11 uključivali su dve šetnje svemirom, prvu u avgustu iz američke barokomore Kvest koristeći američka svemirska odela i drugu koristeći ruska svemirska odela iz barokomore Pirs.

Ekspedicija 11 odvojila se od MSS 10. oktobra 2005. i sletela u stepe Kazahstana oko tri sata kasnije. Zamenila ih je Ekspedicija 12.

Nakon ovog leta, koji mu je bio šesti u karijeri, Krikaljov je nakupio ukupno 803 dana 9 sati i 39 minuta u svemiru i više godina bio je rekorder po ukupnom vremenu provedenom u svemiru, sve do juna 2015. godine kada je taj rekord oborio Genadij Padalka.

Krikalevi doprinosi Međunarodnoj svemirskoj stanici nisu bili ograničeni samo na vreme koje je proveo u orbiti. Krikaljov je 15. juna 2007. godine došao u rusku kontrolu misije i navodio članove Ekspedicije 15 da pokrenu računar u ruskom segmentu stanice koji je imao problema sa radom.

Misije[uredi | uredi izvor]

Let Lansiran brodom Vreme lansiranja Sleteo brodom Vreme sletanja Boravak u svemiru
1 Sojuz TM-7 26.11.1988, 15.:49.34 Sojuz TM-7 27.04.1989, 02.57.58 151 dan 11 č 08 min 24 s
2 Sojuz TM-12 18.05.1991, 12.50.28 Sojuz TM-13 25.03.1992, 08.51.22 311 dana 20 č 00 min 54 s
3 STS-60 (Diskaveri/18) 03.02.1994, 12.10.00 STS-60 (Diskaveri/18) 11.02.1994, 19.20.13 8 dana 07 č 10 min 13 s
4 STS-88 (Endevor/13) 04.12.1998, 08.35.34 STS-88 (Endevor/13) 16.12.1998, 03.54.21 11 dana 19 č 18 min 47 s
5 Sojuz TM-31 31.10.2000, 07.52.47 STS-102 (Diskaveri/29) 21.03.2001, 07.33.06 140 dana 23 č 40 min 19 s
6 Sojuz TMA-6 15.04.2005, 00.46.25 Sojuz TMA-6 11.10.2005, 01.09.48 179 dana 00 č 23 min 23 s
Ukupan boravak u svemiru 803 dana 09 č 42 min 00 s

Šetnje svemirom[uredi | uredi izvor]

Šetnja Izlazak u svemir Trajanje šetnje
1 24.06.1991, 21.11 4 č 58 min
2 28.06.1991, 19.02 3 č 24 min
3 15.07.1991, 11.45 5 č 56 min
4 19.07.1991, 11.10 5 č 28 min
5 23.07.1991, 09.15 5 č 42 min
6 27.07.1991, 08.44 6 č 49 min
7 20.02.1992, 20.09 4 č 12 min
8 18.08.2005, 19.02 4 č 57 min
Ukupno 41 č 26 min

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Cosmonaut biography: Sergei Krikalyov”. Pristupljeno 4. 3. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]