Smederevska tvrđava

Koordinate: 44° 40′ 10.98″ N 20° 55′ 40.09″ E / 44.6697167° S; 20.9278028° I / 44.6697167; 20.9278028
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
44° 40′ 10.98″ N 20° 55′ 40.09″ E / 44.6697167° S; 20.9278028° I / 44.6697167; 20.9278028
Smederevska tvrđava
Opšte informacije
MestoSmederevo
OpštinaSmederevo
Država Srbija
Vrsta spomenikatvrđava
Vreme nastanka15. vek
Tip kulturnog dobraspomenik kulture od izuzetnog značaja
Stepen zaštiteIII stepen zaštite[1]
VlasnikRepublika Srbija
Nadležna ustanova za zaštituRegionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Smederevo
spomenicikulture.org.rs/sr/kulturna-dobra/smederevska-tvr-ava
Plan Smederevske tvrđave sa prikazom ušća Jezave u Dunav

Smederevska tvrđava je tvrđava u Smederevu koju je na ušću reke Jezave u Dunav u drugoj četvrtini 15. veka (od 1428. godine) podigao despot Srbije Đurađ Branković (1427—1456), po njoj nazvan Smederevac. Tvrđava je po svom tipu klasična vodena (opkoljena je Dunavom i Jezavom, a sa juga veštačkim šancem koji povezuje dve reke) ravničarsko utvrđenje[2] što je čini jedinstvenom u srpskoj srednjovekovnoj arhitekturi[2], a za uzor prilikom gradnje uzet je Carigrad i njegovi bedemi.[3][4] Prema svojoj površini od 10ha 41a 14[3] (11,3272ha prema merenjima iz 1975. godine)[4] bez spoljašnjeg bedema i kula odnosno 14.5ha[3] sa njima, predstavlja jednu od najvećih tvrđava u Evropi[4] i najveću tog tipa[traži se izvor]. Ima osnovu raznokrakog trougla (550m x 502m x 400m)[3] u čijem je severnom temenu je smešten manji raznokraki trougao (75m x ?m x ?m)[3] koji formira Mali grad, dok ostatak utvrđenja čini Veliki grad. Snaga smederevskih bedema pokazala se prilikom osmanskih opsada:[5]

Sjajan dizajn utvrđenja može se videti na osnovu činjenice da na njoj, od okončanja srpske gradnje sredinom XV veka i osmanskog dodavanja četiri artiljerijske kule 1480. godine, nije učinjena nikakva prepravka sve do kraja njene vojne upotrebe u drugoj polovini 19. veka,[2][3][4] nakon što je, sa još nekoliko utvrđenja, 1867. godine predata knezu Srbije Mihailu Obrenoviću (1839—1842, 1860—1868). Tvrđava je pretrpela značajna razaranja tokom svetskih ratova od bombardovanja i eksplozija,[3][4] ali je i pored toga zadržala svoju monumentalnost. Danas je Veliki grad mahom u ruševinama i izložen zubu vremena, dok su na prostoru Malog grada izvedeni konzervatorski i restauratorski[2][4] radovi čime mu je donekle vraćen pređašnji izgled, a cela tvrđava se od 1946. godine nalazi pod zaštitom države.[1] Mali grad je često poprište kulturnih i sportskih manifestacija, a tokom Smederevske jeseni on postaje kulturna prestonica Smedereva i poprište održavanja mnogobrojnih predstava i koncerata.

Faze gradnje tvrđave[uredi | uredi izvor]

Rimski kapitel korišćen u izgradnji tvrđave, Muzej u Smederevu

Prvobitna ideja koja je postojala pri gradnji Smederevskog grada bilo je podizanje utvrđenog dvorca za despota i njegovu porodicu uz granicu prema Kraljevini Ugarskoj iz koje bi se oni, u slučaju opasnosti od Osmanlija, lako mogli skloniti na bezbedan prostor njihovog severnog seniora i suseda. Sa takvim planom se otpočelo sa gradnjom 1428. godine pod nadzorom Tome Kantakuzina, ali je tokom narednih pola veka tvrđava bila više puta proširivana, dograđivana i prerađivana, da bi 1480. godine poprimila obrise koje i danas poseduje. Prema istraživanjima koja je sproveo i objavio Leontije Pavlović, na Smederevskoj tvrđavi se mogu razlikovati 4 različite faze srpske i 1 faza osmanske gradnje.[4]

I faza gradnje (1428—1439)[uredi | uredi izvor]

Smederevska tvrđava, ulaz u Mali grad opasan šancem

Prva faza gradnje obuhvata podizanje Malog grada sa unutrašnjim zgradama, mahom drvene konstrukcije. On je bio opasan niskom bedemom i vodenim šancem odnosno rekama, a posedovao je tri kapije, jednu prema naselju i dve prema Dunavu, uz Donžon. Neki autori iznose tezu,[2] da u prvom momentu uopšte nije postojala kapija ka naselju, već da se pre podizanja niskog bedema i vodenog šanca u utvrđenje ulazilo kroz kapije na obali Dunava.

Posle podizanja Malog grada, postalo je jasno da on nije dovoljan i odmah se pristupilo njegovom proširenju dodavanjem dugih bedema koji bi formirali Veliki grad. O tome da se prvobitno planiralo samo podizanje Malog grada svedoče otvori za topove u njemu koji su danas usmereni u bedeme, koji su podignuti kasnije.[4] Nije moguće a sigurnošću odrediti dokle je i u kolikoj meri bio podignut Veliki grad 1439. godine kada su Osmanlije opsele Smederevo, ali je izvesno da je on bio u završnoj fazi, jer je opsadiocima izgledao kao svetsko čudo.[4] iako su se susreli sa Carigradskim bedemima koji su poslužili kao neka vrsta inspiracije za smederevske. Tako da je ona najverovatnije bila manje više u potpunosti završena (niski+visoki bedem+vodeni šanac), ali je pitanje bilo da li su sve kule na varoškom i jezavskom bedemu bile skroz završene. Tokom ovog perioda su izvršene i prepravke na vrhovima nekih kula koje su zasvođene da bi na njima mogli biti postavljeni topovi kojima je dejstvovano po neprijatelju 1439. godine.

II faza gradnje (1444—?)[uredi | uredi izvor]

Posle obnove Srpske despotovine Segedinskim mirom 1444. godine, otpočela je obnova tvrđave, ojačavanje nekih kula da bi mogle da nose topove i zamena drvenih zgrada u Malom gradu kamenim. U ovom periodu je dodata i kula devet braće glave i sedam braće glave u Malom gradu, koja je niža od ostalih i koja je služila kao magacin za žitarice.[4]

III faza gradnje[uredi | uredi izvor]

Tokom treće faze gradnje, koju je nemoguće približnije datirati zbog kontinuiteta gradnje, podignuti su ojačani bedemi na dunavskoj strani sa jednom kulom i jezavskoj strani sa tri kule.

IV faza gradnje[uredi | uredi izvor]

Četvrta faza gradnje obuhvata dodavanje četiri kule na dunavskom bedemu koji je okrenut prema Kraljevini Ugarskoj. Leontije smatra da je ovo urađeno na sultanov zahtev jer je despot Đurađ smatrao Mađare svojim saveznicima, pa nije imao potrebu za ojačavanjem te strane. Međutim postoji mogućnost da je to despot uradio samoinicijativno, da bi se zaštitio, za slučaj da usled neke nesuglasice između njega i Hunjadija, kojih je bilo, dođe do napada Mađara na Smederevo. Postoji mogućnost da je to možda izvedeno posle Đurđevog zarobljavanja Hunjadija, nakon Druge kosovske bitke 1448. godine.

Iako motivi za njihovo naknadno podizanje nisu u potpunosti jasni, ono što se po načinu njihove gradnje može zaključiti je da su podizane u mirnodopskim prilikama, pošto su za razliku od ostalih koje su podignute od kamena trpanca na brzinu, ove četiri rađene preciznim slaganjem kamena i crvene opeke čime su postignuti vizantijski meandri crveno sivih boja[4].

V faza gradnje (1480)[uredi | uredi izvor]

Poslednja faza u razvoju Smederevske tvrđave odigrala se 1480. godine, posle bitke na Godominskom polju 1476. godine. Tokom nje su Osmanlije od materijala dobijenog rušenjem nekadašnje despotove crkve Blagoveštenja u Velikom gradu, podigli nisku artiljerijsku kulu na ušću Jezave u Dunav. Uz pomoć materijala sa drugih strana podignute su još dve takve kule u temenima trougaone osnove tvrđave i na kraju još jedna niska artiljerijska kula koja je predstavljala ulaznu gradsku kulu, koja je nestala u eksploziji municije 1941. godine.

Panoramaski pogled na Smederevsku tvrđavu
Panoramaski pogled na Smederevsku tvrđavu

Izgled tvrđave[uredi | uredi izvor]

Ulazna kapija Malog grada Smedereva

U Malom gradu je bio smešten dvor despota Đurđa sa rezidencijom za stanovanje i palatom za prijeme. Izgrađen je 1428—1430. godine kao posebno utvrđeni vladarski dvor sa svih strana optočen vodom, i baš zbog toga se svrstava u tip vodenih utvrđenja, premda nema temelje u vodi (Leontije Pavlović). Mali grad ima donžon kulu, u centralnom delu kameni zidani bunar, a ulazilo se sa jugozapadne strane, kroz dvojni sistem kapija.

Od Velikog grada koji ima 19 kula odvojen je vodenim rovom. U Malom gradu nalazi se 6 kula, od kojih je na jednoj natpis iz koga se jasno vidi da je grad podigao Đurađ Branković. Kule su široke oko 11 m, visoke oko 20 m. Rađene su od lomljenog kamena u dobrom krečnom malteru. Debljina zidova dostiže i do 4,5 m. Najdeblji su zidovi prema kopnenoj strani Smederevske tvrđave koja ima površinu oko 11 ha.

U Velikom gradu postojao je mitropolijski kompleks sa pratećim prostorijama i građevine za stanovništvo. Crkva je bila dugačka 19 m, a u ravni pevnica je široka 15,30 m. U središnjem delu se nalazila časna trpeza u vidu zidanog stupca, dimenzija 1,50 sa 1,50 metra. Zidovi su slabo očuvani, jer je kasnije objekat rušen i nadograđivan. Očuvani su pevnički zid i deo severnog zida. Od zapadnog dela zida je sačuvan samo temelj. Što se izgleda tiče, spoljna fasada je bila malterisana, sudeći po stilu građenja.

Osnovni podaci o tvrđavi[uredi | uredi izvor]

Smederevski grad bio je jedna od najvećih srednjovekovnih tvrđava u Evropi. Jezgro je predstavljao trougaoni Mali grad, u vrh Velikoga, opet trougaonog grada. Ovaj veći deo sagrađen je odmah posle Maloga grada, koji je završen 1430. godine.[6] Mali grad je imao 6, a Veliki grad još 19 — ukupno 25 velikih četvrtastih kula.

Površina Malog i Velikog grada, po merenju iz 1975. godine, iznosi 11,3272 hektara. On je ukliješten između desne obale Dunava i ušća Jezave oblika nepravilnog trougla. Pošto je imala i rov oko Velikog grada, Tvrđava je pripadala tipu vodenih utvrđenja, mada nije zidana tako da temelji budu u vodi.

Paralelna strana sa Dunavom ima 550 m, druga sa Jezavom 400, a treća prema gradu 502 m. To je zapravo umanjena slika carigradskog utvrđenja. Ovaj monumentalni kolos srpske vojne arhitekture, sa sve tri strane okružen vodom, delovao je neosvojivo. Pa ipak, svetski događaji, jaki prodori Turaka ubrzali su pad Smedereva.

Mali grad je služio despotu Đurđu kao utvrđen zamak, od čije su jedine velike dvorane ostala do danas četiri dvodelna prozora na gradskome platnu, a prostranstvo Velikoga grada bilo je potrebno za smeštaj mnogobrojne posade, čiji je broj mogao iznositi i više hiljada ljudi, kao što je, po nekim podacima, i broj napadača iznosio više desetina hiljada.

Teški nameti, dugogodišnji iscrpljujući rad na zidanju grada, ostavili su tragove u narodnom sećanju i vezali prokletstvo za ime Jerine.

Od nekada malog predgrađa, koje je bilo smešteno uz samu obalu Dunava i to dalje od gradskih zidina, razvilo se u toku vekova, a naročito posle 1867. godine, današnje veliko mesto Smederevo.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Smederevska tvrđava u prvoj polovini 19. veka (gravira: A.F. Kunike
Smederevska tvrđava

Nakon smrti Stefana Lazarevića, despot Đurđe Branković nije mogao ostati u Beogradu koji su preuzeli Mađari, pa je sagradio novu prestonicu u Smederevu. Mesto je izabrao što dalje od Turaka, a sa osloncem na Dunav i granicu Ugarske. Tu je ravnica, te je sagrađen vodeni grad, opkoljen Dunavom i Jezavom, a sa treće strane prokopan je rov sa vodom. Građen je od 1428. do 1430. godine, kako se vidi iz velikog natpisa izvedenog opekama na jednoj kuli unutrašnjega (malog) grada. Ovakvi natpisi su retki, a ovo je jedini primer na prostoru bivše Jugoslavije. Ima ih još u Vizantiji, a sa te strane uzet je možda i model za zidove i kule, što je razumljivo kada se zna da je radove vodio Vizantinac Kantakuzen, brat Đurđeve žene Irine.

Pad[uredi | uredi izvor]

Mada je 15. vek već uveliko vreme vatrenog oružja i to oružje Srbi, a naročito Turci, već uveliko upotrebljavaju, Smederevska tvrđava je ipak koncipirana kao grad sagrađen za borbu i odbranu hladnim oružjem i od hladnog oružja. Topovskih mesta nema, sem ako topovi nisu bili postavljeni samo na platformama visokih kula — ali to su mogla biti samo manja oruđa. Pošto su ga zauzeli, Turci su ga, 1480. godine pojačali, dodajući mu ispred sva tri ugla po jednu savremeniju nisku baterijsku kulu za odbranu.

Skorija istorija[uredi | uredi izvor]

Za vreme Prvog svetskog rata i prelaska Austrijanaca preko Dunava, stari grad je bio bombardovan čak i topovima od 42 cm i teško oštećen. U jesen 1938. je izdvojeno milion dinara za restauraciju.[7] U Drugom svetskom ratu doživeo novo razaranje zbog velike eksplozije municije koja je tu bila smeštena. Pred kraj rata rušili su ga i engleski bombarderi. Danas je ceo veliki kompleks u ruševinama.

Arheološka istraživanja su 2012. godine pronašla u severnom delu sakralnog kompleksa grob sa ostacima ženske osobe. U grobu su pronađene zlatne naušnice, na kojima je grb Nemanjića.[8][9][10]

Restauracija tvrđave je počela 2010. godine i planirano je da se završi 2014, iako nije.[11] Tokom 2015. trajali su radovi na restauraciji Jezavskog bedema.[12]

Galerija tvrđave[uredi | uredi izvor]

Kule i zidine[uredi | uredi izvor]

Izgled iznutra[uredi | uredi izvor]

Jerinin grad[uredi | uredi izvor]

Pogled na šanac[uredi | uredi izvor]

Pogled izvan zidina[uredi | uredi izvor]

Oružje[uredi | uredi izvor]

Dobrodošlica putnicima[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, Smederevo, III kategorija zaštite [1], Pristupljeno 24. 4. 2013. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. april 2012)
  2. ^ a b v g d Deroko, Aleksandar (1985). Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjovekovnoj Srbiji (treće dopunjeno izdanje). Beograd. 
  3. ^ a b v g d đ e Pera J. Popović dr. Ljubomir Petrović Milan J. Konstantinović, „Spomenica Smederevskoga grada despota Đurđa Brankovića“, Beograd 1930
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j dr. Leontije Pavlović, „Istorija Smedereva u reči i slici“, Smederevo 1980
  5. ^ Veselinović & Ljušić 2001
  6. ^ "Srbski narodni list", Budim 1847. godine
  7. ^ "Vreme", 27. nov. 1938
  8. ^ Pronađene zlatne minđuše sa grbom Nemanjića („Večernje novosti“, 11. maj 2012), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  9. ^ Zlatne naušnice sa grbom Nemanjića („Politika“, 12. maj 2012), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  10. ^ Nađen skelet ćerke Đurđa Brankovića? („Pres“, 12. maj 2012) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. maj 2012), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  11. ^ Nastavljena restauracija Smederevske tvrđave („Večernje novosti“, 1. oktobar 2013)
  12. ^ Počela obnova bedema tvrđave („Večernje novosti“, 22. jul 2015)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Popović, Marko (2013). Smederevski grad. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. str. 76. ISBN 978-86-6299-000-6. 
  • Popović, Marko (2011). „Smederevski grad - etape građenja i značenje”. Otisak iz zbornika radova Pad srpske despotovine 1459. godine (Naučni skup Srpske akademije nauka i umetnosti, knjiga CXXXIV, odeljenje istorijskih nauka, knj. 32: 373 — 391. 
  • Veselinović, Andrija; Ljušić, Radoš (2001). Srpske dinastije. Novi Sad: Novi Sad. ISBN 978-86-83639-01-4. 
  • Cunjak Mlađan 1984. Iskopavanja unutrašnjeg prostora Stare crkve u Smederevu. Saopštenja, XVI: 249
  • Cunjak Mlađan, Ljiljana Nikolić 1997. Anticke i srednjovekovne nekropole Smedereva. Smederevo: Muzej u Smederevu
  • Cunjak Mlađan 1998. Smederevska tvrđava Novija istraživanja. Smederevo: Centar za korišćenje Smederevske tvrđave
  • Cunjak Mlađan 2008. Ktitorstvo, prava i obaveze ktitora u srednjovekovnoj Srbiji. Smederevo: Bogoslovija "Sveti Sava" u Beogradu, Newpress Smederevo
  • Cunjak Mlađan 2011. Smederevska tvrđava novija istraživanja, drugo dopunjeno izdanje. Smederevo: Istorijski arhiv Smedereva, Akademija Visoka škola za umetnost i konzervaciju Srpske pravoslavne crkve, Newpress Smederevo
  • Jocović Novak, Kasalica Vladislav 1989. Spomenici srpskog Podunavlja Iza Kosova. Smederevo: Regionalni Zavod za zaštitu spomenika kulture Smederevo
  • Nebojša Jovanović 2011. Smederevo bilo je dobro obnovljeno. Smederevo: Deni graf
  • Pavlović Leontije 1972. Muzej i spomenici kulture Smedereva. Smederevo: Muzej u Smederevu
  • Pavlović Leontije 1980. Istorija Smedereva u reči i slici. Smederevo: Muzej u Smederevu
  • Pavlović Leontije 1988. Smederevu i Evropa. Smederevo: Muzej u Smederevu
  • Ćirković, Sima (1995). Srbi u srednjem veku. Beograd: Idea. 
  • Blagojević, Miloš; Medaković, Dejan (2000). Istorija srpske državnosti. 1. Novi Sad: Ogranak SANU. 
  • Ćirković, Sima (2004). Srbi među evropskim narodima. Beograd: Equilibrium. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]