Sirano de Beržerak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sirano de Beržerak
Datum rođenja(1619-03-06)6. mart 1619.
Mesto rođenjaPariz
 Francuska
Datum smrti28. jul 1655.(1655-07-28) (36 god.)
Mesto smrtiSanoa
 Francuska

Sirano de Beržerak (franc. Hercule-Savinien de Cyrano de Bergerac; Pariz, 6. mart 1619Sanoa, 28. jul 1655) bio je francuski dramski pisac i duelista rodom iz Pariza, danas najpoznatiji po fiktivnim delima koja se bave njegovim životom, a od kojih je najpoznatija drama Edmona Rostana nazvana po njemu. U tim delima se često opisuje kao osoba s ogromnim nosem. Portreti sugerišu da je zaista imao nosinu iako ne tako veliku kao u Rostanovoj drami.

Život i rad[uredi | uredi izvor]

Pravo ime mu je Savinjen de Beržerak (Bergerac) tako se zvalo malo imanje kojim je gospodario piščev otac. O njemu je stvoreno mnogo legendi. Sirano uopšte nije bio Gaskonjac, kakvim ga je prikazao Rostan, nego Parižanin. Poreklo je vodio iz sitne, osiromašene plemićke porodice. Obrazovanje je dobio na koležu Bove, koji je bio pod pariskim univerzitetom. Iz škole je poneo dobro poznavanje latinskog jezika i antičke književnosti. Završivši školu (1637) uzalud je pokušavao da prodre u viši svet. Vreme je provodio sa mladim pesnicima i književnicima po krčmama. Lišen očeve pomoći, Sirano je stupio u vojsku (1639-1641), u kojoj je nekoliko puta bio ranjen. Vrativši se u Pari, opet je počeo život knjižnjvnog boema, pokušavao da popravi svoju situaciju kartanjem i stekao reputaciju kavgadžije i skandaliste. Pisao je pesme, koje nije štampao i radio na svom filozofskom obrazovanju. Godine 1645, siorano se razboleo od u ono doba neizlečive bolesti, posledice neurednog života. Bolest je sasvim izmenila njegov karakter i način života. Mnogo vremena je posvećivao književnom radu. Tada traži po tadašnjem običaju moćnog pokrovitelja i nalazi ga u vojvodi d’ Arparžonu. Umro je mlad, nesrećnim slučajem. Pred smrt je odbio da se pomiri s crkvom.[1]

Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Književna zaostavština Sioranova nije velika, ali je vrlo raznovrsna. Dao je doprinos gotovo svim stilovima koji su bili rašireni u njegovo vreme i okušao se u svim glavnim književnim rodovima.

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Komedija "Ismejani pedant"
  • Tragedija "Smrt Agripnina"
  • Stihovani pamfleti nazvani "mazarinade" pošto su bili neprijateljski raspoloženi prema vladavini kardinala Mazarena:
  1. "Ministar propalica",
  2. "Nesebični novinar",
  3. "Savremena Sibila",
  4. "Verni savetnik" i
  5. "Žalbe triju staleža kraljici regentkinji"
  • Prozna pisma i pamfleti (u njima napadao političare, lekare, duhovna lica)
  • pisma, posebno ljubavna
  • Naučno-fantastični romani:
  1. "Drugi svet" ili "Države i carstva na mesecu" i
  2. "Komična istorija država i carstva na suncu"[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Istorija francuske književnosti. Tom 1. Beograd. 1951. str. 349—350. 
  2. ^ Istorija francuske književnosti. Tom 1. Beograd. 1951. str. 351—352. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]