Smrtožderi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U svetu Harija Potera smrtožderi (engl. Death Eaters) su čarobnjaci i veštice predvođeni mračnim čarobnjakom Lordom Voldemorom. Oni su pokušali da stvore novi red kroz Ministarstvo magije, izazivajući veliki strah među zajednicom čarobnjaka, ubijajući sve one koji su im se našli na putu. Smrtožderi su se prepoznavali po mračnom belegu koji su imali na levoj ruci, znak koji je stavljao Voldemor kako bi prizvao svakog smrtoždera kada su mu bili potrebni. Oni se oblače u crne ogrtače sa kapuljačom, a na licu nose masku kako ih ljudi ne bi prepoznali.

Smrtožder
Mračni Beleg

Poznati smrtožderi[uredi | uredi izvor]

Ludovik (Ludo) Torbar[uredi | uredi izvor]

Sumnjano da je bio smrtožder, ali se ispostavilo da nije.

Kreb Stariji[uredi | uredi izvor]

Otac Vinsenta Kreba, raspoređenog u Sliderin, 1991.

Bartemijus (Barti) Čučanj Mlađi[uredi | uredi izvor]

Pobegao iz Askabana, upotrebio višesokovni napitak da bi imitirao prof. Ćudljivka i došao do Harija. Dat mu je Dementorov poljubac

Antonin Dolohov[uredi | uredi izvor]

Uhvaćen.

Gojl Stariji[uredi | uredi izvor]

Otac Gregorija Gojla, raspoređenog u Sliderin, 1991.

Igor Karkarof[uredi | uredi izvor]

Igor Karkarof (engl. Igor Karkaroff) bio je bivši smrtožder i direktor Durmstranga, jedne od tri škola koje su učestvovale na Tročarobnjačkom turniru (pored Hogvortsa i Bobatonsa). Pre nego što je postao direktor, bio je smrtožder sve dok ga nije uhvatio auror Alastor "Ludooki" Ćudljivko. U zamenu za slobodu, otkrio je imena drugih smrtoždera, zbog čega su ga mrzili. Nakon Voldemorovog povratka, tokom Tročarobnjačkog turnira, Igor beži i uspešno se skriva godinu dana.

U šestoj knjizi, Hari Poter i Polukrvni Princ, saznaje se da je Karkarof pronađen mrtav u straćari. Sumnja se da su ga ubili drugi smrtožderi pošto je iznad straćare pronađen Mračni znak.

U filmskoj adaptaciji, Hari Poter i Vatreni pehar lik Igora Karkarofa tumači srpski glumac Predrag Bjelac.

Volden Mekner[uredi | uredi izvor]

Sada izvršilac za Komitet Zbrinjavanja Opasnih Životinja.

Lucijus Melfoj[uredi | uredi izvor]

Lucijus Melfoj (engl. Lucius Malfoy) je izmišljeni lik iz serije romana o čarobnjaku Hariju Poteru. On je smrtožder koji sa svojom ženom Narcisom ima sina Draka Melfoja. Školovao se u Hogvortsu, gde je postao prefekt Sliterin. Njegovo mišljenje, kao i mišljenje većine sliterinaca, je da deca iz normalskih porodica i polukrvni ne bio trebalo da se školuju na Hogvortsu. Pridružio se smrtožerima i postao veoma odan Lordu Voldemoru. Učestvovao je i u prvom čarobnjačkom ratu na strani smrtoždera. U filmovima, tumači ga Džejson Ajzaks.

Mulsiber[uredi | uredi izvor]

Specijalista za Imperius kletvu

Not[uredi | uredi izvor]

Otac Nota, raspoređenog 1. septembra 1991, kuća nepoznata

Piter Petigru[uredi | uredi izvor]

Piter Petigru (engl. Peter Pettigrew), poznat kao Crvorep (engl. Wormtail), je jedini poznati smrtožder koji nije bio u hogvortskoj kući Sliterin (bio je u Grifindoru). U Hogvortsu je bio blizak prijatelj sa Džejmsom Poterom, Sirijusom Blekom i Remusom Lupinom. Uz pomoć Džejmsa i Sirijusa postao je animagus sa sposobnošću da se pretvori u pacova. Nakon što je napustio Hogvorts, pridružio se smrtožderima i postao je Voldemorov špijun u Redu feniksa čiji je takođe bio član. Kada su Poterovi saznali da je Hari Poter Voldemorova meta, Crvorep je postao njihov čuvar tajne, međutim on ih je odao. Sirijus Blek je lažno optužen za izdaju kao i za ubistvo Crvorepa i još dvanaest normalaca koje je Piter ubio tokom svog bekstva. Piter Petigru se krio dvanaest godina u formi pacova, kao kućni ljubimac Persija, a kasnije Rona Vizlija. Vizlijevi su ga zvali Krastica (engl. Scabers). U ovoj formi nedostajao mu je jedan nožni prst jer ga je još dok je bio u ljudskoj formi odsekao kako bi okrivio Sirijusa Bleka za njegovo ubistvo.

Iako se Piter Petigru pojavljuje u prve dve knjige u formi pacova Krastice, njegov pravi identitet ostaje nepoznat sve do trećeg dela gde je glavni antagonista. Kada se u Dnevnom proroku pojavila fotografija porodice Vizli, Sirijus Blek prepoznaje Pitera (pacov koji nije imao jedan prst) i beži iz Askabana. Sirijus Blek i Remus Lupin se suočavaju sa Petigruom u Vrištećoj kolibi, ali ih je Hari sprečio rekavši da treba da ga predaju Ministarstvu magije kako bi se dokazalo da je Sirijus nevin. Petigru je kasnije pobegao kada je Lupin počeo da se transformiše u vukodlaka.

Crvorep se vratio u službu Voldemora i pronalazi ga u šumama Albanije gde mu je pomogao da uz pomoć napitka koji je u sebi sadržao zmijski otrov stvori sebi neku vrstu polutela. Na kraju knjige Hari Poter i Vatreni pehar, Crvorep ubija Sedrika Digorija po Voldemorovoj naredbi i pravi složeni napitak za povratak Voldemora čiji je jedan od sastojka i njegova ruka (meso sluge). Po povratku u telesni oblik, Voldemor kao nagradu daje Crvorepu srebrnu ruku.

U knjizi Hari Poter i relikvije Smrti Piter Petigru ima zadatak da čuva zatvorenike u podrumu kuće Melfojevih. Kada su se zatvorenici dali u bekstvo, Crvorep je počeo da davi Harija, ali Hari ga je podsetio da mu on duguje uslugu jer mu je poštedeo život u Vrištećoj kolibi. Crvorep u jednom trenutku okleva, zbog čega se srebrna ruka okrenula protiv njega i zadavila ga kao kaznu zbog njegovog sažaljenja.

U filmskoj adaptaciji serijala Hari Poter lik Pitera Petigrua kao odraslog tumači Timoti Spol, a kao tinejdžera Čarls Hjuz.

Avgust Rukvud[uredi | uredi izvor]

Špijun u ministarstvu, radio na Odeljenju Misterija. Stari prijatelj Ludo Torbarovog oca.

Evan Rosijer[uredi | uredi izvor]

Ubijen od strane Aurora 1980.

Severus Snejp[uredi | uredi izvor]

Dupli špijun za Red Feniksa. Izgleda potpuno prekinuo veze sa smrtožderima. U šestoj knjizi ubio Dambldora po njegovom naređenju.

Trevers[uredi | uredi izvor]

Ubio Mek Kinonse

Vilks[uredi | uredi izvor]

Ubijen od strane Aurora 1980.

Kerouovi[uredi | uredi izvor]

Brat i sestra, Amikus i Alekto. Prisustvovali Dambldorovoj pogibiji. Kada je Voldemor preuzeo Hogvorts, bili su nastavnici.

Lestrejndžovi[uredi | uredi izvor]

Mučili Longbotomove. Belatriks Lestrejndž je jedan od Voldemorovih najvatrenijih pristalica.

Belatriks Lestrejndž[uredi | uredi izvor]

Belatriks „Bela“ Lestrejndž (devojačko Blek) (engl. Bellatrix "Bella" Lestrange, Black), prvi je ženski smrtožder predstavljen u knjigama, i ostala je jedina žena smrtožder do šeste knjige Hari Poter i Polukrvni Princ. Opisano je da je Belatriks u mladosti bila prelepa žena, a većinu od svoje lepote izgubila je u Askabanu, ali su ostali tragovi njene nekadašnje lepote. Kao rezultat njenog trinaestogodišnjeg boravka u Askabanu, opisana je kao prilično luda i mentalno neuravnotežena žena, koja je fanatično verna svom gospodaru Lordu Voldemoru. Uprkos njenoj neuravnoteženoj ličnosti, Belatriks je izuzetno moćna veštica i znatno inteligentnija od mnogih drugih smrtoždera, ali i dobrih likova.

Belatriks je rođena 1951. godine kao najstarija kćerka Sajgnusa Bleka i Druele Rosijer, i ima dve mlađe sestre, Narcisu i Andromedu. Takođe je bliska rođaka Sirijusu i Regulusu Bleku, kao i tetka Nimfadore Tonks i Draka Melfoju. Belatriks se pet godina nakon što je završila Hogvorts udala za Rodolfusa Lestrejndža, „jer je od nje očekivano“ da se uda za Čistorkvnog. Međutim, u jednom intervjuu, autorka knjiga Dž. K. Rouling je rekla da je Belatriks zapravo istinski volela Voldemora. Zaista, Belatriks deluje veoma nezavisna od svog muža, i nikad se zapravo ne pojavljuje uz njega u knjigama. U knjigama je sugerisano kako je, dok je bila na Hogvortsu, bila deo Sliderinaca koji su gotovo svi do jednog postali smrtožderi. Verovatno je Belatriks toliko odana Voldemoru jer s njim deli mišljenje da Normalci i Blatokrvni nisu dostojni življenja i u to da Čistokrvni treba da imaju prevlast. Belatriks, njen muž i njen zet bili su aktivni smrtožderi, a Belatriks i Rodolfus bili su uhvaćeni pri pokušaju da vrate svog gospodara na vlast i zatočeni u Askabanu.

U knjizi Hari Poter i Vatreni pehar, Rouling je koristila Dambldorovo sito-za-misli da bi se otkrilo da je Belatriks uhvaćena zajedno s grupom smrtoždera - Bartijem Čučnjem Mlađim, Rodolfusom i svojim deverom Rabastanom Lestrejndžom - dok je izvodila Bolnu kletvu na Aurorima Frenku i Alisi Longbotom, u nameri da otkriju Voldemorovo sklonište nakon njegovog pada. Međutim, uhapšeni su i sprovedeni u Askaban. U toj istoj knjizi, Voldemor je po svom povratku rekao da su Lestrejndžovi njegove najvernije sluge.

U petom delu, Hari Poter i Red feniksa, Belatriks ubija Harijevog kuma Sirijusa Bleka u Ministarstvu magije. Voldemor je njoj poverio da čuva njegov horkruks, šoljicu Helge Haflpaf, iako nije znala njegovu pravu prirodu, kao i mač Grifindora (doduše kopiju) u njenom sefu u Gringotsu. U palati Melfojevih, Belatriks otkriva da Hari, Ron i Hermajoni imaju pravi mač, i ona sumnja da su oni provalili u njen sef, zato muči Hermajoni Bolnom kletvom. Amnikus Kerou u jednom delu kaže kako je Voldemor surovo kaznio Belatriks i Melfojeve jer su im Hari, Ron i Hermajoni pobegli. U bici za Hogvorts, Belatriks ubija Tonks. Nakon toga, ona se istovremeno bori sa Hermajoni, Džini i Lunom, ali im je ravna i one ne uspevaju da je poraze. Belatriks šanje jednu ubitačnu kletvu Džini, ali ona uspeva da je izbegne. Nakon toga, Moli Vizli započinje borbu na život i smrt sa Belatriks. Moli Vizli na kraju baca čin koja pogađa Belatriks pravo u grudi i ona biva ubijena.

Helena Bonam Karter je tumačila Belatriks u filmu Hari Poter i Red feniksa, i tumači je u preostalim filmovima.

Fenrir Suri[uredi | uredi izvor]

Fenrir Suri je izmišljeni lik iz serije romana o Hariju Poteru. Najopasniji je živi vukodlak i nastoji da ugrize i zarazi što veći broj ljudi, da bi vukodlaci nadvladali čarobnjake. Bio je pristalica Voldemora, kome je činio usluge u zamenu za plen. Suri je ugrizao Remusa Lupina, dok je još bio dečak i od njega je napravio vukodlaka.