Sočica

Koordinate: 45° 05′ 13″ S; 21° 26′ 32″ I / 45.087° S; 21.442333° I / 45.087; 21.442333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sočica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
GradVršac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 133
 — gustina8/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 05′ 13″ S; 21° 26′ 32″ I / 45.087° S; 21.442333° I / 45.087; 21.442333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina154 m
Površina21,7 km2
Sočica na karti Srbije
Sočica
Sočica
Sočica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj013
Registarska oznaka

Sočica je naselje u Srbiji u gradu Vršac u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 133 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Naziv mesta Sočice, Salokfalva (Szälokfalva) 1421. godine Sočica, 1690. godine Solčica, 1779. godine Temes-Szölös 1911. godine Sočica, 1919. godine Salokvalva u de Jankovom bila je u posedu od 1690. do 1700. godine.

Kasnije, kroz dugi niz godina, ništa se ne zna o ovome mestu. Na karti Banata iz 1723-1725. Sočica (Schozischa) je naselje. isto tako i na karti iz 1761. Ali zato u crkvenim konskripcijama iz 1713, i političko-adminstrativnim iz 1717, ne pominje Sočica.

Solčici bilo je 60 doma 1749, a 1751. godine 64 doma. Godine 1779. pripojena je Sočica vršačkom diktritu (srez, oblast) Temišvarskog komiteta. Po austrijskom carskom revizoru Erleru, bilo je to 1774. godine. Stanovništvo u mestu je bilo pretežno vlaško.[1] Godine 1779. bila je propisana kontribucija 476 fl. 47 kr., koja je povišena na 885 fl.1kr.

Godine 1832. otkupili su naselje od komore braća Cicko (Czicco). tada je popisano 842 stanovnika. U ataru je bilo 34 celih podaničkih sesija.

Spahije Cincari, Andrija Žiko i Dimitrije K. Žiko (ili Džiko!), oba ot Solčice se javljaju 1837-1841. godine u Pešti kao pretplatnici srpske knjige o mađarskom pravu.[2]

Crkva je iz sredine 19. veka. Godine 1854. popisano je 845 stanovnika; povrišina katastralne opštine imala je 3109 lanaca,(1. lanac je 56 ari.)a bivši alodijalni posed 1207 lanaca.1865. bilo je 155 maloposednika i 2 velikoposednika. Opštinski atar obuhvatao je 3146 lanaca. Godine 1865. bilo je 108 lanaca vinograda, a 1884. već 498 lanaca. Ceo taj kompleks vinograda uništen je 1886. od filoksere.

Brojno kretanje stanovništva u poslednjim decenijama:

  • 1869.:1026 stanovnika,
  • 1880.:935,
  • 1890.:854,
  • 1900.:875,
  • 1910.:925.

Za vreme prevrata (1918) seljaci su opljačkali dvorac barona Majtenjia. U novembru 1918. ušla je vojska u Sočicu, koja je pripojena torotalsko-tamiškoj županiji. 31 januara 1921. popisano je 798 stanovnika, od kojih je bilo Srba 6, Čeha i Slovaka 5, Rumuna 772, Nemaca 9, Mađara 6.

Ovde se nalazi Dvorac Barona Jovanovića.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Sočica živi 142 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 47,9 godina (42,2 kod muškaraca i 53,2 kod žena). U naselju ima 68 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,50.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Rumunima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 654
1953. 618
1961. 595
1971. 470
1981. 340
1991. 291 188
2002. 170 281
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Rumuni
  
159 93,52%
Srbi
  
4 2,35%
Jugosloveni
  
3 1,76%
Nemci
  
1 0,58%
Mađari
  
1 0,58%
Makedonci
  
1 0,58%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ Pavle A. Popović: "Zakoni Ungarije ustanovljeni na Saboru Kraljevine 1840. godine", Budim 1841.
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mileker, Feliks; Pantić, Kosta; Belča, Dušan (2005). Letopisi opština u južnom Banatu. ISBN 978-86-85075-04-9. 
  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno 1927„Napredak Pančevo,,
  • Teritorija Podunavske Oblasti napisao Dr. Vladimir Margan Predsednik Obl. Odbora Smederevu 1928 g.*
  • Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Феликс Милекер bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928 g.
  • A delibláti homok hőmérséklet ingadozása-u.a. (Mathem. És természtud. Ertes.) 1903
  • Délmagyar. őskori régisiségi leletei; Milecker Felix Temesvár 1891.
  • Der europäische Flugsand J. 1873.
  • Letopis Period 1812 – 2009 g. Peščari Napisao M. Marina:(Beč 2009) Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o selu Sočica nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani:
  • Preporučena Literatura: [1] [2]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]