Sunčev sistem

Iz projekta Википедија

Skoči na: navigacija, pretraga

Sunčev sistem ili solarni sistem je područje u svemiru koje čini barem jedna zvezda i objekti koji se kreću u određenoj orbiti oko te zvezde. Ti objekti mogu biti: asteroidi, komete, prirodni sateliti, planete i slično.
Izraz se obično koristi za naš sistem, u kojem je Zemlja. Da se izbegne zbrka, drugi sunčevi sistemi nazivaju se planetarni sistemi.
U većini drugih jezika naziv je izveden iz reči Sol, što je latinsko ime za Sunce.

Sadržaj

[uredi] Svojstva Sunčevog sistema

[uredi] Nebeska tela koja čine Sunčev sistem

Однос величина планета Сунчевог система у поређењу са величином Сунца
Odnos veličina planeta Sunčevog sistema u poređenju sa veličinom Sunca

Sunce pripada zvezdama spektralne klase G2, gde 99.86% mase sistema otpada na masu zvezde.

  • Patuljaste planete su nova kategorija nebeskih tela (uvedena 2006. g.), koje ne ispunjavaju sve kriterijume da bi bile nazvane planete, ali su sferična. Trenutno tri tela su proglašena patuljastim planetama: Ceres (u asteriodnom pojasu između Marsa i Jupitera) i Pluton i Eris (u Kajperovom pojasu).
  • Kentauri su ledena nebeska tela nalik na komete koja imaju nešto manje ekscentričnu orbitu, koja im omogućava da se zadrže u području između Jupitera i Neptuna.
  • Trans-Neptunska tela
    • Kajperov pojas je pojas u obliku diska koji se prostire iza planete Neptun u širini od 30 AU do 50 AU od Sunca.
    • Oortov oblak je hipotetični pojas koji se prostire od 50,000 do 100,000 AU od Sunca. Veruje se da je ova oblast izvor kometa s dugim periodima.

[uredi] Izvor planetarnih sistema i njihova evolucija

Uobičajeno mišljenje je da planetarni sistemi nastaju prilikom stvaranja zvezda kao i prilikom slučajnih sudara zvezdanih sistema. Postoji još jedna rasprostranjena teorija: da planetarni sistemi nastaju od zvezdanih oblaka ili nebula.

[uredi] Sunčev sistem i ostali planetarni sistemi

Krajem devedesetih godina dvadesetog veka čovek je uspeo da pronađe dokaze o postojanju planeta izvan Sunčevog sistema. Otkriće drugih planetarnih sistema postalo je moguće nakon izgradnje moćnih optičkih teleskopa na Zemlji i razvoja posebnih elektronskih naprava (digitalnih kamera), računarskih tehnika obrade podataka, i razvoja dostupnih i jeftinih računarskih mreža. Kroz posmatranje Doplerovog efekta u sjaju dalekih zvezda astronomi su uspeli da dokažu postojanje drugih planetarnih sistema. Pri tome su prilikom posmatranja uspeli da ustanove masu kao i svojstva orbite planeta izvan Sunčevog sistema.

[uredi] Osobine glavnih planeta

Sve osobine i mere u donjoj tablici su relativne u odnosu na planetu Zemlju:

Planeta Prečnik
ekvatora
Masa Prečnik
orbite
Godina Dan
Merkur 0.382 0.06 0.38 0.241 58.6
Venera 0.949 0.82 0.72 0.615 -243
Zemlja 1.00 1.00 1.00 1.00 1.00
Mars 0.53 0.11 1.52 1.88 1.03
Jupiter 11.2 318 5.20 11.86 0.414
Saturn 9.41 95 9.54 29.46 0.426
Uran 3.98 14.6 19.22 84.01 0.718
Neptun 3.81 17.2 30.06 164.79 0.671
Patuljasta planeta Prečnik
ekvatora
Masa Prečnik
orbite
Godina Dan
Pluton* 0.24 0.0017 39.5 248.5 6.5
Erida
Cerera


*Međunarodni astronomski savez je svrstavao Pluton u planete od njegovog otkrića 1930. do 2006. godine. Odmah po otkriću Plutona ustanovljeno je da je suviše mali da bi se tretirao kao planeta. Takođe, njegova orbita ne leži u istoj ravni sa orbitama ostalih planeta. No, i pored ove dve anomalije Pluton je bio proglašen devetom planetom Sunčevog sistema. Razlog tome jeste činjenica da je bio jedina planeta koja je otkrivena na području SAD[traži se izvor].



Sunčev sistem
Slika:Solar System XXVII.png
Zvezda: Sunce

Planete: Merkur | Venera | Zemlja (Mesec) | Mars | Jupiter | Saturn | Uran | Neptun


Patuljaste planete: Cerera | Pluton | Erida

Pojas asteroida | Kajperov pojas | Ortov oblak