Simargl

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Simargl - prikaz po Rubljovu

Simargl je božanstvo Istočnih Slovena, nejasnih funkcija. Nije utvrđeno da li je u pitanju jedno (Simargl) ili dva božanstva (Sim, Regl).

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Reč Simar'gl ili Simarьglъ mnogi rasčlaljuju na Sima – i – rьglъ – kako ih i spomenici često navode. Drugi deo reči rьglъ dovodimo u vezu sa korenom rьg, rьы - a to je srpski glagol rg-ti ili kao kompozit izrgati. Kod Srba se često čuje pridev izrgan u značenju izrađen, iskidan. Tako se na primer kaže: „izrgo se od rada”. Taj glagol rgati znači upravo kidati (u Srbiji se čuje još i glagol gurnut i : to je taj isti glagol: rgnuti – grnuti – gurnuti).

Značenje rgati (kidati) može da se proširi i na glagol terati, goniti. U srpskom jeziku postoji reč „roga” što znači otkinut komad drveta, kolac, batina (vezuje se stoci za noge da se ne razbeže). Rastavljanjem reči rьglъ na rьg-lъ; nastavak – lъ je nešto običn o u staroslovenskom jeziku na primer: pek-lъ, što znači pakao. Rьglъ bi dakle značilo teranje, kidanje, gonjenje, odbijanje (gonilac – odbijač). Ako sad sa ovim značenjem drugog dela reči razmotrimo i reč „Sima–rьglъ”, dobilo bi se Simargla, kao onoga koji goni Sima. Ako međutim, uzmemo Šafarikovu zabelešku o tom božanstvu tj. Zima – rьglъ, dobićemo onoga koji goni Zimu, studen. Sima–rьglъ bi prema tome bio bog koji goni i tera zimu, dakle bog Zimogonja.[1]

Značenja[uredi | uredi izvor]

Sva nagađanja slovenskih mitologa o funkcijama ovoga božanstva su samo hipoteze. Smatra se da je njegova uloga bila da „smiri“ tj. da otera zimu. Njegovo ili njeno vreme je kraj marta i početak aprila, a cvet je visibaba. Smatra se da ima dva lica Babu Martu koja odlazi ali voli da „pretresa jastuke“ (perje koje pada sa neba=sneg) i drugo lice, lice dečaka koji svojim stopalima topi sneg i donosi proleće. Poštovan je i tokom cele zime mu je prinošena žrtva u vidu pernatih životinja ili perja, „da se ne razljuti baba, što mora jastuke da pretresa i ne ostane večno“

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dragoslav Srejović, Religije, Simargl, U: Grupa autora, Arheologija i religija Balkana str. 52-53.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]