Sigmund Frojd
| Sigmund Frojd | |
|---|---|
| Datum rođenja: | 6. maj 1856. |
| Datum smrti: | 23. septembar 1939. |
Sigmund Frojd (nem. Sigmund Freud; 6. maj 1856 — 23. septembar 1939) bio je austrijski lekar i psiholog, osnivač psihoanalize. Rođen u Frajbergu, u Moravskoj. Obrazovan u Beču, gde je studirao medicinu. U Parizu je studirao kod Šarkoa (J. M. Charcot), 1885-86. Do psihoanalize ga je dovelo istraživanje posledica hipnoze na histeriju, koje je objavio zajedno sa Brojerom 1895. Osnovao je Godišnjak za psihoanalitička i psihopatološka istraživanja, 1908. godine, i Međunarodnu psihoanalitičku asocijaciju, 1910.
Sadržaj |
[uredi] Frojdova shvatanja
Primarno zainteresovan za psihološku terapiju, Frojd je morao da razvije hipotezu o ljudskoj prirodi (ta se hipoteza sada naziva dubinskom psihologijom), pomoću koje bi mogao da izvede svoju terapiju. U svojim kasnijim spisima on je onda razvio implikacije ove hipoteze. U čovekovoj psihološkoj strukturi razlikovao je tri činioca, Id, Ego i Superego. Ovi činioci, uz pojmove nesvesnog (cenzura, represija, sublimacija), i hipoteze o ulozi seksualnosti u ljudskom životu, čine okvir njegovog gledišta.
Ego je centar racionalne svesnosti i efektivne delatnosti. Superego je destilat pritisaka i zahteva društva, i ono je izvor moralnih propisa i uputstava. Id je izvor priticanja libida u psihu. Pošto je ta energija po svojoj prirodi seksualna, ego je, takoreći, uhvaćen između pritisaka ida i superega. U toj situaciji, ego traži način da ove različite pritiske dovede u harmoniju, pa zadovoljava jedne, a odbacuje druge.
Kada je zahtev ida u prevelikom sukobu sa superegom, ego i superego će ga se otarasiti potiskujući njegov sadržaj u nesvesni deo psihe. Taj represivni čin je nazvan cenzurom. Iako proširuje pojam psihe tako da pored svesnog u njega uključuje i nesvesne sadržaje, Frojd je ostao pristalica empirizma, i insistira na tome da je svaki nesvesni sadržaj nekada bio svestan i da je u psihu ušao preko iskustva.
Pošto potisnuti sadržaji zadržavaju svoju efikasnost, oni utiču na naš svesni život na razne skrivene načine. Tako se izvor kreativnosti u svim poljima objašnjava pomoću sublimacije ovog skladišta energije u prihvatljive i plodne kanale. Neuroza se javlja kad normalni kanal represija-sublimacija iz nekog razloga ne funkcioniše kako treba. U toj situaciji, povratak u normalnost može se postići pomoću psihoanalize. Psihoanaliza je proces ispitivanja nesvesnog koji vodi analitičar koji stimuliše sećanje i koristi fragmente snova da bi obnovio i razumeo problematični sadržaj koji je izazvao blokadu. Pretpostavka je da nezgodni sadržaj, kada se jednom sintetiše u svesti, gubi svoju moć da ometa normalno funkcionisanje psihe.
Najčešće potiskivani jesu oni sadržaji koji se koncentrišu oko incestuoznih odnosa, pogotovo u Edipovom i Elektrinom kompleksu (želji sina za majkom, i kćeri za ocem).
Jedno od sredstava da se izbegnu i individualna neuroza i zrelost jeste upražnjavanje religije. Religija je projekcija oca s njegovim zabranama i naređenjima u kosmičke dimenzije. Kroz religiju odrasli postižu sigurnost detinjstva, i produžavaju svoju infantilnost kroz čitav život. Hvatanjem za neku iluziju, učestvovanjem u masovnoj neurozi, često se može izbeći individualna neuroza.
Zrelost se, prema Frojdu, postiže zamenjivanjem lagodnosti i nelagodnosti svih naših iluzija principom realnosti i principom zadovoljstva (čija je paradigma seksualni užitak) kao ciljevima života.
Posmatrajući Eros, ili zadovoljstvo, kao životni instinkt, Frojd mu je suprotstavio Tanatos, instinkt smrti. Govoreći na mitološki način, on je bio spreman da ljudsku istoriju posmatra kao rezultat borbe ova dva principa.
[uredi] Frojdizam
Frojdizam je opšti pojam za uticaj Frojdovih ideja i psihoanalize u mnogim područjima nauke i umetnosti, posebno u antropologiji, psihologiji, psihijatriji, sociologiji, mentalnoj higijeni, socijalnom radu, književnosti, vaspitanju. Prema istraživanjima u raznim područjima nauke, kulture i opšte civilizacije, Frojdov doprinos nesumnjivo spada u vrh naučnih otkrića, posebno u društvenim i humanističkim naukama.[1]
[uredi] Glavni spisi
- Rasprave o histeriji, 1895.
- Tumačenje snova, 1899.
- Psihopatologija svakodnevnog života, 1904.
- Humor i njegov odnos prema nesvesnom, 1905.
- Totem i tabu, 1913.
- Uvodna predavanja iz psihoanalize, 1916-18.
- S one strane principa zadovoljstva, 1920.
- Ego i Id, 1923.
- Budućnost jedne iluzije, 1927.
- Nelagodnost u kulturi, 1930.
- Problem anksioznosti, 1936.
- Mojsije i monoteizam, 1939.
[uredi] Izvori
- ^ Delovi članka su preuzeti iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada“, uz odobrenje autora.
[uredi] Spoljašnje veze
- A BBC recording of Freud speaking, made in 1938
- Sigmund Freud Biography, Works, Articles, Theory, Timeline, Quotes and Pictures
- Dream Psychology by Sigmund Freud
- Essays by Freud at Quotidiana.org
- Freud Archives at Library of Congress
- Freud Museum, Maresfield Gardens, London
- Freud, the Serpent and the Sexual Enlightenment of Children/DANIEL BURSTON
- Freud's Unwritten Case: The Patient "E." by Douglas A. Davis
- International Network of Freud Critics
- International Psychoanalytical Association, founded by Freud in 1910
- Sigmund Freud Life and Work
- Interview with Frank Sulloway, author of the celebrated book Freud, Biologist of the Mind: Beyond the Psychoanalytic Legend, New York: Basic Books, 1979; new edition, Cambridge and London: Harvard University Press, 1992; the book's content is very clearly stated by the author in this interview for the Multi-Media Encyclopaedia of the Philosophical Sciences, in Italian and English .
- soliloquia.ch: Sigmund Freud (Freud Speaking - Audio, English/German
- soliloquia.ch: Sigmund Freud (Freud Speaking - Audio, English/German
- Works by Sigmund Freud (public domain in Canada)
- Sigmund Freud birthplace PRIBOR in Czech language
- Handwritten letters by Sigmund Freud (original scans)
- Sigmund Frojd - citati