Skrivenosemenice

Cvetnice Vremenski raspon:
Magnolia virginiana
Ruža (dikotila)
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae
Kladus:	Tracheophytes
Kladus:	Spermatophytes
Kladus:	Angiospermae
Grupe (APG IV)
Amborellales Nymphaeales Austrobaileyales Mesangiospermae Magnoliidae Chloranthaceae Monocotyledon Ceratophyllales Eudicotidae
Sinonimi
Anthophyta Cronquist Angiospermae Lindl. Magnoliophyta Cronquist, Takht. & W.Zimm. Magnolicae Takht.

Skrivenosemenice ili cvetnice (lat. Magnoliophyta, Angiospermae) su najveća grupa zelenih kopnenih biljaka i izgledom jako raznovrsne, ali ih povezuje to što se kod njih seme nalazi unutar ploda. Do sada je poznato preko 290.000 vrsta cvetnica u koje spadaju: cveće, trave, drveće, povrće, voće, ljekovito bilje. Preci cvetnica su se razvili još u doba Trijasa prije 245 miliona godina. Prve poznate cvetnice datiraju prije 160 miliona godina. Preko 80% svih zelenih biljaka ima cvetove, koji stvaraju seme i tako se razvija nova biljka. Jednogodišnje cvetnice cvetaju na kraju svog života, dok većina višegodišnjih cvetnica cveta svake godine. Trave su najrasprostranjenije cvetnice.

Opšte karakteristike skrivenosemenica

Broj vrsta skrivenosemenica je oko 250.000. Veličine su od oko 1mm (plutajuća biljka Wolffia) do preko 80m (npr. neki predstavnici roda Eucaliptus). Skrivenosemenice mogu živeti u najsurovijim uslovima pustinja i oboda arktičke tundre, ali najveću raznovrsnost imaju u predelu tropskih (ekvatorijalnih) kišnih šuma. Većina vodi samostalan život i ishranjuje se procesom fotosinteze, ali postoje i parazitske i saprofitske forme. Značaj skrivenosemenica za kopnene ekosisteme je ogroman, jer one su te koje u većini slučajeva čine najveću biomasu u ekosistemu i svojim izgledom i brojnošću određuju izgled i strukturu ekosistema. Značaj za čoveka je takođe velik, jer skoro sve biljke koje čovek gaji radi sopstvene i ishrane domaćih životinja pripadaju skrivenosemenicama.

Cvjetnice mogu imati jedan ili dva klicina listića, kotiledona. Cvijet se otvara iz pupoljka. Pupoljak cvjetnica je zatvoren u čašicu koja liči na čvrstu zelenu loptu. Sastavljena je od zelenih čašičnih listića. Diverzitet boja cvjetnica je bezgraničan. Obojeni dio cvijeta sastoji se od latica koje čine krunicu. Ako su u cvijetu čašični i krunični listići iste boje nazivaju se perigon. U zavisnosti od doba godine, pupoljci se otvaraju i otkrivaju cvjetove. Otkriveni cvjetovi omogućavaju proces razmnožavanja. Kada otopli pupoljak se otvara, čašični listići se savijaju unazad, šire, otkivaju i otvaraju krunične latice koje stvaraju cvjetnu krunu. Cvijet se otvara i otkriva jarko obojene polenske kesice- prašnike. Cvjetovi mogu trajati od jednog dana do nekoliko, dok drugi cvjetaju mjesecima prije nego što se opraše i izrastu u sjeme.

Poreklo, filogenija i sistematika skrivenosemenica

Poreklo skrivenosemenica od velike grupe golosemenica (izumrlih i savremenih) još uvek nije razjašnjeno u potpunosti. Brojna su pitanja na koja tu treba pronaći odgovor, a jedno od njih je i nastanak hermafroditnog cveta skrivenosemenica. Skrivenosemenice su verovatno nastale tokom mezozoika - postoje fosilni ostaci iz perioda Krede, ali se pretpostavlja da su one postojale i ranije, u Trijasu i Juri.

Veliku raznovrsnost skrivenosemenica botaničari pokušavaju sistematizovati u prirodne i srodničke grupe, da bi se otkrili putevi filogenije Magnoliophyta. Tradicionalno, grupa skrivenosemenice (Magnoliophyta) ima taksonomski status razdela, i deli se na dve velike podgrupe (klase) - dikotiledone biljke (Magnoliopsida, Dicotyledoneae) i monokotiledone biljke (Liliopsida, Monocotyledoneae). Osnovne razlike između ove dve klase su:

karakteristika	dikotiledone biljke	monokotiledone biljke
broj kotiledona	2	1
broj cvetnih delova	4-5	3
polen	u osnovi trikolpatni	u osnovi monokolpatni
nervatura lista	mrežasta	paralelna
pravo sekundarno debljanje	prisutno	odsutno

Monokotiledone biljke smatraju se izvedenijima i filogenetski mlađima, a postoji čitav niz grupa dikotiledonih biljaka sa pojedinim karakteristikama monokotiledonih. Savremeni razvoj metoda sistematike omogućio nam je dublji uvid u filogenetske odnose među skrivenosemenicama, i danas se za najprimitivniju grupu smatraju neki tropski predstavnici, familije Amborellaceae, Nymphaeaceae, Austrobaileyaceae i druge njima srodne familije. One leže u osnovi filogenetskog stabla skrivenosemenica. Malo napredniju grupu biljaka čine takozvana „stara drveta“ (engl. paleotrees) i „stare zeljaste biljke“ (engl. paleoherbs). Sve navedene grupe imaju karakteristike i dikotiledonih i monokotiledonih biljaka. Tek se preostale grupe skrivenosemenica u savremenoj literaturi dele na monokotiledone i „prave dikotiledone“ biljke (engl. eudicots).

Sistemi klasifikacije skrivenosemenica

Glavni članak: Spisak klasifikacionih sistema biljaka

• Cronquist (1981)
• Takhtajan (1997)
• APG (1998), APG II (2004)

Dijelovi cvijeta

Cvjetovi se sastoje od nekoliko dijelova, raspoređenih u četiri kruga. Spoljni krug čine čašični listići. Drugi krug, unutar čašičnih listića, su krunični listići. U njemu je treći krug, krug muških dijelova cvijeta - prašnici. Zadnji, četvrti krug je sačinjen od ženskih dijelova - tučak. Iako svi cvjetovi imaju sličan raspored, kod nepravilnih cvjetova neki dijelovi mogu nedostajati, dok drugi nemaju uvijek isto rastojanje, broj i veličinu.

Podjela cvjetnica prema broju klicinih listića

Podijeljene su u dvije glavne glupe: monokotiledone i dikotiledone.

Životni ciklus cvjetnica

Monokotiledone-dikotiledone

Cvjetnice

Monokotiledone	Dikotiledone
Prave trave	Ruže
Trave oštrice	Magnolije
Žitarice	Geranijumi
Rogozi	Sljezovi
Bambusi	Glavočike
Palme	Jabuke
Orhideje	Ljutići
Lale	Maslačak
Narcisi	Mak
Ljiljani	Hibiskus

Monokotiledone

Žitarice

Pšenica

Monokotiledone biljke

U monokotiledone biljke spadaju trave i lukovice, a smatra se da su 1/6 svih monokotiledonih biljaka cvjetnice što iznosi oko 50.000 vrsta. Prvi put se pojavljuju prije oko 90 miliona godina i naučnici smatraju da su se najvjerovatnije razvile iz dikotiledonih biljaka koje su živjele u vodenim uslovima, rijekama i močvarama, i podsjećale su na lokvanje.

Građa monokotiledonih biljaka

Kod monokotiledonih biljaka klica ima jedan klicin listić, kotiledon. Cvjetni dijelovi monokotiledona su latice. Najčešće imaju tri latice ili im je broj latica djeljiv sa tri. Njihovo stablo raste iznutra, ali u njemu one rijetko imaju kambijum- tvorno biljno tkivo. Stablo im je najčešće meko i savitljivo. Listovi imaju paralelnu nervaturu. Korijen monokotiledona je sastavljen od brojnih sitnih korjenova koji se granaju. Monokotiledone biljke rastu brzo.

Dikotiledone

Maslačak

Ruža

Dikotiledone biljke

Preko 5/6 svih cvjetnica obuhvataju dikotiledone biljke što iznosi oko 175.000 vrsta.

Građa dikotiledonih biljaka

Dikotiledone su one biljke kod kojih klica ima dva kotiledona tj. dva klicina listića. Cvjetovi ovih biljaka su četvoročlani ili petočlani. Stablo dikotiledona ima kambijum, tj. jedan sloj ćelija koje stalno rastu blizu kore stabla. Njihovo stablo je razgranato. Većina dikotiledona ima jedan dugačak vretenasti korijen. Njihovi listovi su mrežaste nervature.

Galerija

• 
  Monokotiledona-dikotiledona biljka
• 
  Monokotiledone biljke, žitarice
• 
  Dikotiledona biljka
• 
  Dikotiledona biljka, ruža
• 
  Najrasprostranjenije cvjetnice, trave

Literatura

• Panajotović A. (2006). Enciklopedija živog sveta, Pirot, Knjižare PI-PRESS (Kuća knjige).
• Ovaj članak uključuje tekst iz publikacije koja je sada u javnom vlasništvu: Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Angiosperms”. Encyclopædia Britannica (на језику: енглески) (11 изд.). Cambridge University Press. 
• APG (2003). „An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG II”. Botanical Journal of the Linnean Society. 141 (4): 399—436. doi:10.1046/j.1095-8339.2003.t01-1-00158.x. 
• APG (2009). „An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III”. Botanical Journal of the Linnean Society. 161 (2): 105—121. doi:10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x. Архивирано из оригинала 25. 5. 2017. г. Приступљено 10. 12. 2010. 
• APG (2016). „An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG IV”. Botanical Journal of the Linnean Society. 181 (1): 1—20. doi:10.1111/boj.12385. 
• Becker, Kenneth M. (фебруар 1973). „A Comparison of Angiosperm Classification Systems”. Taxon. 22 (1): 19—50. JSTOR 1218032. doi:10.2307/1218032. 
• Bell, Adrian D. (2008) [1991]. Plant Form. An Illustrated Guide to Flowering Plant Morphology. Portland, Oregon: Timber Press. ISBN 978-0-88192-850-1. 
  • 1st edition published by Oxford University Press in 1991 ISBN 978-0-19854-219-3.
• Bell, C.D.; Soltis, D.E.; Soltis, P.S. (2010). „The Age and Diversification of the Angiosperms Revisited”. American Journal of Botany. 97 (8): 1296—1303. PMID 21616882. doi:10.3732/ajb.0900346. 
• Chase, Mark W. & Reveal, James L. (2009). „A phylogenetic classification of the land plants to accompany APG III”. Botanical Journal of the Linnean Society. 161 (2): 122—127. doi:10.1111/j.1095-8339.2009.01002.x. 
• Cromie, William J. (December 16, 1999). "Oldest Known Flowering Plants Identified By Genes". Harvard University Gazette.
• Cronquist, Arthur (oktobar 1960). „The divisions and classes of plants”. The Botanical Review. 26 (4): 425—482. doi:10.1007/BF02940572. 
• Cronquist, Arthur (1981). An Integrated System of Classification of Flowering Plants. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-03880-5. 
• Dahlgren, R. M. T. (februar 1980). „A revised system of classification of the angiosperms”. Botanical Journal of the Linnean Society. 80 (2): 91—124. doi:10.1111/j.1095-8339.1980.tb01661.x. 
• Dahlgren, Rolf (februar 1983). „General aspects of angiosperm evolution and macrosystematics”. Nordic Journal of Botany. 3 (1): 119—149. doi:10.1111/j.1756-1051.1983.tb01448.x. 
• Dilcher, D. (2000). „Toward a new synthesis: Major evolutionary trends in the angiosperm fossil record”. Proceedings of the National Academy of Sciences. 97 (13): 7030—7036. Bibcode:2000PNAS...97.7030D. PMC 34380 . PMID 10860967. doi:10.1073/pnas.97.13.7030. 
• Dilcher, David L; Cronquist, Arthur; Zimmermann, Martin Huldrych; Stevens, Peter; Stevenson, Dennis William; Berry, Paul E. (8. 3. 2016). „Angiosperm”. Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 31. 1. 2017. 
• Heywood, V. H., Brummitt, R. K., Culham, A. & Seberg, O. (2007). Flowering Plant Families of the World. Richmond Hill, Ontario, Canada: Firefly Books. ISBN 978-1-55407-206-4. CS1 održavanje: Višestruka imena: spisak autora (veza)
• Hill, Christopher; Crane, Peter (januar 1982). „Evolutionary Cladistics and the origin of Angiosperms”. Ur.: Joysey, Kenneth Alan; Friday, A.E. Problems of Phylogenetic Reconstruction. Special Volumes. 21. London: Systematics Association. str. 269—361. ISBN 978-0-12-391250-3. 
• Lersten, Nels R. (2004). Flowering plant embryology with emphasis on economic species. Ames, Iowa: Blackwell Pub. ISBN 9780470752678. 
• Pooja (2004). Angiosperms. New Delhi: Discovery. ISBN 9788171417889. Pristupljeno 7. 1. 2016. 
• Raven, P.H., R.F. Evert, S.E. Eichhorn. Biology of Plants, 7th Edition. W.H. Freeman. 2004
• Sattler, R. 1973. Organogenesis of Flowers. A Photographic Text-Atlas. University of Toronto Press.
• Simpson, Michael G. (2010). Plant Systematics (2nd izd.). Academic Press. ISBN 9780080922089. 
• Soltis, Pamela S; Soltis, Douglas E (april 2016). „Ancient WGD events as drivers of key innovations in angiosperms”. Current Opinion in Plant Biology. 30: 159—165. PMID 27064530. doi:10.1016/j.pbi.2016.03.015. 
• Takhtajan, A. (jun 1964). „The Taxa of the Higher Plants above the Rank of Order”. Taxon. 13 (5): 160—164. JSTOR 1216134. doi:10.2307/1216134. 
• Takhtajan, A. (July—September 1980). „Outline of the Classification of Flowering Plants (Magnoliophyta)”. Botanical Review. 46 (3): 225—359. JSTOR 4353970. doi:10.1007/bf02861558. 
• Zeng, Liping; Zhang, Qiang; Sun, Renran; Kong, Hongzhi; Zhang, Ning; Ma, Hong (24. 9. 2014). „Resolution of deep angiosperm phylogeny using conserved nuclear genes and estimates of early divergence times”. Nature Communications. 5 (4956): 4956. Bibcode:2014NatCo...5E4956Z. PMC 4200517 . PMID 25249442. doi:10.1038/ncomms5956. 

Spoljašnje veze

• -{Angiosperm Phylogeny Group (2003). An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG II. Botanical Journal of the Linnean Society 141: 399-436. Available online.
• Angiosperms Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. februar 2020) – Tree of Life Web Project
• Cronquist, Arthur. (1981) An Integrated System of Classification of Flowering Plants. Columbia University Press, New York.
• Oldest Known Flowering Plants Identified By Genes, William J. Cromie, Harvard Gazette, December 16, 1999.
• Stevens, P.F. (2001 onwards). Angiosperm Phylogeny Website at Missouri Botanical Garden.
• Angiosperms
• Cole, Theodor C.H.; Hilger, Harmut H.; Stevens, Peter F. (2017). „Angiosperm Phylogeny Poster – Flowering Plant Systematics” (PDF). 
• Watson, L.; Dallwitz, M.J. (1992). „The Families of Flowering Plants: Descriptions, Illustrations, Identification, and Information Retrieval”. 14 December 2000. Arhivirano iz originala 2. 8. 2014. g.