Snajperska puška

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Snajperska puška Dragunov, najrasprostanjenija snajperska puška na svetu
Pogled snajpera kroz optički nišan
Mosin Nagan sa optikom, ruska snajperska puška iz Drugog svetskog rata
Snajperska puška Zastava M76
Američke snajperske puške iz Vijetnamskog rata

Snajperska puška je namenjena za uništavanje ciljeva na velikim razdaljinama, preciznom vatrom i uz što manji utrošak municije. U većini slučajeva pod ciljevima se podrazumeva čovek (neprijateljski vojnik, terorista, naoružani kriminalac, predsednik ili neki drugi visoki državni zvaničnik i dr.), dok se pod „što manjim utroškom municije“ obično misli na „jedan hitac“. Razdaljine na kojima snajperska puška dejstvuje kreću se od 100 m i manje (policijske i antiterorističke akcije) pa do 1 km i više (vojne i specijalne operacije). Neke snajperske puške, uglavnom velikog kalibra mogu se koristiti i za uništavanje i onesposobljavanje materijalnih ciljeva kao što su radarske kabine, avioni na stajanci, džipovi i dr.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Istorija preciznog gađanja vatrenim oružjem vuče svoje korene još iz 18 i 19. veka. Uvidevši značaj preciznog gađanja armije mnogih zemalja formirale su posebne jedinice sastavljene od odličnih strelaca, uglavnom naoružanih standardnim armijskim puškama.

Tokom Prvog i Drugog svetskog rata takođe su korišćene snajperske puške. U Prvom svetskom ratu koji je bio pozicionog karaktera i u kojem je dominirala rovovska borba, uloga snajperske puške nije došla do izražaja. Razlog za to je što nije bilo borbi u urbanim područjima u kojima ovo oružje ima poseban značaj. Takođe, linija fronta koja je bila ispresecana rovovima i preorana eksplozijama artiljerijskih granata nije pružala dovoljno prirodno zaklonjenih položaja (vegetacija je u ovim područjima bila potpuno uništena) i uzvišenja sa kojih bi snajper mogao da dejstvuje zbog čega je uloga snajperske puške u ovom sukobu bila neznatna.

U Drugom svetskom ratu, koji su odlikovale žestoke bitke koje su se vodile u velikim gradovima kao što su Staljingrad, Lenjingrad, Harkov, Berlin i dr. kao i u Normandiji u Francuskoj, snajperska puška stekla je mračnu reputaciju. U veštim rukama pretvorila se u efikasno smrtonosno oružje. Najuspešniji snajper u istoriji bio je Finac Simo Hejhe, a jedan od najpoznatijih snajpera u Drugom svetskom ratu bio je sovjetski vojnik Vasilij Zajcev koji je ubio preko 200 nemačkih vojnika i oficira tokom bitke za Staljingrad, iako je bilo uspešnijih sovjetskih snajpera, upravo lik Zajceva je popularizovan kroz film Neprijatelj pred vratima. Poznati američki ratni izveštač, Arni Pajl je ovako opisao situaciju u Normandiji 1944. god.: „Snajperi su svuda. Ima ih na drveću, u zgradama, ruševinama, u travi. Ali ih najviše ima u visokoj i bujnoj živici koja preseca normandijska polja i koje ima duž svakog puta i raskrsnice“.

Na teritoriji Jugoslavije tokom Drugog svetskog rata nije bilo masovnije upotrebe snajpera ali je pre početka rata postojalo interesovanje da se oni uvedu u naoružanje Jugoslovenske kraljevske vojske, pa je u tom cilju vršeno ispitivanje domaćih optičkih sprava i nove snajperske verzije puške M1924.

Posle Drugog svetskog rata snajperska puška korišćena je u mnogim lokalnim sukobima širom sveta. U građanskom ratu u bivšoj Jugoslaviji naročito je korišćena tokom opsade Sarajeva. Iako se u priči o tzv. Snajperskoj aleji u Sarajevu navodi da su snajperske puške uglavnom koristile srpske snage oko grada, zanemaruje se činjenica da je isto oružje aktivno koristila i muslimanska strana. U oba slučaja, mete nisu bili samo vojni već i civilni ciljevi što je imalo poražavajući psihološki efekat na stanovništvo obe strane.

Moderna snajperska puška[uredi | uredi izvor]

Moderna snajperska puška može biti ili standardna armijska puška, odabrana zbog njene preciznosti i opremljena optičkim nišanom sa uvećanjem ili puška posebno izrađena za tu namenu. Čest je slučaj da se kao standardna snajperska puška u mnogim armijama sveta koriste lovački karabini poznati po svojoj preciznosti, koji su u svom osnovnom obliku dostupni civilnim licima. Naravno, ovakve puške se takođe opremaju optičkim nišanom i na njima se vrše određene manje modifikacije kako bi se prilagodile vojnoj upotrebi. Najvažniji deo snajperske puške su optičke sprave od kojih zavisi preciznost pogotka, one se mogu podeliti na dnevne i noćne. Optičke nišane za puške domaće proizvodnje, proizvodila je kompanija „ZRAK“ iz Sarajeva. Najkvalitetnije optičke sprave na svetu proizvode kompanije kao što su „Carl Zeis”, „Schmidt & Bender”, „Leupold & Stevens” a u poslednje vreme i ruska „Dedal-NV”. Cena kvalitetnog optičkog nišana se može kretati i do nekoliko hiljada dolara, pa je neretko da optički nišan u nekim slučajevima košta više od same puške.

ORSIS T-5000, jedna od najmodernijih snajperskih pušaka današnjice

Sve moderne snajperske puške mogu se podeliti u tri glavne kategorije:

  • vojne snajperske puške
  • policijske snajperske puške
  • snajperske puške specijalne namene

Primeri modernih snajperskih pušaka

Vojna snajperska puška[uredi | uredi izvor]

Vojna snajperska puška, pored osnovnog zaheva za preciznošću mora da ispunjava i neke druge uslove koji proizlaze iz ovakve njene upotrebe. Prvo, ne sme biti previše teška kako bi vojnik mogao pored nje da nosi dovoljno rezervne municije i ostale opreme. Drugo, mora biti izuzetno otporna na različite klimatske uslove kao što su izuzetno visoke i niske temperature, vlaga i dr. Treće, mora da bude laka za održavanje i popravku u terenskim uslovima.

Jedan od svakako najvažnijih uslova koje vojna snajperska puška mora da ispuni tiče se municije. Naime, ova puška mora da koristi standardnu municiju koja se koristi u armiji u čijem naoružanju se nalazi. Povećanje dometa vojne snajperske puške obično se postiže tako što se modifikuje standardna municija

Policijska snajperska puška[uredi | uredi izvor]

Uloga policijske najperske puške se znatno razlikuje od uloge vojne snajperske puške pa otuda i razlike u konstrukciji. Policijska snajperska puška namenjena je za dejstva na razdaljinama do 300 m, a u pojedinim slučajevima i na razdaljinama manjim od 100 m. U ratu, ranjeni neprijatelj se isto kao i ubijeni neprijatelj smatra izbačenim iz stroja. Međutim, kod policijskih i antiterorističkih akcija, u kojima je glavni cilj spasavanje talaca, ranjeni terorista ili kriminalac nije izbačen iz stroja. Iako ranjen, on može započeti likvidaciju talaca pre nego što bude neutralisan. Zbog toga je kod policijske snajperske puške akcenat na preciznosti, a ne na dometu.

Policijska snajperska puška nije podvrgnuta ograničenjima koje trpi vojna snajperska puška zbog čega je ima u najrazličitijim kalibrima i koristi najrazličitiju municiju. Njene nišanske sprave su komplikovane i imaju razna podešavanja. S obzirom da se koristi za borbu sa malih odstojanja i u urbanoj sredini proizvođači savremene policijske snajperske puške se trude da je učine kompaktnom i funkcionalnom kako bi se olakšala njena upotreba.

Snajperska puška specijalne namene[uredi | uredi izvor]

Snajperske puške specijlane namene mogu se podeliti u dve kategorije:

Snajperska puška velikog kalibra, najčešće 12.7 mm koja uglavnom koristi municiju koju koriste teški mitraljezi. Efektivni domet ove puške je preko 1.500 m. Mogu se koristiti ne samo za uništavanje živih ciljeva već i neprijateljskih vozila, helikoptera, aviona i dr.

Prigušena snajperska puška koristi specijalnu podzvučnu municiju i opremljena je izmenjivim ili ugrađenim prigušivačem pucnja. Podzvučna municija ograničava domet puške na 300-500 m ali se pravilnom primenom u urbanoj sredini u kojoj je stalno prisutan određen nivo buke može postići to da se pucanj ne čuje sa razdanjine od 30-50 m.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]