Sikole

Koordinate: 44° 10′ 27″ S; 22° 17′ 31″ I / 44.174166° S; 22.291833° I / 44.174166; 22.291833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sikole
Ulica u Sikolu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.838
Geografske karakteristike
Koordinate44° 10′ 27″ S; 22° 17′ 31″ I / 44.174166° S; 22.291833° I / 44.174166; 22.291833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina377 m
Sikole na karti Srbije
Sikole
Sikole
Sikole na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19225
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Sikole je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 397 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 599 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 838 stanovnika a prema popisu iz 1991. bilo je 1070 stanovnika).

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Sikole je stočarsko-ratarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 23 kilometara jugozapadno od Negotina. Smešteno je na 350 metara nadmorske visine, na obalama Sikolske reke, leve pritoke Timoka. Severna geografska širina naselja je 44° 10’ 45”, istočna geografska dužina 22° 17’ 51”, a površina atara 5.726 hektara. Do ovog naselja se može stići direktnim asfaltnim putem od Negotina.[1]

Selo je na višoj površi, zapadno od puta Zaječar-Negotin. Atar mu se penje na planinu Deli Jovan. Kuće su na stranama Sikolske reke, a neke su i na seoskoj površi, gde su seoske njive i livade. Spada u stara srpska naselja sa puno ostataka iz starina (Selište, dva Crkvišta, Gradište, tri stara groblja).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Sikole je starije naselje. Prvi put se navodi u turskim popisima (1530. godine) kao naselje sa 34 kuće. Na Langeovoj karti je zabeleženo naselje Sikola a na karti Temišvarski Banat Sikuta. Godine 1736. Inspia Sikolska imala je 57 kuća, a 1736. godine selo je beleženo imenima: Sikvili, Sikoli i Cikola sa tri sveštenika, od kojih Mihail Velimirović na svoj ris ima 50 kuća, drugi sveštenik sa drugim selima ima 58 kuća. Szikole je od 17831784. godine imalo preko 60 hrišćanskih kuća. Godine 1807. se pominje „Leka sikolski knez”, a 1811. godine selo Sikole. Godine 1846. selo je imalo 162, 1866.godine 224, a 1924. godine Sikole je imalo 365 kuća.[2]

Predanje kaže da je današnje selo premešteno iz Selišta, a pre toga bilo je pored Sikolske reke, kod ćuprije, na putu Zaječar-Negotin. Osnivači sela kod Sikolske reke prešli su „pre 300, 400 i više godina” iz negotinske ravnice, negde između sela Bukovče, Kobišnica i Mokranje. Premeštanju iz ravnice u ovaj brdski kraj doprinela je dobra paša za stoku, a premeštaju u Selište uzrok su bili „turski zulumi”. Iako je poznato poreklo i rodovi, koji su došli pre 200-300 godina, za mnoge, još starije, se kaže da su „starinci”, čiji su se preci preselili iz negotinske ravnice. Vele da je ovakvih rodova bilo više, ali su se oni zbog „turskog zuluma”pre 100-200 godina odselili „preko planine”i otišli u „Gornji Vilajet” – Šumadiju.[3]

Spisak učenika koji su u Sikoku 1843. učili časlovac, psaltir i bukvar

Današnje naselje objedinjuje četiri „kraja“ (Sredselo ili Trnjar, Donji kraj, Vučak i Vlaški potok). U njemu su između dva svetska rata živele sledeće familije: Maksići ili Makići i Pajići (slava Sveti Nikola), Mirkovići (slava Sveti Nikola), Živulovići, Veljkovići i Baljegori (slava Đurđevdan), Kupinići ili Stojanovići, Grujići ili Blagojevići, Pajkinci i Mišići (slava Sveti Nikola), Samardžići (slava Sveti Nikola), Kerići, Rašići i pop-Kojići (slava Sveti Pantelejmon), Ošići i Savići (slava Sveti Nikola), Radivojci (slava Sveti Nikola), Veličkovići i Jerinići (slava Sveti Nikola), Stevanovići (slava Sveti Nikola), Petkovci, Lekići i Pacići (slava Sveti Jovan), Radičevići i Radivojčići (slava Sveti Nikola), Ristići (slava Sveti Nikola), Stanići (slava Sveti Vartolomej), Božanići i Brbotinci (slava Sveti Nikola), Velimirovići, Popazovići i Miljkovići (slava Sveti Alimpije), Karadžići (slava Sveti Nikola), Sibići, Rajkovci i Radovanci (slava Sveti Nikola), Perići, Plještići, Nerići, Cajići i Đurići (slava Sveta Petka), Sakovići, Đokovići i Pajići (slava Đurđevdan), Popadići, Brkići, Miloševići i pop-Ilići (slava Đurđevdan), Gačići (slava Sveti Nikola), Milutinovići (slava Sveti Nikola), Bugari (slava Sveti Nikola), Negotinci (slava Đurđevdan), Mitačići (slava Sveti Lazar), Avići (slava Sveti Ilija), Košutići (slava Sveti Jovan), Radulovići (slava Sveta Petka), Nikolići (slava Mitrovdan), Marjanovi (slava Sveti Paraskeva) i Todorovići (slava Sveti Jovan). [4]

Pismo negotinskog protojereja sveštenicima u Sikolu iz 1881.

Zavetina naselja je Sveta Trojica.

Godine 1736. u naselju su popisana tri sveštenika. Pravoslavni hram posvećen Vaznesenju Gospodnjem izgrađena je tek 1908. godine. Crkva slavi Svetu Trojicu, a stara seoska slava u Sikolu je Spasovdan.

Čučuk Stana se rodila oko 1795. godine u mestu Sikole, kraj Negotina, u porodici doseljenih Hercegovaca. Imala je dve sestre, Stojnu i Stamenu, a dosta kasnije je dobila i brata Mihajla. Iako su joj roditelji živeli u Negotinu, školu je završila u Beloj Crkvi. Po očevoj želji sve tri sestre su u mladosti nosile mušku odeću, jer nisu imale brata. Stana je bila mala i krhka, zbog čega je i dobila nadimak čučuk.

Bio je 1870. godine sikolski učitelj Milosav Jovanović pretplatnik jedne Vukove knjige.[5]

Godine 1921. naselje je imalo 365 kuća i 1.808 stanovnika, 1948. godine 392 kuće i 1.777 stanovnika, a 2002. godine 354 kuća i 841 stanovnika. Godine 2007. u inostranstvu je iz ovog naselja radio 17 stanovnik (uglavnom u Austriji i Nemačkoj).

Osnovna škola u naselju je počela sa radom 1892. godine(obnovljena 1962. godine). Školske 2006/2007. godine imala je 24 učenika. Zemljoradnička zadruga u Sikolu je osnovana je 1920. godine (obnovljena je 1947. godine kao Zemljoradničko nabavno-prodajna zadruga). Sikole zadružni Dom dobija 1952, električnu rasvetu 1957, asfaltni put 1977, a telefonske veze sa svetom 1984/1985. godine.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u naselju Sikole je živelo 397 stanovnika što je za 202 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 599 stanovnika. U naselju živi 369 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 56,90 godina (53,71 kod muškaraca i 60,03 kod žena).[6]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 170 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,34 a prema istom popisu u naselju ima 389 stambenih jedinica od kojih je 219 naseljenih.[7]

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[8]
Godina Stanovnika
1948. 1.777
1953. 1.753
1961. 1.765
1971. 1.543
1981. 1.372
1991. 1.070 1.038
2002. 838 863
2011. 599
2022. 397
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[9]
Srbi
  
824 98,32%
Rumuni
  
1 0,11%
nepoznato
  
13 1,55%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sikole”. Opština Negotin. 
  2. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 186,187. 
  3. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 187. 
  4. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 188. 
  5. ^ Vuk St. Karadžić: "Srpske narodne pripovetke", Beč 1870. godine
  6. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 27.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 464. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  7. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  8. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  9. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  10. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Istorijski arhiv Negotin - Miodrag Velović, dipl. geograf

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]